Kesten (lat. Castanea sativa) jedan je od pripadnika porodice bukovki (Fagaceae), uz najpoznatije predstavnike bukvu i hrast. Kesten se dijeli na jestivi kesten i divlji kesten. Jestivi kesten poznat je i pod nazivom pitomi kesten, šumski kesten ili samo kesten. S obzirom na pripadnost toj porodici, često se naziva i "žir bogova". Pitomi kesten je drvo koje se uzgaja zbog jestivih plodova, ali zbog pravilnog rasta i velikih ukrasnih listova, često se uzgaja i za ukras.
S obzirom na to da je u porodici s hrastom, drvo kestena je dugovječno. Može narasti do 25 m u zrak s promjerom debla do 2 m i gustom i razgranatom krošnjom. Kora je glatka i kod mlađih jedinki crvenkastosmeđa, dok kasnije postaje tamnija i mjestimično ispucala. Korijenski sustav je dubok i razgranat s izraženom glavnom žilom. Listovi su naizmjenično raspoređeni, ušiljeni su na vrhu i dlakavog naličja dok je kožasta tekstura na gornjem dijelu.
Muški cvjetovi su zvonasti i grupirani, dok su ženski smješteni ispod muških i manji. Cvijeće razvija listić sa zametkom, no samo jedan razvija sjemenku. Plod je okruglasti oraščić crvenkastosmeđe ljuske omotam bodljikavim omotačem. Bodlje su tanje, ali gušće i sakrivaju više plodova odjednom.
Iako neki kesten smatraju voćkom, on se svrstava među šumska stabla. Spada u skupinu orašastog (lupinastog) voća kao i kikiriki, badem, lješnjak, orah i pistacija.
Posebno je brojan u umjereno - kontinentalnoj klimi i prepoznat je kao delicija. Kesten je posebno popularan u jesen, kada traje berba plodova, jer se lako bere. Ipak, za uzgoj kestena potrebno je znati nekoliko savjeta koji mogu omogućiti bolji urod.
Srodnici
Vrste kestena
Postoji nekoliko kultivara kestena koji su uzgojeni kako bi zadovoljili potrebe tržišta ili kako bi se lakše prilagodili određenoj klimi ili uvjetima uzgoja. Ovo su neke od komercijalno najzanimljivijih i najpopularnijih na našem području:
Marun
Marun je jedna od najpopularnijih vrsta koja se jede i uzgaja na ovom području. Ima veliku košnji i posebno je čest u području Istre te Učke. Marun je slađi od drugih vrsta i ima velik plod koji se lako odvaja od ljuske. Gastronomski je jako značajan, ali je težak za uzgojiti i može donositi manje plodova nego dugi, tako da je jako cijenjen.
Albomarginata
Albomarginata je još jedna vrsta kestena koji je čest u šumama kontinentalne Hrvatske. Široke je krošnje, a plodovi su zaštićeni jako bodljikavim ovojem. Listovi su mu tamnozeleni, a karakterističan je po bijelom obrubu.
Fastigiata
Fastigiata je vrsta koja je karakteristična po visokoj i uskoj krošnji te se često uzgaja i za ukras. Plodovi su manji, ali ih je više u jednom ovoju. Valjkasta krošnja zauzima manje prostora, pa je vrsta koja se često sadi u drvorede.
Pendula
Pendula je vrsta kestena koji ima jako povijene grane i najviše sliči bukvi. Ima crvenkast cvijet kojim se razlikuje od ostalih vrsta. Krošnja mu zauzima manje prostora i čest je u parkovima i šumama do 900 m nadmorske visine.
Uzgoj kestena
Uzgoj kestena nije kompliciran niti ne zahtijeva stalan rad i brigu. Radi se o sezonskom održavanju te osnovnim mjerama kako bi se potaknula plodnost.
Tlo
Kesten voli silikatna tla koja su bogata humusom i dobro drenirana kako ne bi nakupljala vlagu. Tlo koje je siromašno potrebno je obogatiti mineralima jer će se nedostatak vidjeti u njegovom urodu. Osim toga, nije potrebno voditi računa o nagibu tla jer kesten podjednako dobro raste na ravnici kao i na padini. Ipak, ako je prejaka strmina, tlo se mora obraditi terasasto kako bi se korijen uspješno primio.
