Rogač (lat. Ceratonia siliqua) je drvenasta biljka iz porodice mahunarki (Fabaceae), u koju se ubraja mnogo ekonomski važnih biljaka kao što su grašak, soja, bob, grah mahunar, kikiriki i bagrem. U narodu se još naziva rožićkom, kaluberom ili karubom. Podrijetlo je rogača područje Mediterana, a danas je rasprostranjen diljem svijeta.
Riječ je zimzelenom grmu ili razgranatom stablu široke i guste krošnje s dobro razvijenim granama, koje može narasti do 15 m. Poput krošnje, i korijen je stabla razgranat i razvijen te ima snažno bočno korijenje. Stablo prekriva glatka, tanka i siva kora koja s vremenom postaje hrapava. Listovi su na krošnji složeni i naizmjenični te imaju vrlo kratku peteljku. Mogu biti dugi 10 - 20 cm i parno su perasti.
Čine ih 3 - 5 parova lisaka s palistićima koji otpadaju. Uz to, liske su cjelovitog ruba i kožaste, a izgledom sjajne i dodirom glatke. Cvjetovi rogača mogu biti jednospolni i dvospolni te dvodomni. Također, u skupu ih može biti manje ili više, a obično su skupljeni u grozdovima koji su dugi 6 - 8 cm i kao takvi nalaze se u pazušcima listova. Cvjetovi imaju samo čašku s 5 kratkih zubaca koji otpadnu.
Razlikuju se muški i ženski cvjetovi. Ženski cvjetovi imaju jedan tučak s nadraslom plodnicom, a muški cvjetovi imaju 5 prašnika s dugim prašničkim nitima. Biljka cvate od kolovoza do listopada, a razvija viseće plodove. Tamnosmeđi plodovi su mahune duge do 20 cm, a široke do 3 cm. Mahune su spljoštene i razvijaju se na ženskim stablima. Unutar mahuna nalaze se crveno-smeđe sjemenke, i to njih 8 - 15.
Rogač raste u područjima tople klime. Kod nas se uzgaja isključivo u južnoj i srednjoj Dalmaciji, a najviše nasada rogača ima na srednjodalmatinskim otocima kao što su Brač, Hvar, Šolta i Vis. Jestiva je i medonosna biljka koja vrlo sporo raste, a živi više od 200 godina.
Srodnici
Sorte rogača
Poznato je mnogo sorti rogača, ali se nijedna ne nalazi na službenoj Sortnoj listi Republike Hrvatske. Općenito, sorte se dijele prema vremenu cvatnje pa tako postoje rane, srednje i kasne sorte. Također, sorte se mogu razlikovati i prema broju i masi sjemenki biljke.
Sorte rogača moguće je tumačiti i prema geografskom području pa se izdvajaju talijanske, španjolske, portugalske, ciparske i tuniške sorte. Naravno, postoje i hrvatske sorte koje su se uglavnom razmnožavale sjemenom jer na našim prostorima nikada nisu postojali organizirani rasadnici rogača. U nastavku se izdvajaju neke domaće sorte rogača koje kvalitetom i prinosom ne zaostaju za svjetskim sortama.
Komiški rogač
Komiški rogač naziva se još velikim, krupnim ili tustim rogačem. Riječ je o autohtonoj sorti rogača s otoka Visa, gdje se nalazi više od 6000 stabala rogača. Komiški rogač smatra se najboljom hrvatskom sortom jer je iznimno kvalitetan i redovite je rodnosti. U prosjeku mahuna komiškog rogača ima 13 sjemenki. Ova sorta može se upotrebljavati kao stolna sorta zato što se mahune mogu uspješno skladištiti. Također, može se i prerađivati jer se mahune lako lome i melju. Plodovi ovog rogača dozrijevaju krajem kolovoza i početkom rujna.
