Ribiz (Ribes) je višegodišnja biljka iz porodice ogrozdovki (Grossulariaceae) koja prema podjeli nadzemnih organa spada u grmlje, zajedno s lijeskom i ogrozdom. Zanimljivo je da ribiz može živjeti od 20 - 30 godina.
Grm karakterizira krošnja koja se formira iznad površine tla, i za razliku od stabla nema deblo između korijena i krošnje. Zajedno s jagodom, malinom, kupinom, borovnicom i ogrozdom, ribiz spada u jagodasto voće.
Grm ribiza je uspravnog oblika i može narasti i do 2 m. Grm karakterizira naizmjeničan smještaj dlanoliko krpastih listova s nepravilnim rubovima. Lice lista je glatko, dok je naličje lista ispunjeno sa sitnim dlačicama. Cvjetovi ribiza su dvospolni i maleni, formirani u grozdasti cvat. Cvjetove možemo očekivati tijekom travnja i svibnja. Plod je boba, promjera do 1 cm, a može biti crvene, bijele, žute ili crne boje. Plod ribiza se razvija samo iz plodnice, te je prema tome pravi plod. Primjer pravih plodova su također breskva i trešnja.
Bobice se pojavljuju na manjim grozdovima iz grozdastih cvatova. Na svakom grozdu može biti otprilike 10 do 12 bobica. Nastaju na kratkom rodnom izdanku iz jednogodišnjeg drva. Prva pojava plodova je od 1 - 3 godine nakon sadnje. Na starijoj biljci možemo pronaći više plodova. Prinos jednog grma je od 3 do 5 kg.
Iako potječe iz Europe, vrlo je rasprostranjen, te se može pronaći u Europi, Aziji i Sjevernoj Americi. Uzgaja se zbog finih, kiselkastih plodova, dok se može rijetko pronaći u divljini. Ribizu odgovara toplija klima. Najbolje rodi kada se nalazi na položaju gdje je pola dana sunce, a pola dana sjena. Najviše mu odgovara plodno, vlažno tlo, čija je pH Vrijednost od 6 do 6,5.
Sorte ribiza
Na svijetu postoji više od 150 vrsta kultiviranog ribiza. Na našim se prostorima najčešće mogu naći crveni ribiz (Ribes rubrum), bijeli ribiz (Ribes album), crni ribiz (Ribes nigrum) i ogrozd (Ribes uva-crispa).
Crveni ribiz
Crveni ribiz (Ribes rubrum) je omiljena namirnica, budući da je prirodan antioksidans , i bogat je vitaminom C i K, i kalijem. Osim što je bogat vitaminima, omiljen je i zbog svog kiselkasto slatkog okusa. Koristi se za izradu raznih sirupa, želea, kolača i sokova. Bobice crvenog ribiza su tamno crvene boje, djelomično prozirne kožice, okruglog oblika i promjera do 10 mm. Jedni od najboljih i najplodnijih kultivara crvenog ribiza su "Jonkheer Van Tets", "Perfection" i "Red Lake".
Bijeli ribiz
Za bijeli ribiz (Ribes album) je karakterističan niži udio kiselosti u bobicama. Najbolji bijeli kultivari su gotovo prozirni, s velikim brojem slatkih bobica. Iako je bogat vitaminom C, ima manju nutritivnu vrijednost od crvenog i crnog ribiza. Budući da su vrlo slatki i bogati pektinom, u kulinarstvu se najčešće koriste za izradu pekmeza i raznih kolača. Jedni od najboljih kultivara su "Blanka", "White Grape" i "Versailles Blanche".
Crni ribiz
Za crni ribiz (Ribes nigrum) za razliku od crvenog i bijelog ribiza, koji su samooplodni, za oplodnju je potrebno unakrsno oprašivanje. Meso sočne teksture poprimi tamno plavo crnu boju prilikom sazrijevanja. Također, kožica bobice je nešto deblja nego kod ostalih vrsta ribiza. Bobice imaju vrlo snažan okus. Bogate su vitaminom C, ali i flavonoidom, beta karotenom, luteinom i fenolnom kiselinom. Najčešće uzgajani kultivari su "Noir de Bourgogne", "Boskoop Giant" te zbog velikih sočnih bobica "Titanica" i "Ben Sarek".
