Soja (lat. Glycine max (L.) Merr) pripada jednogodišnjim zeljastim biljkama iz porodice mahunarki (Fabaceae) ali se ubraja u uljarice. Najpoznatije mahunarke su različite vrste mahuna, ali i grašak, grah, bob, slanutak, kikiriki, badem, rogač, pa čak i djetelina i piskavica. Porijeklom je iz istočne Azije, a u Europu je introducirana krajem 17. stoljeća. Uzgaja se kao vrijedna ratarska kultura koja obiluje bjelančevinama i uljem.
Korijen soje ima veliku apsorpcijsku sposobnost te se sastoji od glavnog i postranog korijenja. Kako soja pripada porodici leguminoza, karakteristične su kvržice na korijenu u kojima se razvijaju bakterije Bradyrhizobium japonicum koje crpe ugljikohidrate za svoj razvoj, a istodobno opskrbljuju biljku dušikom.
Visina stabljike se u prosjeku kreće od 80 do 120 cm te je obrasla sitnim dlačicama, kao i svi ostali nadzemni dijelovi biljke. Listovi su blijedozelene do tamnozelene boje koji požute za vrijeme zriobe i otpadnu. Cvjetovi su skupljeni u grozd a mogu biti bijeli i ljubičasti.
Plod soje je mahuna koji u sebi nosi do pet zrna, a boja varira od svijetložute do crne. Zrna soje obiluju uljem (20%) zbog čega se ova biljna vrsta svrstava u uljarice. Osim visokog udjela ulja, u zrnu se nalazi 40% bjelančevina koje su sastavom slične onima u mesu, više od 30% ugljikohidrata, vitamine (C, B, A, D, K i E) i minerale.
Najpovoljnija područja za uzgoj soje su uzgojna područja kukuruza. Hranidbena vrijednost soje se može usporediti s hranjivom vrijednošću mesa, mlijeka i jaja. Kao popratni proizvod u uzgoju soje dobiva se sojina pogača koja je vrlo cijenjena za izradu krmnih smjesa u uzgoju stoke. Kod upotrebe svježeg zrna u ishrani stoke, potrebna je termička obrada (130°C) kako bi se smanjio štetni učinak inhibitora Trypsina koji uzrokuje slabiju probavu i iskorištenje hrane. Iako se bilježi porast proizvodnje, njezini potencijali još uvijek nisu posve iskorišteni.
Srodnici
Sorte soje
Sortiment soje se dijeli na više načina:
- Svrha uzgoja: proizvodnja zrna, zelene mase ili kombinirane sorte
- Boja i oblik sjemena, stupanj maljavosti biljaka i boja dlačica
- Dužina vegetacije (najvažnija)
Po dužini vegetacije, sorte soje dijele se na:
- 000 - jako izrazito rane sorte (manje od 80 dana)
- 00 - izrazito rane sorte (80 dana)
- 0 - vrlo rane sorte (90 dana)
- I - rane sorte (100 dana)
- II - srednje rane sorte (110 dana)
- III - rane srednje sorte (120 dana)
- IV - kasne srednje sorte (130 dana)
- V - srednje kasne sorte (140 dana)
- VI - kasne sorte (150 dana)
- VII - vrlo kasne sorte (160 dana)
- VIII - izrazito kasne sorte (170 dana)
Kod odabira sorte vrlo je važno da se odaberu one koje su stvorene na području uzgoja jer su na taj način prilagođene agroklimatskim uvjetima. Kod nas se najčešće uzgajaju sorte skupine od 0 do III, odnosno od vrlo ranih do rano srednjih sorata, dok se iz 00-skupine uzgajaju za postrnu ili jako kasnu sjetvu.
Najčešće vrlo rane sorte iz skupina 00-0 su: Ema, Korana, Lucija, Sabina
Ema
Sorta je srednje visoke stabljike i tolerantna na polijeganje, a može se sijati i u naknadnoj sjetvi. Ima ljubičastu boju cvjetova. Vrijeme sjetve je tijekom svibnja i lipnja, a norma sjetve je 140 - 145 kg/ha. Udio bjelančevina u zrnu je do 41%, a ulja do 22%.
Korana
Ima kraću vegetaciju pa se može sijati i u naknadnoj i postrnoj sjetvi. Cvijet je ljubičaste boje, a stabljika je srednje visoka. Sjetva se obavlja u svibnju i lipnju, s normom sjetve 135 - 145 kg/ha. Sadržaj bjelančevina u zrnu je do 42% a sadržaj ulja 22 - 23%.