Medunac
Medunac je također hrvatska autohtona sorta iz mjesta Blato na otoku Korčuli. Poput komiškog rogača, i ova se sorta ubraja u stolne, a plodovi se mogu uspješno skladištiti i tako čuvati. Stablo daje mesnate, ukusne i aromatične plodove koji imaju visok udio šećera. Medunac je najranija sorta na našim područjima i dozrijeva u kolovozu.
Šipanski rogač
Šipanski rogač autohtona je sorta s otoka Šipana. Njegovi plodovi dozrijevaju početkom rujna, a mahune se teško lome i melju. Ubraja se u stolne sorte.
Puljiški rogač
Puljiški rogač je sorta koja je podrijetlom iz Italije i to je jedina strana sorta rogača u Hrvatskoj. Visoke je rodnosti te daje mekane i slatke plodove. Poput prethodnih, ubraja se u stolne sorte. Plodovi dozrijevaju krajem kolovoza, a teško se lome i melju.
Korčulanski rogač
Korčulanski rogač naziva se još širokim rogačem. Nepoznatog je podrijetla, ali je ime dobio po tome što je najviše zastupljen na otoku Korčuli, i to u mjestima Žrnovo, Lumbarda i Smokvica. U usporedbi s ostalim sortama, daje plodove koji su veći, duži i širi te imaju visok udio mesa. S druge strane, plodovi nisu za skladištenje i dugotrajno čuvanje, a dozrijevaju početkom rujna.
Uzgoj rogača
Uzgoj rogača nije previše zahtjevan jer rogač ne traži previše pažnje, a ipak može donijeti mnogo plodova. Jednostavan je za zalijevanje i gnojidbu, a postoje dva moguća načina razmnožavanja.
Tlo
Rogač uspijeva na većini tipova tla, međutim najbolje mu odgovaraju vapnenačka tla, a najmanje teška glinena tla. Može uspjeti i na kamenjaru te u zajednici makije ili šume. Također, može rasti i na terenima koji su blago nagnuti, do otprilike 5% nagiba. Zahtijeva dobru drenažu tla i pH vrijednost od 6,5 do 8,6. Uz to, tlo treba biti rahlo i propusno te s dovoljnom količinom humusa.
Klima
Rogač raste isključivo na područjima gdje prevladava topla klima. Na našim područjima uzgaja se u pojasu hrasta crnike, što znači u južnoj i srednjoj Dalmaciji. Vrlo dobro podnosi visoke temperature te sunčana mjesta, a otporan je na sušu.
S druge strane, osjetljiv je na niske temperature i ne podnosi najbolje hladne vjetrove, stoga temperature ispod -8°C mogu ozbiljno naštetiti stablu i plodovima. Najbolje temperature za sadnju su 22 - 26°C. Sve u svemu, rogaču odgovaraju vruća i sušna ljeta te topla proljeća i blage zime, a dosta je osjetljiv na mraz, posebice kada cvjeta.
Vrijeme sadnje
Rogač se sadi isključivo u proljeće, a uobičajeno u ožujku kada prođe opasnost od većih mrazova. Ako se pravilno uzgaja, proklijat će vrlo brzo, za otprilike od 12 do 37 dana.
Slaganje kultura
Rogač je jedna od vrsta voćki kojima koristi sadnja biljaka koje privlače oprašivače kao što su kadulja, zvjezdan, matičnjak, ružmarin, timijan, neven, cinija i fuksija, zatim biljke koje poboljšavaju uvjete tla ili tzv. biljke za zelenu gnojidbu kao što su leguminoze crvena djetelina i lupina, grahorice graha i graška, lucerne i raznih vrsta trava primjerice raž, zob i ljulj. Ostali siderati koji će obogatiti tlo prilikom sadnje rogača su heljda, lan, suncokret, gorušica i rotkva.
Od predkultura nabolje mu odgovaraju maslina, vinova loza, breskva, limun i badem.
Biljke koje se ne preporučuje saditi uz rogač su rudbekija jer ima slične zahtjeve za uzgoj i dalija i krizantema jer su sklone istim bolestima.
