Pšenica (lat. Triticum) jedna je od najpopularnijih žitarica na svijetu. Potječe iz porodice trava (Poaceae) u kojma se nalaze vrste s klasastim skupnim cvatom. U toj porodici nalaze se i raž, zob, kukuruz i slične vrste. Pšenica također nosi i titulu najstarije kulturne biljke. Porijeklo vuče iz Azije i južne Europe, a kroz vrijeme se je širila na ostatak svijeta.
Ova jednogodišnja biljka ima žiličast korijenov sustav karakterističan za žitarice. U oraničnom sloju do 30 cm dubine nalazi se najveći dio korjenove mase, a manji dio može prodrijeti i do 1,5 - 2 m što ovisi o dubini oraničnog sloja i njegovim fizičkim osobinama.
Korijenov sustav pšenice se dijeli na primarni (seminalni, klicin) i sekundarni (adventivni) korijen. Stabljika je cilindrična, člankovita i kod većine vrsta pšenice šuplja.
Suvremene sorte su polupatuljastog rasta, visine ispod 1 m za razliku od starih sorti koje su dosezale visinu do 1,5 m. Razlog stvaranja sorti nižeg rasta je razvijanje otpornosti na polijeganje. Na nodijima stabljike se razvijaju listovi čiji je raspored naizmjeničan. Zastavica je naziv za najgornji list, te prema njemu utvrđujemo kad je lisna površina dostigla svoj puni potencijal rasta. List se sastoji od plojke i lisnog rukavca. Jezičac se nalazi na prelasku lisnog rukavca u plojku, na krajevima jezičca nalaze se uške koje su u većini slučajeva dlakave i slabo razvijene. Razvijenost jezičca i uški može služiti za razlikovanje strnih žitarica u vegetativnom stadiju.
Cvat pšenice čine cvjetovi skupljeni u cvat koji se zove klas. Klas se sastoji od klasića naizmjenično poredanih na nodijima klasnog vretena. Cvijet je dvospolan i obavijen s dvije pljevice. Klas može biti zbijen ili gust, polugust i rahli. Plod je zrno ili pšeno, a sastoji se od omotača, klice i endosperma.
Srodnici
Sorte pšenice
Postoji preko 1.000 poznatih sorti pšenica, ali se sve mogu podijeliti u šest razreda, ovisno o vremenu sadnje, boji i tvrdoći zrna.
Osnovna podjela pšenice prema načinu uzgoja sastoji se od 2 skupine: ozima pšenica i jara pšenica.
Vrste se dijele prema broju kromosoma i cvjetova u klasu. U većoj je uporabi ozima forma radi ostvarivanja boljih komponenata prinosa. Biljkom dugog dana ju čine sljedeće karakteristike: otporna je na niske temperature, ne zahtijeva puno topline, ima visoki transpiracijski koeficijent i brzi porast od faze klijanja do faze busanja. Kažemo za ovu kulturu da je kultura hladnijeg podneblja, ali uspijeva i na ostalim klimatskim područjima. Većinom se uzgaja do 30° do 60° s.g.š., te od 27° do 40° j.g.š.. Može se uzgajati na sjevernoj polutci sve do ekvatora uz poštivanje uvjeta više nadmorske visine.
Ozime pšenice uzgajaju se na područjima umjerenijih zima, dok jare pšenice bolje podnose sjeverna područja.
Od takve 23 vrste najpoznatije su: obična pšenica, pravi pir, durum i kamut.
Obična pšenica
Obična pšenica (lat. Triticum aestivum) je vrsta koja se najčešće uzgaja jer može dati velike prirode. Sije se od sredine veljače do polovice ožujka i sazrijevanje traje puno kraće od ozime (oko 130 dana). Naziva se još i meka pšenica, zbog mekog ploda. Otporna je na sušu i visoke temperature, pa se uzgaja u sjevernijim dijelovima.
Pravi pir
Pravi pir (lat. Triticum spelta) je žitarica srodna pšenici, ali ima veće zrno. Raste u ljusci te je zbog toga otporan na niže temperature, štetnike i bolesti zbog čega se koristi u ekološkoj proizvodnji. Ljuštenje pira čini jedan proces više u preradi, zbog čega je ona skuplja. Pir sadrži ugljikohidrate koji su važni u zgrušavanju krvi, ali i poticanju imunološkog sustava. Od pšenice se još razlikuje jer sadrži veću količinu proteina. Upotrebljava se za proizvodnju peciva, kolača i tjestenina.
Durum pšenica
Durum pšenica (lat. Triticum durum) još se naziva i tvrda pšenica. Obilježava ju posebna veličina i količina bjelančevina (gotovo 50% više od obične pšenice). Prinos ove pšenice nešto je manji od obične te se predlaže uzgoj u sušnim područjima. Vegetacija traje duže, oko 270 dana. Durum brašno idealno je za proizvodnju tjestenine, zbog čega se ova vrsta pšenice i uzgaja, ali čini samo 10% svjetske proizvodnje.
