Hrđa na travi jedan je od problema koji može zadesiti vaše travnjake. Najčešće se javlja u obliku narančastožutih pjega, koje se zatim polako pretvaraju u uzdignute duguljaste hrpice s crvenim (ili crvenkastim) sporama. Ako je pošast snažna ili iznenadna (tako da ju ne stignete spriječiti), travnata površina prvo izgubi boju, a zatim i uvene.
Treba odmah napomenuti da ako travnjak poprimi blijedo zelenu ili žutu boju, ne mora značiti da ga je napala hrđa. Možda je samo došlo do promjene boje uslijed nepovoljnih vremenskih uvjeta (vrućina i suše) ili nedovoljne brige (loše njege).
U razlikovanju može pomoći i činjenica da se hrđa češće pojavljuje u travnju i svibnju, ali to nije pravilo. Hrđa se najčešće javlja na travnatim površinama koje se nalaze u sjeni.
Uzrok hrđi u većini slučajeva može biti loša njega trave (posebice nedostatak dušika!). To, naravno, znači da svoj travnjak trebate redovito zalijevati, ali i prihranjivati. Zalijevanje treba obavljati temeljito, ali ne prečesto. Za prihranjivanje se preporučuje posebno kvalitetno gnojivo za travnjak. Košnja je također bitna - treba izbjegavati kositi prenisko. Više informacija o pripremi tla za sadnju trave pročitajte ovdje.
Vrste hrđe
U Hrvatskoj je žuta hrđa (najčešća vrsta) poznata još od 1928. godine, a dosad su zabilježene četiri veće epidemije. Prilikom tih epidemija hrđa na travi pojavljivala se u kasnu jesen ili u proljeće, a povlačila se čim bi temperature porasle.
Veliki problem s hrđom na travi je taj što prelazi na druge biljke, prije svega na žitarice poput pšenice, ječma, raži i sl. Pojava hrđe sprječava se primjenom fungicida, ali kako biste to uspješno učinili, treba prepoznati vrstu hrđe. U nastavku ćemo ukratko opisati tri vrste hrđe:
Žuta hrđa
Žuta hrđa napada sve nadzemne dijelove žitarica poput pšenice, ječma, raži, pšenoraži i zobi. Kod ove vrste hrđe promjene se najprije primijete na plojki i pljevicama biljke. Promjene se, doduše rjeđe, mogu vidjeti i na rukavcu i vlati biljke. Ako se perikarp sjemena zarazi, zrno bude šturo.
Također, na listovima se javljaju žuti sitni jastučići, a što infekcija više napreduje, jastučići počinju tvoriti niz pa se zapaža žuta linija. Takve linije paralelne su s rubom plojke, a protežu se po čitavoj plojki. Ispočetka su te linije, tj jastučići pokriveni epidermom, no ona s vremenom puca. Vrlo brzo dolazi do nekroze i sušenja dijelova listova.
Pljevice biljke poprimaju smeđu boju (djelomično ili u potpunosti). Na vanjskoj strani pljevice se žuti jastučići rjeđe pojavljuju, ali zato ne izostaju na njenoj unutrašnjoj strani. Pred kraj vegetacije pojavljuju se jastučići crne boje u kojima se nalaze teliospore, a pokriveni su epidermom. Žuta hrđa često se pojavljuje u zemljama zapadne Europe. Kako bi se pravovremeno preveniralo ovu štetočinu valja imati na umu da se pojavljuje ranije nego ostale bolesti.
Crna hrđa
Crna hrđa je žitna bolest pšenice, ječma, raži, pšenoraži, zobi i sl. Kod ove vrste hrđe simptomi se najprije primjećuju na vlati i rukavci lista. Simptomi se mogu pojaviti, ali rjeđe, i na plojki biljke. Kao što su kod žute hrđe u pitanju bili žuti jastučići, ovdje su to blago uzdignuti crvenkastosmeđi jastučići (uredosorusi), a u njima se nalaze spore koje prenose zarazu. Tijekom vegetacije nastaje i do nekoliko generacija spora. Jastučići su u početku dugački otprilike 1 cm i izduženog oblika. Poput jastučića kod žute hrđe, i ovi tvore liniju.
Ono što je specifično za crnu hrđu je rastrgana epiderma koja okružuje jastučiće. Govoreći o crnoj hrđi govorili smo o pojavi crvenkastosmeđih jastučića, pa se možete zapitati zašto se ova bolest zove crna hrđa. Naime, jastučići u vremenu mliječne zriobe (kada žitarica poprima žutu boju) postaju crni. Tada u njima nastaje i drugi tip spora, teliospore. One ne mogu zaraziti žitaricu na kojoj se nalaze, ali mogu zaraziti prijelaznog domaćina žutiku.
Smeđa hrđa
Smeđa hrđa je također bolest žitarica poput pšenice, ječma, pšenoraži, raži, zobi i sl. Simptomi ove vrste hrđe najprije se uočavaju na gornjoj strani plojke biljke. Ti simptomi su, pretpostavljate, jastučići. Ovi jastučići su svijetle ili tamne smeđe boje, po plojki su nepravilno razasuti. Okruglastog su oblika i prilično manji od jastučića crne hrđe (veličina čak od 1 do 2 mm). Za razliku od jastučića žute i crne hrđe, vrlo rijetko čine liniju, tome tako biva samo u slučaju jakoga napada ove bolesti. I u ovim se jastučićima, naravno, nalaze spore koje prenose zarazu. U drugom dijelu vegetacije se na donjoj strani plojke razvijaju okruglasti crni jastučići pokriveni epidermom. Ova vrsta hrđe je prilično češća od crne hrđe.
Iako svaka od ove tri vrste hrđe ima različite simptome, prevencija je za sve više-manje ista. Treba pratiti prognoze i obratiti pažnju na vremenske uvjete koji pogoduju razvoju gljivica – uzročnika hrđe te u skladu s time primjenjivati određene fungicide (mogu se koristiti čak i pred cvatnju!).
To najviše vrijedi za žutu hrđu, koja se ujedno najčešće pojavljuje na hrvatskim prostorima (i prostorima zapadne Europe).
Dakle, hrđa, osim što može narušiti izgled i zdravlje vašeg travnjaka, može prijeći i na žitarice, na hrvatskom području najčešće na pšenicu. Zbog toga može uzrokovati probleme poljoprivrednicima.
Redovitim praćenjem vremenskih prognoza i pravovremenom primjenom fungicida možete spriječiti pojavu i razvoj ove bolesti. Što se travnatih površina tiče, ne treba svaku promjenu boje trave miješati s hrđom, ali treba biti oprezan, redovito zalijevati i kositi vaš travnjak.
Autor: S.V., Foto: Pexels/Pixabay
Odgovori