Klima
Jedinu vremensku nepriliku koju kesten ne podnosi je bura te ga zato nema ni na mediteranskom području. Potrebno ga je zaštiti od izravnog utjecaja vjetra. Kesten voli umjerenu klimu i toplije krajeve, ali može izdržati i hladniju zimu ako je pokriven snijegom.
Najviše mu odgovara temperatura od 11 do 15 °C, ali može podnijeti i visoke temperature do maksimalno 37°C jer kasnije gubi plodnost. Minimalna temperatura na kojoj će rasti je -26°C, ali pod uvjetom da je zaštićen od izravnog sunca i da je pod snijegom. U slučaju da je zima oštrija, preporučuje se prekrivanje korijena malčem.
Vrijeme sadnje
Kesten se može posaditi u proljeće, jesen ili zimi, ali je postupak za svako vrijeme drukčiji. U proljeće, kesten se sadi u rupu obogaćenu organskim gnojivom te je pokraj nasada potrebno iskopati ljevak koji se napuni s 8 - 10 l vode. Voda polako otječe u zemlju te rasprostranjuje gnojivo. Najoptimalnija sadnja kestena je tijekom jeseni. Tada se sadnica posadi i korijen se zatrpa humusnim humkom te se ne zalijeva i ostavi se do proljeće da se korijenje primi u zemlju.
Slaganje kultura
Pitomi kesten raste u listopadnoj šumi te mu odgovara prisutnost hrasta i bukve. Niže biljke nemaju velik utjecaj na njega, ali može predstavljati njima prepreku do izravne sunčeve svjetlosti. Najbolje je prostor ispod kestena ostaviti bez drugih biljaka, a ispod njega dobro uspijeva trava, kao i djetelina jer ona gnoji tlo i dobro raste u njegovoj blizini.
Ako se želi iskoristiti prostor pod kestenom, sadnja biljaka ovisi o uvjetima rasta i ciljevima koji se žele postići. Kesten stvara gusto lišće, što može ograničiti količinu svjetlosti i vode koju biljke ispod njega primaju. Zbog toga je najbolje odabrati biljke koje vole hlad i polusjenu i koje nisu previše zahtjevne za vodu. Primjeri biljaka koje se mogu saditi ispod kestena uključuju rododendrone, hoste, kamelije, paprati, mahovine i višnje.
Rododendroni su grmovi koji vole sjenu i hladno vrijeme te cvatu u proljeće, dok hoste daju velike listove u različitim nijansama zelene boje. Kamelije su zimzelene biljke koje cvatu u kasnu jesen i zimu, a paprat je biljka koja dobro podnosi hlad i sjenu, kao i sušu. Mahovina je biljka koja raste u hladnim, vlažnim i sjajnim uvjetima te se može koristiti za stvaranje prirodne podloge. Višnje su plodna stabla koja se dobro razvijaju u polusjeni.
Kod sadnje biljaka ispod kestena, važno je obratiti pažnju na udaljenost između stabla i biljaka kako se ne bi natjecale za vodu i hranjive tvari. Također, potrebno je provjeriti kompatibilnost biljaka s kestenom, posebno kada je u pitanju kiselost tla. Kombiniranjem odgovarajućih biljaka, područje ispod kestena može se pretvoriti u oazu zelenila i boja, a istovremeno pružiti koristi poput prirodne hladovine, zaštite od vjetra i poboljšanja tla.
S obzirom na to da kesten ne voli kisela tla, treba izbjegavati sadnju oraha i crnogoričnog drveća koje može zakiseliti tlo. Kod sadnje biljaka ispod kestena također treba izbjegavati biljke koje su osjetljive na nedostatak svjetlosti ili vode, kao i one koje će se natjecati s kestenom za resurse. Kesten ima gustu krošnju koja ograničava količinu svjetlosti i vode koju biljke ispod njega dobivaju, pa bi trebalo izbjegavati saditi biljke koje preferiraju puno sunca, poput ruža i lavande, biljke koje zahtijevaju dobru drenažu, poput kadulje i ružmarina, biljke koje su osjetljive na zaslanjenost tla, poput borovnica i brusnica, invazivne biljke poput bršljana te biljke koje privlače štetnike poput nekih vrsta hrđe.
