Vrisak ili čubar (lat. Satureja montana) je biljni rod iz porodice usnača (Lamiaceae), kojoj takođe pripadaju origano, metvica ili menta, kadulja, bosiljak, lavanda, timijan i matičnjak te rodu Satureja. Biljka je jednogodišnja poluzimzelena i polugrmovita trajnica. Ime roda dolazi od latinske riječi "satyr" što u prijevodu znači "afrodizijak", odnosno "satureja" znači ugodan miris i okus, a "montana" znači planinski. Ovom rodu pripada preko 200 vrsta.
Vrisak je rasprostranjen na području oko Mediterana, u Aziji i nekim dijelovima SAD-a, a u Hrvatskoj se može naći na području Like, Gorskog kotara i Primorja. Voli kršne i sunčane planinske obronke, raste uz puteve i pruge.
Stabljika je uspravna, može narasti do 50 cm visine. Listovi su vrlo mali, gotovo bez peteljki, tanki i izduženi, s gornje strane tamno-zeleni, a s donje strane sivkasti. U pazušcima gornjih listova se stvaraju sićušni, bijeli do ružičasti cvjetovi. Vrijeme cvjetanja je od lipnja do kolovoza.
Srodnici
Vrste
Razlikujemo preko 200 vrsta vriska. Najpoznatije vrste koje rastu u Hrvatskoj su vrtni vrisak, primorski vrisak i planinski vrisak. Također je česta podjela vriska na ljetni i zimski.
Vrtni vrisak
Vrtni vrisak (lat. Satureja hortensis) još poznat kao vrtni čubar i žlundrica, a podrijetlo vuče iz istočnog Sredozemlja i Bliskog Istoka. Najveći uzgajivači vrtnog vriska su Njemačka, Kanada, Španjolska, Francuska i SAD. Voli osunčane kamenjare i vapnena tla, može se naći na brdovitim predjelima primorske Hrvatske. Vrtni vrisak je jednogodišnja biljka s dobro razvijenim korijenom. Raste u grmovima i može narasti do 40 cm visine. Cvjeta od srpnja do rujna. Biljka ima aromatičan okus, sličan mažuranu i majčinoj dušici. U srednjoj Europi se uzgaja kao začinska biljka.
Primorski vrisak
Primorski vrisak (lat. Satureja montana) još poznat kao primorski čubar, bijeli vrisak, krški vrisak i bresina je zimzelena trajnica koja može narasti do 50 cm visine. Biljka cvjeta od srpnja do listopada na suhim, kamenitim i sunčanim obroncima. U Hrvatskoj se može naći do Istre do Dubrovnika te na otocima. Također je rasprostranjena na Pirinejskom poluotoku, južnoj Francuskoj, Italiji, Balkanskom poluotoku, Maloj Aziji i na području Kaspijskog jezera. Često se koristi u ljekovite svrhe.
Planinski vrisak
Planinski vrisak (lat. Satureja subspicata) još poznat kao krški vrisak je aromatični višegodišnji grm. Može se naći na sunčanim, suhim i kamenitim područjima. Rasprostranjen je duž Jadranske obale, u Lici i Gorskom kotaru. Cvate od srpnja do rujna, a plod dozrijeva u rujnu i listopadu. Cijelu biljku prekrivaju mnogobrojne žlijezde koje su pune eteričnog ulja i pružaju snažnu aromu biljci. Koristi se u kulinarstvu kao začin i kao ljekovita biljka.
Ljetni vrisak
Ljetni vrisak je najviše uzgajana vrsta vriska, a najčešće se uzgaja u vrtovima. Ima aromatičan i ljut okus, ali ne i preoštar. Ljetni vrisak je jednogodišnja biljka.
Zimski vrisak
Zimski vrisak je otporan na mraz. Za razliku od ljetnog vriska, zimski je višegodišnja biljka, izrazito intenzivnog okusa, a nekim ljudima i prejakog okusa. Ne uzgaja se često u komercijalne svrhe.
Uzgoj
Vrisak se često uzgaja kao ukrasna biljka, međutim daleko veći razlog uzgoja je u ljekovite svrhe i kao dodatak jelima. Kako bi biljka bila zdrava potrebno joj je pružiti odgovarajuće uvjete za rast. Za uzgoj je potrebno dobro osunčano mjesto za dreniranim tlom. Može se uzgajati kao jednogodišnja biljka i trajnica, ovisno o sorti koju uzgajamo. Ne zahtjeva puno brige, zauzima vrlo malo prostora, ali daje puno okusa.
