Brusnica (lat. Vaccinium) je mali patuljasti grm koji spada u rod Vaccinium, a većina vrsta dolazi iz podroda vrjesovki (Ericaceae) od kojih su najpoznatiji predstavnici borovnica, kantarion i rododendron. Svoju je primjenu u kultivaciji našla uglavnom samo Američka brusnica (lat. Vaccinium macrocarpon), zbog svojih većih i ukusnijih plodova nego u drugih vrsta.
Vrsta svojstvena Europskom kontinentu je Močvarna brusnica (lat. Vaccinium oxycoccos) no zbog malih se plodova uglavnom ne koristi u kultivaciji. Vrsta brusnice koja samonikla u Hrvatskoj jest Vaccinium vitis-idaea koja se nekad naziva i domaća brusnica, a možemo ju naći na području Velebita, Like i Gorskog Kotara.
Raste uglavnom kao divlja biljka koja nije naišla na pokušaj oplemenjivanja ili kultivacije, no može se saditi i kao vrtna biljka.
Grm brusnice je malen uglavnom puzeći grm, koji može doseći i do dva metra u širinu, te 25 cm u visinu, no izgled grma ovisit će o vrsti i načinu obrezivanja. Stabljike grma su tanke sa sitnim tamnozelenim listovima. Spada u zimzeleno bilje, a listovi zimi u fazi mirovanja poprimaju crvenkastu boju. Višegodišnja je biljka a nasadi brusnice mogu trajati i više od 30 godina.
Ljekovita brusnica definitivno je prva stvar koje ćete se sjetiti na spomen upala mokraćnog sustava. Od kada su otkriveni njeni pozitivni učinci na taj sustav u 19. stoljeću, postala je gotovo nezaobilazan sastojak pripravaka i lijekova za urinarne probleme. Zbog svojih ljekovitih svojstava neki je smatraju i kraljicom antioksidansa.
Srodnici
Sorte brusnica
Poznato je više vrsta brusnice, no uzgajaju se uglavnom sorte jedine kultivirane vrste - Američke brusnice. U Hrvatskoj je moguće naići i na takozvanu "domaću brusnicu" to jest Vaccinium vitis-idaea, na koju se nekad referira i samo kao brusnicu ili čak "Europsku brusnicu". Iako nije oplemenjena ili kultivirana za komercijalni uzgoj, sadi se u vrtovima kao ukras ili ljekovita biljka.
Američka brusnica
Američka brusnica je zimzeleni puzeći grm koji je zbog svojih velikih i ukusnih bobica naišao na široku kultivaciju. Grančice ovog grma su tanke sa sitnim tamnozelenim listovima. Plodovi su okrugli i crveni, s čvrstim mesom i kiselkastim okusom. Smatra se ljekovitom biljkom a njen komercijalni uzgoj popularan je u Sjevernoj Americi još od 1760-te godine. SAD su ujedno prvi i najveći svjetski proizvođač brusnica, s udjelom u svjetskoj proizvodnji od čak 78%. U Europi se uzgaja svega 2% ukupne svjetske proizvodnje ovog voća. Postoje razne sorte Američkih brusnica a u našim su krajevima popularne uglavnom Howes, MC Farlin i Pilgrim.
Howes
Plod ove sorte je nešto sitniji naspram drugih sorti, ovalan i tamnocrvene je boje. Prepoznatljiva je po većem broju uspravnim izboja koji se isprepliću. Meso je hrskavo i ima dobar udio pektinskih tvari.
MC Ferlin
Plod sorte MC Farlin vrlo je krupan, ovalan i tamnocrvene boje. Zbog veličine ploda, ovo je najpopularnija sorta za plantažni uzgoj.
Pilgrim
Sorta Pilgrim poznata je po vrlo visokim prinosima. Plod joj je krupan, ovalan i tamnocrvene je boje. Izboji su usmjereni i bujni.
Domaća brusnica
Europska brusnica (Vaccinium vitis-idaea) ili domaća brusnica je grmasta, za razliku od Američke brusnice koja je puzasta. Njen grm raste oko 40 centimetara u visinu i otprilike jednako toliko u širinu. Osim toga i mnogo manjih plodova, izgledom je gotovo identična Američkoj brusnici. Raste u sjevernim područjima Europe, Sjeverne Amerike i Azije, a u Hrvatskoj se može naći na području Gorskog kotara, Like i Velebita. Zbog sitnih se plodova ne uzgaja u komercijalne svrhe kao američka, već je uglavnom samonikla ili vrtna biljka. Smatra se vrlo ljekovitom.