Uzgojni oblik
Odabir uzgojnog oblika ovisi o mnogim čimbenicima, uključujući veličinu parcele, svrhu uzgoja, preferencije vrtlara i uvjete na terenu. Svaki uzgojni oblik ima svoje prednosti i nedostatke, a izbor ovisi o individualnim potrebama i željama vrtlara.
Može se uzgajati kao samostojeće stablo s jednim dominantnim izdankom ili kao višestruko stablo s više izdanaka. Također, može se uzgajati kao grm ili se može koristiti za formiranje živice. Ovisno o potrebama, krošnja pitomog kestena može se oblikovati u obliku široke krošnje za uzgoj u parkovima ili velikim vrtovima ili kao uska krošnja za uzgoj na manjim parcelama ili u blizini kuća.
Faza mirovanja
Faza mirovanja kod pitomog kestena se obično javlja tijekom zime, kada temperatura padne ispod određene razine. U toj fazi, biljka prestaje rasti i razvijati se te priprema za novi vegetacijski ciklus u proljeće. Faza mirovanja ključna je za zdrav rast i razvoj pitomog kestena, jer tijekom te faze biljka akumulira hranjive tvari i energiju potrebnu za budući rast i cvatnju.
Stoga je važno osigurati odgovarajuće uvjete, poput zaštite od mraza i zalijevanja samo kada je to potrebno. Osim zime, pitomi kesten može prolaziti kroz različite faze mirovanja tijekom cijele godine, ovisno o uvjetima na terenu i klimatskim uvjetima.
Sadnja kestena
Kesten je samoodrživo stablo koje spada pod šumsku vegetaciju u listopadnim šumama oko 900 m nadmorske visine. Ipak, zbog gastronomski značajnih plodova, kesten se sadi u redove ili kao dio voćnjaka ili vrta.
Sadnja sjemena
Kesten se sjemenom razmnožava većinom u prirodnom okolišu. Sjeme se sije u jesen bez stratifikacije, ali se u proljeće mora stratificirati da se potakne klijavost. Sjeme se sije u gredice na dubinu od 2 do 4 cm te se u jesen ona mora malčirati da se zaštiti od hladnoće i glodavaca. Potrebno je ostaviti 10 cm između svake sjemenke i 15 cm između svakog reda kestena za daljnje presađivanje. Sijanje se može obaviti ručno ili pomoću sijačice. Također, prednost je sijanje u kontejnere gdje će biljka brže razviti korijen.
Sadnja sadnice
Sadnja sadnice kestena koristi se kod pronalaženja konačnog mjesta njegovog rasta. Važno je odabrati kvalitetnu sadnicu s dobro razgranatim korijenom koja je prethodno tretirana insekticidima. Sadnica se sadi u plodored ili na nasumičan položaj i potrebno je ostaviti 7 - 15 m između svake kako bi se pravilno razvili krošnja i korijen. Sadnica se sadi isključivo ručno u iskopane i pognojene jame. Nakon sadnje, sadnicu je potrebno ojačati kolčićem kako bi se ispravno razvila i ojačala deblo.
Kalemljenje
Kesten ne podnosi kisela tla te tla bogata vapnencom, pa takve treba izbjegavati. Tlo na kojem se sadi treba biti humusno, s dobrim otjecajnim sustavom da se voda ne zadržava. Osim toga, mora biti rahlo kako bi se korijenski sustav uspješno razvio. Najpogodnija tla su s udjelom pijeska i ilovače jer dovoljno zadržavaju vlagu potrebnu za rast i razvoj te su rahla i opskrbljena kisikom.
Uzgoj u vrtu
Zbog svoje veličine i starosti koju mogu doseći, kesteni se uzgajaju isključivo na otvorenom. Ako ga želite uzgajati u vrtu, potrebno je pronaći mjesto gdje neće raditi hlad drugim kulturama i gdje će moći nesmetano razviti krošnju koja može imati 15 m u promjeru. Također, važno je odabrati dobro osunčano mjesto s kojeg dobro otječe voda i najčešće su to južni i jugoistočni položaji.
