Crveni ribiz (lat. Ribes rubrum) je biljka iz porodice ogrozdovki (lat. Grossulariaceae), kojoj pripadaju crni i planinski ribiz, ogrozd i josta. U narodu se crveni ribiz naziva još i crvena ribizla, smorodina, malinja, borićak i medvjeđe grožđe. Potječe iz sjeverne Europe i Azije te samoniklo raste kao divlji oblik na mnogim planinama.
Riječ je o listopadnoj trajnici koja daje crvene i okrugle bobe sočnog i kiselog okusa. Veličine su otprilike od 8 - 10 mm te sadrže više sitnih sjemenki. Grane biljke su grmolika rasta te mogu biti duge do 150 cm. Naizmjenični listovi su dugi otprilike 7 cm, a široki otprilike 6 cm. Imaju srcoliku osnovu te dvostruko nazubljene rubove.
Žuto-zeleni cvjetovi su pravilni i skupljeni u grupe visećih grozdastih cvatova s više prašnika i jednim tučkom, a nalaze se na kratkim peteljkama. Pravilni cvjetovi su dvospolni te cvjetaju od travnja do lipnja. Plodovi dozrijevaju od 70 - 100 dana nakon cvatnje. Biljka razvija jak korijenov sustav, ali plitko ispod površine zemlje.
Crveni ribiz raste na vlažnim područjima diljem Europe, najčešće grmlju i šikarama. Također, zbog ukusnih bobica često se uzgaja i u obiteljskim vrtovima.
Vrste crvenog ribiza
Općenito se ribiz prema boji dijeli na crveni, crni, bijeli i zlatni ribiz. S druge strane, prema dužini razlikuju se dugi, kratki i srednji ribiz, a prema veličini bobica dijeli se na one s većim, manjim i srednjim bobicama. U odnosu na vrijeme sazrijevanja, razlikuju se rane, kasne, srednje rane i srednje kasne sorte. Postoji nekoliko sorti crvenog ribiza, koje se najčešće uzgajaju i na području Republike Hrvatske.
Jonkheer van teets
Riječ je o nizozemskoj sorti koja je bujnog rasta. Ima iznimno dugačke grozdove i rađa obilno i redovito. Svjetlocrvene bobice su dobre arome i srednje čvrstoće, a dozrijevaju u drugoj polovici lipnja.
Rotet
Rotet je nizozemska sorta bujnog rasta. Karakteriziraju je srednje dugi do dugi grozd te tamnocrvene krupne bobice koje su slatko-kiselog okusa i srednje čvrstoće. Dozrijeva krajem lipnja te rađa vrlo obilno i redovito.
Rondom
Riječ je o nizozemskoj sorti srednje bujnog rasta. Ima velike grozdove s dugom peteljkom, a svjetlocrvene bobice su srednje krupne i čvrste, umjerene arome. Dozrijeva u prvoj polovici srpnja te rađa vrlo obilno i redovito.
Red lake
Nizozemska sorta koja ima srednje dugi grozd sa srednje velikim bobicama. Bobice su svjetlocrvene i podjednake veličine, a okusom slatko-kisele. Rađa redovito i obilno te dozrijeva krajem lipnja.
Stanza
Stanza je nizozemska sorta bujnog rasta koja ima srednje veliki do veliki grozd. Tamnocrvene bobice su srednje čvrstoće, a okusom su slatko-kisele. Rađa obilno i redovito u prvoj polovici srpnja.
Rovada
Rovada se na tržištu izdvaja kao najpopularnija sorta crvenog ribiza zato što ju karakterizira visok prinos po grmu. Bobice su vrlo intenzivne i aromatične. Također, otporna je a bolesti, a rađa otprilike sredinom srpnja pa sve do početka kolovoza.
Sadnja crvenog ribiza
Najuobičajeniji način sadnje crvenog ribiza podrazumijeva sadnju zdravih reznica, koje se kasnije mogu presađivati kao sadnice. Osim načina sadnje, potrebno je poznavati odgovarajuće vrijeme sadnje te zahtjeve biljke u odnosu na tlo, temperaturu i stanište. Crveni ribiz se također može uzgajati u tegli kao ukrasni grm s kojega se bobice mogu vrlo lako ubirati.