Ogrozd
Ogrozd (Ribes uva-crispa) potječe iz Sibira i sjeveroistočne Kine, a danas se uzgaja u Europi, sjeverozapadnoj Africi i Aziji. Odgovara mu vlažna, plodna zemlja, te područja gdje će pola dana biti na suncu, a pola dana u sjeni. Ogrozd je nešto nižeg rasta od ostalih Ribes vrsta, grm može narasti do 1,2 m. Cvijeta od ožujka do svibnja, a plodovi dozrijevaju od srpnja do sredine kolovoza. Plod je okrugla, dlakava boba, žućkasto zelene boje, promjera do 1 cm. Zanimljivo je da mladi listovi ogrozda sadrže toksin hidrogen cijanid, koji u malim količinama djeluje povoljno na organizam, npr. poboljšava probavu, ali u većim količinama može dovesti do zatajenja dišnog sustava, te naposljetku smrti.
Sadnja ribiza
Prije sadnje ribiza, potrebno je odabrati blago kiselo, plodno tlo. Kako bi prinos bio što veći, prilikom pripreme tla za sadnju, potrebno je dodati stajsko gnojivo i umjetna mineralna gnojiva te ih zaorati. Kvalitetne sadnice se polažu u prethodno pripremljene rupe čija dubina mora biti duplo veća od dužine korijena sadnice. Nadalje, potrebno je paziti da razmak u redu bude barem 1 m kako bi se biljka mogla bolje razvijati.
Vrijeme sadnje
Najbolje vrijeme sadnje ribiza je u proljeće nakon obrade tla, ako tlo nije pripremljeno na vrijeme, ribiz se može posaditi i u jesen. Za sadnju se koriste ili zrele ili zelene reznice. Razlika između zrelih i zelenih reznica je vrijeme uzimanja reznica. Zrele se reznice uzimaju u jesen, nakon što lišće otpadne, a zelene se reznice uzimaju tijekom vegetacije.
Odabir podloge za sadnju
Prilikom odabira sadnog materijala treba uzeti certificirane sadnice. Certificirane sadnice spadaju u vrlo kvalitetnu kategoriju sadnih materijala. Koristeći takvu sadnicu, imat ćemo veći prinos. Prilikom odabira sorata crvenog ribiza, uzimaju se sorte koje će se uzgajati za potrošnju svježih plodova, dok se crni ribiz najčešće prerađuje. Veliku ulogu igra i otpornost na bolesti i štetnike te veličina bobica. Pogodniji su otporniji kultivari s većim bobicama.
Sadnja iz sjemena
Iako se sjeme može sijati u bilo koje doba godine, najbolje je obaviti sjetvu u proljeće, kada će i proklijati. Vrlo je važno redovito zalijevanje zemlje, budući da ribiz voli vlažnu zemlju.
Sadnja sadnice
Sadnice tj. reznice se prije sadnje trebaju držati u otopini stajskog gnoja, vode i ilovače. Sade se samo zdrave, svježe sadnice s 3 - 4 korjenčića duljine do 20 cm. Potrebno je zaorati stajski gnoj i umjetna mineralna gnojiva u tlo. Nakon tako pripremljenog rahlog tla, kopaju se rupe duboke 40 cm. Treba se paziti na razmak u redu i razmak između redova. Razmak u redu treba biti od 1 do 1,5 m, dok razmak između redova treba biti od 2 do 2,5 m. Tako će svaka biljka imati dovoljno vode, svjetlosti, hranjiva te prostora za razvoj. Prije polaganja reznica u rupe, rupe je potrebno staviti malo stajskog gnoja, nakon toga se biljka zatrpa zemljom i zalije s fosfornim tekućim gnojivom. Reznice se režu od 15 - 20 cm iznad tla, tako da na svakoj biljci ostanu po 2 pupoljka. Tlo se treba održavati vlažnim.
Uzgoj u vrtu
Kod uzgoja na otvorenom, ribiz se treba redovito orezivati. Iako je ova biljka jedna od otpornijih, ako dođe do napada bolesti i štetnika potrebno ju je tretirati. Redovita prihrana i navodnjavanje za vrijeme suše rezultirat će visokim urodom.
Uzgoj u stakleniku
Iako se ribiz uglavnom uzgaja na otvorenom, može se uzgajati i u stakleniku. Ovakav uzgoj ima niz prednosti, kao što je regulacija vlage i temperature. Do pojave zaraznih bolesti dolazi rjeđe nego na otvorenom prostoru, te se iz tog razloga manje koriste kemikalije za zaštitu biljaka od bolesti i štetnika. Biljke su u stakleniku zaštićene od vremenskih nepogoda kao što je tuča, i od kasnih proljetnih mrazeva. Očekivani prinos plodova je puno veći, u usporedbi s uzgojem na otvorenom prostoru.
