Badem (lat. Prunus dulcis, sin. Amygdalis communis) je drvenasta biljka iz porodice ružovki (Rosaceae), a plodovi koje rađa se unatoč uvriježenom mišljenju ne ubrajaju u orašaste plodove (kikiriki, pistacija, lješnjak, orah, kesten) već koštuničavo voće. Tako je badem srodnik šljive, višnje, marelice i breskve.
Badem potječe iz Irana, iako se kroz povijest proširio po čitavom svijetu, posebice po Sredozemlju i Kaliforniji koja je danas najveći proizvođač badem na svijetu. U čitavom svijetu se godišnje proizvede preko 2 milijuna tona badema. Kod nas se uzgaja u primorskoj Hrvatskoj, a kasno cvjetajuće sorte se uzgajaju i u nekim kontinentalnim predjelima.
Badem je oduvijek bio cijenjen zbog svojih pozitivnih učinaka na ljudski organizam, a to je slučaj i u Hrvatskoj u kojoj je praktično postao dio svakodnevne prehrane. Stoga ne čudi da za njega, osim naziva badem, nalazimo i mnoštvo drugih naziva, kao što su: bajam, mendula, mindul, omiendul itd.
Biljka badema je višegodišnje stablo koje može narasti između 4 i 9 m, a u cvatnji je prepoznatljiva po svojim bijelo-ružičastim cvjetovima. Poznat je i po svom snažnom korijenu koji kroz 15 godina života stabla može narasti i 6 - 7 m radijalno od krošnje.
U pravilu se dijeli na gorki i slatki badem, pri čemu se samo potonji koristi kao prehrambena namirnica.
Srodnici
Vrste badema
U osnovi se badem dijeli na gorki i slatki badem, no postoje još neke podvrste kao što su ferragnes, tuona, genco i druge.
Gorki badem
Nije primjenjiv za konzumaciju zato što ima ne samo gorak, već i otrovan plod. Pri razbijanju ploda osjeća se miris po benzaldehidu i cijanovodiku, a upravo on gorkom bademu daje ljekovita sredstva. Naime, gorki badem je moguće miješati s vodom i encimom emulzijom te je u takvom obliku primjenjiv kao sedativ. Ipak, odrasla osoba smije konzumirati maksimalno 6 g ovako obrađenog gorkog badema.
Slatki badem
Slatki badem je badem koji svi poznajemo i redovito konzumiramo. Plod slatkog badema je bogat bjelančevinama i nezasićenim mastima, ali i kalijem, kalcijem, fosforom, cinkom, željezom te vitaminima E, B1 i B2. U ostatku članka koncentrirat ćemo se na ovu vrstu badema, a treba početi sa sortama koje su izuzetno uspješne na hrvatskom području.
Aromatični badem
Ovo je sorta koja ima svoju redovitu rodnost, a dozrijeva u ljetnim mjesecima, točnije krajem kolovoza, dok mu je cvatnja ranija. Stablo aromatičnog badema je srednje bujno dok je plod srednje težine (oko 3,5 g) te ima polumekanu koru. Za ovu sortu badema nužna je oplodnja oprašivačima, a u čemu se koriste Tuono, Troito, Ferragnes i Primorski.
Ferragnes
Sorta visoke rodnosti koja dozrijeva početkom rujna, a ima raniju cvatnju. Stablo Ferragnesa je srednje bujno, a rađa srednjim plodovima (oko 3,5 g) koji imaju tvrdu koru. Jezgra ploda ima svijetlo smeđu pokožicu te se baš ova sorta u pravilu koristi u industriji slatkiša. Za oplodnju se koriste oprašivači Tuono i Ferraduel.
Tuona
Sorta visoke rodnosti koja dozrijeva krajem kolovoza. Samo stablo je izuzetno bujno, dok plod nosi težinu oko 3,8 g te ima polutvrdu ljusku. Plodovi su iskoristivi u industriji slatkiša te imaju privlačan izgled. Tuona je samooplodna sorta, ali se može vršiti i uz pomoć Ferragnesa.
Genco
Sorta badema koja ima srednju rodnost te dozrijeva u prvom dijelu rujna, dok je cvatnja kasna. Stablo Genca ima srednju bujnost, dok plodovi imaju tvrdu koru. Sami plodovi imaju privlačan izgled i vrlo često se koriste u prehrambenoj industriji. Genco je samooplodna sorta.
Texas
Texas ima dobru rodnost te dozrijeva u prvom dijelu rujna a ima kasnu cvatnju. Stablo je bujno a plodovi imaju polutvrdu koru. Sama jezgra je djelomično gorka pa se često primjenjuje u industriji slatkiša, posebice za izradu bombona.
Ferrastar
Radi se o francuskoj sorti koji karakterizira bujan i uspravan rast, kao i dobra rodnost. Vrijeme dozrijevanja ove sorte je srednje rano, a nosi ovalne plodove koji teže oko 3,7 g. Važan dio ove sorte badema je što je otporna na bolesti, ali jednako tako činjenica da je jako bujna i kasno cvjeta.