Kamut pšenica
Kamut (lat. Triticum turanicum) je žitarica koja se uzgaja strogo biološki. U usporedbi s običnom pšenicom, ima 40% više bjelančevina te puno više vitamina, masnoća, aminokiselina i minerala. Izrazito je otporan na loše uvjete kultiviranja te daje velike prinose. Ima slatkast okus i zbog toga se koristi u pripremi kolača iako je primjena raznovrsna.
Sorte pšenice po institutima
Sjemenske kuće koje nude široki spektar sorti su: Bc Institute Zagreb, Poljoprivredni institut Osijek, KWS, Syngenta, a najpopularnije sorte koje se najčešće uzgajaju u Hrvatskoj su:
Bc Anica
Sorta pšenice koja se nalazi u ponude Bc Instituta Zagreb. Ozima sorta koja ima ranu vegetaciju, polupatuljastog je rasta što ju čini otpornom na polijeganje. Visokorodna, spada u krušne sorte (sorte od kojih se lako dobiva kruh zadovoljavajuće kvalitete). I.-II. razred kakvoće Masa 1000 zrna: 40 - 45 g. Hektolitarska masa: 80 - 84 kg/hl. Optimalno vrijeme sjetve joj je 10. - 25. listopada. Preporuka za normu sjetve je 650 - 700 klijavih zrna/m2. Količina sjemena za sjetvu je 280 - 300 kg/ha. Sadrži 12,6 - 14,2 % proteina.
Super žitarka
Sorta pšenice koju nudi Poljoprivredni institut Osijek. Radi se o ozimoj, visokorodnoj, srednje ranoj sorti polupatuljastog rasta. Krušna sorta te spada pod I.-II. razred kakvoće. Iznos mase 1000 zrna je u prosjeku 44 g. Hektolitarska masa: 82 kg/hl Otporna je na polijeganje i bolesti. Posjeduje visoku tolerantnost na niske temperature te vrlo dobru tolerantnost na osipanje zrna iz klasa. Također, ne postoji opasnost od proklijavanja sjemena u klasu zbog visoke dormantnosti sjemena. Optimalni rok sjetve: 7. - 20. listopada, a preporuka za norm sjetve je 650 - 700 klijavih zrna/m2.
VYCKOR
Sorta pšenice iz najnovije ponude sjemenske kuće KWS sjeme d.o.o. Ozima sorta srednje rane pšenice. Izrazito je tolerantna na polijeganje. Posjeduje vrlo nisku osjetljivost na mraz, Optimalni rok sjetve je od sredine listopada do kraja studenoga. Preporuka za normu sjetve je 400 - 450 biljaka/m2 odnosno količina sjemena za sjetvu je 200 - 220 kg/ha ovisno o rokovima sjetve i masi 1.000 zrna
Ingenio
Srednje rana sorta pšenice koju nudi sjemenska kuća Syngenta. Ingenio je ozima sorta koja odlično tolerira niske zimske temperature, polijeganje, ali ne tolerira kasniju sjetvu. Idealna je za intenzivnu proizvodnju. Preporučena količina sjemena za sjetvu je 220 - 250 kg/ha što također ovisi o rokovima sjetve i masi 1000 zrna.
Goranka
Sorta pšenice za proljetnu sjetvu koju nudi Poljoprivredni institut Osijek. Jara pšenica, čija je duljina vegetacije srednje rana, polupatuljastog je rasta što ju čini vrlo otpornom na polijeganje. Masa 1.000 zrna: 40 - 46 g. Hektolitarska masa joj iznosi 78 - 81 kg/hl. Optimalno vrijeme sjetve je 15.2. - 20.3. Preporučena norma sjetve je 550 - 600 klijavih zrna/m2. Količina sjemena za sjetvu je 220 - 250 kg/ha.
Žitarka
Sorta pšenice koju nudi Poljoprivredni Institut Osijek je najraširenija sorta u Sloveniji i Hrvatskoj. Stabilna je po kakvoći i urodu i s obzirom na to da ne poliježe, najotpornija je prema polijeganju. Bogatom gnojidbom se dobiva odličan urod, a optimalni sklop je 650 - 700 zrna/m2.
Srpanjka
Visokorodna, moderna, niska i rana sorta pšenice I.-II. razred kvalitete Poljoprivrednog Instituta Osijek. Niska i tolerantna prema niskim temperaturama i bolestima. Produktivno busa i ima potencijal rodnosti minimalno 10 t/ha.
Renan
Introducirana sorta ozima pšenice s vrlo izraženim busanjem i smanjenom sjetvenom normom. Stabljika joj je srednje visine i robusna, a listovi dlakavi, široki i tamno zelene boje. Otporna je na većinu bolesti lista i klasa i niske temperature.