Uzgoj u stakleniku
Uzgoj kestena u stakleniku moguć je samo kao faza za proizvodnju presadnica. Kesten se tako lakše uzgoji zbog kontroliranja temperature i vode. Od sijanja sjemena u kontejnere i posude do rasta za daljnje presađivanje kesten može provesti 5 godina u stakleniku. Čim primijetite da korijen prerasta posudu ili da je narastao iznad visine staklenika, potrebno ga je presaditi na konačno mjesto.
Uzgoj u posudama
Uzgoj kestena u loncu moguć je samo kao privremeno rješenje za bolju klijavost sjemena i ojačavanje sadnice. Kesten se uzgaja u loncima prije prodaje. Zbog veoma razgranatog korijenskog sustava i veličine stabla, nakon 5 godina ga je potrebno presaditi direktno u zemlju. U protivnom će doći do manjka prostora te će se biljka početi sušiti.
Održavanje nasada
U održavanje nasada spada sijanje djeteline i frezanje međurednog prostora. Sijanjem djeteline popunjava se praznina u redu te ona na svom korijenju ima nitratne kuglice koje obogaćuju tlo. Nitratne kuglice se raspadaju i obogaćuju tlo dušikom koji je potreban za pravilan rast stabla. Nakon što je dozrela, može je se uzorati kako bi se u potpunosti raspala u tlu i potaknula razvoj humusa. Djetelina štiti i tlo od erozije. Pokošena može poslužiti kao malč i zaštita korijena od smrzavanja.
Redove je potrebno i frezati i to se radi mehanički kako bi se uklonio nepotreban korov koji može smetati mladici te kako bi se pognojilo tlo. Okretanje zemlje ne smije biti dublje od 20 cm da se ne ošteti korijen, ali time se poboljšava opskrbljenost kisikom. Osim toga, nasad kestena se može zaštititi mrežom protiv tuče kako bi se spriječila veća šteta u slučaju te vremenske nepogode.
Održavanje i njega
Kesten je pogodan za uzgoj jer ne zahtijeva mnogo održavanja. S obzirom na to da je veoma zahvalan, davat će plod i u težim uvjetima. Ipak, ispune li mu se neki osnovni uvjeti za rast, može postati profitabilna vrsta za uzgoj.
Zalijevanje
Voda je veoma važna kod uzgoja kestena, posebno kod razvoja i cvjetanja. Zato je potrebno provesti navodnjavanje kod uzgoja kestena za bolje rezultate. Kesten ne podnosi duže razdoblje suše, pa je organizirano navodnjavanje najbolje rješenje.
Navodnjavanje u sustavu kap po kap je najisplativije jer konstantno ovlažuje zemlju bez prevelikog zadržavanja vode. Zbog toga je važno kestene saditi u pravilne drvorede kako bi se sustav navodnjavanja mogao ujednačeno postaviti. Kod zalijevanja preporučljivo je koristiti kišnicu i demineraliziranu vodu.
Gnojidba
Kesten je šumsko drvo koje voli humusno tlo. Prije sadnje, tlo se čisti od korijenja i ostataka, a u njega se ore stajsko gnojivo ili drugo organsko gnojivo. Kesten dobro reagira na gnojidbu dušikom, a može se dodati i fosfor i kalij.
Gnojidbom je posebno važno poduprijeti starija drva da donose plodove, ali mogu se gnojiti i mladice u vrijeme cvjetanja. Zemlju oko kestena je potrebno obogaćivati stajskim gnojivom tijekom godina kako bi se zadržala humusna struktura. Za kasnije prihranjivanje je najbolje koristiti pelete ili granule koje se dodaju izravno u zemlju te se kasnije tope.