Tlo
Idealni uvjeti tla za uzgoj vriska variraju od pjeskovite ilovače ljeti do ilovače zimi, a pH vrijednost varira od neutralne do blago alkalne. Biljka voli dobro drenirano tlo. Korisno je obogaćivanje tla organskim tvarima prije sadnje biljke, a kompostom je dobro prekriti tlo u kasnu jesen da se zaštiti korijen biljke od mrazeva kod višegodišnjeg vriska.
Klima
Vrisak je dosta otporan na sušu, ali ipak voli redovito zalijevanje kako bi listovi biljke ostali svježi i hidratizirani, osobito tijekom vruće ljetne sezone. Vrisak je biljka koja voli sunce, idealno je da ima oko 12 sati sunčeve svjetlosti dnevno. Idealna temperatura za uzgoj je od 12 - 29°C, ali biljka je otporna i na mraz.
Vrisak koji se uzgaja zimi zahtjeva u pola manje svjetlosti, a idealne temperature su mu 7 - 27°C. Mogu preživjeti do oko -5°C. Ako se biljke uzgajaju u posudama, pri niskim temperaturama ih je dobro unijeti u zatvoren prostor ili ih zaštititi hortikulturnom vunom ako se uzgajaju na otvorenom prostoru.
Vrijeme sadnje
Početak sjetve vriska se razlikuje ovisno o mjestu gdje se sije. Ako se sjeme sije u zatvorenom prostoru može se početi sa sjetvom 6 - 8 tjedana prije posljednjeg mraza. Sjemenu će trebati oko 14 dana da proklija. Sadnice se presađuju u vrt nakon zadnjem proljetnog mraza. Vrisak se na otvorenom sije u proljeće kada prođe mraz.
Slaganje kultura
Vrisak se dobro slaže s grahom, bobom i rajčicama koje su najbolje predkulture vrisku. Ako se uzgaja u blizini luka dat će mu određenu dozu slatkoće.
Za vrijeme zimskih perioda vrisak se može uzgajati uz druge aromatične biljke kao što su lavanda, majčina dušica, bosiljak, lovor, kim, češnjak, mažuran, menta, origano, peršin, ružmarin i kadulja. Nakon sebe, vrisak tlo ostavlja u rastresitom stanju i čisto od korova te je radi toga pogodna predkultura za uzgoj ostalog povrća i drugog bilja. Također je koristan susjed u vrtu jer sprječava pojavu lisnih uši.
Kaže se da sadnja s grahom poboljšava okus i jedne i druge biljke. Također odbija žiške graha, a kada se sadi u podnožju ruža, može smanjiti zarazu lisnim ušima i plijesni. Zimski čubar također pomaže u tjeranju kupusnog moljca, pa je pametno ovu biljku posaditi u blizini kupusnjača brokule, prokulice ili kelja pupčara, kupusa, cvjetače, raštike, korabe, rotkvice i kelja.
Faza mirovanja
Otpornost vriska na zimu ovisi o vrsti koja se uzgaja. Zimski vrisak je otporan na mraz. Međutim biljka potječe iz mediteranskog područja i bez zaštite može preživjeti do -20°C. U hladnijim krajevima biljku je potrebno zaštiti od mraza tako da se prekrije šibljem ili slamom ako se uzgaja na otvorenom.
Vrisak koji se uzgaja u posudama također treba zaštititi jer se zemlja u posudi lako može zamrznuti. Za vrijeme zimskog perioda najbolje ga je staviti u hladnu, svijetlu i od mraza zaštićenu prostoriju. Ljetne vrste vriska ne mogu preživjeti zimu te se trebaju svake godine saditi ili presađivati.
Sadnja
Kako bi uspješno uzgojili vrisak potrebno je pridržavati se određenih smjernica koje se odnose na vrijeme sadnje, način sadnje i presađivanja i ostalo. U nastavku donosimo savjete kako da dobijete zdravu biljku.
Sadnja sjemena
Sjetva vriska je moguća dosta rano u proljeće, može se sijati tijekom ožujka pa sve do kraja svibnja u zatvorenom prostoru ili direktno u vrt na otvoreno. Sjeme se sije na razmak između redova oko 25 - 30 cm po samoj površini zemlje jer su sjemenke jako sitne i teško se probijaju kroz zemljište. Ako su uvjeti za razvoj idealni sjeme bi trebalo niknuti za 2 - 3 tjedna.
