Origano (lat. Origanum vulgare) je biljka koja je svima dobro poznata zbog činjenice da se koristi kao začin za mnogima omiljeno jelo pizzu. On je višegodišnja zeljasta biljka koja dolazi is porodice usnatica ili usnača (Lamiaceae). Ima mnogo imena, jedan je od najpopularnijih začina te se kao sastojak nalazi čak i u čili umaku. Može se koristiti osušen, ali i svjež origano te se u ova dva oblika koristi tijekom cijele godine. Od origana se proizvode ljekovito ulje i suplementi (dodaci prehrani).
Grci su origano povezivali sa srećom pa stoga njegovo ime potiče od grčkih riječi "oros" što znači planina i "ganos" što znači radost. U prijevodu znači "planina sreće" što ima smisla kada znamo da origano raste i svojim izgledom uljepšava padine Mediterana. Grci su prvi počeli koristiti ovu biljku i vjerovali su da je stvorena od strane božice Afrodite. U srednjem vijeku origano se često koristio kao lijek, pa je kao takav došao i do Kine. Zatim se ova raznovrsna biljka počela koristiti u ostatku Europe i sjevernom dijelu Afrike.
Ova biljka ima uspravnu stabljiku i karakteristične zelene okrugle listove koji rastu iz nje, a koji su dlakavi, sitni i ne veći od 5 cm u dužini i širini. Kad cvate, pojave se dvospolni ružičasti ili ljubičasti cvjetovi koji su također sitni ali i jestivi, nabijeni gusto na vrhove stabljika i iz njih vire prašnici. Cvate u periodu od lipnja do rujna u obliku milimetarskih crvenkastih plodova. Origano se sadi širom svijeta, ali najčešće se može naći u Euroaziji. Voli sunce, ali neće mu smetati ni malo sjenovitija mjesta, a uspješno će rasti i na suhim i vlažnim zemljištima.
Srodnici
Vrste origana
S obzirom na to da se origano može uzgajati u saksijama, na livadama, vani ili u kući, lako možemo zaključiti da je u pitanju veoma rasprostranjena biljka. Zbog toga imamo mnogo različitih vrsta origana koje se vežu za određene geografske predjele.
Rod Origanum sadrži 45 vrsta, 6 podvrsta i 3 sorte, a svaka ima sebi vlastit izgled, okus i intenzitet istog.
Mažuran ili mravinac (lat. Origanum majorana) se često koristi kao zamjena za origano ali iako dolaze iz iste porodice biljaka, u pitanju su zapravo dvije različite biljke. Mravinac je veoma sličan origanu, ali origano ima jaču aromu dok je mažuran blaži i slađe arome.
Nepisano pravilo glasi da što je temperatura viša i što je origano duže na jakom suncu, to će njegova aroma biti jača i ljuća (ovo važi pod pretpostavkom da imate pravu vrstu origana).
Neke biljke nazivamo origanom iako nisu pravi origano, kao što je Kubanski origano (lat. Plectranthus amboinicus). Neke vrste origana se uzgajaju kao ukrasne biljke i nemaju skoro nikakav okus. Origano je hermafrodit i kritosjemenjača dvosupnica, a spada i u usnače.
"Origanum oniotes", "Origanum heracleoticum" i "Origanum vulgare" su tri glavne vrste.
Grčki origano
Grčki origano (lat. Origanum vulgare hirtum) je najrasprostranjenija vrsta origana. Većinom ovaj origano kupujemo u trgovinama. Cvjetovi su mu bijeli i ako protrljamo dva lista jedan od drugi osjetit ćemo jak miris. Listovi su mu dlakavi i tamne zelene boje. Ova biljka se rijetko koristi kao ukrasna biljka.