Ferraduel
Još jedna francuska sorta koja se pojavila na tržištu tek krajem 60-ih godina. Sorta je srednje bujna, no rodnost je obilna. Ferraduel cvjeta kasno i nužni su mu oprašivači za rast (preporučuju se Ferragnes, Texas i Tuona). Ima nešto veće plodove koji teže do 4,7 g. Sorta je također dobar oprašivač za druge sorte badema, ali je važno i da je otporna na moniliju.
Izuzev nabrojanih sorti koje odlično uspijevaju na našem području, moguće je pronaći i još nekoliko sorti poput:
- Non Pareil
- Fra Giulio Grande
- Primorski
- Marcona
- Nikitski
- Krimski
- Knez Črnomir
- Čarski kasni
Uzgoj badema
Iako je badem vrlo zahvalna biljka za održavanje, sadnja i razmnožavanje sjemenom uzrokuje potrebu za obnovom starih nasada što obuhvaća krčenje izrođenih, iscrpljenih i starih stabala, cijepljenje i pomlađivanje starih stabala te mladih s novim sortama koje kasnije cvatu, a koje redovitije rađaju. Kasnocvatuće sorte zahtijevaju agrotehniku, redovitu rezidbu i gnojidbu.
Pomlađivanje se preporučuje obaviti u rano proljeće i to tako da se starim stablima odrežu sve skeletne grane osim tzv. ventila - jedne grane koja će preuzeti ishranu korijenovog sustava te spriječiti korjenovo gušenje.
Tlo
Kao i sve voćke, badem preferira puno sunca i dobro drenirano tlo. Stablo badema uspijeva na raznim tlima od pješčane ilovače do pješčane gline, ali općenito preferira lagana, plodna, duboka i dobro drenirana tla. Iako je drvo badema otporno na sušu i može preživjeti dugi niz godina na suhim tlima, proizvodnja je u takvim uvjetima znatno smanjena. Niska vlažnost tla na kraju vegetacije manje je kritična nego na početku.
Treba izbjegavati teška ili slabo drenirana tla, jer se pokazalo da ona smanjuju proizvodnju i pogoduju širenju raznih gljivičnih bolesti. pH tla obično nije ograničavajući čimbenik, jer stablo može dobro rasti u pH u rasponu 5,5 - 8,5. Međutim, većina profesionalnih uzgajivača badema popravlja pH tla sa 6,5 - 8.
Klima
Drvo badema uspijeva u toplim i suhim klimama, ali ima određene potrebe za hladnim vremenom te se zato ne može uzgajati u tropskim podnebljima. S obzirom na to da cvate vrlo rano u odnosu na druge voćke, u tom razdoblju mogu mu naštetiti mrazevi, što je glavni ograničavajući čimbenik uzgoja badema.
Niske zimske i proljetne temperature te vrlo visoke ljetne temperature inhibiraju rast i zametanje plodova. Tijekom cvatnje, temperature ispod -4°C tijekom pola sata i dulje mogu uzrokovati ozbiljne štete, ovisno o sorti. S druge strane, vrlo visoke ljetne temperature uz nisku vlažnost tla mogu dovesti do skupljanja badema.
Potrebe badema na hladnom (kako bi se prekinuo mirovanje pupova) su male, oko 250 - 350 (a u nekim slučajevima i preko 500) sati izlaganja temperaturi nižoj od 7°C. To je razlog zašto badem cvjeta ranije od većine voćaka i uspijeva u područjima s blagim zimama. Duga i topla vegetacija pogoduje sazrijevanju plodova. Česte oborine i hladno vrijeme tijekom cvatnje pogoršavaju aktivnost unakrsnog oprašivanja pčela, što rezultira smanjenjem zametanja i proizvodnje. Štoviše, oborine i vlažni uvjeti pogoduju razvoju gljivičnih i bakterijskih bolesti, a time i smanjenju proizvodnje. Najveći prinosi često se postižu u navodnjavanim nasadima badema koji se nalaze u područjima s dugim i vrućim ljetom, bez mnogo oborina.
Na našem podneblju je moguće saditi bademe do visine od 600 m nadmorske visine, iako je u praksi moguće vidjeti da na ponekim područjima uspijevaju i na duplo većim nadmorskim visinama.
Kako bi se badem dobro razvijao potrebno mu je puno svjetlosti i topline u vrijeme dozrijevanja plodova. S obzirom na to da badem cvate početkom godine, nije ga moguće saditi u područjima koja u to vrijeme obiluju mrazom.
Također, jak i hladan vjetar može naštetiti cvatnji pa se u slučaju sadnje u dalmatinskim područjima gdje početak godine obiluje burom može očekivati manja rodnost. Jednom kad se cvjetovi badema otvore, mogu podnijeti temperaturu samo do -2°C, dok s visokim temperaturama nemaju problem te podnose temperature do 50°C. Napomenimo da u stanju mirovanja stablo badema može podnijeti temperaturu do -20°C.
Bademi se još nazivaju i "kraljevima sušnih područja" jer je otporniji na sušu od mnogih drugih voćki. Naime, bademi ranije počinju vegetaciju te mu organi ranije završavaju rast, pa se koristeći zimsku vlagu i vlastite rezerve uspijeva u potpunosti razviti prije početka sušnog razdoblja. Bademi u pravilu mogu jako dobro uspijevati na područjima koja imaju samo 500 mm godišnjih padalina, no za njegov bolji razvoj uvijek se savjetuje navodnjavanje. Ipak, kod nas navodnjavanje badema nije uobičajena praksa, zbog čega na umu treba imati da uz navodnjavanje "kap po kap" ne donosi prevelike troškove, no donosi siguran rod.