Lucija
Vrlo rana sorta koja dobro podnosi visoke temperature i teža tla. Vrlo je tolerantna na polijeganje, a sije se u periodu od travnja do lipnja sa sjetvenom normom 135 - 145 kg/ha. Sadržaj bjelančevina je do 42%, a ulja 21 - 23%.
Sabina
Otporna je na polijeganje i osipanje zrna a sije se od sredine travnja. Sjetvena norma je 130 - 140 kg/ha sjemena. Masa 1000 zrna je 160 - 190 g. Pri vlazi od 13% zrno sadrži 36% proteina.
Od sorti iz skupine 0 se najčešće uzgajaju: Una, Kaja, Iva, Nada, Kuna, Hrvatica, Sanda, Sonja, Toma
Una
Naraste visine 90-110 cm, ljubičastog je cvijeta i ima žuto zrno. Sjetva se vrši do kraja travnja, a sklop je oko 600.000 biljaka/ha. Otporna je na polijeganje. Sadržaj ulja je 20 - 22%, a udio bjelančevina je oko 40%.
Kaja
Visina biljke je oko 95 cm te ima ljubičasti cvijet i žuto zrno. Preporučena je sjetva krajem travnja i početkom svibnja s optimalnim sklopom od oko 600.000 biljaka/ha. Pogodna je za postrnu sjetvu. Udio bjelančevina je oko 40%, a ulja oko 23%.
Iva
Pogodna je za postrnu sjetvu s optimalnim sklopom oko 600.000 biljaka/ha, a vrijeme sjetve je do kraja travnja. Visina biljaka je 100 - 115 cm, ima žuto zrno i ljubičasti cvijet. U zrnu sadrži 19 - 21% ulja te 40 - 42% bjelančevina.
Nada
Otporna je na polijeganje i glavne bolesti soje, a dobro podnosi i uzgoj na lošijim tlima. Visina biljaka je 95 - 115 cm, ima ljubičasti cvijet i žuto zrno u kojem je udio bjelančevina oko 42%, a ulja 20%. Optimalan rok sjetve je do kraja travnja sa sklopom od 600.000 biljaka/ha.
Kuna
Visina biljke je 90 - 100 cm. Pogodna je za postrnu sjetvu, rok je do kraja travnja s preporučenim sklopom od 600.000 biljaka/ha. Ima ljubičasti cvijet, udio bjelančevina u zrnu je 41%, a ulja 22%.
Hrvatica
Otporna je na polijeganje, a dobro tolerira napad bolesti i štetnika. Ima veliku sposobnost grananja, bijelu boju cvijeta te visoki potencijal rodnosti iznad 3,5 t/ha. Masa 1.000 zrna je 150 - 180 g, a pri vlazi od 13%, udio bjelančevina je oko 35%. Optimalni rok sjetve je od polovice do kraja travnja, a sjetvena norma je 100 - 110 kg/ha sjemena.
Sanda
Vrlo prilagodljiva na različite uvjete uzgoja i tolerantna na polijeganje, sušu i bolesti soje. Ima ljubičastu boju cvijeta i srednje je visine. Optimalan rok sjetve je od kraja travnja do polovice svibnja, a norma sjetve je 120 - 135 kg/ha. Sadržaj bjelančevina kreće se 40 - 42%, a udio ulja 21 - 23%.
Sonja
Stabljika je srednje visine i vrlo dobre otpornosti na polijeganje. Lako se prilagođava različitim uvjetima, a izrazite je otpornosti na sušu. Ima ljubičastu boju cvijeta. Vrijeme sjetve je od kraja travnja do polovice svibnja, a preporučena sjetvena norma je 120 - 135 kg/ha. U zrnu se udio bjelančevina kreće 41 - 43%, a ulja 21 - 23%.
Toma
Lako se prilagođava na različite klimatske uvjete te je pogodna za naknadnu sjetvu. Cvjetovi su ljubičaste boje i srednje je visine. Vrlo je tolerantna na polijeganje. Vrijeme sjetve je od polovice travnja do polovice svibnja, a sjetvena norma je 120 - 135 kg/ha. Sadržaj ulja u zrnu je 20 - 22%, a bjelančevina 40 - 41%.