Grčki origano raste oko 61 cm u visinu i oko 46 cm u širinu. Nakon pete godine rasta gubi svoju aromu, a njegovi plodovi se ubiru nakon što biljka pređe visinu od 15 centimetara, ali preproručuje se branje prije nego što se pojave cvjetovi sredinom ljeta. Otporan je i uspijeva na suhom tlu i vrućim temperaturama. Voli blago alkalna tla koja dobivaju puno sunčeve svjetlosti. Sjeme grčkog origana proklija za otprilike dva tjedna. Prilikom žetve poželjno je da se svaka biljka obreže kako bi se potaknuo rast novog grma. Nakon cvjetanja listovi postaju gorki.
Zlatni origano
Zlatni origano (lat. Origanum vulgare 'Aureum Crispum') je dobio ime po boji svojih listova. Lišće zlatnog origana je zlatne ili intenzivno žute boje, a cvjetovi ružičaste ili ljubičaste boje. Jestiv je i ima jak okus.
Veoma je lako održavati ga, a posebno ga vole ljudi koji nemaju velika dvorišta jer ga možete posijati u bilo što. Potrebno mu je dosta sunca tijekom cijelog dana, ali ipak će cvjetati pa čak i kad nije okupan sunčevom svjetlošću. Voli umjerenu količinu vode. Iako mu se korijen neće širiti kao korijen drugih vrsta origana, može narasti i do metra u visinu te četiri metra u širinu. Trebalo bi ih ošišati u rano ljeto, nakon toga osušite ono što ste ošišali i koristite ga u kuhinji.
Sirijski origano
Sirijski origano (lat. Origanum syriacum) izgleda lijepo i veoma je ukusan. Ova vrsta ne tolerira hladne temperature. Mogu narasti i više od jednog metra u visinu.
Ova biljka se nalazi u popularnoj mješavini začina koja se koristi na Bliskom istoku i ime joj je Za'atar. Raste brzo i rano počinje proizvoditi sivkaste listove koji se mogu odmah ubrati, ali se mogu brati i tijekom ljeta. Ova vrsta origana će privući dosta insekata ako joj dozvolite da u potpunosti procvjeta.
Kada listovi postanu tamniji, okus im neće biti najbolji, zato je najbolje brati ih rano. Raste u visinu i voli neutralna ili alkalna zemljišta. Voli i visoke temperature i sušu. Većinom bolje uspijevaju u zemlji na otvorenom nego u posudama.
Ukrasni origano
Ukrasni origano se dijeli na više vrsta i nije toliko ukusan te se zbog toga uzgaja kao dekorativna biljka. Ove vrste je teško uništiti s obzirom na to da su otporne i na bolesti i na razne životinje koje bi nekim drugim biljkama naškodile. Cvjetovi su raznoliki i mogu biti ružičasti, ljubičasti, zeleni ili bordo boje. Pri vrhovima imaju sivo-plavu boju.
"Hop-flower","Dittany of Crete", "Amethyst Falls", "Aureum", "Heiderose", "Compactum", "Pilgrim" i "Kent Beauty" su samo neke od vrsta. Ne vruće temperature, ali ipak vole svjetlost. Ukrasni origano preferira rasti u suhoj zemlji. Ako se temperatura previše spusti, unesite ga u kuću.
Kubanski origano
Kubanski origano (lat. Plectranthus amboinicus) je također poznat i kao španjolski tamjan. Nije pravi origano ali miriše kao pravi. Voli biti u posudama, na suhim mjestima.
Aroma ove vrste je veoma jaka i ne bi se trebalo pretjerivati kada se koristi kao začin. Listovi su svijetle boje, zeleni i po svojim krajevima imaju zupce. Cvjetovi mogu biti bijeli, ružičasti ili ljubičasti i kao i kod većine origana, rastu u grupama. Može se uzgajati u kući ali i vani. Od lišća ove vrste se često dobiva ulje.
Raste do 45 centimetara u visinu te često pada kao bršljan zbog čega ga ljudi sade u viseće tegle i posude. Ovoj vrsti previše jake svjetlosti može spaliti lišće tako da ga je bolje čuvati u sjeni. Voli vruće i suhe uvjete i raste u proljeće i ljeto. Treba vodu kao i svaka druga vrsta, ali nikako ne voli da joj korijeni budu mokri, tako da je drenaža, kao i za svaku drugu vrstu origana, veoma važna. Poželjno ih je saditi u posudama kako bi se mogli lakše premjestiti s direktne svjetlosti.