Uzgoj brusnica
Brusnica je biljka koja ima vrlo velike zahtjeve za vodom zbog čega ju je potrebno redovito zalijevati, posebice ljeti. Preporučuje se sustav navodnjavanja kapanjem. Gnojidba slijedi njenu potrebu za kiselim tlima, stoga se koriste samo gnojiva koja uzrokuju kisele reakcije, a svake se godine sipa i trese, piljevina ili borove iglice. Razmnožavanje je vrlo jednostavno s obzirom na to da se brusnica razmnožava sama.
Tlo
Brusnica je biljka kojoj odgovaraju kiselija tla i to ona s pH između 4,0 i 5,5. Zemljište u koje će se saditi nasadi trebalo bi biti prozračno, pjeskovito ili polupjeskovito. Za sadnju brusnice potrebno je izabrati dobro osvijetljen položaj.
Ako se sadi u proljeće, prethodne jeseni treba obaviti duboko oranje i ukloniti sve višegodišnje korove. Biljka brusnice izrazito je osjetljiva na konkurentsko korijenje. Prema potrebi se preporučuje nanijeti šumski treset kako bi se popravilo zemljište.
Neposredno prije sadnje obavlja se tanjuranje, nakon čega se pripremaju gredice.
Klima
Za sadnju brusnice potrebno je izabrati dobro osvijetljen položaj. Brusnica najbolje uspijeva na sunčanim i suhim mjestima. Odgovaraju joj humidna područja u kojima je količina padalina veća od količine isparavanja. Uglavnom se uzgaja u područjima koja imaju hladniju klimu. U Hrvatskoj se sadi na visinama do 1500 m nadmorske visine.
Vrijeme sadnje
Brusnica se sadi u jesen ako su izdanci dovoljno drvenasti, a ako su u fazi mirovanja sadnja se može izvršiti u proljeće. Iako se općenito može saditi tijekom cijele godine, najbolje vrijeme za sadnju je od ožujka do svibnja.
Slaganje kultura
Brusnice su biljke koje vole kisela tla i najbolje se ponašaju u tlu s pH između 4,0 i 5,5. Stoga bi biljke sa sličnim uzgojnim zahtjevima kao što je borovnica bile idealne prateće biljke za brusnice. Također je poznato da brusnice uspijevaju u močvarama. Stoga su močvarne biljke kao što su biljke mesožderke također poznate kao odlični pratitelji brusnice.
Cvijeće je odličan način za dodavanje suptilnih boja oko kuće i vrtnih gredica, a privlače i važne oprašivače na brusnice, jer bez odgovarajućeg oprašivanja možda se neće razvijati bobice. Zato se preporučuje sadnja rododendrona, azaleje, boražine, nevena i dragoljuba.
Iako se ne slaže s većinom povrtnih kultura, neki otporniji kultivari poput tikvice, poriluka, graha, cikle i rotkvice će korisno ispuniti prostor u vrtu. Međutim, grah i cikla se ne preporučuje saditi jednu pored druge, stoga im je potrebno osigurati veći razmak.
Vlasac je također nevjerojatno otporan i može izdržati mnoge različite uvjete uzgoja, a odličan je izbor za sadnju uz brusnice jer zahtijeva minimalno održavanje tijekom vegetacije.
Uzgojni oblik
Postoji nekoliko uzgojnih oblika brusnice, a neki od najčešćih su grmoliki uzgoj, niski uzgoj, visoki uzgoj, oblik pendule i kontejnerski uzgoj. Grmoliki uzgoj je najčešći uzgojni oblik, karakterizira ga više stabljika koje rastu iz središta biljke, dok se niski uzgoj odlikuje niskim i razgranatim grmovima.
Visoki uzgoj karakterizira uspravna stabljika koja može doseći visinu 2 - 3 m, dok se oblik pendule odnosi na stabljike koje se spuštaju s glavne stabljike prema dolje, čime biljka poprima oblik vješalice. Kontejnerski uzgoj omogućuje bolju kontrolu uvjeta uzgoja, lakšu berbu i transport te brži rast biljaka.
Odabir uzgojnog oblika ovisi o mnogim čimbenicima, uključujući klimatske uvjete, uvjete tla, veličinu zemljišta na kojem se sadi i druge faktore, pa je važno odabrati uzgojni oblik koji će odgovarati uvjetima sadnje i omogućiti optimalan rast i razvoj biljaka.