Izbor sorte
Kako bi bili što uspješniji proizvođač pšenice, prije početka samog procesa, bitno je napraviti pravilan izbor sorte prema agroekološkom području u kojem planiramo proizvodnju. S ciljem postizanja visokih rezultata u prinosu i kvaliteti, razvijen je velik broj sorti pšenica. Kako bi bili što uspješniji u odabiru sorti, važno je voditi se sljedećim smjernicama:
- Uz visoku rodnost, ozimost, otpornosti na bolesti, sorta mora odgovarati agroekološkim uvjetima područja u kojem je planirana proizvodnja
- Sorta mora odgovarati intenzitetu proizvodnje, mora biti idealna za određenu agrotehniku, što se odnosi na čvrstoću stabljike, sposobnost busanja.
- Prema narodnoj izreci koja glasi: "Ne valja držati sva jaja u istoj košari", preporuka je odabir 2-3 sorte različitih bioloških I kvalitativnih osobina radi bolje organizacije rada te za potrebe industrijske prerade. (dužina vegetacije, kvaliteta zrna i dr.)
Uzgoj pšenice
Zbog odlične prilagodbe različitim uvjetima tla i klime, uzgoj pšenice raširen je na gotovo svim područjima svijeta. Najčešće se uzgaja u nizinskim područjima.
Tlo
Daljnja obrada tla važna je zbog suzbijanja korova. Zbog površinske vlage, sjeme brzo klija, ako se tlo pravilno obradi ta vlaga ostat će sačuvana. Najbolje joj odgovaraju duboka i umjereno vlažna tla, blago kisele reakcije. Ako se tlo obradi puno prije sjetve, pojavljuju se korovi zbog zbijanja tla. U tom slučaju tlo se obavezno kultivira i drlja. Za vrijeme suše osnovna obrada bi se trebala obaviti u jednom potezu. Za takvu obradu najbolje je koristiti plug s mrvilicom i sjetvospremačem.
Temperatura
Optimalna temperatura za klicanje pšenice je 14 - 20°C i u takvim uvjetima niče za 5 - 7 dana. Ako je temperatura 7 - 8°C onda je potrebno 17 - 20 dana za klijanje. Pri još nižim temperaturama, treba još više vremena. Pšenica može podnijeti i temperaturu do -25°C u razdoblju vegetacije kada ima 2-3 lista u slučaju kada je dobro ukorijenjena i ishranjena. Ako je prekrivena snijegom, može podnijeti i niže temperature.
Kod ozimih sorti važnu ulogu ima proces kaljenja. Kaljenje je priprema kulturne biljke za zimske uvjete. Postupno snižavanje temperature zraka noću tijekom jeseni, povećava sadržaj šećera u listovima, a osobito u čvoru busanja. Taj proces je izuzetno važan jer time biljka postiže otpornost prema mrazu.
Tijekom vegetacije pšenice nakon zimskog razdoblja postepeno se dižu temperature. Visokim temperaturama se smatraju temperature zraka od 25 - 30°C, dok se temperature iznad 30°C smatraju vrlo visokim. Ako su visoke temperature praćene nedostatkom vode, izrazito su nepovoljne u fazi cvatnje, oplodnje i u fazi formiranja i nalijevanja zrna. Također, visoke temperature zraka praćene niskom relativnom vlagom zraka utječu na slabiju oplođenost cvjetova te na ispunjenost zrna.
Vrijeme sjetve
Ovisno o biološkim svojstvima sorti i vremenskim prilikama nekog područja, ovisi i vrijeme sjetve. Svejedno, postoji optimalno vrijeme sjetve pšenice, a to je listopad. Optimalna temperatura za nicanje pšenice je 14-20 °C.
Za ozimu pšenicu u našem glavnom proizvodnom području vrijeme sjetve je od 10. - 25. listopada. Nekim sortama pogoduje ranije vrijeme sjetve od 1. - 10. listopada, (npr. Žitarka). Optimalno vrijeme sjetve jarih sorata pšenice je kraj veljače i početak ožujka, a mogu se sijati i do kraja ožujka.
Slaganje kultura
Plodored je jako važna komponenta za uspješan uzgoj pšenice. Izbjegavajte ponovljeni uzgoj pšenice na istoj površini jer time narušavate strukturu tla, smanjujete plodnost i dolazi do nagomilavanja štetnika i bolesti što dovodi nedvojbeno do smanjenja prinosa.
Zbog opasnosti od razvoja bolesti, važno je izbjegavati proizvodnju u monokulturi.
Najbolji izbor predusjeva za pšenicu su jednogodišnje zrnate mahunarke (lupina, soja, grah, grašak, bob) zato što rano napuštaju tlo te ostavljaju dovoljno vremena za obradu i pripremu tla. Ove kulture ostavljaju tlo čisto od korova te ga obogaćuju dušikom.
Dobri predusjevi su višegodišnje djeteline djetelinsko-travne smjese ako se rano obavi obrada tla. Ovi predusjevi nisu dobru u uvjetima sušne jeseni jer zahtijevaju dosta vode i dodatno isušuju tlo te nakon njih bi došlo do otežanog nicanja kod pšenice.
Suncokret i uljana repica su također dobri predusjevi s time da se odmah nakon žetve moraju usitniti i zaorati žetveni ostaci kako ne bi došlo do gubitka vode.