Meksički origano
Meksički origano (lat. Poliomintha maderensis) ima dvije vrste, europsku (lat. Origanum vulgare) i meksičku (lat. Lippia graveolens). Meksička je jače arome i s blagim okusom limuna.
Odgovaraju joj razne klime, ali vijek života joj je samo godinu dana. Ova vrsta je godišnjak i umire s prvim mrazom. Može narasti preko jednog metra u visinu i širinu. Voli jako sunce i treba joj dosta prostora jer se brzo širi. Potrebno ih je umjereno često opskrbljivati vodom.
Ako se koriste za kuhanje, obično ih treba zasaditi više. Najbolje ih je brati kada se cvjetovi tek počnu formirati. Kada dođe hladno vrijeme, biljku trebamo obrati u potpunosti.
Talijanski origano
Talijanski origano (lat. Origanum x majoricum) obično raste oko metar u širinu i u visinu. Listovi su nježni i zeleni, a cvjetovi su bijeli ili ružičasti. Pretpostavlja se da je ova vrsta dobivena miješanjem mažurana (lat. Origanum majorana) i origana (lat. Origanum vulgare).
Uzgoj origana
Najvažnija stvar koju možemo pružiti origanu je dosta sunčeve svjetlosti. Origano je zahvalna biljka koja samu sebe regulira.
Tlo
Preporučuje se odabrati tlo koje je suho, umjereno plodno i rastresito. Origano posadite na dobro drenirano tlo jer biljka zapravo raste bolje u umjereno plodnom tlu, tako da nije potrebno gnojenje ili dodavanje komposta. Origanu ne treba puno, on će početi rasti i bez vaše pomoći, čak i na suhim livadama, uz šume i uz putove do 1800 m nadmorske visine.
Klima
Iako će biljka rasti i unutar doma, potrebno joj je dosta svjetlosti. Stavljanjem biljke kod prozora koji direktno prima sunčevu svjetlost će pomoći da aroma origana bude jača. Ne treba ga često navodnjavati. Samo mu je potrebna velika količina topline u zavisnosti od toga koju ste vrstu origana odabrali. Voli mediteransku klimu, ali je dosta izdržljiv pa mu ni malo hladniji uvjeti neće smetati.
Vrijeme sadnje
Origano možete uzgajati sadnjom iz sjemena, dijeljenjem ili rezanjem od zdrave, etablirane biljke. Prilikom sadnje iz sjemena posadite sjeme na otvorenom oko šest tjedana prije posljednjeg proljetnog mraza. Ako sadite ili presađujete mladicu ili malu biljku, vodite računa da temperatura tla bude najmanje 20°C. Sjeme možete posaditi u dobro drenirano tlo bilo kada nakon posljednjeg proljetnog mraza.
Slaganje kultura
Origano se može zasaditi pored bilo čega. S obzirom na to da od sebe odbija kukce i insekte, vrlo je vjerojatno da će odbiti insekte koji napadaju i neke druge biljke te joj tako pomoći. Odgovara mu i valerijana koja mu kao susjed pojačava okus.
Sadnja origana
Origano se može saditi i u posude i u dvorište, može biti i direktno izložen svjetlosti, a može mu i više odgovarati sjena. Sve ovisi od toga koju vrstu origana imate.
Sadnja sjemena
Ne treba prekrivati sjeme biljaka origana tlom. Jednostavno ih pošpricajte s vodom i posudu za sjeme prekrijte plastikom. Postavite je na sunčano mjesto, poput prozora. Sjemenke origana obično prokliju u roku od tjedan dana. Obično se sjeme sije u otvoreno tlo u industrijskim pogonima. Uzgoj iz sjemena ne bismo trebali raditi, osim ako nismo osigurali navodnjavanje veoma sitnim kapima vode.