Faza mirovanja
Brusnica ima fazu mirovanja koja se javlja tijekom zime, a u kojoj biljka usporava svoj rast i razvoj ili njezina vegetacija može čak i potpuno prestati. Faza mirovanja u brusnici obično nastupa krajem jeseni, kada temperature zraka padnu ispod određene razine, a nastavlja se sve do proljeća. Tijekom faze mirovanja, brusnica se priprema za novi rast i cvjetanje u sljedećoj sezoni, biljka akumulira hranjive tvari u svojim korijenima i stvara nove pupoljke koji će se kasnije razviti u cvjetove i plodove.
Sadnja brusnica
Brusnica je biljka koja voli kisela tla i mnogo vode. Ne voli vlagu u zraku zbog čega se sadi na humidnim područjima s više padalina nego isparavanja. Iako ju je preporučljivo saditi u proljeće, sadnja se može vršiti tijekom cijele godine. Vrlo je otporna biljka kojoj ne smetaju ni mraz niti hladnoće do -20°C. Sadi se uglavnom iz sadnica, dok se sadnja iz sjemena ne preporučuje, a moguće ju je držati i kao vrtnu i ukrasnu biljku u teglama.
Sadnja sjemena
Ne preporučuje se uzgoj brusnice iz sjemena jer je to dugotrajan i težak proces a biljka neće izrasti dovoljno snažna, te se vjerojatno uopće neće primiti. Sadnice brusnice lako je nabaviti u rasadnicima.
Sadnja sadnice
Sadnice brusnice sade se na dubinu od pet do sedam centimetara. Sadnice se mogu presađivati u jesen ili na proljeće, ovisno o tome je li biljka u fazi mirovanja i jesu li joj izdanci postali dovoljno drvenasti. Sadnice se presađuju zajedno za zemljom iz posude u kojoj smo dobili sadnice.
Prije sadne potrebno je pripremiti gredicu visoku otprilike 30 cm. Oko biljke se stavlja humus debljine dva centimetra. Duž redova, sadnice se sade u sredini postavljenih gredica. Raspoređuju se na 30 do 40 cm razmaka između svake sadnice. Za svaku sadnicu potrebno je iskopati jarak dubok 20 cm.
Kalemljenje
Brusnica se može kalemiti ili cijepiti, ali ovo nije uobičajena metoda razmnožavanja za ovu biljku. Kada je u pitanju kalemljenje, brusnica se može kalemiti na podlogu planinskog pepela, čempresa, ruže ili divlje borovnice. Međutim, ovo je teško izvodljivo jer brusnice ne reagiraju dobro na promjenu podloge. Također, postoji veći rizik od prenošenja bolesti s podloge na kalem.
Uzgoj brusnice se obično provodi iz sjemena ili vegetativnim razmnožavanjem, npr. uzimanjem reznica ili dijeljenjem rizoma. To su metode koje su lakše izvodljive i koje daju bolje rezultate.
Uzgoj u vrtu
Brusnica je biljka koja preferira kisela tla, s pH vrijednosti između 4 i 5,5, pa je važno pripremiti tlo prije sadnje dodavanjem organskih gnojiva i kiselog tresetnog supstrata. Također, tlo treba biti dobro drenirano i bogato hranjivima.
Brusnice se u vrt sade u proljeće ili jesen, a razmak između sadnica treba biti oko 60 cm. Nakon sadnje, biljke se zalijevaju i pokriju slojem malča kako bi se održala vlaga u tlu i spriječio rast korova. Brusnice su biljke koje su osjetljive na nisku vlagu, pa je važno redovito zalijevanje tijekom sušnih razdoblja. Također, važno je kontrolirati korov koji se može širiti između biljaka i oduzimati hranjive tvari.
Uzgoj u vrtu uključuje i redovito gnojenje, obično s kiselim gnojivom, tijekom vegetacijske sezone. U kasnu jesen ili rano proljeće, preporučuje se primjena gnojiva bogatog dušikom kako bi se potaknuo rast i razvoj novih izboja. Za zaštitu od niskih temperatura, brusnice se mogu pokriti tijekom zime, dok se u proljeće miče malč kako bi se olakšalo kretanje novih izdanaka. Uz pravilnu njegu, brusnice će obično započeti davati plodove u drugoj ili trećoj godini nakon sadnje.
Uzgoj u stakleniku
Uzgoj brusnice u stakleniku ili plasteniku može biti izazovan, ali se može provesti uz odgovarajuće uvjete. Brusnica preferira kisela tla, pa je potrebno pripremiti tlo s pH vrijednostima između 4 i 5,5, dodavanjem kiselog tresetnog supstrata. Važno je osigurati dobru ventilaciju u stakleniku kako bi se spriječio razvoj gljivica i plijesni te regulirala temperatura. Optimalna temperatura za uzgoj brusnica u stakleniku je između 15 i 18°C.