Sadnja sadnice
Vrisak se može sijati u posude kako bi se uzgojile sadnice. Nakon što sadnice ojačaju i porastu trebaju se presaditi na stalno mjesto uzgoja. Najbolje vrijeme presađivanja sadnica u vrt je tijekom svibnja. Sade se na razmak između redova 25 - 30 cm, a između biljaka oko 20 cm.
Uzgoj u vrtu
Sjetvu vriska za uzgoj u vrtu najbolje je započeti tek od sredine svibnja, kada prođe opasnost od mraza. Sadnja sadnica također se ne preporučuje prije sredine svibnja. Prilikom sadnje u vrtu važno je odabrati sunčano i toplo mjesto, s rahlim i propusnim tlom. Vrisak također voli vapnenasta tla te je potrebno s vremena na vrijeme obogatiti tlo kompostom.
Razmak između redova treba biti oko 30 cm, a između sadnica ili sjemena oko 25 cm. Nakon sjetve ili sadnje sadnica zemlja se treba dobro zaliti. Nakon nicanja biljke, ako bude previše gusto posijana, potrebno ju je odvojiti jednu od druge i prorijediti nasade.
Uzgoj u stakleniku
Ako vam u vrtu nedostaje mjesta za uzgoj vriska, može se uzgajati u posudama u stakleniku ili zimskom vrtu. Uzgoj u zatvorenom i u kontroliranim uvjetima će produljiti razdoblje berbe ljetnih vrsta vriska, a dati će nježnije listove zimskim vrstama.
Uzgoj u posudama
Sjeme vriska se može sijati u bilo koje doba godine ako se uzgaja u zatvorenom prostoru, ali najbolje je sjetvu započeti u proljeće. Za uzgoj u posudama prvo treba izabrati između glinenih i plastičnih posuda. Ako se uzgaja jedna biljka dovoljna je posuda od oko 15 cm, a tri biljke se mogu uzgajati zajedno u posudi od oko 30 cm. Komercijalna mješavina tla je idealna za uzgoj biljaka u posudama.
Kako bi biljke u zatvorenom prostoru dale maksimalan prinos potrebna im je velika količina sunčeve svjetlosti. Ako je izvor sunčeve svjetlosti ograničen on se može nadoknaditi putem svjetiljki za uzgoj.
Za početak sjetve vriska je potrebno odabrane posude napuniti navlaženom mješavinom tla. Po vrhu mješavine se pospe mali broj sjemenki, ne treba ih pokrivati, a svjetlo im pomaže pri klijanju. Posude je najbolje staviti u prostor gdje je temperatura okoline najmanje oko 21°C. Tlo treba održavati vlažnim. Kada biljke dosegnu nekoliko centimetara visine treba ih prorijediti. U posudi od oko 15 cm promjera može se zadržati jedna biljka, a tri najljepše sadnice zadrže u posudi promjera od oko 30 cm, tako da ih se razmakne što je dalje moguće.
Održavanje nasada
Njega i održavanje nasada se sastoji u plijevljenju, okopavanju, gnojidbi i navodnjavanju. Kako bi se suzbio korov i održao površinski sloj zemlje u rastresitom stanju potrebno je redovito okopavati nasade. Ako se površina tla redovno okopava to omogućuje potrebnu količinu vlage biljci koja je neophodna za razvoj biljke. Gnojidbu vriska treba obavljati redovito i to dušičnim gnojivom. Biljka se prihranjuje tijekom vegetacije, nakon žetve i u jesen.
Održavanje i njega
Vrisak zahtjeva redovno, ravnomjerno zalijevanje dok se biljke ne učvrste, nakon toga se mogu držati na lagano suhom tlu. Biljkama je potreban svjetlost najmanje 8 - 10 sati dnevno. Vrisak će uspješno rasti bez dodatnih gnojiva, ali mala doza višenamjenskog gnojiva usred vegetacije će ipak dobro doći.
Zalijevanje
U vrijeme sadnje biljke potrebno ju je redovito zalijevati. Tlo treba održavati vlažnim, ali ne mokrim. Nakon što se biljka ustali suša joj neće izazvati veće probleme. Kada su temperature visoke biljci će ipak biti korisno svakodnevno zalijevanje.