Svjetlost
Rezultati šestogodišnjeg istraživanja koje je provelo Sveučilište u Kaliforniji (UC), znanstvenici iz Davisa otkrili su da je presretanje svjetlosti odlučujući čimbenik u tome koliko će plodova drvo badema dati. Pojedinačne biljke rijetko daju plod u dvije sljedeće godine, a njihova produktivnost i mjesto ostruga utječe na kasniji urod. Otkriveno je da ostruge moraju biti na svjetlu da bi urodile plodom. Jako zasjenjenje u krošnji mogu dovesti do odumiranja većeg udjela stabla.
Vrijeme sadnje
Bademi se u pravilu sade ili u jesenskim ili proljetnim mjesecima. Voćari koji se odluče za proljetnu sadnju trebali bi pripremiti tlo između ljeta i zime ovisno o vlažnosti tla, dok voćari koji žele zasaditi badem u jesenskom periodu trebaju pripremiti tlo tijekom ljetnih mjeseci.
Slaganje kultura
Badem je često obilježje vrtova, a obično su druge biljne kulture raspoređene oko drveta. Ispod badema savjetuje se sadnja djeteline, mačje trave i koprive. Preporučuje se izbjegavati sadnju krumpira i rajčice jer biljke crpe hranjive tvari iz tla koje su također potrebne i bademu, pa postoji mogućnost da ih badem "uguši".
Za stabla orašastih plodova (uključujući orahe i pekan orahe) najbolje prateće biljke su koštuničavo voće primjerice breskva, glog, drijen, lokvat, nektarina, marelica, šljiva, maraska, trnina ili trnjina, višnja i trešnja. Koštuničavo voće pomaže bademima u privlačenju oprašivača, zasjenjuju tlo, zadržavaju podzemnu vodu, razbijaju kompaktno tlo i stvaraju prirodan malč (od grana i lišća).
Popularne prateće biljke za koštičavo voće su vlasac, neven, maslačak, poljsko cvijeće, gavez, lavanda, ružmarin i kadulja, kao i maline, pa ih se može lako saditi i uzgajati uz orašaste biljke. Kada se posade sa stablima orašastih plodova, stabla duda ili murve pružaju slične prednosti kao i koštuničavo voće, poput zadržavanja podzemne vode, zdravlja tla i malča. Njihovi cvjetovi također privlače oprašivače za stabla orašastih plodova koja općenito zahtijevaju unakrsno oprašivanje.
Dudovi se odlično slažu s lukom i češnjakom, nevenom i nasturcijem, stoga će dobro rasti i ispod stabla badema. Češnjak, luk i vlasac dio su iste porodice i, zahvaljujući prirodnom sumporu, imaju snažniji miris od većine biljaka, zbog čega su odlični u odbijanju štetnika i upotrebe kao prirodnog antibakterijskog sredstva i fungicida.
Kaki je izvrsna prateća biljka stablima orašastih plodova jer rastu u sličnim klimatskim uvjetima i privlače oprašivače, razbijaju kompaktno tlo i stvaraju malč, kao i ogrozd ili ribiz te vinova loza i grožđe. Kakiji također nemaju ozbiljnih problema s bolestima ili štetnicima stoga ne pružaju rizik od zaraze.
Orašasti plodovi proizvode kemikaliju koja se zove juglon, pa se preporučuje izbjegavati sadnju sa stablima i biljkama iz iste porodice. Dok su kupine osjetljive na juglon, maline (uključujući crne maline) su imune na njega. Osim toga, povećano oprašuju i imaju ulogu prirodne barijere zbog čega su odličan izbor grmlja za orašaste plodove. Za neutralnu barijeru između stabala koja proizvode juglon i onih koja su osjetljiva na njega mogu dodatno poslužiti biljke imune na juglon, a to su od cvijeća bergamot, maćuhica, ljubičica, od voća i povrća dinja, mrkva, repa, kukuruz, a od drveća hrast, brijest, javor, hikori, smreka i glog.
Uzgojni oblik
Pri uzgoju badema vrlo je važno odabrati pravi uzgojni oblik. Kod intenzivnog uzgoja preporučuje se primijeniti više uzgojnih oblika i to plošni i prostorni. Na primjer, u Španjolskoj i Kaliforniji se najviše uzgaja uzgojni oblik vaze, u Italiji popravljene piramide i vaze, dok se sve manje primjenjuje pravilna palmeta s karakterističnim kosim granama.
Istraživanja su dokazala da uzgojni oblik pravilne palmete s kosim granama imaju nedostatke - u prvim godinama se razvijaju dugi jednogodišnji izdanci, a u vrijeme pune rodnosti, njen vegetativni rast značajno slabi čime se ne iskorištava njen pravi genetski potencijal. Također je teže i skuplje oblikovati krošnju te se pojavljuju i otežani uvjeti prilikom strojne berbe.