Za uzgoj u stakleniku ili plasteniku, preporučuje se sadnja u spremnike ili posude kako bi se olakšalo rukovanje biljkama i izbjeglo prekomjerno širenje korijena. Također, preporučuje se upotreba gnojiva specijalno formuliranih za uzgoj kiselih biljaka. Brusnice u stakleniku treba redovito zalijevati kako bi se održala vlaga u tlu. Zaštita od štetnika i bolesti je također važna, a redoviti pregledi biljaka pomažu u otkrivanju i rješavanju problema u ranoj fazi.
Uzgoj u posudama
Brusnicu je moguće uzgojiti u tegli i čak držati u stanu. Kao ukrasna ili vrtna biljka obično se koristi domaća, to jest europska, brusnica. Tegla u koju će se presađivati sadnica treba biti dvostruko veća od one u kojoj je kupljena. U teglu se prvo stavlja humus ili kompost po pola tegle, a na to se umješava jedna šaka kore drveta. Nakon sadnje biljku je potrebno dobro zaliti.
Održavanje nasada
Prostor između redova potrebno je redovito kositi i malčirati, i to na debljinu između 2 i 5 cm piljevinom, kiselim tresetom ili iglicama bora. Na hladnim se zemljištima preporučuje koristiti crnu foliju za malčiranje. U prvim je godinama nužna mehanička obrada oko biljke s obzirom na to da su jako osjetljive na konkurentsko korijenje. Brusnice je potrebno redovito obrezivati kako bi se grm oblikovao u željeni oblik i povećala rodnost.
Održavanje i njega
Održavanje nasada brusnice jako je važno još od početka sadnje. Brusnica je vrlo osjetljiva na konkurentsko korijenje stoga je potrebno redovito mehanički obrađivati zemlju oko sadnica. Rezidba počinje već nakon druge godine, a postoje i neke preporuke da se potrebi polne obrezivati i tek nakon pete godine.
Zalijevanje
Brusnicu je najbolje zalijevati kišnicom, pogotovo ako u vodi koju bi inače koristili za zalijevanje ima previše karbonata. Najbolje je koristiti sustav navodnjavanja kapanjem, a može se navodnjavati i pomoću prskalica. U prvoj je godini nasada potrebno navodnjavati cijelo ljeto, zemlja se ne smije potpuno sušiti između dva navodnjavanja.
Gnojidba
Oko brusnice svake godine treba oblagati treset ili piljevinu, i to oko 10 litara oko svake biljke. S obzirom na potrebu za kiselijim tlom preporučljivo je koristiti samo gnojiva koja uzrokuju kisele reakcije, i po mogućnosti ona koja su sporije razgradnje.
Razmnožavanje
Brusnica se razmnožava vegetativno, i to podzemnim izdancima. Izdanci se zakorijenjavaju te razvijaju nadzemne puzave grančice. Za vrijeme rasta ova biljka sama pušta izdanke te se tako i sama razmnožava. Ukorijenjeni dijelovi izdanaka se mogu odrezati od matične biljke te posaditi u teglu i čekati da se dovoljno razvije i presadi van.
Presađivanje
Presađivanje brusnice obično se provodi nakon 5. ili 6. godine uzgoja, kada se biljke počnu širiti i gubiti na produktivnosti. Najbolje vrijeme za presađivanje je rano proljeće, prije nego što se pojave novi izdanci.
Prije presađivanja potrebno je pripremiti novo tlo bogato kiselim tresetom ili drugim organskim gnojivima kako bi se osigurao dobar rast i razvoj biljaka. Također je važno osigurati dobru drenažu kako bi se spriječilo zadržavanje vode u tlu.
Prije presađivanja, potrebno je iskopati korijenje biljke i pažljivo ga pregledati kako bi se uklonile eventualna oštećenja. Biljke se zatim presađuju u nove rupe širine i dubine oko 60 cm, a udaljenost između pojedinih biljaka trebala bi biti oko 1,5 - 2 m. Nakon presađivanja, biljke je potrebno obilno zalijevati kako bi se osiguralo dobro ukorjenjivanje. Također se preporučuje biljkama pružiti malu hladovinu u prvim danima nakon presađivanja kako bi se smanjio stres i potaknuo brži oporavak.
Pomlađivanje
Brusnicu je potrebno povremeno pomladiti kako bi se osigurala bolja produktivnost i kvaliteta plodova. Pomlađivanje se obično provodi nakon nekoliko godina uzgoja, kada biljke počnu gubiti na snazi i produktivnosti. Postupak pomlađivanja brusnice uključuje uklanjanje starih i oštećenih grana te orezivanje biljke kako bi se potaknuo rast novih izdanaka. Obično se provodi u rano proljeće, prije nego što se biljka počne intenzivno razvijati.