Gnojidba
Da bi vrisak cvjetao nije potrebna upotreba gnojiva. Međutim, vrisak povoljno reagira na sva gnojiva ako se pokaže potreba za istim (zrelo stajsko gnojivo, mineralna gnojiva, čista dušična gnojiva i sl.). Mala količina višenamjenskog gnojiva može biti korisna za biljku u fazi rasta. Najbolje je obogatiti zemlju gnojivom prije same sjetve biljke, odnosno prilikom pripreme zemljišta za sjetvu, a sredinom sezone dobro je u zemlju dodati kompost.
Razmnožavanje
Vrisak se razmnožava vegetativno i generativno, točnije metodom sjemena, podjelom busena i sadnjom sadnica. S obzirom na to da biljka dobro podnosi proljetne mrazeve može se sijati dosta rano. Sjetva se može obavljati tijekom ožujka, pa sve do svibnja.
Sjeme vriska je sitno pa ga je potrebno sijati po samoj površini, a ako su uvjeti idealni biljka će početi nicati za 2 - 3 tjedna. Dijeljenje busena se koristi kada se želi brže i jednostavnije razmnožavanje nekog odabranog tipa vriska. Razmnožavanje preko sadnica se obavlja tijekom svibnja. Sadnice se sade na razmak između redova oko 25 cm, a između biljaka oko 20 cm.
Presađivanje
Vrisak se može presaditi pomoću sjemena ili sadnica. Sjeme se sije na odgovarajuću podlogu za uzgoj, nježnim utiskivanjem na osunčano mjesto kako bi uspješno proklijalo. Potrebno je u razdoblju do klijanja održavati adekvatnu vlagu tla. Nakon što sadnice niknu do razine da imaju razvijena 4 lista mogu se presađivati u pojedinačne posude. Kada prođe opasnost od mraza biljke se mogu presaditi na otvoreno na razmak od oko 20 cm.
Pomlađivanje
Potrebe vriska za pomlađivanjem su jednostavne, redovna berba će potaknuti biljku na grananje i stvoriti lijep grm. Ako se ne orezuje redovno, biljka će postati dugog rasta i slaba. Potrebno je redovito uklanjati stare i oštećene izdanke i stabljike. Kada se razviju cvjetovi biljku je potrebno u potpunosti obrati.
Prorjeđivanje
Kako bi uzgojili zdravu i plodonosnu biljku, vrisak je potrebno nakon sijanja prorijediti. Idealan razmak između biljaka je 30 - 45 cm, a neophodan je kako bi biljka imala pravilan protok zraka.
Rezidba
Rezidba vriska je jednostavna, režu se samo listovi i zrele stabljike. Veći dio stabljike je potrebno ostaviti kako bi biljka mogla nastaviti rasti. Redovna rezidba potaknuti će grananje i stvoriti lijepu grmoliku biljku. Ako se ne orezuje vrisak će izrasti u visinu i oslabiti. Jednogodišnje vrste vriska treba u kasno ljeto ili jesen u potpunosti obrati. Višegodišnje vrste vriska treba lagano orezati na početku vegetacije, uklanjanjem svih starih i oštećenih izdanaka i stabljika.
Priprema za sljedeću sezonu
Sezonske vrste vriska ne zahtijevaju brigu jer ne mogu prezimiti te ih je potrebno u proljeće ponovo sijati. Višegodišnje vrste vriska zahtijevaju određenu pripremu kako bi prezimile i nastavile uspješan rast na proljeće. Priprema uključuje jesensku rezidbu, gnojidba tla i pokrivanje biljke slamom ili sitnim grančicama kako bi ih zaštitili od smrzavanja.
Bolesti i štetnici
Ni višegodišnje ni sezonske vrste vriska nemaju značajnih bolesti ni štetnika koje ih napadaju. Zapravo, na glasu su kao izvrsne biljke za pratnju za sprječavanje oboljenja i uspješno suzbijanje štetnika drugih biljki u blizini.
Upotreba
Vrisak se od davnina koristi u svrhu liječenja kao lijek protiv kašlja, bolova u želucu, plinova, dijareje, gubitka apetita i mnogih drugih stanja. Istraživanja su pokazala da se kemijski sastav značajno mijenja ovisno o vrsti vriska, ekološkom staništu, geografskom položaju i stupnju razvoja. Također se koristi u kulinarstvu kao začin, a ulje se koristi kao sredstvo za poboljšanje okusa.