Faza mirovanja
Rogač obično ide u fazu mirovanja kada mu cvijeće i lišće počnu opadati, što se obično događa tijekom jeseni ili početkom zime. Tijekom faze mirovanja, korijen rogača će se nastaviti razvijati i čuvati svoju snagu za sljedeću sezonu cvatnje. Kada se počnu vidjeti prvi znakovi proljeća, korijen rogača će početi davati nove izdanke i ponovo će početi cvjetati. Važno je da se rogač ne reže prerano, kako bi mu se dalo dovoljno vremena da se odmori i pripremi za sljedeću sezonu cvatnje.
Sadnja rogača
Rogač se vrlo jednostavno sadi sjemenom, ali taj način zahtijeva određenu pripremu sjemena nekoliko dana prije sadnje. Za sadnju je potrebno poznavati odgovarajuće vrijeme sadnje, karakteristike tla koje odgovaraju ovoj biljci te povoljne temperature za sadnju, rast i razvoj.
Sadnja sjemena
Izravna sadnja sjemena najčešća je i najuobičajenija metoda sadnje rogača. Preporuča se sjeme neposredno prije sadnje tretirati vrućom vodom i ostaviti natopljenim nekoliko dana (otprilike 3 dana). U takvim uvjetima očekuje se da će sjeme vrlo brzo uspješno proklijati. Međutim, izostanak klijanja ne treba iznenaditi jer rogač, naime, ima slab postotak klijanja sjemena (oko 25%). Prije sadnje potrebno je pripremiti rupe dubine 2,5 - 5 cm. Uz to, potrebno je između rupica, odnosno budućih stabala, ostaviti razmak od 10 m te međuredni razmak od 7 m zašto što stablo može doseći visinu i do 15 m. U takvim uvjetima može se dobiti sklop od 110 stabala/ha.
Sadnja sadnice
Rogač se može posaditi i u lonac te kasnije presaditi u voćnjak. Obično se sadnice presađuju nakon jedne godine rasta jer se to pokazalo najboljim vremenom za presađivanje. Korijen sadnica, prije ili poslije pupoljenja, obično se sadi iz lonaca izravno u voćnjak. Pri tome treba izabrati sadnice koje imaju dobro razvijen korijen i kao takve obično se sade na razmak od 9 x 9 m ili 7 x 9 m. Sadnice treba dobro zaliti odmah nakon sadnje, a vlaga tla treba potpuno pokrivati zonu korijena.
Uzgoj u vrtu
Rogač voli sunčana mjesta i dobro drenirano tlo. Ako ima previše vlage, korijen može trunuti. Najbolje ga je posaditi u proljeće ili rano ljeto, kada su temperature tla stabilne i nema više opasnosti od mraza. Rogač se sadi na istu dubinu kao i u posudi u kojoj je rastao, a korijen treba biti potpuno prekriven tlom. Uspješno će rasti u širokom rasponu temperatura, od srednje hladnih do srednje vrućih, no optimalna temperatura za rast je 15 - 25°C.
Preporučuje se saditi ga u skupinama od barem tri cvjetne stabljike, kako bi se postigao bolji estetski izgled u vrtu, a nakon sadnje potrebno ga je obilno zaliti, nakon čega se potrebe za vodom smanjuju osim u vrijeme dugotrajne suše. Kod idealnih uvjeta, rogač se ne preporučuje često prorjeđivati ili rezati kako bi mu se dalo dovoljno vremena da raste i stvori stabilne korijene.
Uzgoj u plasteniku
Uzgoj rogača u plasteniku ili stakleniku zahtijeva emitiranje idealnih uvjeta sadnje i uzgoja koji se mogu stvoriti na umjetan način. Korištenjem kvalitetnog, dobro dreniranog tla i dodavanjem malo pijeska ili šljunka pomoći će u održavanju dobrih uvjeta za rast rogača.