Prilikom prorjeđivanja, potrebno je ukloniti sve suhe, oštećene i stare grane, kao i one koje se preklapaju ili se razvijaju prenisko. Biljka se zatim reže na visinu od oko 20 - 30 cm iznad tla. Nakon pomlađivanja, brusnicu je potrebno dobro zaliti i nahraniti gnojivima bogatima dušikom kako bi se potaknuo rast novih izdanaka. Redovito uklanjanje korova i održavanje tla bogatog kiselim tresetom također će pomoći u dobrom rastu i produktivnosti biljaka.
Prorjeđivanje
Brusnicu je potrebno redovito prorjeđivati kako bi se osigurao bolji rast i razvoj biljaka te bolja kvaliteta plodova. Prorjeđivanje se obično provodi nakon nekoliko godina uzgoja, kada grane počnu pregusto rasti i gubiti na produktivnosti. Kao i kod pomlađivanja, prorjeđivanje brusnice uključuje uklanjanje svih slabo razvijenih i oštećenih plodova, kao i onih koji se razvijaju previše gusto. Prorjeđivanje je najbolje provoditi kada su plodovi još uvijek zeleni.
Plodovi se uklanjaju rukom ili škarama za orezivanje, pazeći da se pritom ne oštete preostali plodovi ili grane. Važno je napomenuti da se prorjeđivanje ne provodi na svim sortama brusnica, pa je najbolje provjeriti preporuke stručnjaka prije nego što se krene s ovim postupkom.
Rezidba
Nakon dvije godine počinje se s obrezivanjem brusnica. Grane se prorjeđuju i ostavlja se samo 4 - 5 novih izdanaka. One izdanke koji su slabo rađali potrebno je odrezati do četvrtine visine cijelog grma, dok se stari i suhi izdanci uklanjaju u potpunosti. Postoji razlika u obrezivanju za američku brusnicu koja je krupnija i europsku koja je manja. Američkoj je potrebno ostaviti više prostora, a novi se izdanci mogu podići i vertikalno pričvrstiti.
Zaštita od vjetra
Brusnica je osjetljiva na vjetrove, stoga je važno osigurati odgovarajuću zaštitu kako bi se spriječila šteta i gubitak plodova. Zaštita se najbolje postiže postavljanjem zaštitne barijere oko biljaka ili cijelog vrta tako da se odabere odgovarajuća vrsta barijere. Najčešće se koriste mreže od polipropilena ili PVC-a, koje se postavljaju oko vrta ili pojedinih biljaka. Također se mogu koristiti i prirodne barijere, poput živice ili grmova koji će zaštititi biljke od jakih vjetrova. Mreža ili druga barijera se pričvršćuju u tlo drvenim kolcima.
Ako se koristi prirodna barijera poput živice, potrebno ju je redovito održavati kako bi bila dovoljno gusta i visoka za zaštitu brusnice.
Osim postavljanja barijere, važno je i odabrati zaštićeno mjesto za uzgoj brusnice, gdje će biljke biti zaštićene od jakih vjetrova. Zaštićeno mjesto treba biti dobro osvijetljeno kako bi se biljke mogle razvijati i rasti te kako bi imale dovoljno sunčeve svjetlosti za stvaranje plodova.
Zaštita preko zime
Zaštita brusnice preko zime je važna kako bi se biljke zaštitile od niskih temperatura, vjetrova i snijega. Najbolji način zaštite je pokrivanje biljaka, a mogu se koristiti agrotekstil ili netkana tkanina koja će zaštititi biljke od hladnoće, vjetra i mraza. Biljke treba pokriti tek kad temperature padnu ispod -5°C, inače će se unutar zaštite stvoriti pretjerana vlažnost koja može dovesti do razvoja plijesni.
Drugi način zaštite je malčiranje koje se obično radi u jesen. Ova metoda uključuje pokrivanje tla oko biljaka slojem iglica bora, lišća ili slame, debljine 5 - 10 cm. Malčiranje pomaže u održavanju tla toplim i suhim tijekom zime, što može pomoći biljkama da prežive zimu bez oštećenja.
Također je važno održavati pravilnu vlažnost tla tijekom zime. Ne smije se dozvoliti da se tlo osuši, jer će to utjecati na kvalitetu i količinu plodova. Također, potrebno je i paziti da tlo ne bude prekomjerno vlažno, jer to može dovesti do truljenja korijena.