Sadnja sadnice
Origano se često uzgaja u sadnicama. Za uzgoj u vrtu, praktičnije je uzgajati sadnice kako bi se dobile biljke koje je lako održavati. Sjeme koristimo za uzgoj presadnica, a presadnice se proizvode u hladnih lijehama. Sadi se u redove među kojima treba biti oko 20 cm razmaka. Dubina sadnje iznosi 0,5 cm.
Uzgoj u vrtu
U svibnju su sadnice spremne da budu presađene na otvoreno tlo. Tlo se prekopa, ukloni se korov (ako postoji) te se sadi na dubinu do 1,5 cm i ostavlja se razmak od 40 cm između redova.
Uzgoj u stakleniku
Origano će rasti u stakleniku bez problema jer voli svjetlost. U staklenike se sadi u rano proljeće ili prije zime.
Uzgoj u posudama
Također origano možete posaditi i u tegle ili posude, ali morate imati na umu da različite vrste rastu u različitim veličinama, pa manja tegla ili manji lonac ubrzo mogu postati premali za biljku origana. Važno je osigurati dobru drenažu jer origano voli suhu zemlju. Tegle treba napuniti plodnom zemljom.
Održavanje nasada
Ova biljka se može održavati do 5 godina, a da bi se opet zasadila na istu površinu treba čekati dodatnih 5 godina, jer nakon 5 godina rasta biljka postaje drvenasta te joj plod gubi aromu. Odrasle biljke origana same reguliraju svoj korov.
Održavanje i njega
Okopavanje, kultiviranje, navodnjavanje i prihranjivanje su načini na koje možemo pomoći svojoj biljki. Uništavanje korova se vrši u proljeće ili u jesen. Zemlju i okopavamo i plijevimo. Navodnjavanje se vrši u srpnju i kolovozu (nakon berbe).
Zalijevanje
Origano se ne treba pretjerano zalijevati. Samo kada je tlo u potpunosti suho na dodir možemo ga zaliti.
Gnojidba
Origano je najbolje zasaditi u zemlju gdje je nekad ranije bila posađena neka druga biljka. Ne morate, ali možete koristiti dodatna gnojiva kao što je dušično ili mineralno gnojivo. Količina zavisi od veličine biljke. Gnojivo se nanosi u rano proljeće i nakon berbe. Ako se origano uzgaja kao dekorativna biljka gnojivo nije potrebno.
Razmnožavanje
Origano je hermafrodit što znači da nije potrebna nikakva briga o razmnožavanju biljke. Također jako privlači pčele pa se posao obavlja i brže nego što je potrebno. Razmnožava se vegetativno i sjemenom.
Rezidba
Biljku treba redovno obrezivati jer raste brzo, a njeni plodovi su svakako vrlo ukusni pa je obrezivanje origana najmanji problem. Poželjno ih je skratiti na 5 cm nakon što pređu visinu od 15 - 20 cm i tako se omogućava bočni rast biljke. Ako se cvjetovi pojave prve godine, najbolje ih je ukloniti kako bi biljka mogla širiti svoj korijen i slati sve potrebne hranjive materije njemu.
Bolesti
Origano je biljka o kojoj čovjek ne mora puno brinuti, pa tako ne mora brinuti ni oko bolesti. Origano će vrlo rijetko biti bolestan, ali ipak se može oštetiti.
Gljivice
Gljivice su većinom uzročnik problema na origanu. One vole vlažne uvjete gdje nema dovoljno svježeg zraka koji će cirkulirati oko biljke. Zato je veoma važno ostaviti razmak između biljki i redovito ih obrezivati.
Gljivice mogu uzrokovati i truljenje korijena ili listova. Ako stariji listovi u sredini biljke krenu da trunu, jedini lijek je uklanjanje i uništavanje biljke kako bi se spriječilo širenje bolesti.