U stakleniku ili plasteniku rogač se može saditi u bilo koje doba godine, ali se preporučuje sadnja tijekom proljeća kako bi se dobio što raniji uzgoj. Sadi se na istu dubinu kao i u posudi u kojem je rastao, s time da korijen treba biti potpuno prekriven tlom.
Rogač voli srednje temperature, 15 - 25°C, a preniske temperature će rezultirati usporavanjem rasta, dok preniske temperature mogu rezultirati sušenjem listova. Rogač voli sunčana mjesta, pa mu treba osigurati dovoljno svjetla za njegov rast u stakleniku. Također prilikom uzgoja u plasteniku zathjeva redovito zalijevanje kako bi se tlo održalo vlažnim, ali ne i mokrim. Sušenje tla ili prekomjerno zalijevanje može dovesti do sušenja korijena i gubitka biljke. Kod uzgoja u stakleniku, rogač se ne preporučuje često rezati ili prorjeđivati. Gnojidba se može vršiti prema potrebi, korištenjem organskog gnojiva ili komercijalnog gnojiva za cvijeće.
Uzgoj u posudama
Za uzgoj rogača u posudama potrebno je odabrati posudu s dovoljno prostora za korijenje, idealno s promjerom od najmanje 30 cm i dubinom od najmanje 20 cm. Koristi se kvalitetno, dobro drenirano tlo u koji se dodaje malo pijeska ili šljunka. Kao i u staklenicima, rogač se može u posude saditi u bilo koje doba godine, ali se svakako preporučuje sadnja u proljeće kako bi se postigao što raniji uzgoj.
Rogač voli sunčana mjesta, pa stoga treba osigurati dovoljno svjetla za njegov rast u posudi. Kod uzgoja rogača u posudama, potrebno ga je redovito zalijevati, održavajući tlo vlažnim, ali ne mokrim, jer prekomjerno zalijevanje ili sušenje tla može dovesti do samog sušenja korijena i venuća biljke.
Održavanje i njega
Rogač ne zahtijeva previše obrađivanja, njegovanja ili kultivacije. Važno je primijeniti odgovarajuću gnojidbu i navodnjavanje, a preporuka je mlade sadnice zaštititi od smrzavanja i ispaše životinja. Iako su dosta otporna, stabla rogača mogu podnijeti samo blagi mraz. Opseg štete koju može uzrokovati mraz ovisi o temperaturi i fiziološkim svojstvima stabla.
Općenito se voćke štite od smrzavanja određenom metodom sprječavanja ili nadomještanja gubitka topline zračenjem. Uspjeh zaštite ovisi o odgovarajućoj uporabi opreme, iskustvenoj prosudbi i predanosti. Izdvaja se orošavanje ili kišenje kao najpouzdaniji način ublažavanja i smanjivanja mraza. Neprestanim prskanjem iznad ili ispod krošnje stvara se kombinacija vode i leda. Prilikom oslobađanja topline hladnoćom nije ugroženo unutrašnje tkivo voćke. U skladu s tim, dobar sustav navodnjavanja može pomoći da štete od smrzavanja budu minimalne.
Također, mlade sadnice koje se uzgajaju u teglama mogu se od smrzavanja zaštiti postavljanjem izolacijske zaštite. Sadnice je bolje uzgajati u što većoj plastičnoj tegli koja se za vrijeme niskih temperatura može zaštiti određenim materijalom kao što su agrotekstil, slama, lišće, stiropor, industrijski filc i sl. Tegle se najprije omotaju izolacijskim materijalom, a gornji dio tegle ispuni se slamom, korom ili suhim lišćem. Nakon toga gornji dio biljke omota se bijelim agrotekstilom i pri tome treba paziti da se ne oštete grane i listovi biljke. Agrotekstil je potrebno dobro učvrstiti kako bi zaštitio biljku za vrijeme jakoga vjetra.
