Mažuran

Mažuran (lat. Origanum majorana) je biljka iz porodice usnača ili usnatica (Lamiaceae). Riječ je o biljci koja raste kao niski polugrm u visini 50 - 80 cm, a obuhvaća kulinarske biljke poput bosiljka, metvice, origana, kadulje, ružmarina, majčine dušice, lavande itd., a spominjala se još i u doba Staroga Egipta. Gotovo svako europsko domaćinstvo redovito ga koristi kao začinsku biljku, a čest je sastojak i kozmetičkih proizvoda.

Porijeklom iz Indije, mažuran se zbog brojnih ljekovitih svojstava proširio kako po arapskim tako i po europskim, najčešće mediteranskim zemljama. U našim krajevima mažuran nije samonikla biljka. Zanimljivo je da baš na Sredozemlju, zahvaljujući toploj klimi, mažuran raste kao višegodišnja, a inače kao jednogodišnja biljka. Zbog osjetljivosti na mraz odgovara mu umjerena klima, a potrebna je i zaštita od vjetra.

Mažuran je mediteranska biljka i u tom podneblju raste samoniklo. Kultivirano se uzgaja gotovo u cijeloj Europi, osim na krajnjem, hladnom sjeveru.

Korijen je račvast i tanak, stabljike su uglavnom crvenkaste, tanke i razgranate, a listovi sitni, srcoliki te prekriveni dlačicama. Cvjetovi su lijepi, bijele, žute, ljubičaste ili svijetle crvenoružičaste boje. Oblikuju se na vrhu stabljike u skupine od 7 do 9 cvjetova. Zbog bogatstva eteričnim uljem omiljeni su među pčelama. Ovisno o staništu, mažuran cvjeta ljeti tijekom srpnja i kolovoza, a osim u vrtovima nalazimo ga i posvuda po mediteranskom kršu kojeg svojom ljepotom čini gotovo romantičnim.

Vrste mažurana

Zbog ljekovitih svojstava i posebne arome kojom obogaćuje razna jela mažuran se danas često uzgaja.

Vrtni mažuran

Vrtni mažuran najčešće se sadi u vrtovima, a karakteriziraju ga listovi srebrnozelene boje i stabljika s crvenkastim mrljama. Listovi su veliki jedan do dva cm, a oblik je ovalan.

Gurman mažuran

Ova vrsta smatra se jednom od najproduktivnijih, a raste u bogatim grmovima do 60 cm visine. Miris je jak, a listovi jajoliki ili ovalni.

Termos mažuran

Stabljike su nešto niže od ostalih vrsta, otprilike do 40 cm, srebrnastosive su boje, a listići su mali i zeleni.

Kreta mažuran

Ovu sortu krasi neobičan, limunast okus i raste u niskim grmovima plavkaste boje.

Bajkal mažuran (mažurak baikalski)

Ovu vrstu mažurana, popularnu u dalekoj Rusiji, karakteriziraju bijeli, mali cvjetovi. Grm je visok do 55 cm, listovi su maleni, glatki i zeleni a miris iznimno jak. Ova se sorta pokazala iznimno otpornom na niske ruske temperature.

Tushinski Semko mažuran

Kod ove vrste mažurana, od klijanja do berbe potrebno je 128 dana, a uspravne stabljike dosežu čak do 60 cm. Zanimljive je ljubičastosive boje, a bijeli cvjetovi cvatu duguljasto.

Scandi mažuran

Manji listovi razgranat će se do visine od 60 cm, listići su glatki i ovalni, a karakterističan je izrazito jak okus.

Uzgoj mažurana

Kao jednogodišnja biljka uzgaja se u plodoredu, a u ranu jesen tlo je potrebno preorati na dubini od 30 cm. Nakon zime, u proljeće, vrijeme je za površinsku obradu tla.  Mažuran se dobro uklapa u plodored, a ista površina mu nakon dvije godine prestaje odgovarati. Proizvodnja u monokulturi se ne preporučuje. Vrtlari se većinom odlučuju za uzgoj iz sadnica kako bi izbjegli eventualni neuspjeh sjetve iz sjemena.