Od sorata skupine 0-I najčešće su: Tena, Sara, Ika, OS Zora, Podravka, Pedro
Tena
Izvrsne otpornosti na polijeganje zbog robusne stabljike, ova sorta je pogodna za uzgoj i na slabijim tlima te uspijeva i uz skromnije agrotehničke zahvate. Ima ljubičastu boju cvijeta, a sije se u travnju uz optimalnu sjetvenu normu 100 - 120 kg/ha. Udio bjelančevina je 40 - 41%, a ulja 21 - 23%.
Sara
Novija sorta visokog i stabilnog prinosa. Cvjetovi su ljubičaste boje i srednje je visine. Otporna na polijeganje i bolesti. Vrijeme sjetve je u travnju, a norma 100 - 120 kg/ha. Ima visoki udio ulja od 24%, a sadržaj bjelančevina je do 41%.
Ika
Najraširenija sorta u Hrvatskoj. Otporna je na polijeganje i bolesti soje, a boja cvjetova je ljubičasta. Sije se u travnju uz sjetvenu normu 100 - 120 kg/ha, a udio bjelančevina u zrnu je 39 - 41%, a ulja 20 - 22%.
OS Zora
Lako se prilagođava na slabije uvjete i sušu i ima visoku tolerantnost na plamenjaču. Stabljika je srednje visine i ima ljubičaste cvjetove. Otporna je na polijeganje. Sjetvena norma je 100 - 120 kg/ha, a sije se u travnju. Udio bjelančevina je 39 - 41%, a ulja 21 - 23%.
Podravka
Ima srednju visinu stabljike, 90 - 120 cm, te visoku tolerantnost na polijeganje i bolesti. Sije se tijekom travnja a sjetvena norma je 100 - 120 kg/ha. Sadrži 22 - 24% ulja i oko 40% bjelančevina u zrnu.
Pedro
Sorta ima srednje visoku do nisku stabljiku i otporna je na polijeganje i bolesti. Optimalan rok sjetve je od sredine do kraja travnja, a masa 1000 zrna je 165 - 175 g. Udio bjelančevina je 39 - 40%, a ulja 21 - 24%.
Iz skupine I izdvajaju se sorte: Ascasubi, Lika, Tisa, Zagrepčanka
Ascasubi
Sorta je otporna na polijeganje i bolesti. Ima srednje visoku stabljiku i ljubičasti cvijet. Vrijeme sjetve je od sredine do kraja travnja. Masa 1000 zrna iznosi 195 - 206 g. Ima izrazito visok sadržaj ulja (20 - 25%), a udio bjelančevina je 39 - 40%.
Uzgoj soje
Soja se uzgaja u plodoredu te nije osjetljiva na pretkulture, odnosno može doći nakon svih kultura osim mahunarki. Iako je u određenim fazama rasta osjetljiva na nedostatak vlage, navodnjavanje nije nužno jer se preventivnim zahvatima može omogućiti dovoljna količina vlage, no za visoke prinose je potrebna adekvatna gnojidba usjeva.
Tlo
Soja može uspijevati i na tlima lošije kvalitete uz dovoljnu količinu vode, no najbolje prinose daje na dubokim, plodnim tlima s pH 7, na kojima se ne stvara pokorica.
Klima
Minimalna temperatura za klijanje soje kreće se od 6 do 7°C, a optimalna od 15-25°C. Za vrijeme cvatnje i sazrijevanja, soja je osjetljiva na nepovoljne temperature. U tom razdoblju najviše joj odgovaraju temperature između 18 i 22°C. U rano proljeće je soja osjetljiva na niske temperature no može podnijeti kratkotrajni mraz i temperature do -4°C. Bitno je napomenuti da temperature tijekom 20-30 dana prije zriobe najviše utječu na sadržaj ulja u zrnu.
Za početak klijanja, sjemenu je potrebna količina vode veća od 50% njegove mase. Soja je na nedostatak vode najosjetljivija za vrijeme stvaranja mahuna i nalijevanja zrna kada uzrokuje maksimalan pad prinosa, čak i do 60%. U tom periodu je bitna i relativna vlaga zraka koja treba biti 70-75%. Također, suša nepovoljno utječe i na kvržične bakterije usporavajući njihovo djelovanje. Kako bi se djelomično nadoknadio nedostatak vode, potreban je izbor pogodnog tla, adekvatni agrotehnički zahvati i optimalna gnojidba.