Uzgoj u teglama
Tegla za uzgoj ribiza treba biti tegla za minimalno 30 l, kako bi se korijenje moglo što bolje razviti. U teglu je potrebno staviti kompot na bazi ilovače. Svake 4 godine, biljku treba posaditi u teglu sa svježim kompostom. Prethodno treba ukloniti što više stare zemlje. Najbolje razdoblje za presađivanje biljke je od listopada do ožujka.
Tlo
Prilikom uzgoja ribiza treba paziti da tlo bude srednje duboko ilovasto, ilovasto-glinasto i glinasto-ilovasto tlo s minimalno 3 % organske tvari. Idealno je tlo blago kisele do neutralne reakcije. Korijen se najbolje razvija na rastresitom tlu. Teška i zbijena tla nisu pogodna za uzgoj ribiza.
Klima
Ribiz uspijeva na nadmorskoj visini od 700 - 1.200 m , te mu odgovara i do 85% vlažnosti u zraku tijekom proljeća, a prilikom dozrijevanja plodova vlažnost zraka treba biti od 70 do 80%. Zbog navedenih karakteristika, planinski krajevi su idealni za uzgoj ribiza. Ribiz može izdržati jako niske temperature tijekom zimskog mirovanja koje se kreću čak do -30 °C stupnjeva. Proljetni mrazevi će najviše oštetiti mlađe dijelove biljke. Idealna prosječna temperatura za uzgoj je 17 do 20 °C, iako uspijeva i u toplijim krajevima. Ako se uzgaja na Mediteranu, potrebno je navodnjavati, jer u nedostatku vlage, plodovi će biti sitniji. Kod smanjenog protoka zraka, dolazi do povećanja zračne vlage oko listova i plodova koja pogoduje razvoju bolesti izboja i truljenju plodova.
Uzgoj ribiza
Prilikom uzgoja ribiza, treba posebno obratiti pažnju na izbor tla. Potrebno je izbjegavati plitka tla, koja su pravi odabir jedino u gorskim i planinskim predjelima gdje je količina padalina veća. Također, redovita gnojidba i navodnjavanje rezultirat će većim prinosom i krupnijim bobicama. Ako dođe do napada štetnika ili bolesti, tretirati odgovarajućim kemikalijama.
Zalijevanje
Najbolje je kapljično navodnjavanje, za razliku od nadzemnog navodnjavanja koje utječe na pojavu bolesti lišća. Najbolje je navodnjavati u proljeće, kako bi se spriječilo izostajanje redovite rodnosti ili osipanje plodova. U humidnim je područjima smanjena potreba za redovitim navodnjavanjem. Nepravilnim navodnjavanjem može doći do pucanja kožice bobica.
Gnojidba
Ribiz se gnoji višenamjenskim gnojivom. Da bi se biljka što bolje razvila, dobro je gnojiti s više kalija, budući da nedostatak kalija nepovoljno utječe na biljku. Listovi se mogu početi uvijati. Preporučuje se korištenje NPK 7:14:21, 400 do 800 kg po hektaru. Stajsko gnojiva se treba unijeti u tlo u zaorati svake tri do četiri godine u količini od 30 do 40 tona po hektaru. Također treba provoditi prihranu dušičnim gnojivima, dva puta godišnje, u rano proljeće i pred kraj vegetacije.
Razmnožavanje
Ribiz se može razmnožavati zelenim i zrelim reznicama. Reznice se uzimaju u rano proljeće prije bubrenja pupova ili u kasnu jesen. Reznice bi trebale biti duge 15 do 20 cm i trebale bi sadržavati 4 do 5 pupova. Reže se odmah ispod pupa, a vrh reznice treba biti izrezan ukoso 1 cm iznad pupa. Prilikom sadnje treba paziti da samo 2 pupa budu iznad zemlje, dok se ostatak reznice zagrne zemljom. Potrebna je 1 godina da se korijen razgrana i da se razviju 2 do 3 grane.
Održavanje i njega
Održavanje i njega biljke se provodi kako bi se biljka zaštitila od bolesti i štetnika, te kako bi bio što bolji urod.
Održavanje nasada
Vrlo je važno paziti na novo proljetno lišće koje je posebno osjetljivo na kasne proljetne mrazeve. Potrebno je redovito navodnjavanje ribiza. Posebno treba paziti da se ne zalije lišće, jer je ono podložno pojavi raznih bolesti, posebno gljivičnih. Biljka se treba redovito gnojiti i prihranjivati. Treba izbjegavati korištenje gnojiva s većom količinom dušika, jer će to utjecati na pojačan rast vegetativnih dijelova biljke, te slabiji prinos plodova. Dobro je staviti malč između redova ribiza, kako bi se spriječio rast korova. Može se pokriti pupoljke u proljeće kako bi se zaštitili od mraza.