Tlo

Mažuranu odgovaraju rastresita tla bogata humusom i neutralna ili slabo kisela zemljišta. Nije biljka čiju bismo sadnju preporučili u monokulturi, a kulture herbicidnog djelovanja bilo bi odlično koristiti kao pretkulturu. Osim proljetne obrade tla i gnojidbe, potrebna je i jesenska obrada na 30 - 40 cm dubine.

Klima

Mažuran je biljka koja zahtijeva dosta svjetla i topline, a godi mu toplija klima. Tako u toplijim mediteranskim uvjetima raste kao višegodišnja, a u našim, umjerenim i hladnijim kao jednogodišnja biljka jer zbog niskih temperatura ne može prezimiti. Gode mu južni krajevi u kojima zimi nema opasnosti od smrzavanja.

Vrijeme sadnje

Idealna temperature za klijanje sjemena je 20 - 22°C jer padne li temperatura ispod 10°C, biljka će se prestati razvijati.

Mažuran se sadi u proljeće, kada više nema bojazni od mraza, jer će se smrznuti padne li temperatura ispod ništice. Tlo uzorano na dubinu od 30 cm treba prezimjeti i potrebno je površinski ga obraditi prije proljetne sadnje.

Slaganje kultura

Mažuran će se posebno dobro primiti u područjima na kojima se prethodno sadio krumpir, kupus ili luk i mahunarke (mahune, grašak, grah, bob, sladić, slanutak, leća, soja). Općenito mu odgovaraju sorte koje tlo ne ostavljaju punim korova. Mažuran se smatra biljkom koja se slaže s bilo kojom biljkom te čak pospješuje rast i zdravlje druge biljke, a tikvama - hokaido tikvi, buči / bundevi i butternut tikvi - čak poboljšava okus.

Faza mirovanja

Prije zime treba ga pripremiti za mirovanje skraćivanjem na jednu trećinu biljke. Može se uzgajati i u zatvorenim prostorima. Listove valja brati prema potrebi, a najbolje prije cvjetanja.

Sadnja mažurana

Prilikom sadnje mažurana trebalo bi pripaziti da je razmak između rupa barem 20 cm, a u jednu rupu smjestiti najviše tri presadnice. Razmak između redova trebao bi biti barem 40 cm, a odmah nakon sadnje biljku je potrebno zaliti jer joj nedostatak vlage može naštetiti.

Čim se rasad primi vrijeme je za prvo okopavanje. Potrebno je pažljivo okopavati kako ne bi došlo do oštećenja mlade, još uvijek veoma nježne biljke. Nakon tri tjedna, kada je mažuran već ojačao, potrebno je izvršiti drugo okopavanje kako bi se uklonio korov. Tako tlo postaje rastresito što pozitivno utječe na rast ove biljke. Ponovna okopavanja i plijevljenja ovise o pojavi korova.

Sadnja sjemena

Sjeme je moguće sijati nasumice ili u redovima međusobno razmaknutih 6 - 7 cm. Sjeme mažurana je sitno, tamno i okruglo, no nakon tri godine gubi klijavost tako da bi ga trebalo iskoristiti što prije. Sadnja iz sjemena se preporučuje samo u južnim krajevima jer će inače zbog nedostatka sunca prvo trebati uzgojiti sadnice.

Sadnja sadnice

U svibnju se sadnice, koje su nastale iz sijanja mažurana u lončanicama, presađuju u rahlu, prethodno gnojenu zemlju u vrtu, vodeći pritom računa o razmaku od 15 cm. Presadnice su spremne za presađivanje kad dosegnu visinu od 10 do 15 cm.

Uzgoj u vrtu

Mažuran se preporučuje saditi u dijelu vrta koji je cijeli dan izložen suncu. Neće mu odgovarati mjesto među drvećem ili zgradama. Ako ne bude imala dovoljno sunca, biljka se neće normalno razvijati pa mu ni okus neće biti karakteristično aromatičan.

Uzgoj u plasteniku

Presadnice se proizvode u toplim lijehama, staklenicima ili plastenicima gdje ih treba njegovati, tj. gnojiti, plijeviti i zalijevati. Od ožujka se može uzgajati u stakleniku, no s toplijim svibanjskim vremenom dolazi vrijeme za presađivanje u vrtove. Sam uzgoj u stakleniku je jednostavan i potrebno je emitirati vanjske optimalne uvjete za razvoj i rast biljaka.