Ako listovi promijene boju iz zelene u smeđu ili crnu, jedino rješenje je opet uklanjanje biljke. Podsjećamo da mora proći par godina od ponovne sadnje origana na isto zemljište u kojem je prethodno rastao.
Hrđa
Hrđa je također gljivično oboljenje koje se ponekad pojavljuje međutim ako ga primijetimo na vrijeme, uklanjanje bolesnih dijelova ili listova bi trebalo spriječiti širenje bolesti. Nikada ne treba kompostirati biljke koje smo uklonili zbog nekog oboljenja.
Štetnici
Štetnici origana su malobrojni ali ipak postoje.
Grinje
Grinje (pauci) su napasti koje isisavaju sok iz biljaka i u najgorem slučaju mogu uništiti biljku u potpunosti. Obično su žuti ili zeleni, ali mogu biti i ružičaste, crne, smeđe ili crvene boje. Ako se pojavila bilo kakva promjena u boji ili ako listovi otpadaju i suhi su te ako primijetite paukovu mrežu ispod listova, vjerojatno su se ove male životinje nastanile na origano.
U staklenicima se mogu razmnožavati brže nego inače i davati po jednu novu generaciju svakih par tjedana. Tetranychus urticae je najčešća vrsta paukovih grinja koja napada raznorazne biljke. Najzdraviji način da riješite ovaj problem je da se potrudite da u vašem dvorištu postoje i prirodni životinjski neprijatelji pauka.
Lisne uši
Lisne uši su minijaturna bića koja se hrane tako što isisavaju sok iz biljaka. Ako su malobrojni lako ih se riješiti, ali u nekim slučajevima mogu uništiti kompletne usjeve. Razmnožavaju se veoma brzo. Najbolji način da ih se riješite je da zasadite biljke koje će im biti zanimljive, poput tratinčica koje privlače i njihove prirodne neprijatelje, također se mogu saprati ekstremno jakim mlazom vode usmjerenim prema origanu i taj postupak se treba ponavljati svakodnevno.
U ekstremnim slučajevima potrebno je koristiti kemijska sredstva u velikim količinama u borbi protiv ovih napasti. Vole boraviti na prašnjavim biljkama.
Kopači listova
Leaf miners ili kopači listova su male larve nalik crvima koje jedu listove i ostavljaju rupe na njima. Njihova jaja su bijela i obično ih je više na jednom mjestu-ispod listova. Mogu se ukloniti ručno i kako ne bi došlo do njihove pojave važno je da biljka raste pravilno, kao i da je redovno obrezujemo kako bi uopće mogla pravilno rasti. Larve ostavljaju odrasle muhe koje se ne nastanjuju na origanu. Izgrižene listove obavezno treba uništiti.
Tripse
Tripse su insekti koji čine da listovi izgledaju kao da su srebrene boje, veoma su mali (1,5 mm) te prenose virus poznatiji kao virus pjegave rajčice koji prenose zauvijek na druge biljke. Zbog ovih životinja preporučuje se izbjegavanje sadnje pored luka, češnjaka ili žitarica na kojima se inače pojavljuju ovi insekti.
Upotreba origana
Upotreba origana je široka s obzirom na to da je biljka veoma rasprostranjena kao i korisna.
Berba
Origano se može brati maksimalno tri puta godišnje. Ako nam je potrebna manja količina, samo ćemo povući ruku od vrha do kraja stabljike i imat ćemo dovoljno svježeg origana, a i stabljika će ostati gola te će je biti lakše podrezati.
Branje se treba obaviti prije cvjetanja, a najbolje je da se radi ručno.
Bere se u kolovozu i krajem rujna / početkom listopada. Berba se vrši kad je vrijeme odgovarajuće tj. sunčano. Berba se vrši najdalje tjedan dana nakon opadanja cvjetova ako ćemo sjeme koristiti za novi zasad origana.
Sušenje
Obrani proizvod se zatim suši, prirodno ili u sušnici. Ako nemamo sušnicu u kojoj će se sušiti na temperaturi od 45°C, dovoljno je da ga samo držimo na tamnom mjestu kojim cirkulira zrak.