Rezidba i oblikovanje
Ribiz se treba tijekom prve dvije godine obrezati u strukturu koja nalikuje na vazu. Na taj će način više svjetlosti doći do biljke, smanjiti pojavu gljivičnih bolesti, te pozitivno utjecati na razvoj plodova. U prvoj godini treba odrezati sve manje stabljike, te ostaviti samo glavnu stabljiku i 4 stabljike koje rastu u suprotnim smjerovima od glavne stabljike. U drugoj godini se ostavi još 4 grane koje rastu suprotno od glavne stabljike, dok se ostale opet odrežu. Svake sljedeće godine treba obrezati nove stabljike koje rastu prema unutra. Na kraju svake godine treba čuvati 4 najbolja izdanka. U četvrtoj godini treba ukloniti stabljike iz prve godine. Treba redovito rezati mlade stabljike i bočne izbojke.
Berba ribiza
Ovi sočni plodovi beru se kad poprime karakterističnu boju sorte, od tamno plavo crne, crvene i bijele. Prilikom branja plodovi trebaju biti blago mekani i sočni, najčešće od lipnja do kolovoza.
Skladištenje
Zrele bobice se trebaju maknuti od izravne sunčeve svjetlosti. Najbolje ih je skladištiti u hladnjaku nekoliko dana ili zamrznuti.
Bolesti i štetnici
Bolesti i štetnici utječu negativno na rast i razvoj biljke te smanjuju njen prinos. Za zaštitu biljaka, mogu se koristiti razna kemijska sredstva, ali i biološka kontrola. Biološku kontrolu predstavljaju kukci koji se hrane štetnicima kultura.
Hrđa ribiza
Hrđa ribiza najčešće napada crni ribiz. Spore ove gljivične bolesti formiraju se u krošnjama stabala, te se putem vjetra prenose do ribiza. Ova se bolest očituje pojavom žuto narančastih mrlja koje su blago uzdignute od površine lista. Kasnije se počinju formirati smeđe strukture u obliku dlačica. Pojavom većeg broja struktura dolazi do defolijacije lista. Hrđa se može suzbijati kemikalijama ili uzgojem kultura koje su otporne na bolesti.
Plijesan
Plijesan se najčešće pojavljuje na grmovima crnog ribiza. Sivkast prah se pojavljuje na plodu, lišću i stabljici. Plijesan znatno oslabljuje grm, te on postaje podložan drugim bolestima. Treba spriječiti pojavu plijesni, paziti da lišće grma nije previše izloženo vlazi, te redovito vršiti rezidbu izbojaka.
Ribizova lisna uš
Ovu uši karakterizira zelenkasto žuta boja. Dugačke su oko 2 mm. Najčešće se pojavljuju na lišću tijekom ljetnih mjeseci, koje se zbog njihovog hranjenja izobliči te dobije crvenkaste mrlje. Za tretiranje mogu se koristiti acetamiprid, azairachtin, cyantraniliprole i flupyridifurone.
Ribizova grinja
Napad ove štetočine se obično manifestira pojavom osušenih, deformiranih pupova. U 1 pup mogu ući 2 do 3 grinje. Najčešće napada pupove crnog ribiza, dok pupove crvenog ribiza napada rjeđe. Suzbija se primjenom sumporovih fungicida povišene koncentracije (do 2 %)
Upotreba ribiza
Zbog sadržaja vlakana u sjemenkama, bobice reguliraju rad probavnog sustava. Od košćica crnog ribiza se može izraditi ulje koje smanjuje visok kolesterol, visok krvni tlak, reumu i mnoge druge bolesti. Ribiz je prirodni antioksidans te je bogat vitaminom c, A, E, B6, B5 i B1. Ovi ukusni i zdravi plodovi koriste se za izradu raznih sokova, sirupa i likera. Još se koriste za kuhanje raznih marmelada i krema te pečenje finih kolača.
Pripravci
Povijest i zanimljivosti
Vrlo je zanimljivo da su u srednjem vijeku doktori jako cijenili ovu biljku. U Americi je dugo godina bilo zabranjeno uzgajati crni ribiz jer se smatralo da pomaže u širenju gljivica te negativno utječe na drvnu industriju. Počeli su ponovno uzgajati crni ribiz tek u 2003. godini. Također sok ovih bobica pomaže oboljelima od groznice. Ova voćka je vrlo cijenjena diljem svijeta, zbog svog odličnog okusa i nutritivnih svojstava.
Foto: Capri23auto / Pixabay
Odgovori