Klerodendron

Klerodendron (lat. Clerodendrum) je rod listopadnog drveća ili grmova iz porodice usnača (Lamiaceae). Uglavnom rastu kao niska stabla koja mogu doseći visinu od 6 metara i razvijaju dosta široku krošnju. Točan izgled razlikuje se od vrste do vrste.

Prirodna staništa ove biljke su područja istočne i južne Azije - Indija, Japan, Kina i Koreja. Klerodendron se na našem području pojedinačno ili u skupinama sadi i uzgaja kao dekorativno stablo u dvorištima i parkovima. Zahvaljujući tamnoplavim bobicama koje su okružene palistićima intenzivno crvene boje i koje ostaju na stablu preko zime, klerodendron izgleda dekorativno i nakon što cvatnja završi.

Vrste klerodendrona

Rod klerodendrona sadrži više od 400 različitih vrsta, a neke od poznatijih su:

• C. bungei
• C. calamitosum
• C. chinense
• C. heterophyllum
• C. incisum
• C. inerme
• C. mastacanthum
• C. minahasse
• C. paniculatum
• C. phillippinum
• C. quadriloculare
• C. schmidtii
• C. splendens
• C. thomsoniae
• C. trichotomum

Ove biljke mogu rasti kao niža stabla, grmovi, penjačice ili povijuše. Vrsta Clerodendrum thomsonae može se uzgajati kao sobna biljka, ali je svakog proljeća treba dosta skratiti jer može doseći visinu od četiri metra. Ima zanimljiv cvijet zvonolikog oblika.

Vrste koje koriste za uzgoj u parkovima ili dvorištima imaju velike srcolike listove koji su nasuprotno smješteni i rastu na dugim peteljkama. Boja i izgled cvjetova se razlikuju ovisno o vrsti. Cvjetovi rastu skupljeni u grozdove na vrhu stabljika, neki od njih imaju crvenu čašku i bijeli vjenčić, dok drugu mogu biti ružičaste ili bijele boje. Odlikuju se intenzivnim, ali ugodnim mirisom koji podsjeća na jasmin.

Cvatnja se odvija tijekom kolovoza, a ljetne vrućine dodatno intenziviraju miris cvjetova klerodendrona. Plod klerodendrona je neobične plave boje i nalazi se u crvenoj čahurici. Na granam se može održati sve do proljeća.

Uvjeti sadnje: sunčan položaj
Tlo: bogato i dobro drenirano tlo
Vrijeme cvatnje: kolovoz
Krošnja: okrugla i dosta široka u odnosu na deblo
Visina stabla: do 6 m
Razmnožavanje: sjemenom

Sadnja i razmnožavanje klerodendrona

Klerodendron možete razmnožavati sjemenom, a ono se sije početkom proljeća u manje tegle. Tegle treba ispuniti rahlom zemljom i dodati malo pijeska kako bi se osigurala dobra drenaža. Kako biljke budu rasle i razvijale se, po potrebi ih možete presađivati u veće posude dok ne budu spremne za presađivanje na stalno mjesto na otvorenom.

Osim sjemenom, klerodendron se može razmnožavati i poludrvenastim reznicama. U jednu posudu u proljeće možete posaditi 3 do 5 reznica. Temperatura prostorije u kojoj će se nalaziti posude s reznicama trebala bi iznositi oko 24 stupnja. Reznice posadite u supstrat koji je mješavina pijeska i zemlje. Bilo bi dobro dodati malo više pijeska kako bi se osigurala bolja drenaža. Drvenaste reznice se uzimaju krajem ljeta, a ukorjenjuju se preko zime. Na stalno mjesto se sade u proljeće. Klerodendron se može razmnožavati i reznicama koje su ožiljene u vodi.

Za sadnju na otvorenom, birajte osunčana mjesta ili mjesta koja se djelomično nalaze u sjeni. Bilo bi dobro da do biljke dopire nešto jutarnjeg te kasnog popodnevnog sunca. Ako se odlučite za uzgoj neke od vrsta koje rastu kao biljke penjačice, osigurajte im podlogu po kojoj će se moći penjati.