Sjemenke se beru u rujnu. Sušeni origano ima bolju aromu nego svježi origano. Ubrani origano možemo plesti u snopove i objesiti naopako ili ih možemo položiti na papir s tim da ih tada moramo svakodnevno okretati na suprotnu stranu.
Potrebna su mu oko 2 tjedna da se osuši i tada će nam ostati manje proizvoda nego što smo ga imali prvobitno. Stabljike se bacaju, a kada je suh i puca, lako se lomi i tako znamo da smo ga dovoljno dugo sušili.
Skladištenje
Svjež origano se treba iskoristiti u roku od jednog tjedna nakon kupovine/berbe. Držimo ga u zapakiranog u frižideru. Ako je origano prljav, prije skladištenja ga treba oprati. Sušeni origano želimo ostaviti u izvornom obliku kako bismo zadržali njegovu optimalnu aromu.
Cvijeće i lišće se nakon sušenja preporučuje čuvati odvojeno. Mogu se koristiti dvije godine ako se skladište u staklenu posudu koja je dobro zatvorena, ali najbolje je iskoristiti origano u roku od 6 mjeseci do godinu dana.
Zimnica
Kulinarstvo
U kulinarstvu se origano koristi oduvijek. Može se koristiti osušeni i svježi origano. Mnogo recepata u sebi sadrži svježi origano i preporučuje se njegovo usitnjavanje nožem kako bi se uklonio inače blago gorak okus svježeg origana.
U kuhanju se ne koriste stabljike origana osim ako se ne dodaju da bi pojačale okus, a nakon kuhanja se sklone.
Češnjak, timijan, bosiljak, luk, peršin i maslinovo ulje su obično začinski partneri origanu.
Talijanska kuhinja bi bila nezamisliva bez origana, ali i mnoge druge zemlje vole origano jednako. Ključni je sastojak u umacima od rajčice i na pizzi, umacima za pizzu, jelima od povrća i koristi se za dodavanje okusa mesu s roštilja.
Medicina
Ulje origana ima antimikrobna, antifungalna i antivirusna svojstva, a sadrži tvari koje imaju antioksidativno i protuupalno djelovanje. Origano esencijalno ulje koristi se u organskom uzgoju pilića umjesto komercijalnih antibiotika.
Čaj od origana i ulje origana koriste se kao prirodni lijek protiv probavnih smetnji, kašlja, alergija, artritisa i za poticanje menstruacije. Tijekom trudnoće treba izbjegavati veće količine. Imajte na umu da ulje origana može suprotno djelovati ako se miješa s antidijabetičkim lijekovima i antikoagulansima. Ne treba ga uzimati prije operacija jer povećava rizik od krvarenja.
Pojedini ljudi puše origano, ali preporučuje se pažljivo doziranje istog jer je jak sedativ. Puno je zdravije popiti čaj od origana.
Zanimljivosti
Tijekom Elizabetanskog doba, origano se koristio za gotovo sve. Koristio se za poticanje na sreću i dobro zdravlje, u čaroliji za sreću, smirenje, zdravlje, zaštitu i puštanje voljene osobe. Nošen je i za vrijeme spavanja kako bi osigurao kvalitetan san.
Origano se u Sjedinjenim Američkim Državama nije koristio do nakon Drugog svjetskog rata. Vojnici su otkrili biljku tijekom boravka u Italiji te im je nedostajala kada su se vratili u SAD.
Stari Grci vjerovali su da se origano može koristiti i kao protuotrov. Koristili su ga za liječenje iritacije kože, infekcije i konvulzije. Također su vjerovali da krave koje pasu na poljima sa origanom imaju ukusnije meso, a uzimali su origano prije spavanja da bi sanjali o osobi koju vole.
Origano sadrži velike količine kalcija, željeza i u sebi nosi više antioksidanata nego borovnice, jabuke i naranče.
Foto: photosforyou / Pixabay
Odgovori