Zalijevanje
Rogač je mediteranska vrsta koja uspješno podnosi visoke temperature pa nema velike zahtjeve u odnosu na vodu. Preporučuje se zalijevati stabla dok su još mlada i pri tome održavati drenirano tlo. Pokazalo se da navodnjavanje tijekom dvaju ili triju ljeta uvelike pomaže razvoju biljke, ubrzava plodove i povećava prinos. Intenzivan uzgoj kojemu je cilj visok i redovit prinos zahtijeva dobro navodnjavanje tijekom ljeta i tada je za normalan uzgoj potrebno 250 - 550 l vode godišnje.
Gnojidba
Rogač treba gnojiti na jesen na način da se gnojivo razbaca oko stabla. Često gnojenje utjecat će na bolju plodnost stabla. Također, pokazalo se da gnojidba dušikom pozitivno utječe na prinos.
Razmnožavanje
Rogač se može razmnožavati na dva načina. Prvi je generativni način razmnožavanja sjemenom, a drugi je vegetativni način razmnožavanja cijepljenjem. Voćnjaci obično trebaju sadržavati oko 95% ženskih biljaka, stoga je cijepljenje potrebno jer sjeme obično proizvede oko 70% muških biljaka. Cijepljenje je najučinkovitije i najuspješnije kada se vrši na biljkama koje snažno rastu.
Presađivanje
Rogač se preporučuje presaditi svake 2 - 3 godine ili kada se primijete znaci gušćeg nasada ili da je tlo iscrpljeno. Najbolje vrijeme za presađivanje rogača je u proljeće, prije nego počne cvjetati. Novo tlo mora biti dobro drenirano i bogato organskim materijalom. Oprezno se vadi biljka iz postojećeg tla držeći korijenje što je više moguće zajedno, zatim se očisti od stare zemlje i suhog korijena. Biljka se sadi u novu posudu ili na novo mjesto tako da je korijenski vrat na istoj razini kao i prije, a zatim dobro zalije kako bi se osiguralo da tlo bude vlažno. Nakon presađivanja biljku je potrebno pratiti kako bi bili sigurni da je dobro ukorijenjena i da se oporavlja.
Pomlađivanje
Pomlađivanje rogača se obično radi kako bi se osiguralo da biljka bude zdrava i snažna. Biljka se pomlađuje presađivanjem u drugu posudu ili na drugo mjesto kada se primijeti slabiji rast, ako raste na istom mjestu već nekoliko godina, ako je izgubila sjaj i postala blijeda ili ako je tlo u kojem raste iscrpljeno. Potrebno je voditi računa o tome da se pomlađivanje provodi u odgovarajućem vremenskom periodu i da se koristi adekvatna metoda za postizanje željenih rezultata.
Prorjeđivanje
Rogač se obično prorjeđuje kada se biljke počnu razvijati jedna uz drugu, što može dovesti do ograničenog protoka zraka i svjetla. Prorjeđivanje također može pomoći u smanjivanju konkurencije za hranjive tvari i vodu. Idealno vrijeme za prorjeđivanje rogača je kada su biljke mladice, tj. u ranom proljetnom razdoblju. Potrebno ih je izvaditi i posaditi u novo tlo, udaljene od jedna drugu za barem 20 - 30 cm.
Rezidba
Rogač ne zahtijeva rezidbu i oblikovanje svake godine. Ima prirodnu sklonost oblikovati središnju os s dosta rasprostranjenim bočnim izdancima. Ipak, potrebno je tijekom prvih nekoliko godina života obaviti glavnu rezidbu kako bi se oblikovao uzgojni oblik, a to je najčešće oblik vaze.
Takav oblik dobit će se uklanjanjem donjih grana na stablu kako bi se spriječio njihov prekomjerni rast. Na taj će se način oblikovati mala stabla koja će se razvijati manje u visinu, a više u širini i tako olakšati kasnije ručno branje plodova. Nakon oblikovanja uzgojnog oblika, kasnije je potrebno samo lagano obrezivanje krošnje i povremeno orezivanje kako bi se smanjio korov.