Uzgoj u posudama

Mažuran je moguće uzgajati na otvorenom u posudama, ali i u kući. Grm će biti nešto manji, no sobu će činiti mirisnom i zahtijevat će njegu kao ostale sobne biljke. Sadnice treba posaditi u navlaženo tlo prethodno obogaćeno organskom tvari. U ožujku se sjeme sije u lončanice, a tijekom svibnja presadnice je potrebno posaditi u gnojenu, rahlu zemlju.

Održavanje nasada

Odmah nakon nicanja treba početi s kultiviranjem tla pri izravnoj sjetvi jer je prozračivanje tla od iznimne važnosti. 10 - 12 dana nakon sadnje tlo se treba kultivirati i okopati, a isto se ponavlja i nakon obilnije kiše.

Održavanje i njega

Čim se rasad primi vrijeme je za prvo okopavanje. Potrebno je pažljivo okopavati kako ne bi došlo do oštećenja mlade, još uvijek veoma nježne biljke. Nakon tri tjedna, kada je mažuran već ojačao, potrebno je izvršiti drugo okopavanje kako bi se uklonio korov. Tako tlo postaje rastresito što pozitivno utječe na rast biljke. Biljku je potrebno zalijevati i sustavno hraniti sadnice.

Zalijevanje

Iako dobro podnosi sušu, nasad mažurana potrebno je redovito zalijevati. Radi se o dosta zahtjevnoj biljci kad je riječ o potrebnoj količini vode. Kako manjak vlage negativno utječe na rast i razvoj biljke potrebno je osigurati 600 - 650 mm padalina po m2.  Labavljenje će povećati protok kisika i hranjivih tvari do korijena.

Gnojidba

Mažuran je potrebno prihraniti dva puta godišnje dušičnim gnojivom. Prvi put prilikom drugog okopavanja, a zatim neposredno nakon prve žetve. Koristi se 150 - 200 kg/ha dušičnog gnojiva KAN, a kako bi se gnojivo što bolje pomiješalo sa zemljom i pomoglo u rastu, površinu je odmah nakon gnojidbe potrebno okopati. Ako je površina prethodne godine gnojena stajskim gnojem dovoljno je upotrijebiti 400 - 500 kg/ha mineralnog gnojiva NPK 15-15-15.

Razmnožavanje

Mažuran se razmnožava sjemenom ili presadnicama. Presadnice su mlade biljke uzgojene u klijalištu radi presađivanja, a proizvode u toplim lijehama, staklenicima ili plastenicima. Krajem veljače ili početkom ožujka vrijeme je za sjetvu, a kako je sjeme mažurana iznimno sitno potrebno ga je pomiješati s pijeskom ili nekim drugim nosačem.

Sjeme se nakon sjetve prekriva veoma tankim slojem zreloga stajskog gnoja, nakon čega će na temperaturi od 10 - 15°C vrlo brzo proklijati. Pesadnice je potrebno ostaviti u lijehama do početka svibnja i sve to vrijeme potrebno je redovito obavljati zalijevanje, plijeviti ih te gnojiti.

Presađivanje

Mažuranu je potrebno sunce i toplina što se ne može uvijek očekivati zasadimo li ga u vrtu. Zato je moguće presaditi ga u teglicu i čuvati u kući jer tako ne riskira smrzavanje na niskim temperaturama. Moguć je i obrnut pristup sadnje sjemena u lončanicu, a zatim presađivanje u rahlu svibanjsku zemlju.

Bolesti

Iako mažuran nije pretjerano osjetljiv trebalo bi ga pregledavati kako bi mu se u slučaju bolesti pomoglo. Bolesti uzrokuju specifične simptome, a ako ih primijetite mažuran je kao i svaku biljku potrebno liječiti. Najpoznatija bolest koja napada mažuran i s kojom se mnogi najčešće susreću je alternarioza.

Alternarioza

Važno je pripaziti na gljivicu Alternariu sp. čija prisutnost uzrokuje bolest alternariozu. Simptomi su prestanak rasta biljke i pojava bijelih mrlja na listovima, a u tom je slučaju biljku potrebno liječiti.