Bolesti
Postoji nekoliko bolesti koje mogu napasti biljku brusnice, a najčešće su plamenjača, rak korijena i mrlje ploda. Neke mogu izazvati potpuno odumiranje biljke stoga je prevencija najvažniji korak u sprječavanju i liječenju.
Plamenjača
Plamenjača lišća (lat. Exobasidium maculosum) je gljivična bolest koja utječe na listove brusnice, uzrokujući da se na njima pojave žućkaste ili bijele mrlje. Na mrljama se razvijaju bijele gljivične spore koje se šire vjetrom i kišom. Inficirani listovi se kasnije suše i otpadaju. Da bi se spriječilo širenje ove bolesti, važno je redovito uklanjati zaražene listove i koristiti fungicide.
Rak korijena
Rak korijena (lat. Phytophthora cinnamomi) uzrokuje truljenje korijena biljke brusnice. Simptomi uključuju venjenje biljke, žućenje listova i opadanje plodova. U teškim slučajevima, biljke mogu potpuno uvenuti. Važno je održavati dobru drenažu tla i spriječiti prekomjerno zalijevanje kako bi se izbjeglo širenje ove bolesti.
Mrlje ploda
Mrlje ploda (lat. Alternaria) je gljivična bolest koja uzrokuje da se na plodovima brusnice pojave tamne mrlje koje se mogu širiti i postati grube i hrskave. U teškim slučajevima, plodovi mogu postati potpuno neprikladni za konzumaciju. Da bi se spriječilo širenje ove bolesti, važno je redovito uklanjati zaražene plodove i koristiti fungicide.
Antraknoza
Antraknoza (lat. Colletotrichum acutatum) je gljivična bolest koja uzrokuje pojavu crnih mrlja na listovima, granama i plodovima brusnice. U teškim slučajevima, biljke mogu izgubiti lišće i plodove, a prinosi mogu biti smanjeni. Da bi se spriječilo širenje ove bolesti, važno je redovito uklanjati zaražene dijelove biljke i koristiti fungicide.
Štetnici
Brusnicu napadaju razni štetnici poput lisnih uši, grinja, kukaca koji grizu listove i plodove, žižaka, gusjenica, žižakaste muhe i drugih. Važno je na vrijeme ih uočiti kako bi se uspješno tretirale biljke i spriječilo potpuno uništenje nasada.
Grinje
Grinje su mikroskopski organizmi koji se hrane tkivima biljke, a napadaju brusnicu sisanjem sokova iz listova i izdanaka. Grinje se mogu pojaviti tijekom sušnog razdoblja ili u uvjetima niskog pritiska zraka, a njihov napad može uzrokovati opadanje lišća i opće slabljenje biljke. Simptomi napada grinja na brusnicu uključuju pojavu sitnih, žutih mrlja na lišću, povećanu osjetljivost na štetnike i bolesti te smanjenje prinosa.
Kao preventivne mjere protiv napada grinja preporučuje se redovito zalijevanje biljke i održavanje optimalne razine vlažnosti zraka, primjena prirodnih neprijatelja grinjama poput grinje Phytoseiulus persimilis i održavanje higijene oko biljaka. U slučaju ozbiljnog napada grinja na brusnicu, može se primijeniti pesticid namijenjen za suzbijanje grinjastih štetnika.
Lisne uši
Lisne uši su insekti koji se hrane sokovima biljaka, a napadaju brusnicu ispijanjem sokova iz listova i izdanaka. Najčešće se pojavljuju na vrhovima izdanaka, ali se mogu naći i na donjoj strani lišća. Simptomi napada lisnih uši na brusnicu uključuju deformaciju izbojaka i listova, pojavu ljepljive substance na lišću (medne rose) koju izlučuju lisne uši, žućenje lišća i smanjenje prinosa. Kao preventivne mjere protiv napada lisnih uši preporučuje se redovito zalijevanje biljke, održavanje optimalne razine vlažnosti zraka i primjena prirodnih neprijatelja lisnih uši poput insekta Aphidoletes aphidimyza. U slučaju ozbiljnog napada lisnih uši na brusnicu, može se primijeniti pesticid namijenjen za suzbijanje lisnih uši.
Gusjenice
Gusjenice su larve leptira koje mogu napadati brusnicu i uzrokovati štetu. Hrane se lišćem, cvjetovima i plodovima brusnice, što može dovesti do smanjenja prinosa i kvalitete plodova. Simptomi napada gusjenica na brusnicu uključuju pojavu rupa na lišću, cvjetovima i plodovima te pojavu izmeta gusjenica na biljci.