Zaštita od vjetra
Rogač je potrebno zaštititi od vjetra obično kada su biljke mlade i još nisu dovoljno jake da podnesu jake vjetrove. Zaštita od vjetra može pomoći u održavanju zdrave forme biljke i smanjivanju rizika od oštećenja. Postoje različite metode zaštite od vjetra, uključujući sadnju uz druge biljke koje će ih zaštititi, stavljanje žičane mreže ili mrežice oko biljaka i stavljanje zaštitne vrećice ili plastične kutije preko biljaka.
Zaštita preko zime
Zaštita rogača preko zime pomoći će u osiguranju njegovog preživljavanja i jačanju njegove stabilnosti. Potrebno je voditi računa o tome da se zaštita od vjetra i mraza provodi na pravi način kako bi se postigli željeni rezultati. Tlo oko biljaka može se pokriti slojem suhog lišća ili malča, što će pomoći u zaštiti korijena. Cijele biljke se mogu pokriti snijegom ili vrećama od tkanine za zaštitu od mraza i, na kraju krajeva, ako je moguće najidealnije bi bilo rogač presaditi ili preseliti u staklenik ili plastenik preko zime.
Bolesti
Rogač se izdvaja kao biljka koja je vrlo otporna na različite bolesti i štetnike. Ipak, moguće je da njegov uzgoj bude ugrožen pojedinim bolestima i štetnicima.
Rogač mogu napasti pojedine vrste gljivica i plijesni i tako izazvati deformaciju ploda, tj. mahune. Izdvajaju se gljive truležnice koje inače imaju važno mjesto u prirodnim procesima, ali mogu uzrokovati određene štete na stablima.
Gljive truležnice rastu na živom ili mrtvom stablu. Zapravo imaju svoje mjesto u procesu kruženja tvari u prirodi te prirodnoj selekciji jačih stabala. Razgrađuju odumrle biljne organe te naseljavaju oštećena i oslabljena stabla. Na taj način razgrađuju drvne tvari i poboljšavaju strukturu, kao i kvalitetu slojeva tla. Uglavnom uzrokuju štete na starijim stablima i riječ je o pretežito neizlječivoj bolesti. Zaraza s vremenom postaje sve snažnija i zasad nije poznat siguran način uklanjanja gljiva truležnica iz živoga stabla.
Štetnici
Od štetnika koji napadaju rogače izdvajaju se rogačev moljac Myelois ceratoniae zell, leptir Cossus cossus, lisne uši i brojni glodavci. Uglavnom se suzbijaju određenim kemijskim pripravcima.
Rogačev moljac
Rogačev moljac (lat. Myelois ceratoniae zell) dolazi iz porodice Pyralidae, a riječ je o porodici moljaca skakavaca. Osim što napada rogač, oštećuje i mnoge druge vrijedne plodove kao što su bademi, pistacije, nar i šljive. Odrasli moljci imaju blijede smeđe uzorke na svojim krilima. Ženke moljaca pronalaze odgovarajuću biljku na koju mogu odložiti jajašca i pritom koriste tvari koje ispuštaju gljivice i koje tako zaraze biljku. Ličinke su prozirne do bijele, a pomalo im se naziru unutrašnji organi. Hrane se sjemenkama i mahunama različitih biljaka, pa tako i rogača. Proizvode velike i značajne štete u poljoprivredi, a posebice je njihova ekonomska štetnost zabilježena u Kaliforniji. Moguća je primjena određenih sistemičnih insekticida protiv ovog moljca.
Leptir
Leptir (lat. Cossus cossus) leti od polovine svibnja do polovine srpnja i za to vrijeme pari se i šeta po kori donjeg dijela stabla. Na taj način traži prigodno mjesto za odlaganje jajašaca iz kojih se kasnije razvija ličinka. Ličinka tada pravi velike tunele u stablu, a to znači da se hrani stablom. Uzrokuje sušenje grana, ali i cijelih stabala. Zasad nije poznato kako je moguće suzbiti ovog štetnika, a smatra se da je on uzrok ugroženosti pojedinih stabala na našim područjima. Moguće je pokušati upotrijebiti određene pripravke dopuštene u ekološkoj proizvodnji.