Slaganje kultura
Kao najbolje pretkulture ističu se strne žitarice pšenica, ječam, zob i raž, zatim šećerna repa, krumpir i kukuruz.
Suncokret kao pretkulturu treba izbjegavati zbog moguće pojave sklerocinije.
Zbog tla bogatog dušikom i ranog napuštanja zemljišta, soja je dobar predusjev svim ratarskim kulturama.
Sjetva soje
Vrijeme početka sjetve soje počinje kada temperatura tla dosegne 10°C, a razmak sjetve se kreće od 25 do 70 cm, ovisno o sorti. Vrlo rane sorte imaju slabije grananje stoga se mogu sijati na manjem razmaku.
Obrada tla prije sjetve ovisi o pretkulturi i plodoredu. Ako se soja sije nakon strnina, potrebno je prašenje strništa, nakon čega je rano u jesen potrebno oranje na punu dubinu. Osnovnu obradu tla, odnosno oranje potrebno je obaviti krajem ljeta ili početkom jeseni na dubini 30 - 35 cm, te se tlo ostavi u otvorenoj brazdi do proljeća. Proljetno oranje treba izbjegavati.
Nakon što se zemljište prosuši u proljeće, potrebno je usitniti izorano tlo kako bi se u konačnici dobila mrvičasta struktura pogodna za sjetvu. Ako tlo nije previše zbijeno, usitnjavanje se može provesti samo drljačama, a ako je teško tlo, tada je prvo potreban prohod tanjuračama, pri čemu treba izbjegavati tešku mehanizaciju zbog dodatnog zbijanja tla. Kako bi se formirao rastresit površinski sloj, predsjetvena priprema se obavlja 5 do 6 dana prije sjetve do 10 cm dubine.
Sadnja sjemena
Prije sjetve je potrebno pripremiti sjeme koje mora biti kvalitetno, adaptirano i provjereno na uzgojne i klimatske uvjete kako bi se osigurali visoki prinosi. Mjera koja se provodi u pripremi sjemena je tretiranje sojinim bakterijama (Rhisobium japonicum), tzv. postupak inokulacije. Tako se popravlja struktura tla, povećava se sadržaj bjelančevina u sjemenu a dušik ostaje u tlu i za narednu kulturu. Potrebno ju je provesti na sjenovitom mjestu, dobro izmiješati sjeme te kasnije izbjegavati izlaganje sjemena suncu. Bitno je da se inokulirano sjeme posije u roku 12 h jer, u suprotnom, bakterije ugibaju.
Soja se može sijati u trake, široke i uske redove a i širom kao postrna kultura, a obavlja se pneumatskim sijačicama. U ranim rokovima sjetve i na vlažnijim tlima se sije pliće (3 - 6 cm), dok se u kasnijim rokovima i sušim tlima sije dublje. Vrijeme sjetve ovisi o načinu korištenja, pa ako se sije kao postrna kultura, potrebno je sjetvu obaviti odmah nakon žetve strnina, a ako se koristi za proizvodnju zelene mase, sije se kasnije.
Za naknadnu ili postrnu sjetvu, soju je potrebno posijati istog dana nakon žetve prethodnog usjeva te je nužno povećati količinu sjemena za 20-30% ili odabrati gušći sklop sjetve.
Gnojidba
Da bi se utvrdile postojeće zalihe hraniva u tlu te nedostatak istih, potrebno je provesti analizu tla. Kako soja pripada leguminozama, opskrbljuje tlo dušikom, stoga u osnovnoj obradi tla povoljne strukture nije potrebno gnojiti dušikom, a ako je neophodno, primjenjuje se u malim količinama.
U osnovnoj gnojidbi u tlo je potrebno dodati formulacije s većim količinama P2O5 i K2O (NPK 7:20:30, 8:26:26), dok je u predsjetvenoj gnojidbi potrebno aplicirati startno gnojivo s uravnoteženim sadržajem hraniva (NPK 15:15:15, 18:18:18). Prihrana KAN-om tijekom vegetacije se vrši samo ako prije cvatnje uvidimo slab razvoj dušičnih bakterija (100-150 kg/ha čistog hraniva dušika).