Okopavine kao što su kukuruz, šećerna repa, krumpir isto dolaze u obzir ako dovoljno rano oslobode površinu i omoguće pravovremenu obradu tla i sjetvu. Kod nas je kukuruz najzastupljeniji predusjev. Ovisno o njegovoj dužini vegetacije (rani, srednje kasni ili kasni hibrid) može biti dobar, prosječan ili loš predusjev.
Potrebno je obratiti pozornost da se u blizini ne nalazi žutika, zbog toga što je ustanovljeno da je prijenosnik bolesti žitne hrđe.
Sjetva pšenice
U ljetnom periodu kreću pripreme obrade tla za sjetvu. Poslije pretkultura treba obaviti ili duboko tanjuranje ili plitko oranje, a nakon toga oranje na punu dubinu kako bi se unijelo mineralno gnojivo.
Pšenica se kod nas najviše uzgaja na području Slavonije i Baranje. Deklarirano sjeme znači uspješnu proizvodnju. Razmak u sjetvi uglavnom je 12,5 cm, dok je dubina 3 - 5 cm. Sije se po broju zrna po m2, ali sjetvena norma nije uvijek ista jer ovisi o sjemenu, klimatskim uvjetima, pripremi tla te o sorti.
Primjer računanja sjetvene norme:
teoretska sjetvena norma 600 klijavih sjemenki/m2
masa 1.000 sjemenki = 45 g
klijavost = 95 %
čistoća = 99 %
Sjetvenu normu izračunamo tako da teoretsku sjetvenu normu pomnožimo s masom 1.000 sjemenki (600 x 45 = 27.000) i taj rezultat podijelimo s umnoškom postotka klijavosti i čistoće (95 x 99/100 = 94.05). I dobijemo sjetvenu normu 287 kg/ha.
Gustoća sjetve
Pojedine sorte određuju gustoću sjetve prema svojim zahtjevima. Prosječno ta gustoća iznosi 600 - 700 izniklih biljaka / m2. U slučaju da priprema tla prije sjetve nije odrađena kvalitetno, sjetvena norma povisuje se za 10 - 20%. Preporučuje se razmak od 12,5 cm između sjetvenih redova. U slučaju da je moguće, poželjni su i uži redovi.
Sjetva u brazde
Na područjima sa suhim ljetom, niskim temperaturama i s malo snijega, preporučena je sjetva pšenice u brazde. Brazde se rade plugom koji ide ispred sijačice i dubine su 7-10 cm. U takve brazde sjeme se sije na dubinu od 4 - 5 cm. U brazdama je pšenica zaštićenija i zbog toga brže i kvalitetnije niče.
Održavanje i njega
Nasade pšenice važno je štititi od korova. Oni se mogu suzbijati herbicidima, osobito u proljeće. U proljeće također treba prorahliti površinski sloj zemlje (rotacijskim motikama).
Zalijevanje
Pšenica najbolje uspijeva u područjima gdje je ukupna količina pravilno raspoređenih oborina 650-750 l/m2. Najveću potrebu za vodom ima u vrijeme nicanja. Krupnoća zrna te opći izgled zrna ovise o količini oborina u razdoblju od klasanja do zriobe. Veća količina oborina u tom razdoblju znači veće zrno. Najpovoljnija vlažnost tla iznosi oko 70-80%.
Gnojidba
Ukupna količina P2O5 i K2O te 1/3 N za razgradnju organske tvari prošlog usjeva apliciraju se u jesen prije osnovne i predsjetvene obrade tla, a ostatak dušika u dvije do tri prihrane u proljeće.
Osnovna gnojidba se obavlja NPK gnojivima formulacija (8:26:26; 10:20:30; 10:30:20).
Pšenica se prihranjuje u nekoliko navrata, prva prihrana se treba obaviti na izlasku iz zime u busanju, druga početkom vlatanja, a treća, ako je potrebno, početkom klasanja, odnosno cvatnje pšenice.
Prihranom pšenice u busanju ima utjecaj na bolju izgradnju busa, lišća i vlati te tako dobivamo gušći sklop biljaka (potencijalni broj klasova po jedinici površine). Također ima utjecaj i na koncentraciju klorofila u listu, intenzivniju fotosintezu i progresivniji rast biljke u vlatanju. Iako treba biti oprezan pri doziranju prve prihrane i svakako je treba prilagoditi karakteristikama sorte, tlu te vremenskim prilikama kao i na stanje usjeva nakon zime.
Posljedica prevelike količine dušika u prvoj prihrani može kasnije izazvati polijeganje usjeva.
Prihrana pšenice na početku vlatanja ima učinak na broj klasića te se stvaraju bolji uvjeti za cvatnju. Najveća količina hraniva se usvaja od početka faze do početka faze klasanja. Zadnja dušične prihrana se obavlja pred cvatnju ako je potrebna, a ona otječe na porast hektolitarske mase i na poboljšanje kvalitete zrna, odnosno povećava sadržaj bjelančevina u zrnu.