Lisne uši
Lisne uši svojim ubodima prilikom ishrane ubacuju u tkivo fermente koji potom izazivaju razne deformacije. Mogu uzrokovati kovrčavost listova, uvijenost rubova i zadebljalost listova. Za suzbijanje lisnih uši primjenjuju se različiti pesticidi, primjerice, Radon 40, Sistemin 40, Ekatin 25, Malation E-50, Imidan i dr.
Upotreba rogača
U medicini i kulinarstvu upotrebljavaju se mahune i sjemenke rogača. Zapravo je cijeli plod iznimno bogat vrijednim sastojcima i zbog toga pozitivno djeluje na određena zdravstvena stanja. U kulinarstvu je primjena rogača sveprisutna i uspješno se kombinira u različitim jelima i pićima.
Berba
Stablo rogača daje prve plodovi tek nakon 6 ili 7 godina, a u voćnjacima ponekad i nakon 4 godine. Beru se tamne i duguljaste mahune, a berba se obavlja uglavnom ručno. Također, moguć je još jedan način berbe, a to je obaranje plodova dugim štapom i istovremeno skupljanje raširenom mrežom ispod krošnje.
Vrijeme je berbe tijekom kolovoza i rujna, odnosno krajem ljeta ili početkom jeseni. Pri tome prosječan urod jednog stabla rogača iznosi od 50 do 90 kg, a zabilježeni su i primjerci koji su dali urod i od 200 do 300 kg. Budući da tijekom berbe stabla istodobno cvjetaju, potrebno je paziti da se ne ošteti cvijeće i usjev za sljedeću berbu.
Sušenje
Plodovi rogača, tj. mahune nakon berbe imaju udio vlage od 10 do 20%. Zato ih je potrebno prije skladištenja sušiti na suhom i prozračnom mjestu. Cilj je sušenja smanjiti udio vlage na 8% kako mahune ne bi istrunule. Daljnjom obradom odnosno gnječenjem mogu se odvajati sjemenke od pulpe.
Skladištenje
Budući da njegov plod ima čvrstu i žilavu koru, rogač ne zahtijeva posebne uvjete prilikom skladištenja. Jedino je dobro mahunama osigurati suho mjesto na kojemu neće biti izložene direktnoj sunčevoj svjetlosti. Na taj se način mogu dosta dugo čuvati i skladištiti.
Pripravci
Kulinarstvo
Plod je rogača cijeli jestiv, što znači da se mogu konzumirati i mahune i sjemenke. Mahune i sjemenke mogu se jesti sirove, a mljevene i pržene sjemenke znaju se upotrebljavati kao zamjena za kavu. Često se plod koristi kao stabilizator i za zgušnjavanje hrane. U posljednje vrijeme ističe se kao vrlo dobra zamjena čokoladi zahvaljujući prirodnoj slatkoći. Uspješno djeluje i kao zamjena za kakao te sve proizvode od kakaa. Po sastavu je mnogo bolji za dijabetičare jer sadrži manje šećera.
Rogač se može koristiti kao sastojak u kolačima, keksima, domaćem kruhu ili salatama. Odlično se slaže s orasima, bademima, suhim grožđem (grožđicama) ili smokvama. Također, česti je sastojak u alkoholnim pićima pa se od njega proizvode likeri i rakije. Eterično ulje i smolaste tvari osiguravaju takvim pićima karakterističan miris i okus. Može se koristiti i kao slatka grickalica s čime je povezano vjerovanje da rogač pročišćava grlo i glas.
Od rogača se mogu praviti čajevi u različite svrhe. Primjerice, samo 2 ploda rogača i 2 dcl vode dovoljni su za umirujući čaj protiv gihta, a 5 g rogača i 1 dl vode dobar je omjer za čaj u slučaju probavnih tegoba.