Održavanje i njega
Za vrijeme uzgoja soje potrebno je pratiti usjev kako bi se pravodobno primijenile mjere njege, a to su:
Međuredna kultivacija - provodi se tri puta. Najdublje je prvo kultiviranje a obavlja se desetak dana nakon nicanja. Druga kultivacija je nakon 10 dana, a treću treba obaviti do pojave prvih mahuna, plitko, kako se ne bi oštetio korijenov sustav.
Suzbijanje korova - obavlja se kemijskim ili mehaničkim zahvatima ili kombinirano. Bolja učinkovitost suzbijanja postiže se primjenom kemijskih sredstava, odnosno herbicida, dok se mehaničko suzbijanje uglavnom koristi kao dopuna kemijskoj zaštiti.
Kemijsko suzbijanje - važno je znati vrijeme aplikacije, a herbicidi se dijele s obzirom na način primjene:
Prije sjetve - od herbicida se koriste Treflan i Surpass koji su pogodniji za sušnija područja. Hlapivi su i osjetljivi na svjetlost zbog čega se nakon prskanja moraju unijeti u tlo tanjuračom ili sjetvospremačem.
Nakon sjetve - koriste se herbicidi za suzbijanje jednogodišnjih uskolisnih i širokolisnih korova, a najčešće se primjenjuju Afalon, Bravo, Comand 4 E, Dual 960 EC, Dual 500 EC, Frontier 900 EC, Galex 500 i dr.
Nakon nicanja - odabir herbicida u ovoj fazi primjene ovisi o razvoju biljke, morfološkim i fiziološkim razlikama između soje i korova te o dozaciji herbicida. Najčešće se primjenjuju Agil 100 EC, Basagran, Blazer, Escort, Focus Ultra, Galaxy, Flex SL i dr.
Mehaničko suzbijanje - u slučaju stvaranja pokorice od sjetve do nicanja, potrebno je rotacijskom kopačicom ili zvjezdastim valjkom prorahliti tlo.
Zaštita od štetnika - pravodobnim pregledom usjeva na brojnost i intenzitet napada štetnika smanjuje se opasnost od pada prinosa te se sprječava širenje na cijeli usjev. Najčešći štetnici su grinje, lisne sovice i žičnjaci. Za suzbijanje grinja koriste se akaricidi (Fenazakvin, Amitraz, Heksitiazoks i Fenopropatrin), a kritični prag je 5 grinja po listu. Protiv lisnih sovica, za vrijeme drugog i trećeg stupnja razvoja, upotrebljavaju se insekticidi namijenjeni za suzbijanje gusjenica leptira (Affirm i Karate Zeon). Kritični prag je 8 gusjenica/m2. Za suzbijanje žičnjaka koriste se insekticidi (Timet, Volaton, Furatan), a vrijeme primjene kada se uoči 1 žičnjak/m2.
Zaštita od bolesti - preporučuju se preventivne mjere poput odabira kvalitetnih i provjerenih sorata i sjemena, adekvatna priprema i obrada tla, plodored, mjere održavanja usjeva i sl. Najčešće se javljaju gljivične bolesti za čije se suzbijanje kod jakog napada koriste fungicidi (Ridomil Gold, Galben M, Ronilan Fl) u stadiju formiranja mahuna.
Bolesti
Iako za sada bolesti ne čine velike štete na usjevima soje, potrebno je redovito praćenje usjeva. Od bolesti se najčešće javljaju plamenjača, bijela trulež, crna pjegavost stabljike, a mogu se pojaviti i uvenulost te trulež korijena i stabljike.
Plamenjača
Plamenjača (Peronospora manshurica) - javlja se gotovo svake godine, a manifestira se u obliku klorotičnih pjega na listovima koje se mogu proširiti cijelom površinom. Javlja se početkom lipnja a širi se konidijama uz pomoć vjetra. Ako se bolest ne suzbije na vrijeme, širi se na mahune i sjeme te se javlja paučinasta prevlaka. Za razvoj bolesti pogoduju temperature 20-22 °C i vlažno vrijeme.
Suzbijanje plamenjače provodi se:
Kemijskim mjerama - najčešće na sjemenskim usjevima. Obavezan je vizualni pregled na temelju kojeg se procjenjuje vrijeme tretiranja, a koriste se fungicidi na bazi metalaksina i benalaksin + mankozeb.
Agrotehničkim mjerama - obavezan je plodored u kojem se soja sije svake 3-4 godine, obavezna je sjetva zdravog i otpornog sjemena te duboko zaoravanje žetvenih ostataka.