Vrijeme sadnje
Crveni ribiz se obično sadi reznicama i to u rano proljeće zbog mogućeg smrzavanja mladih sadnica i korijena tijekom zime ili u kasnu jesen jer dosta rano kreće s vegetacijom.
Odabir podloge za sadnju
Uzgaja se na vlastitom korijenu u obliku grma, a cijepljenjem na zlatni ribiz može se uzgojiti kao stabalce u dekorativne svrhe i sorte ribiza koje se žele uzgajati. Zlatni ribiz se koristi iz razloga što ne stvara klasičan grm, nego raste kao manje drvo.
Sadnja reznice
Vegetativno razmnožavanje obavlja se zrelim reznicama s odabranih grmova. Odabiru se jednogodišnje ili dvogodišnje sadnice koje su dosegle dužinu od otprilike 19 cm i režu se ispod pupa. Na vrhu se režu koso, i to 1 cm iznad pupa. Reznica bi trebala biti dugačka od 15 do 20 cm te se sadi u zemlju tako da vire samo dva pupa.
Sadnja sadnice
Prije sadnje, sadnicama crvenog ribiza je potrebno prikratiti korijen. Također, prije sadnje, potrebno je preko noći ostaviti sadnice natopljene u smjesu vode, ilovače i stajskog gnojiva. Nakon toga, sadnice se sade na odabrano mjestu, pri čemu razmak u redu treba iznositi 1 m, a međuredni razmak treba biti 2,5 m.
Uzgoj u tegli
Crveni ribiz se može uzgajati u tegli. Dubina tegle treba biti minimalno 40 cm, a širina 60 cm. Prilikom sadnje potrebno je osigurati drenažu, primjerice s pomoću grana i drugih drvenih materijala. U vrtnim centrima može se kupiti zemlja za bobičasto voće koja svojom slabom kiselošću odgovara crvenom ribizu. Crveni ribiz koji se uzgaja u tegli treba smjestiti na mjesto gdje dopire najviše sunca. Tijekom prvog ljeta biljku treba učestalo zalijevati kako bi se korijen biljke u tegli dobro razvio.
Tlo
Crveni ribiz zahtijeva plodnu i vrlo dobro dreniranu zemlju. Odgovaraju mu duboka, srednje teška i slabo kisela tla s pH vrijednosti od 5,5, do 6,5 te zemljišta s nagibom. Potrebna je drenaža tla, kako bi se za vrijeme ljeta mogla zadržavati vlada i prinos bio uspješan. Uspješno će rasti na tlu na kojem je rastao krumpir.
Klima
Crveni ribiz uspijeva na sunčanim ili polusjenovitim staništima te mu odgovara kombinacija vlage, sunca i hlada. Najbolje mu odgovara umjerena klima te srednja godišnja temperatura koja iznosi otprilike 8°C. Tijekom ljetnih mjeseci odgovara mu srednja temperatura od 14 - 20°C. Nije previše osjetljiv na niske temperature zbog črga cvjetovi mogu podnijeti i -5°C.
S obzirom na to da biljka prolista pri temperaturama od 2 - 6°C, osjetljiv je na proljetne mrazove. Tijekom vegetacije zahtijeva 80 - 85% vlažnosti zraka, stoga su planinski krajevi nadmorske visine 600 - 1000 m s hladnim noćima i povoljnim temperaturama idealni za rast i razvoj ribiza.
Na manjim nadmorskim visinama ribiz uglavnom ima manje bobe i slabije razvijene grozdove kao posljedica nedostatka vlage. Iako podnosi polusjenovita mjesta, veće prinose daje na sunčanim mjestima. Ako je riječ o višim mjestima, tada se sadi na položaje koji su na južnoj i jugoistočnoj strani. Niža mjesta, za sadnju zahtijevaju sjeverne i sjeverozapadne položaje.
Uzgoj crvenog ribiza
Crveni ribiz nema prevelike zahtjeve u odnosu na uzgoj i održavanje. Biljku treba štititi od korova i potrebno ju je zalijevati za vrijeme sušnih razdoblja. Osim toga, za uzgoj je potrebno poznavati slaganje kultura, zalijevanje, gnojidbu i razmnožavanje.