Medicina
Rogač ima mali udio masti, a bogat je proteinima, ugljikohidratima i vitaminima. Sadrži velike količine magnezija, kalcija, kalija i fosfora te tragove željeza, nikala, mangana i barija. Pulpa rogača izdvaja se jer sadrži mnogo fenolnih spojeva, a među njima su najvažniji tanini. Oni djeluju antioksidativno i imaju pozitivan učinak na zdravlje. Ipak, nemaju sve sorte rogača isti udio fenolnih spojeva jer njihova količina ovisi i o zrelosti ploda te o podneblju u kojem je rogač uzgajan.
Ističe se da je rogač vrlo dobar diuretik jer pozitivno djeluje na probavu i pritom smanjuje apetit. Pomaže prilikom mučnina i probavnih tegoba jer tanini djeluju na sluznicu crijeva. Poznato je njegovo djelovanje koje snižava kolesterol i štiti organizam od toksina. Zahvaljujući sastojcima, rogač potiče iskašljavanje i pomaže kod astmatičnih napadaja i općenito djeluje protiv alergija.
Zanimljivosti
Smatra se da su stari Grci bili prvi uzgajivači rogača koji se potom proširio diljem svijeta. Španjolski misionari donijeli su rogač u Meksiko i Južnu Ameriku, a Britanci su uveli stabla rogača u Južnu Afriku, Indiju i Australiju. Stablo rogača koje je 1854. godine uvedeno u Sjedinjene Američke Države isto je stablo koje je danas poznati prizor diljem Kalifornije gdje odlično uspijeva.
S druge strane, Egipćani su upotrebljavali ljepljiva svojstva rogača prilikom mumificiranja, a u njihovim grobnicama pronađene su i mahune i sjemenke rogača. Princ Belmonte u provinciji Salerno u Italiji bio je u 19. stoljeću vodeći u iskorištavanju rogača kao ukrasnog stabla na brojnim avenijama te je zasadio tisuće stabala rogača za pošumljavanje padina Apenina. Također, tijekom povijesti brojni su se seljaci u mediteranskim regijama prehranjivali isključivo mahunama rogača, a one su se koristile i kao hrana za stoku.
Rogač se još naziva i "kruhom sv. Ivana Krstitelja" jer se prema narodnoj predaji smatra da se Ivan Krstitelj hranio njime dok je živio u divljini. Osim toga, rogač se kao biljka spominje i u Novom zavjetu u priči o izgubljenu sinu te u Talmudu. Sjemenke su se rogača u prošlosti koristile kao mjera za težinu zlata, tj. karat jer je jedna sjemenka rogača uobičajeno težila 0,18 g.
Stablo rogača cijenjeno je jer se koristi za pošumljavanje mediteranskih pustopoljina. Budući da imaju vrlo dubok korijen, stabla rogača sprječavaju eroziju tla. Također, rogač se koristi u drvnoj industriji jer se njegovo drvo lako obrađuje, a sjemenke i listovi koriste se u kemijskoj industriji za izradu boja i tinte.
Prema službenim podatcima iz 2012. godine, svjetska proizvodnja rogača iznosila je otprilike 163.000 t na površini od 82.000 ha, pri čemu su najveći proizvođači Španjolska, Portugal, Italija, Maroko i Grčka. Izraelci imaju festival koji je posvećen rogaču, Talijani su nekada sjemenke rogača koristili za izradu krunica, a rogač je na otoku Mljetu dobio zanimljiv nadimak i tamo se naziva "mljetskom bananom".
Naposljetku, smatra se da je stablo rogača koje se nalazi u Komiži najstarije stablo rogača na svijetu i da je staro više od dvije tisuće godina. Obujam debla iznosi 11 m, a njegova krošnja ima 7 glavnih grana koje izgledom podsjećaju na veliku hobotnicu.
Odgovori