Gnojidba pšenice vrši se pomoću dušika, fosfora i kalija. Dobar prinos pšenice i plodnost tla omogućuje se u ovim količinama hranjiva: 140-200 kg/ha dušika, 70-130 kg/ha fosfata i 80-140 kg/ha kalija. Gnojidba se odvija u tri faze.
- Predsjetvena gnojidba - obavlja se tijekom pripreme tla za sjetvu. Mineralna gnojiva se u tlo unose tanjuranjem ili sjetvospremačem.
- Osnovna gnojidba - 300 kg urea gnojiva 10-30-20 ili 500 kg NPK gnojiva omjera 8-26-26.
- Prihranjivanje u vegetaciji - Dva puta se dodaje dušik od 40-60 kg/ha. Prvi puta za vrijeme busanja, a drugi za vrijeme vlatanja. Međutim, postoji i korektivna prehrana, koja se radi u vrijeme klasanja, ako usjev pokazuje simptome nedostatka dušika.
Priprema mineralnih gnojiva
Priprema mineralnih gnojiva za pšenicu je komplicirana i zahtjeva ispunjenje nekoliko stavki:
- količina gnojiva
- odnos između najvažnijih hranjivih tvari
- raspodjela
Kako bi se odredila količina NPK (dušik, fosfor, kalij) hranjiva uzima se u obzir količina hranjiva koja je potrebna za prirod od 100 kg zrna i pripadajuće količine slame: 2,0 - 4,0 kg N; 1,2 - 1,85 kg P2O5; 1,8 - 3,0 kg K2O. Kako bi znali koliko hranjiva treba dodati, postoji klasifikacija tla po kojoj se određuje koliko tlo bez gnojidbe daje prinosa, ovisno o tome koliko tlo samo po sebi ima fosfora, kalija i dušika. Nakon toga određuje se koliko još dodataka treba pripremiti za pojedinu vrstu tla. Koeficijent hranjiva koje se iskoristi iznosi: 50 - 80% za N,15 - 20% za P, te 50 - 70% za K.
Fenološke faze
Stadije razvoja pšenice čine:
- Faza bubrenja i klijanja
- Faza nicanja
- Faza ukorjenjivanja
- Faza busanja
- Faza vlatanja
- Faza klasanja
- Faza cvatnje
- Faza formiranja zrna i nalijevanje
Bubrenje i klijanje
Sjeme pšenice može početi bubriti već pri 0°C, ali proces će se odvijati vrlo sporo, stoga što je temperatura viša, bubrenje sjemena će biti brže. Klijanje pšenice je proces u kojem vidimo pojavu korjenčića klice iz sjemena, a osnovi uvjeti za klijanje su: minimalna temperatura od 2°C za sporo i optimalna temperatura od 12 - 20°C za brže klijanje te kisik i voda.
Nicanje
Nicanje pšenice je proces i pojava kada je pupoljak klice vidljiv na tlu. Stabljika klice raste kroz tlo. Samo razdoblje od sjetve do nicanja traje desetak i više dana, a ovisi o dubini sjetve, vlažnosti tla i temperaturi.
Ukorjenjivanje
Ukorjenjivanje je pojava kada se razvija i raste korijenov sustav pšenice. Na samom početku korijen će se razvijati i rasti brže od dijela koji je iznad zemlje. Odmah poslije nicanja, razvija se tzv. sekundarni korijen koji čini podzemni članak stabljika iz čvora busanja. U oraničnom sloju se nalazi sekundarno korijenje koji ima najveću masu korijenovog sustava.
Busanje
Busanje je jedan od načina na koji se stvaraju izdanci i grana stabljika, a koji formiraju biljku. Nakon nicanja prvog lista počinje se formirati čvor, a s već formirana tri lista započinje busanje. Pri optimalnim uvjetima (temperaturi od 15°C i povoljnoj vlažnosti) busanje će početi otprilike 2 tjedna nakon nicanja biljke.
Vrijeme busanja također ovisi i o izbornoj sorti.
Vlatanje
Vlatanje je proces u kojoj se članak stabljike izdužuje i pojavljuje iznad površine zemlje. Ako možete u rukavcu napipati prvo koljence, počinje vlatanje čije trajanje ovisi o mineralnoj ishrani, vlazi i temperaturi, najmanje 19, a najviše 44 dana. Imajte na umu da je u vazi vlatanja najvažnija vlaga i duljina trajanja faze utjecat će na prinos.
Klasanje
Klasanje je faza u kojoj se u rukavcu na gornjem listu pojavljuje prvi klas. Iako se formira ranije (u fazi busanja), neki se zadržavaju i ne mogu dostići normalnu veličinu, a sve zahvaljujući nedovoljno plodnom tlu i nedostatku dušika. U ovoj fazi su važna vlaga zraka i temperature. Ne pogoduju mu niska vlaga i visoke temperature.
Cvatnja
Faza koja nastupa odmah nakon faze klasanja. Cvjetanje traje otprilike 6 do 7 dana i optimalna temperatura za cvatnju je dnevna od 25 - 30°C i noćna od 11°C.