Na temelju mišljenja stručnjaka i uzgajivača s dugogodišnjom praksom preporučuje se uzgoj badema u obliku popravljene vaze.
Faza mirovanja
Faza mirovanja kod badema se odnosi na period kada biljka ne cvjeta i ne proizvodi plodove i obično traje od listopada do veljače i predstavlja vrijeme kada biljka odmaraju i pripremaju se za sljedeću sezonu cvatnje i plodnosti. Tijekom faze mirovanja, biljka ne treba mnogo vode i hranjivih tvari, pa se preporučuje smanjiti zalijevanje i hranjenje tijekom ovog razdoblja.
Sadnja badema
Kod sadnje badema važno je da se koriste isključivo zdrave sadnice visoke klase. Savjetuje se da se sadnice postavljaju u pripremljeno tlo na razmaku od 6 x 4 m, posebice ako se radi o nasadima u kojima nema navodnjavanja. U slučaju navodnjavanja moguće je i sadnice postaviti na razmak od 6 x 5 m.
Sadnja sjemena
Kod nas se razne vrste badema razmnožavaju sjetvom biljke iz sjemena zbog čega dolazi do nestabilne i niske proizvodnje jer se zbog rane cvatnje događaju pozove mladih pupova i cvjetova. Iako su objektivni uvjeti i mogućnosti za znatno širenje uzgojne proizvodnje badema u Hrvatskoj dobri, uzgajivači se najčešće susreću s problemom plodova s lošom kakvoćom i to upravo zbog razmnožavanja generativno (sjemenom). Stabla dosežu različitu razvijenost i starost, a krošnje se oblikuju slobodno. Randman jezgre iznosi 25 - 30% zbog čega su bademi okusom gorki, a većinom prevladavaju oni s tvrđom ljuskom, što zahtjeva obnovu starih nasada kako bi kasnocvatuće sorte redovito rađale.
Sadnja sadnice
Jesen je idealno vrijeme za sadnju sadnice badema, tako da se stablo može početi razvijati i prije početka vegetacije u proljeće. Kasna zima do rano proljeće je sljedeća najbolja opcija za sadnju sadnica. Međutim, stabla uzgojena u posudama mogu se saditi na otvoreno u bilo koje doba godine.
Iskopa se rupa za sadnju dovoljno široka da se korijenje raširi. Vrh korijenske kugle mora biti u razini tla, dobro učvršćen, s tlom zalivenim malčem i kompostom ili usitnjenom korom kako bi se poboljšalo zadržavanje vlage i spriječio rast korova. Stablo je zatim potrebno privezati za kratak kolac pod kutom od 45 stupnjeva.
Kalemljenje
Na našem području moguće je koristiti različite podloge za uzgoj badema, kao što su podloga breskve, drugih vrsta badema i šljive. Izbor najviše ovisi o kemijskom sastavu tla na kojem se planira sadnja. Voćari većinom koriste sjemenke gorkog i slatkog badema koji dobro podnose suha, kamenita i karbonatna tla, dok bi u ovom slučaju sadržaj aktivnog vapna trebao dosezati do maksimalno 15%. Voćari koji se odluče za sadnju na sjemenjaku gorkog badema mogu očekivati bujan rast svojih stabala kao i dobru rodnost, a stabla posađena na ovoj podlozi će također biti otporna na sušu.
Ako je tlo na kojem planirate zasaditi badem rastresito i lakše, preporučuje se uzgoj na breskvi. Za ovu podlogu sadržaj aktivnog vapna ne bi smio prelaziti 5%. Voćke posađene na ovoj podlozi će imati bujan rast te će biti otporne na sušu.
Na karbonatnim tlima podloge badema i breskve nije moguće koristiti jer su obje podloge osjetljive na viruse. Naglasimo i da ako je sadržaj aktivnog vapna u tlu između 5 i 12%, savjetuje se badem posaditi na podlozi koja je križanac badema i breskve (GF 677). Ovakva podloga bit će uspješnija u podnošenju suše od podloge breskve.
Uzgoj u vrtu
Nakon sadnje sadnice na otvoreno, tijekom prve godine obavezno se zalijeva stablo tijekom sušnih razdoblja, temeljito svakih nekoliko dana kako bi se potaknuo razvoj dubokog korijena. Očisti se tlo oko podnožja stabla od trave i korova. U idealnom slučaju, nanosi se malč od trulog komposta, debljine 5 - 8 cm, preko područja gdje se stablo ukorjenjuje. Plodovi badema se beru sredinom jeseni. Kada ovojnica počne pucati to je dobar znak da su orašasti plodovi zreli.
Uzgoj u stakleniku
Stabla badema radije rastu vani, na otvorenom gdje zahtijevaju minimalnu njegu. Međutim, lako se oštećuju ako temperature padnu ispod 10°C, stoga se u područjima s hladnim klimama, preporučuje uzgoj sadnice (sjemena) u stakleniku dok biljka ne razvije čvrst korijen.
Uzgoj u posudama
Stablo badema se ne preporučuje saditi u posudama jer stablo badema ima svoju svrhu - razvoj plodova koji se koriste kao prehrambena namirnica. Za razvoj plodova stablo mora doseći određenu visinu i starost. Ipak, stablo badema se može uzgajati u posudama, samo je potrebno imati na umu da mu se omogući dovoljno velika posuda za razvoj i rast.