Bijela trulež
Bijela trulež (Sclerotinia sclerotiorum) - može prouzročiti propadanje klice i venuće biljke. Pojačani napad bolesti javlja se na nižim temperaturama i vlažnom vremenu. Sjetvom zdravog sjemena otpornih sorata i plodoredom može se spriječiti pojava bolesti.
Crna pjegavost stabljike
Crna pjegavost stabljike (Septoria glycines) - simptomi bolesti se prvo javljaju na nižim listovima te se šire prema vrhu. U početku se javljaju smeđe pjegice koje se, s napretkom bolesti, spajaju u veće površine, ali i defolijacija nižih listova. Razvija se pri toplom i vlažnom vremenu, a kako ne uzrokuje veće štete, za prevenciju se preporučuju pravilni agrotehnički zahvati tijekom održavanja usjeva.
Štetnici
Iako za sada štetnici ne čine velike štete na usjevima soje, potrebno je redovito praćenje usjeva. Najčešći štetnici na usjevima su žičnjaci, lisne sovice i grinje, a mlađe biljke može ugroziti pojava puževa, ptica, glodavaca, pipa i sl.
Žičnjaci
Žičnjaci (Elateridae) - najčešće napadaju podzemne dijelove biljaka, kotiledone koji još nisu izašli na površinu, a najveće štete nastaju u periodu od klijanja do nicanja. Pojava štetnika se može predvidjeti jer se jedna generacija razvija nekoliko godina, stoga se preporučuju preventivne mjere. Ako se pojavi veliki broj žičnjaka potrebno je koristiti insekticide (Timet, Volaton, Furadan), a granična vrijednost je 1 žičnjak/m2.
Lisne sovice
Lisne sovice (Noctuidae) - štetu na usjevu rade samo gusjenice izgrizajući lisnu masu. Prva generacija se javlja prije ili za vrijeme cvatnje te su opasnije od druge generacije koja se pojavljuje u kolovozu. Preventivnim mjerama sjetve zdravog sjemena, održavanja usjeva bez korova te redovitim pregledom, može se spriječiti njihova pojava. Ako dođe do jakog napada, koriste se insekticidi za vrijeme drugog i trećeg stupnja razvoja jer su tad najosjetljivije. Kritični prag za suzbijanje je 8 gusjenica/m2.
Grinje
Grinje - pojavljuju se dvije vrste - koprivina grinja (Tetranycus urticae) i atlantska grinja (Tetranycus atlanticus). Najčešći period napada su ljetni mjeseci jer su optimalni uvjeti za razvoj suho vrijeme i temperature 25-30°C. Grinje sišu biljni sok te se javljaju sive pjege na licu lista, a na naličju se javlja paučinasta prevlaka. Ako se usjev provjerava moguće je tretiranje samo na mjestu pojave čime se sprječava širenje.
Upotreba soje
Soja ima veliku važnost u ljudskoj prehrani i proizvodnji stočne hrane. Nakon prerade, zrno se koristi za proizvodnju mlijeka, kruha, sira (tofu), hrenovki, pljeskavica, slastica te je odlična zamjena za meso zbog visokog udjela bjelančevina i ulja. U ishrani stoke se koristi kao zelena masa, sijeno i silaža a preradom se dobiva zeleno brašno, granule i brikete. Sojino ulje ima u svom sastavu lecitin koji se, nakon izdvajanja, koristi u farmaceutskoj, pekarskoj, tekstilnoj i kemijskoj industriji.
Žetva
Soja ima dobro naknadno sazrijevanje zrna stoga je moguća jednofazna i dvofazna žetva. Važna je pravovremena žetva jer kod prezrelosti može doći do osipanja zrna uslijed pucanja mahuna što uzrokuje velike gubitke.
Dvofazna žetva se obavlja kada je sjeme u gornjim mahunama u voštanoj zrelosti. Prvo slijedi košnja usjeva nakon čega se usjev ostavlja u otkosima da se posuši, a nakon 8 do 10 dana potrebno je kombajnom obaviti vršidbu.
Jednofazna žetva se provodi pri punoj zrelosti gornjih mahuna te ju je nužno završiti za maksimalno 5 dana zbog opasnosti od pucanja mahuna.