Formiranje zrna i nalijevanje
Faza formiranja zrna pšenice traje otprilike 20 dana, a na kraju faze zrno postiže svoju normalnu dužinu. Iako je na početku faze zrno neispunjeno, u procesu nalijevanja nakupljaju se mineralne i organske tvari u zrnu. Traje od 16 do 22 dana i počinje mliječnom zriobom.
Zrioba pšenice
Zrioba pšenice se dijeli na 4 faze (stupnja)
- Mliječna zrioba
- Tijestasto stanje
- Voštana zrioba
- Puna zrioba
Mliječna zrioba
U ovoj fazi dolazi do odumiranja baznih listova i funkcije stabljike prestaju i povećavaju se organske tvari koje se nalaze u zrnu. Vlaga u zrnu se smanjuje na 50%, a pod pritiskom ga je lako zgnječiti i meko je te pod pritiskom izlazi bijeli sok. Mliječna zrioba traje od 10 do 12 dana.
Tijestasto stanje
Faza u kojoj se vlaga smanjuje na 40% i završava u fazi nalijevanja zrna te traje od 6 do 10 dana. Tijestasto stanje se može i prisilno prekinuti spuštanjem vlage ispod 40%.
Voštana zrioba
Faza u kojoj se u zrnu skupljaju organske tvari i traje kratko. Suši se vlat i listovi i prekidaju se dovod vode iz tla i hranjivih tvari u zrno. Faza traje od 6 do 12 dana i vlaga u zrnima se smanjuje na 20%. Gubici u ovoj fazi su najmanji i žetvom se postižu kakvoća i najveći prinosi.
Puna zrioba
Poslije završetka voštane zriobe nastupa puna zrioba. Zrno postaje tvrdo i poprima svoj konačni kemijski sastav, boju, krupnoću, vanjski izgled, oblik i obujam, a vlažnost se spušta na 14%. Biljka počinje dobivati svoju žutu boju. Kako bi se postigla fiziološka zrelost, neke sorte je potrebno naknadno poslije žetve "odležati"
Zaštita pšenice od korova
Korovi ne uzrokuju problem i ne ograničavaju proizvodnju pšenice. Međutim, važno ih je što ranije suzbijati kako bi pšenica imala prostora i svjetla, te kako joj korov ne bi oduzimao hranjivo. Korovi se dijele na uskolisne (mačji repak, ljulj, vlasnjača) te na širokolisne (kamenica, mišjakinja, kopriva). Neke od aktivnih tvari namijenjene za zaštitu pšenice od korova jesu: diflufenikan, fluroksipir, klopiralid, jodosulfuron, itd.
Mjere zaštite protiv polijeganja pšenice
U nekim slučajevima može doći do polijeganja pšenice. Najčešće se to događa između procesa klasanja i zriobe. Nekada i prije, ali rjeđe.
U slučaju da polegne za vrijeme cvatnje ili klasanja, štete su manje. Polijeganje pšenice dovodi do slabije oplodnje, do jačeg napadanja bolesti, a smanjuje se prinos i kvaliteta.
Postoje dvije vrste polijeganja pšenice
- stabljično
- korjenovo
Korjenovo polijeganje javlja se rjeđe i događa se najčešće u krajevima gdje su velike količine oborina za vrijeme vlatanja i klasanja ili u slučaju navodnjavanja velikom količinom vode.
Brojni su uzroci polijeganja pšenice:
- gust sijev
- gljivične bolesti
- prirodne nepogode
- nedostatak svjetlosti
Kako bi se spriječilo polijeganje pšenice važno je izabrati dobro sjeme i uredno ga pripremiti, pravilno i pravodobno obraditi tlo, sijati u određeno vrijeme te pravilno odrediti količinu NPK gnojiva. Također bi trebalo odabirati sorte koje nisu sklone polijeganju, obavljati valjanje, drljanje i tretiranje određenim sredstvima.
Bolesti
Pšenicu od bolesti se počinje štiti pri proizvodnji i doradi sjemena, a završava se nakon žetve u silosima. Bolesti na pšenici se dijele na nekoliko vrsta.
Bolesti stabljike, rukavca lista i lista:
- Helminthosporum gramineum
- Erysipe graminis
- Septoria tritici
- Puccinia triticina
- Puccinia graminis
Bolesti korijena i busenja:
- Rhizoctonia solani
- Cercosporella herpotrichoides
- Fusarium nivale
- Fusarium roseum
- Pythium sp.
- Ophiobulus graminis
- Basidiomicete ssp.
Bolesti koje napadaju samo mlade biljke:
- Septorium nodorum
- Fusarium nivale
- Helminthosporium sativum
- Pythium sp.