Održavanje nasada
Održavanje nasada badema uključuje redovito zalijevanje, osobito tijekom sušnih razdoblja, redovito prihranjivanje organskim ili mineralnim gnojivima, posebno tijekom razdoblja rasta i cvatnje, orezivanje, obično svake godine u jesen ili rano proljeće kako bi se održala kompaktna forma i podržala plodnost te suzbijanje štetočina i bolesti. Drvo badema također treba zaštiti od jakih vjetrova, koji mogu oštetiti grančice i cvjetove te uklanjati suhe ili oštećene grane što pomaže biljci da se fokusira na rast zdravih grančica.
Održavanje i njega
Njega stabla badema razlikuje se ovisno o godišnjem dobu. Zimi ili u sezoni mirovanja, rastuća stabla badema treba orezati (prosinac/siječanj) kako bi se potaknuo rast, omogućila svjetlost i uklonile sve mrtve ili bolesne grane. Potrebno je očistiti područje oko stabla kako bi se spriječila najezdu prezimljavanja narančastih crva i poprskati uljem.
Zalijevanje
Badem je jako zahvalna biljka koja dobro podnosi sušu. Ipak, kako bi se povećala rodnost biljke savjetuje se navodnjavanje. Naime, kako bi se osigurao visok prinos važno je da u vrijeme intenzivnog rasta vegetativnih i generativnih organa badem ima dovoljnu količinu oborina. Navodnjavanjem se ova potencijalna poteškoća izbjegava te se prinos voćke može podići i do 40%.
Gnojidba
Kako bi se provela točna gnojidba badema potrebno je napraviti analizu tla i lista, ali pravilo je da se ista provodi tri puta godišnje. Osnovna gnojidba se obavlja u jesenski mjesecima sa obradom tla kada se tlu dodaju fosfor i kalij. Koriste se gnojiva koja imaju veće količine ovih elemenata, odnosno 100 - 120 kg/ha. Svake treće godine potrebno je provesti gnojidbu organskim odnosno stajskim gnojivom.
Prihrana badema se pak provodi u proljetnim mjesecima i to dušičnim gnojivima. Kod mladih voćaka prihrana se provodi u vrijeme formiranja krošnje i to u omjeru 150 - 200 kg/ha, a kod visoko rodnih i navodnjavanih nasada omjer iznosi 100 - 200 kg/ha.
Razmnožavanje
Većina kultivara badema ne može se razmnožavati sjemenom. Sjeme nekih hibrida je sterilno, dok sjeme drugih sorti badema može biti održivo, ali neće proizvesti plodove. Stoga su najčešće metode razmnožavanja badema uzimanje reznica s mekog drveta ili cijepljenje pupova.
Razmnožavanje reznicama
Razmnožavanje badema reznicama je metoda razmnožavanja u kojoj se mladi izdanci drvenaste biljke odrežu i tjeraju na korijenjenje. U proljeće, nakon što stablo badema olista i proizvede nove izdanke, odabire se nekoliko mladih, savitljivih izdanaka za reznice mekog drveta.
Prije nego se izdanci odsijeku, potrebno je pripremiti posudu s mješavinom komposta i zemlje te olovkom probušiti rupe u zemlji za reznice. Oštrim, sterilnim nožem se odrežu mladi izdanci neposredno ispod lisnog čvora. Odabrani izdanci trebaju biti dugi oko 7,5 - 10 cm. Zatim se uklanjaju svi lisni pupoljci ili listovi s donje polovice reznice. Slijedeći upute o hormonu za ukorjenjivanje , nanosi se na dno reznica, a zatim ih se stavlja u posudu sa zemljom, čvrsto nabija tlo oko reznica i nježno, ali temeljito zalije.
Obično je potrebno 5 - 6 tjedana da se reznice mekog drveta ukorijene. Za to vrijeme vrlo je važno održavati kompost ili mješavinu za lončanice vlažnima, ali ne previše. Stavljanje reznice u staklenik ili prozirnu plastičnu vrećicu može pomoći zadržati dosljednu vlagu.
Razmnožavanje pupovima
Još jedna uobičajena metoda za razmnožavanje badema je cijepljenje pupova. S ovim oblikom cijepljenja stabala, pupoljci badema se cijepe na podlogu kompatibilnog stabla. Podloge drugih badema mogu se koristiti za pupanje stabala badema, kao i breskve, šljive ili marelice. Pupanje se obično obavlja u kasno ljeto.
Pažljivim rezovima nožem za cijepljenje, pupoljci badema se cijepe na odabranu podlogu na jedan od dva načina, bilo T-pupanjem ili pupoljkom u obliku čipa/štita. Kod T-pupanja u podlogu se napravi rez u obliku slova T i ispod kore izreza se stavi bademov pup, zatim se učvrsti trakom za cijepljenje ili debelom gumom. Kod štitastog pupanja, štitasta strugotina se izrezuje iz podloge i zamjenjuje pravilno prilijepljenom štitastom ivercom koja sadrži bademov pup. Ovaj pupoljak se zatim učvršćuje na svoje mjesto rasta trakom za cijepljenje.