Alternarioza može nastati u slučaju prevelike vlažnosti i nedovoljnog isušivanja tla ispod grmlja, a kako bi se biljka izliječila potrebni su fungicidi.

Štetnici

Mažuranu osim bolesti mogu naštetiti i neki štetnici, no najpoznatiji napadač je mažuranov moljac. Također pripazite i na štetne insekte koji uzrokuju sušenje stabljika ili uništavaju lišće.  U nastavku donosimo informacije o najpoznatijima.

Mažuranov moljac

Ovaj štetnik (lat. Hvpsolophus schmidiellius v. Heyd.) je gusjenica veličine oko 1 cm koja napada mažuran već početkom ljeta i to tako da paučinom prekriva mlade izdanke pri čemu oni venu i odumiru.

Upotreba mažurana

Iako je mažuran najpoznatiji kao začin koji čini obaveznu postavu u kulinarstvu, također se koristi u medicini, a svoju ulogu ima i u kozmetici. Što je to što ga čini toliko korisnim, pročitajte u nastavku.

Berba

Biljka se bere u cvatu i to cijela, ne samo listovi, a nakon branja potrebno ju je osušiti u hladu. Ako se pravilno skladišti, u dobro zatvorenim posudama, može se čuvati godinama.

Mažuran se bere dvaput godišnje. Važno je brati ga tijekom suhog vremena i cvjetanja. Tako se prva berba obavlja krajem srpnja, kada se biljka kosi na 8 - 10 cm iznad zemlje što omogućuje biljkama da se prije druge berbe razgranaju i budu bujnije.

Druga berba se vrši krajem rujna, početkom listopada tako da se kosi odmah iznad zemlje (što je niže moguće). Ako uzgajate mažuran u posudama, za berbu možete koristiti naoštreni kuhinjski nož ili vrtlarske škare

Sušenje

Nakon branja slijedi sušenje pokošene biljke koju se ostavlja na tlu kako bi uvenula. Sušenje se vrši u hladu, na prozračnom mjestu, a mažuran je potrebno raširiti na tlu u tankom sloju kako bi se što brže sušio. Druga opcija sušenja su sušnice u kojima temperatura ne smije prelaziti 45°C, no one su namijenjenje onima koji se profesionalno bave uzgojem i prodajom mažurana.

Skladištenje

Nakon sušenja biljku treba zdrobiti i skladištiti. Ono što je veoma važno je pravilno skladištenje mažurana. Kako bi što duže zadržali svježinu, potrebno ga je čuvati u hermetički zatvorenim staklenkama ili staklenim posudama na hladnom i tamnom mjestu.

Kulinarstvo

Mažuran se u kulinarstvu uglavnom koristi kao dobro usitnjen, suh začin, a ponekad i svjež ili u kombinaciji s drugim začinima. Svjež se dodaje pred kraj kuhanja kako ne bi izgubio karakterističnu aromu i jedna je od rijetkih biljaka koja jači okus ima osušena pa se u suhoj varijanti dodaje pri početku kuhanja.

Idealan je za dijetalna neslana jela upravo zbog bogatog okusa. Osim na spomenutoj pizzi, koristi se u juhama, krumpir salati, s mahunarkama, bijelim mesom, ribom, suhim i svježim voćem. Čest je i u umacima od gljiva, rajčice, jelima s maslacom i patlidžanom te salatama. U kombinaciji s timijanom popularan je u pripremi iznutrica, a uz klekove bobice koristi se za pripremu divljači.

Proizvodnja kobasica gotovo je nezamisliva bez mažurana, gdje se koristi u spomenutoj začinskoj mješavini s timijanom. Nijemci ga izrazito cijene i zovu Wurstkraut, tj. biljka za kobasice. Grci mažuran redovno koriste pri pečenju mesa, posebno janjetine i jela s paprikom. U SAD-u se koristi za mariniranje lososa, u Meksiku u kombinaciji s čilijem, a na Bliskom istoku prilikom pripremanja ovčetine i pečenja kruha.