Bolesti koje napadaju zrna i klasove:
- Ophiobolus graminis
- Fusarium nivale
- Ustilago tritici
- Tilletia tritici
- Tilletia laevis
- Erysiphe graminis
- Septoria nodorum
Iako ih je mnogo, neke od najčešćih bolesti koje napadaju pšenicu su:
- Crna hrđa pšenice
- Pepelnica pšenice
Crna hrđa pšenice
Crna hrđa pšenice (lat. Puccinia graminis tritici) je bolest u kojoj se pojavljuju tamnosmeđi jastučići na svim dijelovima biljke koji su iznad zemlje. Mjere zaštite protiv crne hrđe jesu uništavanje domaćina, duboko zaoravanje ostataka nakon žetve te sjetva otpornih sorata. Može smanjiti prirod od 5 - 10%.
Pepelnica pšenice
Pepelnica pšenice (lat. Erysiphe graminis) je bolest u kojoj je najčešće zaražen klas i na njemu se pojavljuje svijetlo siva prevlaka. Na toj prevlaci stvara se splet hifa na kojem se nalaze spore koje prekrivaju čitavu lisnu masu. Ova bolest uništava prosječni prinos od 6 - 10%. Mjere zaštite jesu plodored 2 godine, zaoravanje ostataka nakon žetve ili njihovo spaljivanje te sjetva otpornih sorata.
Štetnici
Najčešći štetnik koji se pojavljuje je žitni balac ili lema, iako se nekada mogu pojaviti i lisne uši, voluharice i miševi.
Žitni balac
Odrasli oblik je dužine 4-6 mm, pokrovlje mu je plave boje, a noge narančasto-crvene. Pojavljuju je kada dnevna temperatura dosegne 10°C. Odrasli oblici se hrane tako da grizu površinu lista i prave pruge. Otpornost pšenice na ovaj štetnik može se postići selekcijom sorti s jačom dlakavošću lista.
Lisne uši
Lisne uši stvaraju štetu tako što sišu biljne sokove i tako dolazi do smanjenja prinosa. Indirektno čine štetu prenoseći viruse. Ovisno o vremenu pojave, jačini napada, sortnoj osjetljivosti, očekivanom prinosu i prisutnosti prirodnih neprijatelja obavlja se suzbijanje.
Voluharice i miševi
Pojavu voluharica i miševa možete suzbiti rodenticidima koji se pripremaju na bazi klorfacinona i bromadiolona. Također se provodi i zaštita od leme i to kada primijetite da se otprilike 15% ličinki izleglo iz jaja i u prosjeku jednu ličinku na zastavičaru.
Upotreba pšenice
Pšenica je najvažnija žitarica na svijetu. Tjestenina, peciva, kolači i kruh koji je osnova domaćinstva samo su neki od proizvoda koji se prave od ove žitarice. U pšenici je u prosjeku 13% vode, 71% ugljikohidrata, 1,5% masnoća i 13% bjelančevina.
Žetva
Žetva pšenice može se odvijati u jednoj, dvije ili više faza.
Jednofazna žetva - obavlja se kombajnima u voštanoj zrelosti, gdje je vlaga zrna 30 - 35%. Žetva traje 5 do 8 dana.
Dvofazna žetva - započinje košnjom pšenice na otprilike 20 cm visine. Nakon toga se prvo osuši u otkosima, a onda se vrši kombajnom. Ovakvim načinom žetva se može obaviti u pravo vrijeme i postići bolji prinos, međutim postoji i prosipanja zrna u elevatoru.
Sušenje
Kako bi pripremili zrna za čuvanje, veliku važnost u posliježetvenom procesu ima čišćenje pšenice od primjesa. Odmah zatim slijedi sušenje zrna čime se smanjuje vlažnost zrna.
Više je načina sušenja pšenice, a najpopularniji izbor su prirodni način - suncem, ili sušenjem u sušarama.
Sušenje pšenice na suncu
Jedna od prednosti sušenja zrna na suncu je u tome što u ovakvom načinu sušenja nema opasnosti da će se klice povrijediti pri izlaganju visokim temperaturama. Kako bi postigli najbolje rezultate zrna je najvažnije prostrijeti na unaprijed pripremljenu površinu ili podlogu bez oštećenja i pukotina i to u tankom sloju od 10 - 12 cm. Potrebno ga je s vremena na vrijeme prevrtati, a tijekom noći skupiti i prekriti ceradom.
Iako se ovim načinom sprječava oštećenje zrna, zahtjeva veliku podlogu za sušenje i utrošak rada, stoga se više primjenjuje na manje količine zrna dok se za veće količine koriste sušare
Sušenje pšenice u sušari
Ovaj način je u široj upotrebi od sušenja zrna na suncu. Za potrebe sušenja koriste se sušare u kojoj se zagrijava zrak ili samom smjesom koja se dobiva od zagrijanog zraka (plinova). Konstrukcije su različite, a za ovakav način sušenja koriste se samo ona zrna koja imaju vlažnost iznad 16%. U procesu sušenja temperatura ne smije biti viša od 40°C, a veliku važnost ima i dobra ventilacija koja čuva sjemensko zrno od oštećenja.