Žetva soje obavlja se univerzalnim žitnim kombajnima u vrijeme kada je vlaga zrna 14 - 16%, a sjeme u gornjim mahunama u punoj zrelosti, kod jednofazne žetve. Za što manje gubitke važno je dobro podesiti kombajn, broj okretaja bubnja smanjiti na 600 - 800 o / min i povećati razmak između bubnja i podbubnja da se izbjegne lom zrna. Brzina kretanja ne smije prelaziti 5 km/h. Kod žetve je važno da je tlo ravno i nezakorovljeno.
Prinosi soje se najčešće kreću od 2,5 do 3,5 t / ha, no uz pravilne agrotehničke zahvate i mjere zaštite usjeva, oni mogu doseći i 4 t / ha.
Sušenje
Ako se žetva iz nekog razloga obavlja ranije, pri većoj vlažnosti zrna, neophodno je sušenje kako bi se postigla optimalna vlažnost od 13-14%, a odvija se u sušarama na 40-50 °C u trajanju od 30 minuta. Potrebno je praćenje temperature i vlažnosti zraka tijekom sušenja. Na previsokoj temperaturi zrno gubi na kvaliteti dok se kod dužeg izlaganja soje na vlažnosti zraka manjoj od 40% mogu pojaviti naprsline na zrnu.
Skladištenje
Spremanje zrna nakon sušenja slično je kao i kod ostalih ratarskih kultura. Potreban je pregled sjemena na štetnike, te po potrebi primijeniti insekticide.
Prostor za skladištenje treba biti očišćen i dezinficiran, osiguran od prodora vlage, a tijekom skladištenja nužno je pratiti temperaturne uvjete u skladištu te relativnu vlažnost zraka da bi se spriječio razvoj bolesti i štetnika. Optimalna temperatura koju treba održavati u prostoru kreće se od 1 do 4°C tijekom zime, a za vrijeme ljetnih mjeseci od 4 do 15°C.
Pripravci
Kulinarstvo
Zrno soje se u zrelom stanju može peći, pržiti i kuhati, a može se podvrgnuti i vrenju. Koristi se kao brašno kojemu je oduzet sadržaj ulja te se koristi za pripremu povrća, a uljem se može zamijeniti životinjska mast. Vrenjem soje dobiva se sojino mlijeko koje se može preraditi u sir (tofu) te se koristiti kod pripreme raznih umaka. Kao neizostavna namirnica u vegetarijanskoj kuhinji, soja se koristi na razne načine - juhe, glavna jela (nadomjestak za meso) i slastice.
Medicina
Soja se ističe kao jedina kultura koja sadrži sve esencijalne aminokiseline koje su neophodne za razvoj organizma, a sojini proteini iskoristivi su u jednakoj mjeri kao i proteini mesa, mlijeka i bjelanjaka. Koristi se u prehrani dijabetičara jer ugljikohidrati u sastavu zrna ne utječu na povećanje glukoze u krvi i na dodatno lučenje inzulina. Sadrži i antikancerogene spojeve čime štiti od karcinoma dojke, jajnika i endometrije.
Povijest
Soja je pronađena u Japanu kao divlja biljka iz koje je nastala kultivirana forma. Udomaćena je u Mandžuriji, te se širom Azije koristila u ishrani stoke i ljudskoj prehrani.
U Europu je uvedena 1692. godine, a uzgoj u Europi je započeo u 19. stoljeću (Francuska, 1840. godine). Masovna proizvodnja i prerada započela je 1908. godine u Engleskoj nakon izgradnje prve tvornice za preradu.
U Hrvatskoj je značajnija proizvodnja započela izgradnjom tvornice ulja u Zagrebu 1934. godine.
Zanimljivosti
Osim visokog sadržaja zdravih, soja sadrži i štetne sastojke, ureazu i tripsin, koje je potrebno odstraniti tijekom prerade. Metode za odstranjivanje su vlažno i suho zagrijavanje, ekstrudiranje i infracrveno zagrijavanje i mikroniziranje.
Osušeno sojino lišće se na Dalekom istoku koristi kao zamjena za duhan.
Sojino ulje se koristi i za izradu laka u drvoprerađivačkoj industriji i slikarstvu te za proizvodnju nekih glazbala.
U prošlosti je soja, u nedostatku mesa za cjelokupno stanovništvo u Kini, spasila živote milijunima Kineza.
Foto: Julio César García / Pixabay
Odgovori