Slaganje kultura
Crveni ribiz moguće je uzgajati u različitim plodoredima, a kao dobri susjedi mogu se navesti rajčica i neven. Ako je riječ o jako sunčanom mjestu, crveni ribiz se može saditi kao međukultura. Također, u nasad ribiza moguće je posaditi nekoliko redova voćki kako bi stvarale potrebnu polusjenu za njegov uzgoj.
Također mu dobro odgovara sadnja pored začinskih biljaka kao što su vlasac, mažuran, metvica i origano, ljekovite kamilice i zmijske trave te samoniklog bilja kao što su stolisnik i dragoljub. Izbjegavajte sadnju krumpira uz ribiz jer zahtijevaju istu vrstu tla i oba imaju jake korijenove sustave.
Zalijevanje
Crvenom ribizu najviše odgovaraju vlažna područja gdje je količina oborina veća od isparavanja. Pri tome je najpovoljnija količina godišnjih oborina 800 mm. Uz povoljnu vlažnost zraka u vrijeme oblikovanja plodova i zametanja pupa, količina oborina može biti i manja. Crveni ribiz je biljka kojoj više odgovara primjenjivanje mnogo vode povremeno, nego malo vode često.
Gnojidba
Prva gnojidba se vrši tijekom drenaže i obrade tla prilikom sadnje i to na 40 cm dubine. U tlo se tada dodaje 500 kg/ha NPK gnojiva, pri čemu je omjer 7:20:30. Nakon što se obavi dublje zaoravanje, slijedi plitko zaoravanje i tada se dodaje 10 t stajskoga gnojiva.
Nadalje, u jesen se dodaje stajsko i osnovno NPK gnojivo, a u proljeće je dobro dodati NPK gnojivo zajedno s ureom. Ljetna obrada zemlje znači i dodavanje KAN-a. Napominje se da na crveni ribiz pozitivno djeluje folijarna prihrana.
Razmnožavanje
Crveni ribiz uobičajeno se razmnožava vegetativno i to reznicama. Od zrele biljke uzimaju se reznice duge od 15 - 20 cm koje sadržavaju barem četiri pupa i sade se na željeno mjesto.
Održavanje i njega
Budući da crveni ribiz razvija korijenov sustav dosta plitko, tlo se u nasadu treba održavati plitkom obradom strojno ili ručno. Također, tlo treba i malčirati između redova jer se tako sprječava rast i širenje korova te je potrebno redovito pregledavati novo lišće biljke koje je vrlo osjetljivo na pojavu kasnih proljetnih mrazova.
Rezidba i oblikovanje
Grm crvenog ribiza održava se jednostavnim orezivanjem starih, osušenih i bolesnih grana te grana koje se križaju. Glavne grane grma treba skratiti za otprilike 10 cm u odnosu na prošlogodišnji prirast.
Prvo oblikovanje grma treba napraviti jednu godinu nakon sadnje. Svi jednogodišnji izboji skraćuju se na pola tako da budu 10 cm od tla, a provodnica se skraćuje na dva pupa.
Sljedeće godine potrebno je bočne grane ponovno skratit na pola, a ostale tako da ostane jedan pup. Također treba ukloniti i sve izbojke koji su se u međuvremenu razvili u podnožju stabla, tj. grma.
Ako je riječ o trogodišnjim i četverogodišnjim biljkama crvenog ribiza, tada se uklanjaju stare grane u razini tla, a ostavlja se isti broj jednogodišnjih mladica koje su jače. Sve bočne grane koje rastu otprilike 30 cm iznad tla mogu se ukloniti u potpunosti čime se grm prorjeđuje i pomlađuje, a omogućuje se i vrlo važan protok sunca do svih grana.
Berba crvenog ribiza
Berba crvenog ribiza obavlja se kada je većina bobica potpuno zrela, u lipnju i srpnju. Bobice se beru ručno u grozdovima i spremaju u košare ili gajbe. Berbu je moguće obavljati i s pomoću posebnih strojeva, tzv. tresača što je karakteristično za zemlje s tradicionalnom proizvodnjom.