Presađivanje
Općenito, presađivanje zrelih stabala se ne preporučuje. To je zato što je stablo veće, veći će udio korijenskog sustava biti oštećen kada se iskopa iz zemlje. Neravnoteža između korijena i zračnih dijelova stabla može značiti da lisnati dijelovi stabla možda traže vodu koju poremećeno područje korijena ne može podnijeti. Stablo tada pati od stresa od suše koja može dovesti do venuća stabla.
Pomlađivanje
Postoji nekoliko načina na koje se može pomladiti stablo badema, a ono uključuje orezivanje čime se uklanjaju stari i suhi izdanci i potiče rast novih grana. Orezivanje se obično obavlja svake godine u jesen ili rano proljeće. Zatim izbojavanje što se odnosi na izbojavanje novih grana iz korijena biljke, što se može postići tako da se oštrim predmetima, poput noža ili motike, probija tlo oko korijena biljke.
Radikalnije metode uključuju uklanjanje svih starih grana i izdanaka, ostavljajući samo mladu i zdravu vegetaciju, grafting tj. proces ukorjenjivanja novog klona na staro stablo. Ova metoda se koristi kada se želi promijeniti sorta ili kada je staro stablo bolesno ili neplodno te potpuno uklanjanje starog stabla i sadnja novog.
Sve navedene metode su radikalne i treba biti siguran da se radi o potrebi za pomlađivanjem. Ovisno o stanju stabla i sorti, neke od ovih metoda se ne preporučuju te se savjetuje konzultirati se sa stručnjakom kako bi se odabrao odgovarajući način pomlađivanja.
Prorjeđivanje
Prorjeđivanje stabla badema je proces uklanjanja suvišnih grana kako bi se poboljšala cirkulacija zraka i svjetla te osigurala bolja proizvodnja plodova, primjerice uklanjanjem suhih i oštećenih grana pomaže se biljci da se fokusira na rast zdravih grančica, orezivanjem se uklanjaju stari i suhi izdanci, što potiče rast novih grančica, uklanjanjem prevelike gustoće grančica se osigurava bolja cirkulacija zraka i svjetla te se poboljšava proizvodnja plodova i uklanjanje grančica koje rastu u nepravilnom smjeru ili koje se preklapa sa susjednim granama.
Sve ove metode zahtijevaju preciznost i stručnost te se preporučuje da se prorjeđivanje obavlja pod nadzorom stručnjaka. Ovisno o sorti badema, neke metode su bolje od drugih, također kada se prorjeđuje stablo badema potrebno je paziti na fazu u kojoj se biljka nalazi te se ne smije prorijediti previše kako bi se ne bi oštetilo stablo.
Rezidba
Badem prirodno oblikuje piramidalnu krošnju koja se sastoji od provodnice te nekoliko osnovnih grana. No, kako bi se povećala rodnost potrebno je formirati krošnju koja će kao uzgojni oblik imati vazu. Radi se o slobodnom obliku kotlaste krošnje koja ima 3 - 4 slobodnije grane koje se razvijaju u prostoru.
Rezidba badema treba biti jaka, odnosno potrebno je osigurati prozračnost i osvijetljenost krošnje. Provodi se ili tijekom zimskih ili tijekom ljetnih mjeseci. Zimska rezidba služi kako bi se odstranile suhe ili izrođene grane, dok se ljetna rezidba provodi kako bi se uklonile grane koje ulaze u samu unutrašnjost krošnje ili grane koje su jače od primarnih grana.
Napominjemo i kako bi se u cilju omogućavanja strojne berbe trebalo u samom početku zadržati deblo na visini od oko 1 m.
Zaštita od vjetra
Odrasla stabla badema ne trebaju zaštitu od vjetra, no nove mladice u rastu i razvoju trebaju kako bi se osiguralo da rastu pravilno i da se razviju u stabilna i zdrava stabla. Vjetar može oštetiti mladice, osobito ako su one još uvijek slabe i krhke, što može dovesti do prekida ili oštećenja kore ili grana.
Postoji nekoliko načina kako zaštititi mladice badema od vjetra i uključuju sadnju mladice u zaštićenom području, poput zida ili grma, stavljanje zaštitnog omotača oko mladice, postavljanje stupa za koji se može privezati mladica kako bi se držala uspravno i stabilno te malčiranje koje će pomoći u održavanju vlage u tlu i stabilnosti tla. Ono što je također važno je da se mladice badema ne zaštiti prekomjerno jer to može spriječiti prirodni razvoj stabla.
Zaštita preko zime
Badem je biljka koja je otporna na hladnoću i može preživjeti u hladnim klimatskim uvjetima, međutim, potrebna je određena zaštita kako bi se osiguralo da stablo preživi zimu. Prije zime, tlo oko stabla treba dobro oplođeno i dobro drenirano kako bi se osiguralo da korijenje biljke ima dovoljno hranjivih tvari i vode.
Potrebno je ukloniti i svako lišće sa stabla prije nego što se temperature spuste ispod nule i povući netkano platno ili crni plastični film preko stabla kako bi se zaštitilo od mraza. Također je korisno i uklanjati snijeg sa stabla kako bi se spriječilo lomljenje grana pod težinom snijega.