Skladištenje
Zrna pšenice potrebno je sušiti kako bi se spriječio razvoj plijesni i kako bi se mogla što dulje skladištiti. Može se sušiti na suncu ili u sušarama. Kod sušenja na suncu treba ih raširiti u što tanjem sloju na podlogu. S vremena na vrijeme potrebno ju je prevrtati. Prije nego što sunce zađe skuplja se i prekriva. Ovakav način sušenja pogodan je za manje količine pšenice, jer zahtjeva dosta prostora, traje duže i potrebno je uložiti puno truda.
U sušarama se suše veće količine koje se mogu sušiti toplim zrakom ili toplim smjesama plinova. Temperatura nikako ne smije prelaziti 40°C.
Pšenica se skladišti u poznatim silosima. Prije skladištenja silose treba očistiti i dezinficirati kao i pšenicu jer postoji opasnost od nametnika.Važno je da silosi budu osigurani od vlage i sunca te da nisu oštećeni.
Pripravci
Kulinarstvo
Kako bi imali nešto što bi upotpunilo vaša tijesta za kruh, priloge, salate i jela od povrća i mesa, skuhajte pšenicu. Zrna pšenice nakon ispiranja namočite preko noći i zatim ih kuhajte posoljene oko sat vremena.
Proklijala zrna pšenice mogu se dodati i u sendviče i salate kao dobar izvor vitamina B i C.
Pšenične pahuljice često se poslužuju za doručak, samostalno ili pomiješano s drugim pahuljicama. Mljevenjem tvrde pšenice može se dobiti griz.
Tvrda pšenica (Triticum durum Desf.) koristi se za proizvodnju brašna koje se koristi za izradu tjestenine. Razlog zašto je ova vrsta pšenice dobra za izradu tjestenine je lijepak visoke rastezljivosti.
Medicina
U zdravstvene svrhe stručnjaci preporučuju cjelovitu pšenicu (tada nisu uklonjeni klica i omotač u kojima se nalaze vitamini, minerali i fitonutrijenti). Fitoestrogen nalazi se u cjelovitoj žitarici i on utječe na razinu kolesterola, na metabolizam kostiju i elastičnost krvnih žila.
Kod nas se sadržaj bjelančevina u zrnu kreće u rasponu od 12 - 15%. Ugljikohidrati predstavljaju najvažniji sastavni dio zrna pšenice. Ukupna količina ugljikohidrata može dostići 80%. Sadržaj masti u zrnu obično iznosi 1,5 - 3,2%. Sadržaj pepela je 1,5 - 2,8%. U zrnu pšenice ima najviše vitamina B skupine, također sadrži još i vitamine E, A, niacin, pantotensku i folnu kiselinu, te biotin i kolin.
Izdvajanjem glutena iz brašna pšenice dobivamo vrijedan sastojak koji koristimo kao dodatak hrani za povećanje sadržaja bjelančevina.
Osim za ljudsku ishranu, zrno pšenice se koristi i za hranidbu stoke. Pšenica pronalazi ulogu I u industriji, ali u manjim količinama zato što je škrob kukuruza i krumpira jeftiniji
Zanimljivosti
Pšenica spada u jedne od najstarijih poljoprivrednih kultura. Pšenica se najprije uzgajala u Aziji i južnoj Europi, nakon čega se proširila na druge kontinente. Na Bliskom istoku uzgajala se još 8.000 godina pr. Kr. Pšenica danas zauzima jednu četvrtinu obradivih površina u svijetu.
Pšenica koja se koristila za pravljenje kruha bila je Triticum aestivum, uz dovoljnu količinu glutena za kruh s kvascem. Ta vrsta pšenice otkrivena je korištenjem DNK analize iz silosa u okolini Assirosa još oko 1350. g. pr. Kr.
U American Journal of Clinical Nutrition objavljen je istraživački rad u kojem se naglašava važnost cjelovitih nad prerađenim žitaricama. To je istraživanje koje je ispitivalo 74.000 žena u dobi od 38 do 63 godine. Tijekom vremenskog intervala od 12 godina ustanovilo je da žene koje jednu hranu od cjelovitih žitarica imaju manju težinu od onih koji jedu prerađene proizvode.
Mljevenjem gore spomenute najtvrđe pšenice durum, dobije se krupica semolina. Semolina se koristi pri izradi mliječnih pudinga i tjestenine.
U Hrvatskoj, Poljoprivredni institut Osijek i Bc institut (Zagreb) najviše rade na stvaranju novih sorata pšenice i na njihovom oplemenjivanju.
Pšenica nam je osim u kulinarstvu i medicini poznata i kao "Božićna pšenica" koja se sije na raznorazne načine na Sv. Luciju ili Sv. Barbaru. Božićna pšenica predstavlja rodnu iduću godinu i rađanje novog života. U kontinentalnom dijelu Hrvatske uz ovu pšenicu najčešće se na stol postavljaju orasi, jabuke i razno sjemenje. Dok se u Primorskoj Hrvatskoj dodaju naranče i bademi. Može se oblikovati na razne načine i ukrašavati, ovisno o željama. Najčešće se u sredinu stavlja svijeća, a okolo se poveže vrpcom.
Foto: manfredrichter / Pixabay
Odgovori