Skladištenje
Berba je povezana sa skladištenjem jer se odmah tijekom berbe bobice smještaju u košare ili gajbe predviđene za čuvanje i skladištenje. Bobice se mogu čuvati u hladnjaku otprilike tjedan dana ili zamrznuti.
Bolesti
Izdvajamo hrđu, antraknozu i pjegavost crvenog ribiza. Riječ je o gljivičnim bolestima od kojih se biljka može vrlo lako zaštititi ako se poznaju simptomi bolesti te pravilne mjere zaštite.
Hrđa ribiza
Hrđa ribiza gljivična je bolest i vrlo raširena diljem Europe. Vjetrom se prenosi s krošnje stabala na ribiz, a prepoznaje se prema žuto-narančastim pjegama koje podsjećaju na jastučiće jer su pomalo izdignute iznad površine lista. S vremenom se pjege produžavaju i poprimaju smeđu boju. Pri jačem napadu lišće otpada, što posljedično negativno utječe na prinos.
Preventivno se ribiz treba saditi dalje od borova iz roda Pinus kao što su pinjol i planinski bor, kako bi se spriječilo širenje bolesti. U slučaju jače zaraze biljku treba tretirati fungicidima. Prvo tretiranje treba obaviti neposredno nakon cvatnje, zatim drugo kada počne dozrijevanje te treće nakon berbe.
Antraknoza ribiza
Antraknoza napada sve vrste ribiza i ogrozd. Na nadzemnim dijelovima biljke uočavaju se nepravilne pjege koje se brzo spajaju, a potom list koji je jače zaražen žuti, uvija se i otpada. Kada je riječ o jačoj zarazi, grmovi znaju ostati bez lišća već tijekom ljeta, što utječe na prinos.
Kao mjera zaštite ističe se skupljanje i uništavanje lišća koje je otpalo kako bi se smanjila mogućnost prezimljenja gljivice i infekcije u proljeće. Tijekom vegetacije biljku treba tretirati organskim fungicidima koje je potrebno primijeniti odmah nakon cvatnje te se postupak ponavlja 10 - 15 dana nakon prvog tretiranja.
Pjegavost crvenog ribiza
Pjegavost crvenog ribiza gljivična je bolest koja se prepoznaje prema smeđim, kasnije sivim pjegama na lišću biljke. Pjege se s vremenom spajaju i lišće otpada. Osim na lišću, pjege se mogu pojaviti i na nezrelim plodovima.
Kao mjera zaštite ističe se skupljanje lišća koje je otpalo kako bi se smanjila mogućnost prezimljenja gljivice i infekcije u proljeće. Tijekom vegetacije biljku treba redovito tretirati organskim fungicidima koji se primjenjuju prvi put nakon cvatnje, a drugi put 10 - 15 dana nakon prvog tretiranja.
Štetnici
Osim bolesti crvenog ribiza, moguće je navesti određene štetnike koji mogu ugroziti njegov uzgoj. Izdvajaju se ribizova lisna uš, ribizova grinja i ribizov staklokrilac. Poznavanjem njihovog štetnoga djelovanja te odgovarajućih mjera zaštite, moguće je uspješno zaštititi biljku.
Ribizova lisna uš
Osim što napada ribiz, ribizova lisna uš napada i ogrozd. Riječ je o uši koja napada lišće, a prenosi viruse na biljku. Napad se prepoznaje prema naborima na lišću, odnosno na naličju lista stvaraju se mjehuri ljubičasto-crvene boje.
Mogu se suzbiti mehanički, odnosno pojedinačnim skidanjem s biljke, a ako su samo neki listovi ili izboji napadnuti, tada ih je dobro samo odrezati. Kao mjera zaštite ističe se i primjena odgovarajućih kemijskih sredstava koji su dostupni na tržištu.
Ribizova grinja
Ribizova grinja češće napada crni, a rjeđe crveni ribiz. Riječ je o štetniku crvolika oblika koji napada pupove. Napadnuti pupovi nabreknu i deformiraju se, a na kraju se osuše. Može prenijeti opasne bolesti na biljku.