Razmnožavanje
Kesten se razmnožava sadnicama, sjemenjem ili cijepljenjem. Sadnice je najlakše uzgojiti iz sjemenja, ali ne sadrži svaki sjemeni list spremnu sjemenku, pa je moguće da se neće razviti broj stabala u željenom broju. Može se razmnožavati sadnicama koje se odrežu kao jednogodišnje mladice te se drže u vodi dok ne puste prvo korijenje i presađuju u humusnu zemlju da ga razviju. Biljka se može i cijepiti na podlogu. Važno je odabrati zdravu podlogu te u proljeće obaviti cijepljenje kako bi se dovoljno primila da prezimi.
Presađivanje
Kesten se može presađivati, ali treba biti pažljiv prilikom postupka kako ne bi došlo do oštećenja korijena ili krošnje biljke. Najbolje vrijeme za presađivanje pitomog kestena je u rano proljeće prije nego što biljka počne izbacivati nove izdanke. Također je moguće presaditi ga u jesen, ali u tom slučaju treba to učiniti najmanje 6 - 8 tjedana prije prvog mraza kako bi biljka imala dovoljno vremena da se prilagodi na novo mjesto prije zime.
Pri presađivanju pitomog kestena treba pažljivo iskopati zemlju oko biljke, pazeći da ne ošteti korijenje. Zatim se biljka premješta na novo mjesto i ponovno zasadi u pripremljenu rupu, koja bi trebala biti dovoljno velika da smjesti cijelu korijenovu kuglu. Nakon sadnje, potrebno je obilno zalijevanje kako bi se biljka uspješno prilagodila na novo mjesto i nastavila s rastom. U prvim tjednima nakon presađivanja, pitomi kesten treba redovito zalijevati i paziti da ne dođe do stresova ili oštećenja biljke, što bi moglo usporiti njegov rast i razvoj.
Pomlađivanje
Pomlađivanje kestena je potrebno kako bi se održala vitalnost biljke i produžio njezin životni vijek. Pitomi kesten može doseći starost od 200 godina ili više, ali tijekom godina može doći do nagomilavanja oštećenja i bolesti koje mogu utjecati na zdravlje biljke.
Pomlađivanje pitomog kestena obično uključuje uklanjanje starih i oštećenih grana, kako bi se potaknuo rast novih izdanaka, što se obično radi u rano proljeće ili jesen, kada biljka nije aktivno u fazi rasta. Osim toga, može se provesti i rezidba cijele krošnje kako bi se biljka potaknula na razvoj novih izdanaka iz korijena ili niže na deblu. Pomlađivanje treba provoditi oprezno kako ne bi došlo do oštećenja biljke ili prevelikog gubitka lišća, što bi moglo negativno utjecati na njezinu vitalnost.
Prorjeđivanje
Prorjeđivanje kestena je važan postupak koji se obavlja radi poboljšanja zdravlja i izgleda biljke. Tijekom godina, pitomi kesten može razviti prevelik broj izdanaka i grana, što može dovesti do slabljenja biljke i smanjenja njezine sposobnosti da se boriti protiv bolesti i štetnika. Stoga, prorjeđivanje krošnje omogućuje bolju cirkulaciju zraka i svjetlosti, što može pomoći u sprečavanju bolesti i održavanju zdravog rasta.
Postupak prorjeđivanja pitomog kestena obično uključuje uklanjanje nekoliko grana i izdanaka koji su oštećeni, bolesni ili koji rastu u neželjenom smjeru. Osim toga, prorjeđivanje može uključivati i uklanjanje nekih dijelova krošnje kako bi se osigurala bolja propusnost svjetla i zraka.
Rezidba
Rezidbom kestena kontrolira se njegov rast ali i potpomaže plodnost. Rezidba nije nužna, ali pravilnom rezidbom se održava prozračna krošnja. Rezidbom u proljeće se uklanjaju suhe ili bolesne grane koje je poslije potrebno spaliti kako se bolest ne bi širila. Kesten se može oblikovati piramidalno ili uzdužno kako bi i estetski pridonijeli izgledu stabla. Ako se uzgaja samo zbog hortikulturalne svrhe, potrebno ga je obrezivati svakog proljeća kako bi se dobio željeni izgled.