Uzgoj i održavanje klerodendrona

U ljetnim mjesecima obilno zalijevajte klerodendron kako se tlo u kojem raste ne bi isušilo. Tijekom hladnijih razdoblja i u zimskim mjesecima zalijevanje treba reducirati.

Jednom mjesečno pognojite klerodendron tekućim gnojivom bogatim mikronutrijentima ili svaka dva mjeseca dodajte granulirano gnojivo sa sporijim djelovanjem. Kada prođe razdoblje cvatnje, gnojidbu više ne treba obavljati toliko često.

Što se tiče orezivanja, neke vrste nije potrebno orezivati jer stvaraju cvjetne pupoljke na vrhovima grana (C. frangans i C. speciossimum), dok druge, poput C. floribundum treba skratiti na pola. Orezivanje onih vrsta koje to zahtijevaju obavlja se pred zimu.

Ako ste se odlučili za uzgoj vrste C. thomsonae u zatvorenom, imajte na umu da temperaturu konstantno treba održavati između 18 i 21 stupanj, a važno je osigurati i dovoljnu količinu vlage u zraku. Odgovara mu svakodnevno prskanje vodom. U studenom prelazi u fazu mirovanja koja traje sve do siječnja i tada mu treba osigurati temperaturu od 12 do 16 stupnjeva. U ovom ga razdoblju zalijevajte s malo vode i nemojte ga prihranjivati.

U proljeće se presađuje u veću posudu na čije dno obavezno treba staviti drenažni materijal. Ova vrsta klerodendrona orezuje se u proljeće, i to tako da se grane skraćuju na pola ili jednu trećinu. Ovim ćete potaknuti grananje i obilnije cvjetanje.

Bolesti i štetnici

Klerodendron je osjetljiv na pH-vrijednost zemljišta, a najbolje mu odgovara ona od 5,8 do 6,8. Gubitak listova u fazi mirovanja je sasvim uobičajena pojava, budući da je riječ o listopadnom stablu. Ali ako se dogodi da biljka krene gubiti listove u fazi vegetacije, znači da ju je napao crveni pauk ili je temperatura u tom razdoblju bila preniska. Osim crvenog pauka, od štetnika se na klerodendronu mogu pojaviti i grinje te leptiraste ili štitaste uši.

Primjena klerodendrona

Osim što se koristi za uzgoj u dvorištima i parkovima kao dekorativno stablo, klerodendron nema nikakvu drugu posebnu primjenu.

Povijest klerodendrona

Latinski naziv za rod Clerodendrum nastao je od grčkih riječi kleros - sreća ili sudbina te dendron - stablo. Ovaj naziv je dodijelio Carl Linnaeus zbog njegove nepredvidivosti u medicini, jer je liječenje ovom biljkom moglo rezultirati izlječenjem ili trovanjem. Zbog te je karakteristike klerodendron poznat i pod nazivima stalo sreće, stablo sudbine i stablo nesreće, a u narodu se koriste i nazivi kobnjak ili zvjezdasti kobnjak.

Bjelogorično drveće

Klerodendron je jedna od brojnih vrsta bjelogoričnog drveća. Ono što je svim vrstama zajedničko je to što im lišće, koje se pojavljuje u proljetnim mjesecima, tijekom jeseni mijenja boju iz zelenih nijansi u tople crvene, žute, narančaste ili smeđe tonove. S obzirom na to da lišće prije zime otpada sa stabala, ovu vrstu drveća još nazivamo i listopadnim drvećem.

Bjelogorično ili listopadno drveće razlikuje se po visini koju može doseći, kori drveta, obliku krošnje, obliku listova, tipu korijena, izgledu plodova i cvjetova itd. Većina ovog drveća u proljeće cvjeta mirisnim cvjetovima koji privlače kukce i na taj se način oprašuju. Iz oprašenih cvjetova razvijaju se plodovi koji su kod nekih vrsta bjelogoričnog drveća jestivi, a kod nekih nisu.

Vrste bjelogoričnog drveća koje su najzastupljenije na našim prostorima su hrast lužnjak i kitnjak, topola, divlji kesten, grab, jasen, lipa, bazga, bagrem, divlja trešnja, jablan, platana, lijeska, pitomi kesten, javor, joha, breza, brijest, vrba te stabla raznih voćaka.

Foto: virginie-l/Pixabay