Kozmetika

Upotreba mažurana u kozmetičke svrhe široka je upravo zbog njegovih ljekovitih svojstava. Tako se koristi u losionima i kremama za njegu kože jer pomaže u borbi protiv akni, no i u preparatima za kosu jer pospješuje sjaj te sprječava pojavu peruti.

Zbog upečatljivog mirisa prepoznat je i u industriji proizvodnje parfema. Kako sadrži od 0,8 do 2 % eteričnoga ulja, destilacijom svježega mažurana priprema se eterično ulje. Koristi se za aromaterapiju ili masažu jer pomaže u slučaju bolnih mišića. Za pripremu ulja od mažurana potrebna vam je šaka suhoga mažurana koju prelijte sa 100 ml hladno prešanoga maslinova ulja, nakon dva tjedna procijedite i ulijte u tamnu bočicu i dobit ćete ulje svijetložute boje i ugodna mirisa.

Medicina

Mažuran je učinkovit u borbi protiv mučnine, grčeva u crijevima, nadutosti, proljeva, gubitka apetita, ubrzanog lupanja srca, pa i nesanice.  Moguće ga je koristiti kao čaj, vodicu za grgljanje, ulje, mast, tinkturu i vino. Upravo je vino od mažurana, koje se izrađuje tako da 30 g suhog mažurana prelijete sa 700 ml bijeloga vina, učinkovito u borbi protiv neugodne nesanice, a pomaže i za opuštanje.

Tinktura od mažurana koristi se za probavne i dišne poteškoće, a također se vrlo jednostavno priprema: 50 g mažurana potrebno je preliti domaćom rakijom ili alkoholom.

Važno je naglasiti kako mažuran ima antiseptička i antibakterijska svojstva pa je koristan i protiv prehlade, proširenih vena te rana koje teže zacjeljuju. Mast od mažurana pomaže kod reume i artritisa. Čaj je široko primjenjiv jer je koristan za bolne menstruacije, glavobolju, migrenu, zubobolju, bolesti dišnih puteva, slabu probavu, ali i nedostatak apetita te probavne smetnje.

Mažuran se može koristiti i za čišćenje organizma jer potiče znojenje, izmokravanje i općenito oslobađanje od štetnih tvari. Ipak, važno je napomenuti da pretjeranom konzumacijom mažurana može doći do vrtoglavice i glavobolje.

Zanimljivosti

Brojni su filozofi, primjerice Hipokrat, proučavali mažuran zbog ljekovitih svojstava. Za Egipćane je bio sveta biljka, a Europljani ga uzgajaju od davnog 14. stoljeća. Bio je popularan i među starim Grcima i Rimljanima koji su ga smatrali simbolom sreće. Grci su nizali mažuran na vrpcu i poklanjali ga mladencima, pa je tako grčki bog braka predstavljen s vijencem mažurana. Za Afroditu, božicu ljubavi i ljepote, mažuran je bio simbol zadovoljstva.

Za razliku od mnogih drugih biljaka, svježi mažuran manje je aromatičan od sušenog pa se dodaje pred kkraj kuhanja. Zanimljivo je da je mažuran stekao popularnost u Rusiji, gdje uspješno uspijeva rasti unatoč hladnim temperaturama. Rusi su oduševljeni mirisnim aromama i ljepotom vrtova, ali i divnim okusom.

Smatra se kako ova biljka blagotvorno djeluje ne samo na medicinski, već i emotivno te duhovno jer donosi mir i utjehu.

Neki malo manje iskusni znalci često znaju zamijeniti mažuran za origano ili drugu popularnu biljku iz obitelji metvica. Ipak, razlikuje se posebnim mirisom i aromom: iako je gorkastog okusa, mažuran će mirisati slatko, pa i cvjetno, zbog čega je poznat i kao mirišljavac. Zbog česte upotrebe prilikom pripreme pizze, mnogi pri spomenu mažurana odmah pomisle na to popularno jelo u kojem svi često uživamo, no mažuran je mnogo više od začina za pizzu.

Mažuran je mirišljavac, majoran, babina duša, divlji mažuran. Sve su to nazivi ove iznimne biljke koja se s razlogom uzgaja i koristi od starog vijeka.

Foto: Hans / Pixabay