Zaštita od vjetra
Mladice pitomog kestena mogu biti osjetljive na vjetrove, posebno na jak sjeverni vjetar, pa se stoga preporučuje zaštita biljke. Prvo, prilikom sadnje, treba uzeti u obzir smjer puhanja vjetra na području sadnje i odabrati mjesto koje je zaštićeno od jakih vjetrova. Ako se biljka već nalazi na izloženom mjestu, može se postaviti zaštita oko nje, kao što su npr. drvene daske.
Osim toga, mogu se provesti određene hortikulturne prakse kako bi se ojačala biljka i poboljšala njezinu sposobnost da se odupre vjetru. To može uključivati redovito održavanje biljke, kao što su orezivanje, zalijevanje, gnojidba i malčiranje, kako bi se održala zdrava krošnja i korijenje. Također, potrebno je redovito provjeravati biljku kako bi se uočili rani znakovi oštećenja vjetrom i poduzele mjere za njihovo saniranje.
Zaštita preko zime
Pitomi kesten može preživjeti hladnije klimatske uvjete, ali mlade biljke, osjetljive sorte ili one koje su već oslabljene mogu biti osjetljivije na mraz i zimu te će im biti potrebna zaštita.
Jedna od uobičajenih mjera zaštite pitomog kestena od mraza je omatanje debla i većih grana zaštitnim materijalom, poput jute ili slamnatih omotača što pomaže u zaštiti biljke od niskih temperatura, zamrzavanja i oštećenja kore. Zaštita treba biti učinkovita, ali ne i prejaka, kako ne bi došlo do pregrijavanja biljke tijekom sunčanijih dana.
Druga mjera koja može pomoći u zaštiti pitomog kestena od mraza je dodavanje sloja zaštitne organske materije oko korijena biljke, poput komposta ili suhog lišća, kako bi se korijenje zaštitilo od niskih temperatura i zadržala vlaga u tlu. Također, pri izboru mjesta za sadnju pitomog kestena, treba birati sunčanu lokaciju s dovoljno zaštite od hladnog vjetra. Ako se biljka već nalazi na izloženom mjestu, može se postaviti zaštitni zaslon od vjetra ili posaditi niski grmovi oko biljke kako bi se smanjio utjecaj hladnog vjetra.
Bolesti
Postoji nekoliko bolesti kestena koje mogu naškoditi čitavom stablu te cijelom nasadu i ugroziti proizvodnju. Neke od njih su toliko agresivne da su smanjile proizvodnju kestena u posljednje vrijeme.
Rak kestenove kore
Rak kestenove kore je najraširenija bolest koja uzrokuje propadanje nasada ali i sve manji broj kestena u listopadnim šumama. Rak uzrokuje gljivica koja se pojavljuje na deblu, a izaziva rast nekroza i rakastih izraslina na deblu. Drvo koje je zaraženo brzo se suši, iako je prije bilo potpuno zdravo. Prije dozrijevaju plodovi koji su lošije kvalitete. S vremenom postaje slabo dok se konačno se osuši u potpunosti. Kemijsko suzbijanje je nepovoljno i nemoguće ga je rasprostrijeti na sve dijelove, tako da je jedina borba protiv te vrste gljivice raskrčivanje zaraženih površina i paljenje granja i debla.
Tintna bolest
Tintna bolest prenosi se gljivicom i veoma je čest nametnik na europskom kestenu. Ona uzrokuje trulež korijena, odraslih stabala i mladih sadnica te cijelih nasada. Uzročnici žive u tlu, a stablo napadaju putem korijena. Prvi simptomi su prorijeđeni listovi i prorijeđena krošnja te sitniji plodovi koji ne padaju kada dozru. Nakon skidanja kore vide se crne nekroze po deblu. Stabla se mogu tretirati fungicidima, ali češće je potrebno fizički ukloniti zaražena područja.
Naglo odumiranje hrasta
Naglo odumiranje hrasta bolest je koja se pojavila relativno nedavno te može napasti i kesten. Poznat je po tvorbi crnih mrlja na deblu iz kojih izlazi tamnocrvena tekućina te drvo s vremenom ugiba.
Štetnici
Osim bolesti koje mogu dovesti do sušenja čitavog nasada kestena, postoji i nekoliko štetnika. Oni nisu brojni i ne mogu napraviti štetu cijelom stablu, već oštećuju plodove, dok će hrušt napasti i lišće.