Kao preventivne mjere protiv napada gusjenica preporučuje se redovito pregledavanje biljke te uklanjanje gusjenica i njihovih jajašaca ručno. Također se preporučuje primjena prirodnih neprijatelja gusjenica poput insekta Chrysoperla carnea i upotreba pesticida prirodnog podrijetla koji neće naštetiti korisnim insektima. U slučaju ozbiljnijeg napada, može se primijeniti pesticid namijenjen za suzbijanje gusjenica, ali treba ga koristiti s oprezom i prema uputama proizvođača kako bi se izbjegle moguće negativne posljedice po okoliš i druge životinje.
Upotreba brusnica
Brusnice predstavljaju pravo bogatstvo vitamina i minerala. Izrazito su bogate tiaminom C, E i K1, manganom te bakrom. Ono po čemu se u medicini izdvaja iz većine drugog voća je obilje antioksidansa koji pomažu u prevenciji i liječenju mokraćnih infekcija, krvožilnih problema, bolesti želuca te nekih oblika raka. Iako je popularnija u medici, ne zaobilazi se u kulinarstvu gdje se može koristiti kao i ostalo bobičasto voće, a posebno je popularna za sok i pekmeze.
Berba
Način berbe brusnica u velikim nasadima je prilično osebujan. Učestala je praksa poplavljivanja nasada radi lakšeg branja. Naime, bobica brusnice u sebi ima četiri mjehurića zraka. Kako bi ispitali je li pravo vrijeme za berbu, uzgajivači često ispuste bobicu brusnice na tlo da vide hoće li odskočiti od tla.
Ako se to desi, znači da se može obaviti berba i tada se kreće s poplavljivanje nasada te se pomoću posebnih strojeva biljke protresaju kako bi se zrele bobice skinule sa stabljike. Zatim se čeka da bobice isplivaju na površinu te ih se tako kupi i sortira. Mogu se brati i ručno, a za to se uglavnom koriste grabljice za bobice, poput onih za branje borovnica.
Brusnice se mogu i sušiti te tako čuvati mnogo dulje nego svježe i koristiti za ljekoviti čaj. Za sušenje zagrijte otprilike osam šalica vode na količinu od 300 g brusnica, te ih u posudite prelijte tom kipućom vodom. Ostavite ih potopljene u vodi do dok se kožica ne počne odvajati od plodova.
Zatim uklonite tekućinu te brusnice posipajte s malo šećera (nije nužno). Zatim brusnice rasporedite na papir za pečenje i stavite ih u zamrzivač na dva sata. Nakon toga ih ostavite da se 10 sati suše u dehidratoru. Ako nemate dehidrator, možete ih staviti u pećnicu na 160°C i peći 10 minuta s uključenom ventilacijom (neophodno). Osušene brusnice najbolje je čuvati u hladnjaku.
Sušenje
Sušenje brusnice je postupak kojim se uklanja većina vode iz svježih bobica kako bi se produljio njen rok trajanja. Postoje različiti načini sušenja brusnice, uključujući sušenje na zraku, u pećnici i u dehidratoru.
Sušenje na zraku je najjednostavniji, ali i najsporiji način sušenja. Bobice se moraju prvo oprati i osušiti, a zatim se rasporede u tankom sloju na papir ili tkaninu i ostve na suhom, toplom i prozračnom mjestu. Potrebno je oko 2 - 3 tjedna da se brusnice potpuno osuše na ovaj način.
Za sušenje u pećnici potrebno je zagrijati pećnicu na temperaturu od 70 - 80°C. Bobice se moraju oprati i osušiti, a zatim ravnomjerno rasporediti na pleh obložen papirom za pečenje. Pleh se stavi u zagrijanu pećnicu i brusnice se suše oko 8- 10 sati, s time da se pleh povremeno izvadi iz pećnice i promiješaju bobice kako bi se sušile ravnomjerno.
Sušenje u dehidratoru je najbrži i najučinkovitiji način sušenja, ali zahtijeva upotrebu dehidratora što većina kućanstava nema. Postupak se sastoji od pranja i sušenja bobica te raspoređivanja bobica na plehove dehidratora. Sušenje traje oko 6 - 12 sati na temperaturi od 60 - 70°C, ovisno o modelu dehidratora i količini bobica koje se suše.
Važno je napomenuti da se brusnice moraju osušiti dovoljno kako bi se smanjio rizik od razvoja plijesni ili drugih oblika kvarenja. Sušene brusnice treba čuvati u hermetički zatvorenoj posudi na suhom i tamnom mjestu, a rok trajanja im je oko 6 mjeseci do godinu dana, ovisno o uvjetima čuvanja.