Suzbija se dosta teško, a djelomičan uspjeh u suzbijanju prepoznaje se u zimskom prskanju. Najbolje rezultate pokazuje tretiranje endosulfanom. Također, kada se biljka orezuje, potrebno je ukloniti izboje sa zaraženim pupovima.
Ribizov staklokrilac
Ribizov staklokrilac uzrokuje štetu crvenom i crnom ribizu te ogrozdu. Riječ je o leptiru s crnim tijelom i žutim prugama koji napada izboje. Gusjenice prezimljuju u izbojima, a leptiri izlaze u prvoj polovici lipnja. Gusjenice djeluju tako da buše izboj i kao posljedica toga prodiru sve do srčike.
Na izbojima biljke uočavaju se otvori iz kojih gusjenice izbacuju svoj izmet. Tada zaraženi izboji potamne, suše i lome se. Suzbijanje se obavlja rezanjem i spaljivanjem izboja koji su zaraženi, i to tijekom cijele godine. Treba paziti da se ukloni i dio gdje je gusjenica.
Upotreba crvenog ribiza
Crveni ribiz vrlo je cijenjen kao bobičasto voće. Sadrži mnogo dragocjenih sastojaka zbog kojih se često koristi kao namirnica u održavanju ljudskoga zdravlja. Ne izostaje ni njegova upotreba u kulinarstvu.
Pripravci
Upotreba u medicini
Crveni ribiz sadrži vitamine B skupine te vitamine C, A i K, a bogat je i fosforom i kalcijem. Osim toga, u njegovu sastavu nalaze se protidi, jabučna, tartarična i citrična kiselina te gama-linolenska kiselina. Prepoznaje se kao jedan od antioksidansa zbog čega pozitivno djeluje na mnoga područja zdravlja. Budući da je bogat vitaminima, izvrstan je za osobe koje trebaju ojačati svoj imunološki sustav i koje se bore s anemijom.
Također, štiti krvne žile i kosti te snižava krvni tlak. Vitamin K pridonosi normalnom grušanju krvi i zdravlju kostiju. Crveni ribiz sadrži i vlakna, tako da pozitivno djeluje na rad crijeva i želuca i kao takav predstavlja prirodan sastojak s pomoću kojega se može održavati zdrava probava. Antioksidansi i minerali djeluju na zdravlje kože i kose, a sveukupno crveni ribiz pomaže u detoksikaciji tijela i borbi organizma protiv navedenih stanja.
Upotreba u kulinarstvu
Plodovi crvenog ribiza su bobice koje su jestive. Mogu se jesti sirove ili se prerađivatiu. Osim bobica, koriste se i listovi, najčešće za pripremu čaja. Bobice se uglavnom koriste za pravljenje sokova ili pekmeza, a nerijetko se upotrebljavaju i kao jedan od sastojaka u salatama. Moguće je od njih napraviti i ukusni pire ili, pak, ružičasto vino. Bobice se mogu konzumirati i samostalno kao zdravi međuobrok.
Povijest
Najznačajniji povijesni uzgoj crvenog ribiza bio je u 11. stoljeću u Rusiji gdje se uzgajao kao ukras u samostanskim vrtovima, gradovima i naseljima. Prema izvještaju prirodoslovca Hieronymusa Bocka, crveni ribiz posađen je i davne 1539. godine u kraljevskim vrtovima. Velike sorte crvenog ribiza prvi su put bile proizvedene u Belgiji i sjevernoj Francuskoj u 17. stoljeću, a danas su odabrani brojni kultivari koji su se proširili diljem Europe i Azije.
Zanimljivosti
U Sjedinjenim Američkim Državama dugo je bio zabranjen uzgoj ribiza jer su se njegovim uzgojem na tom području širile mnoge bolesti drugih biljnih vrsta. Danas je ipak njegov uzgoj odobren u mnogim američkim državama. Štoviše, Sjedinjene Američke Države danas se ubrajaju u jedne od najvećih proizvođača ove biljke.
Foto: bernswaelz / Pixabay
Odgovori