Kestenova osa šiškarica
Kestenova osa šiškarica se pojavila nedavno i tipična je samo za kesten. Poznata je po tome što stvara šiške na lišću i izbojcima. U tim se šiškama razvijaju ličinke koje se kasnije pretvaraju u ose. Šiške smanjuju urod jer onemogućuju izboju pravilan rast. Moguće je da će velika najezda značajnije smanjiti urod te je prisustvo potrebno prijaviti s obzirom na to da se radi o karantenskoj vrsti.
Kestenov savijač
Kestenov savijač je vrsta leptira koji se kukulji na lišću kestena. Iz ličinke se razvija gusjenica koja jede lišće, ali ne radi značajnu štetu. Najveću šteti trpi plod jer ga buši i puni izmetom te kasnije nije upotrebljiv. Biljku nije potrebno tretirati insekticidom jer nije zabilježen veći problem zbog najezde gusjenica.
Kestenov moljac
Kestenov moljac je još jedna vrsta leptira koja polaže jaja na lišće. Ličinke se hrane lišćem te mogu napraviti štetu ako ih ima u prevelikom broju. Prezimljava u otpalom lišću te u proljeće kreće s intenzivnim polaganjem jajašaca. Može se spriječiti uklanjanjem i paljenjem suhog lišća i korištenje insekticida u proljeće.
Žuta imela
Žuta imela je poluparazitska grmolika biljka, koja se najčešće se nastanjuje na hrastovima i pitomom kestenu. Grm je veličine 50 cm, a sastoji se od smeđih, okruglih izbojaka.
Upotreba kestena
Kesten se smatra najstarijom ljudskom hranom, za što postoje i arheološki dokazi. Iz tog razloga nije čudno što je njegova upotreba u prehrani i medicini jako široka. Divlji kesten se upotrebljava samo u medicini, dok se pitomi upotrebljava i za prehranu:
Berba
Kesten dozrijeva tijekom rujna te je tada i berba plodova. Plodovi se mogu tresti s grana ili vremenom padati. Za vrijeme dobrog uroda, plodnost može biti 3,5 t po hektaru. Kesteni se sakupljaju u hrpice grabljama te se čeka da otpadne bodljikava kora kako bi se olakšalo vađenje plodova. Najčešće se bere ručno dok su plodovi mladi, kasnije se sabire na prikolice te se trešnjom odstranjuje bodljikavi omot. Plodovi su ukusniji i zreliji ako sami ispadnu iz ježinaca.
Skladištenje
Kesten se skladišti u vrećama od platna ili plastičnih niti. Potrebno ga je čuvati na hladnom i tamnom mjestu, bez vlage. U takvim uvjetima može izdržati do 3 mjeseca. Plod se može i skuhati se pretvoriti u pire i smrznuti kako bi se čuvao i duže vrijeme, do 6 mjeseci.
Pripravci
Kulinarstvo
Kesten kasno cvjeta te je odličan za ispašu pčela. Posebno je poznat kestenov med koji je ljekovit te pomaže kod gastritisa i bolesti jetre. Pravilnom ispašom može se dobiti 150 kg meda na hektar. Med ima intenzivniji okus te tamnosmeđu boju.
Posebno popularni su plodovi kestena koji se obrađuju na razne načine i mogu se jesti kao zasebno jelo ili kao dodatak jelu, najčešće divljači i crvenom mesu. Kesten je nezaobilazan kao dio punjenja purice ili druge peradi za blagdane. Plod se kuha ili peče te se jede kao grickalica. Može se samljeti u brašno sirov te se koristit za izradu tijesta. Osim toga, kuhani plod se melje u pire koji se jede kao desert ili se dodaje u kolače i slastice.
Od kestena se može raditi i sok i pivo, a neke kulture ga koriste i za izradu likera. Cijenjen je zbog svog slatkog i zemljastog okusa, a bogat je nutrijentima i vitaminima te je dobar izvor hranjivih tvari zimi.