Skladištenje
Plodovi brusnice zreli su kada poprime crvenu do tamnocrvenu boju. Tamnocrveni uglavnom ne postaju na grmu već nakon nekoliko tjedana skladištenja. Važno je ne brati plodove prerano jer će u tom slučaju ostati trajno gorki. Naime, iako mogu još malo sazreti u skladištenju, prerano ubereni plodovi nikada neće poprimiti slađi okus.
Brusnice se beru u ranu jesen ili kasno ljeto. Ako plodovi počnu sami otpadati s grma znači da su već prezrele i tada više nisu dobre za skladištenje. Skladištiti se mogu između 3 i 5 tjedana, a svježi se plodovi čuvaju na temperaturi između 0 i 7°C. Mogu se i zamrznuti te tako čuvati nekoliko mjeseci.
Pripravci
Medicina
Brusnica je jedna od biljaka koja u medicini ima svoju široko poznatu namjenu - odlična je u liječenju upala mokraćnog sustava. Svoju djelotvornost duguje anti-adhezijskom utjecaju, što znači da sastavni dijelovi brusnice - proantocijanidini ili kondenzirani tanini te fruktoza sprječavaju vezanje bakterije E. Coli, glavnog uzročnika upale mokraćnih puteva, za receptore stanica diljem tog sustava.
Brusnica također ima neka diuretska svojstva zbog kojih djelotvorno ispire bakterije i tako sprječava njihovo gomilanje u mokraćnom sustavu. U tu svrhu najčešće se koristi čaj od brusnice.
To nikako nije kraj povoljnim učincima ove dragocjene bobice. Ona ima odličan utjecaj na krvožilni sustav te djeluje na snižavanje "lošeg" (LDL) kolesterola, dok istovremeno pomaže u povišenju "dobrog" (HDL) kolesterola. Ovo je vjerojatno zbog bogatstva antioksidansa kojima obiluje brusnica, posebice bioflavonoida i polifenola. Ove su komponente također pokazale svoje odlične učinke na smanjivanje visokog krvnog tlaka te grušanja krvi.
Brusnica također ima blagotvorni učinak na probavni sustav, te pomaže u sprečavanju čireva na želucu. Ovdje se najviše ističe njeno djelovanje na bakteriju H. Pylori, gdje brusnica sprječava njeno vezanje za stijenku želuca, na istom principu kao što djeluje i na bakterije u mokraćnom sustavu.
Kulinarstvo
Iako je brusnica naišla na puno veću primjenu u prirodnoj medici, prisutna i u kulinarstvu. U kuhinji ju možete koristiti zajedno sa drugim bobičastim voćem, pa se tako od nje prave razne slastice poput pita, torti, sladoleda i svega što vam može pasti na pamet.
Iako se može naći u brojnim kolačima, ipak je mnogo popularnija na druga dva načina a to su džemovi i sokovi. Brusnicu je osim sušenja možda najbolje prezervirati ako se od nje napravi pekmez, marmelada ili džem.
Dodatkom šećera ova bobica postaje namaz na palačinke ili kruh izrazito slatkog i finog okusa.
Sok od brusnice poznati je diuretik ali i osvježavajuće piće.
Nevjerojatno ali istinito, uz brusnice, bilo sušene ili kao umak, izvrsno odgovaraju prokulice, kao gorkasti kontrast slatkim brusnicama.
Zanimljivosti
Brusnica je bobica oko koje se vrti važan dio sjevernoameričke povijesti. Tamo su je domoroci stoljećima koristili kao jedan od glavnih izvora nutrijenata, pa su tako s njom spravljali svoja poznata jela u kojima bi je miješali s mesom u nešto nalik na mesne okruglice.
Vjeruje se da su domorodci s brusnicom upoznali europske kolonizatore američkog kontinenta još 1550. godine. Od tada se borovnice često spominju u literaturi Europljana tek stiglih na novi kontinent. Postoji i kuharica iz 1663. godine koju su napisali britanski hodočasnici, u kojem je opisan recept za umak od brusnice. Taj je umak postao i tradicionalno sjevernoameričko jelo, te se priprema svake godine na Dan zahvalnosti, kada se poslužuje uz pečenu puricu.
Brusnica je bila jedna od prvih plantažiranih biljaka u SAD-u. Kultivirao ju je veteran Američke revolucije, Henry Hall, otprilike 1816. godine. Do danas je najveći dio proizvodnje ostao u SAD-u, a ova zemlja izvozi 78% ukupnih svjetskih potreba za brusnicom.
Foto: Wikimedia Commons
Odgovori