Bolesti
Na temelju detaljnog istraživanja provedenog na području Srednje Dalmacije i to tijekom više vegetacijskih sezona otkrilo se da badem najviše pogađaju gljivične bolesti i štetnici.
Monilinia
Sušenje mladica i palež cvijeta (lat. Monilinia spp.) na bademu uzrokuju Monilinia fructigena i Monilinia laxa i to izravnim štetama na cvijeću što značajno umanjuje urod ploda. Simptomi su vidljivi u naglom sušenju mladih izbojaka i mladica s cvjetovima. Nakon cvatnje (ili čak i u cvatnji) cvjetovi venu (posmeđe) i suše se s dijelom izbojka koji je zahvaćen. Također se mogu pojaviti i tzv. "rak-rane" - kapljice smole na višegodišnjim granama.
Preventivne mjere zahtijevaju uništavanje izbojaka koji su se sasušili tzv. mehaničkim uklanjanjem - rezom 10 - 15 cm ispod dijela koji je zaražen. Kemijsko tretiranje se vrši u jesen i rano u proljeće i to pripravcima na osnovi bakra. Također je prije vegetacije potrebno tretirati voćku plavim ili crvenim uljem.
Šupljikavost lista
Šupljikavost lista (lat. Stigmina carpophila) uzrokuje zarazu plodova ili pupova koji se deformiraju, suše i otpadaju, a često se može primijetiti i gumozni iscjedak, ljubičaste lezije na mladicama i pjege s tamnijim rubom. Za sanaciju je potrebno napraviti mehaničko uklanjanje rezom te uništavanje zaraženih dijelova. Preventivne mjere za otpadanje listova koriste se pripravci na bazi bakra, ali i kemijska zaštita nakon dva tjedna. Šupljikavost lista se sprječava poslije opadanja latica, i to pesticidima.
Narančasta pjegavost lista
Narančasta pjegavost lista (lat. Polystigma fulvum) je česta gljivična bolest koja se pojavljuje isključivo na listovima i to u obliku žućkastih pjega koje poprimaju prvo narančastu, zatim crvenu i smeđu boju. Zaštita od bolesti uključuje upotrebu fungicida i to od kraja travnja, no u Hrvatskoj nema registriranog fungicida ni pripravka za prevenciju ili sprječavanje nastanka bolesti.
Hrđa
Hrđa badema (lat. Tranzschelia discolor) je bolest koja se može primijetiti na zaraženim listovima i to u obliku žućkastih pjega na samom licu lista, dok se na naličju pojavljuju male smeđe nakupine koje nakon završetka ljeta pocrne. Zaštitu je potrebno primijeniti čim se pojave prvi simptomi. S obzirom na to da ne postoje registrirani pripravci, dopušteno je koristiti pripravke na bazi sumpora koje se koristi za suzbijanje pepelnice.
Kovrčavost lista
Kovrčavost lista badema (lat. Taphrina deformans) pojavljuje se tijekom stvaranja povoljnih uvjeta za rast i razvoj parazita (kiše). Simptomi se očituju na listovima i to u obliku kovrčanja, a zaraženi dio lista je često deformiran i ljubičasto-crvenkaste boje koji se suši i otpada. Preventivne mjere obuhvaćaju jesensko i ranoproljetno prskanje pripravkom na bazi bakra, a nakon otvaranja lisnih pupova koriste se pripravci na bazi zirama.
Antraknoza
Antraknoza (lat. Collletotrichum acutatum) je gljivična bolest uslijed koje se pojavljuju promjene kao i kod Monilinije. Simptomi se pojavljuju na svim dijelovima biljke, dok se na listovima pojavljuje nekroza, mladice venu, a na plodovima se pojavljuju pjege i iscjedak te se mumificiraju i deformiraju. Zaštita uključuje mehaničko uklanjanje svih zaraženih plodova i mladica te njihovo uništavanje izvan dvorišta. Za suzbijanje bolesti u Hrvatskoj još nema registriranog pripravka.
Sušenje izbojaka i pupa
Sušenje izbojaka i pupa (lat. Diaporte amygdali, sin. Fusicoccum amygdali i Phomopsis amygdali) se očituje u proljeće kada se pupovi koji su zaraženi ne otvaraju, kora počinje smeđiti, a izboji suše. Nekroza se može pojaviti i na debljim granama i uzrokuje karakterističnu pojavu smole. Biljka se najčešće zaražava u jesen za vrijeme opadanja listova, a ako se zaraza događa u ljeto, simptome je moguće primijetiti tek sljedeće godine i to na listovima pjege eliptičnog ili ovalnog oblika s nekrotičnom sredinom, dok rubovi ostaju crvenkaste ili žućkaste boje na kojima se mogu formirati tzv. piknidi.
Zaštita uključuje mehaničko odstranjivanje rezidbom zaraženih grana i izbojaka te spaljivanje izvan voćnjaka, kao i jesensku mjeru pripravcima na bazi bakra, a zatim i kad 50% lišća otpadne. Za zaštitu nema registriranih pripravaka.