Medicina
Kesten je jako poznata biljka u narodnoj medicini, ali neki pripravci na bazi kestena koriste se i u popularnoj medicini. Kesten sadrži malo masti i visok udio vitamina C što ga razlikuje od ostalih orašastih plodova.
Koristi se u kremama za pomoć kod popucalih kapilara ili problema s venama. Ima velik udio škroba te se brašno jestivog kestena preporučuje osobama koje se bave teškim tjelesnim aktivnostima, kao što su profesionalni sportaši. Plod kestena pomaže kod bolesti bubrega i bogat je kalijem.
Čaj od lišća kestena koristi se za probleme s dišnim sustavom i astmom.
Zanimljivosti
Kesten potječe iz Male Azije, najvjerojatnije iz Armenije gdje su se koristili njegovi plodovi i drvo. U prapovijesti plod kestena važan je dio prehrane sakupljačkog društva.
Uzgoj plodova počinje u 7. st. pr. Krista te se preko Grčke kesten širi dalje u Europu. U Grčkoj je kesten bio cijenjen u desertima i spominje se u pjesmama nekih grčkih pjesnika. Rimljani su aktivno širili kesten po cijeloj Europi i koristili su sve njegove dijelove, od drveta do ploda i meda.
U srednjovjekovnoj Europi posebno je važan za prehranu kmetstva i za iskorištavanje drva. Kasnije se gubi njegova prehrambena važnost, ali je jako upotrebljeno drvo.
Kesten je i na našim područjima bio važna prehrambena kultura, ali nakon II. svjetskog rata gubi značaj jer je bio napadnut rakom i smanjuje se broj stabala. Danas se potiče sadnja i proizvodnja jer se vraća njegov značaj u kulinarstvu.
Danas je u Hrvatskoj pokriveno više od 15.000 ha kestenovim stablom. Kesten je karakterističan za gorja Medvednice, oko Samobora, Hrvatskog zagorja, Istre i Učke, čiji je i simbol. Kesten se posebno cijeni na ovim prostorima zbog drveta. Naime, njegovo je drvo otporno i dugotrajno te privlačne tamnije boje i često se koristi za izgradnju cijelih objekata. Otporno je na vodu i koristilo se za izradu brodova, ali i mlinova i vodenica. Danas se od njega radi namještaj.
Berba kestena u jesen je kod nas poznata zbog Kestenijade, manifestacije koja se održava u Hrvatskoj Kostajnici. Samo ime grada potječe od riječi „kostanj“ što je starohrvatska riječ za kesten. Na Kestenijadi se održavaju berbe kestena i kušanje raznih jela koje uključuju kesten. Održava se od 1997. te privlači mnogo gostiju. Kesten je poznato zimsko jelo te se tijekom zimskih mjeseci može kupiti i u gradu na pomičnim štandovima. Postao je tradicija bez koje se ne mogu zamisliti zimski mjeseci.
Bjelogorično drveće
Pitomi kesten je jedna od brojnih vrsta bjelogoričnog drveća. Ono što je svim vrstama zajedničko je to što im lišće, koje se pojavljuje u proljetnim mjesecima, tijekom jeseni mijenja boju iz zelenih nijansi u tople crvene, žute, narančaste ili smeđe tonove. S obzirom na to da lišće prije zime otpada sa stabala, ovu vrstu drveća još nazivamo i listopadnim drvećem.
Bjelogorično ili listopadno drveće razlikuje se po visini koju može doseći, kori drveta, obliku krošnje, obliku listova, tipu korijena, izgledu plodova i cvjetova itd. Većina ovog drveća u proljeće cvjeta mirisnim cvjetovima koji privlače kukce i na taj se način oprašuju. Iz oprašenih cvjetova razvijaju se plodovi koji su kod nekih vrsta bjelogoričnog drveća jestivi, a kod nekih nisu.
Osim pitomog kestena, vrste koje su najzastupljenije na našim prostorima su hrast lužnjak i kitnjak, topola, divlji kesten, grab, jasen, lipa, bazga, bagrem, divlja trešnja, jablan, platana, lijeska, javor, joha, breza, brijest, vrba te stabla raznih voćaka.
Foto: Nennieinszweidrei / Pixabay
Odgovori