Berba
Vrisak se bere svjež nakon što stabljika naraste do 15 cm visine, po potrebi se mogu brati i listovi i stabljike. Neposredno prije otvaranja cvjetnih pupoljaka listovi se sabiru za sušenje. Nakon cvjetanja smanjuje se sadržaj i kvaliteta eteričnog ulja u listovima. Višegodišnji vrisak se može brati tijekom cijele godine. Rezanjem vrhova grana produžuje se vrijeme žetve. U plantažnoj proizvodnju berba se obavlja strojno.
Sušenje biljke se odvija tako da se ubrane stabljike biljke skupe i povežu zajedno. Svježe se objese naopačke, po mogućnosti na tamno mjesto s temperaturom od 20 - 25°C. Također se može sušiti tako da se rasporedi na papir za pečenje i ostavi sušiti na zraku, na tamnom mjestu pri temperaturi od 20 - 25°C. Sušenje traje 5 - 10 dana. Nakon sušenja listove je potrebno odvojiti od stabljike i spremiti u posudu koja ne propušta svjetlost i zrak.
Skladištenje
Vrisak se nakon sušenja skladišti u posude koje su nepropusne za zrak i svjetlost. Osim sušenja, zamrzavanje također nudi još jednu mogućnost očuvanja biljke. Svježi vrisak, kao i sušeni, mogu se zamrznuti i to samo listovi ili svežnjevi vriska. Biljka se ne bi trebala držati zamrznuta duže od 4 mjeseca jer će se aroma i sastojci vremenom raspršiti.
Kulinarstvo
Vrisak se često koristi u kuhinji kako bi obogatio okus raznim jelima, od složenca od mesa, jela od graha i variva do raznih nadjeva. Okusom je sličan papru. Svježi listovi vriska su izvrstan dodatak juhama i varivima, kupusu, krumpiru, grahu i mesu.
Medicina
Razne vrste vriska se koriste u tradicionalnoj medicini za liječenje raznih bolesti i njihovih simptoma. Koristi se za ublažavanje bolova u mišićima, želučanih i crijevnih poremećaja poput mučnine, probavnih smetnji te zaraznih bolesti. Također se često koristi protiv kašlja, upale grla, gubitka apetita, kao tonik i kao afrodizijak za povećanje seksualnog nagona. U mnogim studijima su u zadnje vrijeme dokazana određena svojstva kao što su antimikrobna svojstva, antioksidativna, antidijabetička, protuupalna, sedativna, stimulirajuća i druga važna ljekovita svojstva.
Vrisak se može konzumirati kao topli čaj, hladan napitak ili u obliku tableta. Nuspojave su rijetke, a osobe koje uzimaju lijekove za dijabetes, hipoglikemiju, visok krvni tlak, poremećaje krvarenja i druge bolesti trebaju biti oprezne prilikom korištenja vriska. Prije početka bilo koje nove terapije ili uzimanja ljekovitog bilja potrebna je konzultacija s doktorom. Vrisak se ne preporučuje djeci, trudnicama i dojiljama zbog nedostatka dokaza za njegovu primjenu kod njih.
Eterično ulje vriska se dobiva parnom destilacijom cvijeta i biljke i ima široku paletu ljekovitih svojstava, uključujući moć liječenja svih vrsta probavnih tegoba kao što su mučnina, nadutost i probavne smetnje.
Zanimljivosti
U antičko doba Rimljani su svoja mesna jela pripremali s vriskom te su ga upravo Rimljani predstavili Britancima.
U srednjem vijeku vrisak se preporučivao za liječenje gihta. U 17. st. jedan je francuski kirurg tvrdio da je izliječio čireve u ustima pomoću vriska. Vrisak se već stoljećima koristi u ljekovite svrhe, a napretkom znanosti i medicine njegova upotreba i dobrobit mogu dobiti veći značaj.
Stari Egipćani, a kasnije Grci i Rimljani, vrisak su smatrali moćnim afrodizijakom i simbolom plodnosti. Svećenicima je srednjem vijeku bilo zabranjeno koristiti i saditi vrisak u svojim vrtovima kako ih ne bi dovela u napast da stupe u ljubavne avanture, odnosno za prekršen zavjet čistoće.
Foto: Alejandro Pinero Amerio / Pixabay
Odgovori