Štetnici
Od štetnika se najčešće pojavljuju bademov cvjetojed, trips i grinje. Najveći problem u zaštiti nasada badema od intenzivnih napada bolesti i štetnika je nedostatak registriranih sredstava za zaštitu.
Bademov cvjetojed
Bajamov ili bademov cvjetojed (lat. Anthonomus amygdali) je sitna pipa koju je jako teško primijetiti u nasadu. Crvenkaste je do tamnosmeđe boje i na pokrilju ima bijelu prugu. Ženka odlaže jaja u cvjetni pup nakon čega se razvija ličinka koja se hrani sadržajem iz pupa. Njegovu prisutnost se često uočava tek kad je načinjena već ozbiljnija šteta.
Trips
Trips (lat. Taeniothrips meridionalis) je štetnik čija se pojava primjećuje u vrijeme cvatnje kada cvjetovi venu i vise, suši se, a dijelovi čaške i plodnice bivaju nekrotizirani. Između uvenulih latica se može lako uočiti sitni kukac koji se brzo kreće i tamne je boje.
Grinje
Grinje (lat. Tetranychus spp.,Panonychus spp.) čiji se simptomi napada mogu primijetiti na listu i to tijekom srpnja kada listovi poprimaju srebrnu boju, a na naličju se nalazi velik broj ovih štetnika koji sišu biljne sokove iz lista. Tijekom kolovoza na listovima se pojavljuju znakovi nekroze i dolazi do defolijacije. Mogu se tretirati registriranim pripravkom Calypso SC 480.
Upotreba badema
Bademi sadrže sve važne stavke ljudske ishrane: proteine, ugljikohidrate te masti. Potonje je posebno važno jer sadrže i preko 60% ulja pa se smatra visoko energetskom namirnicom. Ipak, jezgra badema ne sadrži kolesterol kao ni gluten, pa je primjeren za pripremu obroka kod osoba koje su intolerantne na gluten.
Berba
Badem počinje rađati u drugoj ili trećoj godini od sadnje, a njegova puna rodnost se može očekivati nakon 8. godine.
Samo vrijeme berbe ovisi o sorti, ali u pravilu se odvija od polovice kolovoza do polovice listopada, a voćka je spremna za sadnju u onom trenutku kada plodovima pukne zelena ljuska. Važno je znati da plodovi ne dozrijevaju u istom trenutku jer prvo dozrijevaju plodovi na vanjskim dijelovima krošnje.
Branje plodova badema se tradicionalno provodi ručnim branjem, posebice u manjim voćnjacima, ali je moguće koristiti i tresače, odnosno strojeve za berbu višnje i masline.
Sušenje
Da bi se sušio badem, potrebno ga je isprati i osušiti pamučnom krpom ili papirnatim ručnikom. Zatim se stavi na pleh i peče u pećnici na 150 - 160°C, stalno miješajući, dok ne postane hrskav. Badem se može sušiti i na suncu, što će potrajati nekoliko dana i potrebno ga je redovito miješati kako se ne bi pokvario.
Skladištenje
Nakon berbe potrebno je očistiti plodove te ih osušiti. Bademi se čuvaju na prozračnom mjestu čija relativna vlaga treba iznositi 75%, a temperatura bi se trebala kretati 8 - 10°C.
Pripravci
Kulinarstvo
U kućanstvu se bademi koriste kao grickalica (odnosno odlična zamjena za nezdrave procesirane grickalice), u kolačima u mljevenoj formi, ali sve češće i u obliku mlijeka. Naime, bademe je samo potrebno preko noći namočiti u vodi, a potom ujutro odstraniti kožicu te izmiksati s vodom, zasladiti po želji te se mogu konzumirati u tom obliku kako dodatak kavi ili kao samostalno piće.
Medicina
Zbog svojih pozitivnih svojstava ima bogatu primjenu, posebice s medicinske strane. Konzumacija 60 - 90 g badema dnevno smanjuje razinu šećera u krvi, dok vitamin E koji se nalazi u plodu badema djeluje kao antioksidans. Osim navedenog, bademi pomažu kod žgaravice, poboljšavaju moždane funkcije, sprječavaju nastanak žučnih kamenaca, a neki tvrde i kako pomažu u mršavljenju.
Zanimljivosti
Porijeklom dolazi iz predjela središnje Azije, a poznato je da se uzgajala u Pakistanu, Indiji, Siriji i Turskoj. S područja Mediterana se proširio na područja Sjeverne Afrike i Europe, a u 18. stoljeću misionari su biljku badema donijeli iz Španjolske u SAD gdje Kalifornija postaje jedno od glavnih područja za uzgoj badema. Danas se najčešće uzgaja u Portugalu, Iranu, Maroku, Španjolskoj i Italiji.
Badem ima prelijepa stabla koja zbog ljepote svojih cvjetova često krasi dvorišta i kao ukrasna biljka. Omiljena je pticama i glodavcima, a s obzirom na to da cvate rano i postoji opasnost od mraza i uništavanja plodova, najčešće se uzgaja u priobalnom području gdje su klime toplije.
Uz kikiriki, pistacije, lješnjak i orah, danas je jedna od popularnijih zdravih "grickalica".
Foto: skeeze/Pixabay
Odgovori