Što je gljiva

1 Podjela gljiva prema načinu života
2 Razmnožavanje gljiva
3 Simbioza gljiva i biljaka
4 Berba gljiva
5 Jestive i nejestive gljive
6 Najčešće otrovne gljive u Hrvatskoj
7 Uzgoj gljiva
8 Gljive - neistraženi organizmi

Gljive zbog svoje jedinstvene građe ne pripadaju u skupinu životinja niti u skupinu biljaka već je riječ o posebnoj skupini heterotrofnih organizama. Dakle, gljive možemo svrstati jedino u svoju zasebnu kategoriju koja čini isključivo i samo gljive. Na svijetu ne postoji niti jedan organizam niti jedna stanica slična gljivama. One su jedinstvene i kao takve plijene pažnju.

Stanice koje čine gljivu organizirane su u dugačke niti od kojih se sastoji tijelo gljive, a one se zovu hife. U spomenutim nitima, stanice su poredane u nizu, a čvrstoću im daje stijenka stanica koja se sastoji od hitina. Hife od kojih se sastoji gljiva izgledaju poput krzna, a hife najbolje možemo uočiti na plijesni koja raste na kruhu, povrću ili voću.

Duž cijelog tijela gljive nalazi se niz isprepletenih hifa. Tijelo gljive se stručno naziva micelij. Micelij izgledom podsjeća na gustu bijelu mrežu razgranatih niti (hifa) bez kojih gljiva ne bi mogla upijati hranjive tvari iz svoje okoline. Micelij se obično nalazi pod zemljom, ali u nekim slučajevima može se uočiti i na zemlji ili rasti na nekim drugim podlogama.

Kroz hife u zemlju oko gljive ulaze enzimi koji tako razgrađuju organske mrtve tvari pretvarajući ih u jednostavne. Upravo zbog toga, gljive se nazivaju i razlagačima.

Budući da se duž cijele gljive prostiru hife, micelij kroz svoju cijelu površinu može upiti mineralne tvari, vodu i razgrađene hranjive tvari. Zbog toga, gljive se svrstavaju u skupinu jednih od najvažnijih karika za očuvanje ekosustava. Zbog svoje sposobnosti razgradnje mrtvih organizama u prirodi, gljive omogućuju pravilno izmjenu tvari.

Iz micelija koji se nalazi iznad zemlje i koji je u fazi rasta, može narasti i više plodišta, ne samo jedno. Ti dijelovi gljive nose sporangije, a u njima rastu spore odgovorne za rasprostranjivanje gljiva. Plodište svake gljive ima svoju karakterističan izgled, a upravo njega koristimo za jelo.

Plodište gljive sastoji se od:

klobuka
prstena
stručka
opnaste ovojnice
micelija

U gljivama se nalazi i glikogen u obliku pričuvne tvari.

Micelij pojedinih gljiva može izrasti do duboko ispod zemlje. No, plodišta gljiva koja nalazimo na našim područjima, u šumama, obično su dio jednog organizma.

U SAD-u je provedeno istraživanje jedne nametničke gljive koja je kroz svoje hife uzimala hranjive tvari sa stabala. Analizom je utvrđeno da se na više od 60 stabala nalaze iste hife što znači da su sve dio jednog micelija. Spomenuta stabla nalaze se na površini od 4 kilometara zbog čega neki znanstvenici vjeruju da je ova nametnička gljiva trenutno najveći organizam na cijeloj Zemlji.

Podjela gljiva prema načinu života

Prema načinu stvaranja spora, gljive možemo svrstati u:

algašice - gljive nametnici
mješinarke - plijesni
stapčarke

Algašice

Algašice pripadaju posebnoj skupini gljiva koje žive nametničkim životom. Hife od kojih se sastoje ograđene su celulozom što ih razlikuje od svih ostalih gljiva čije su stanične stijenke izgrađene od hitina. Upravo ova razlika, znanstvenicima i istraživačima je kroz povijest otežala stavljanje spomenutih organizama u skupine

Peronospora vinove loze

Jedna od najpoznatijih gljiva algašica je peronospora na vinovoj lozi koja ustvari uzrokuje infekciju. Micelij joj raste u listovima vinove loze, a njezine hife (haustorij) uzimaju hranjive tvari iz vinove loze. Micelij stvara sporangije koje je moguće uočiti golim okom. U slučaju izraženije infekcije, biljka se suši i propada.

U prošlosti je poznata zaraza algašicom na gomolju krumpira, a koja je prouzrokovala Veliku glad u Irskoj u 19. stoljeću od koje je umrlo više od milijun ljudi, a isti toliki broj je i iselio u potrazi za boljim životom. Zaraza gljive algašice uništila je prinose krumpira zbog čega su gomolji ostali mali i neupotrebljivi.

Mješinarke

Mješinarke su od velike važnosti za prehranu ljudi i pripadaju u najveću skupinu gljiva. Velik broj gljiva koje pripadaju ovoj skupini stvaraju jestivo plodište (smrčak, podzemni tartuf, narančasta zdjeličarka), no sve ostale ih ne stvaraju ili su okom nevidljiva.

Smrčak

Iako pripada skupini mješinarki, podsjeća na stapčarku. Riječ je o cijenjenoj gljivi koja je jedna od najvećih delikatesa na svijetu.

Tartufi

Cijenjene gljive visoke kvalitete i cijene. Budući da rastu pod zemljom, njihovo je branje otežano pa se često koriste trenirane svinje i psi koji ih mogu pronaći njuhom.

Narančasta zdjeličarka

Jestiva je gljiva narančaste boje čiji je izgled zdjeličast.

Plijesni

U mješinarke možemo svrstati i brojne plijesni čije hife su karakterističnog razgranatog, bijelog i krznenog izgleda i obično se nalaze u hrani.

Na dijelu micelija koji je najstariji, dolazi do stvaranja sporangija, a u njima sazrijevaju spore - konidije. One su praškastog izgleda i različitih boja, a mogu se rasprostraniti vjetrom.

Najvažnija skupina plijesni u povijesti čovječanstva je kistac - predstavnik zelene plijesni iz roda Penicillium. Davne 1928. godine Alexander Fleming otkrio je da kistac ima antibakterijsku ulogu te je time otkriven i prvi antibiotik penicilin.

Plijesan se još često koristi i u proizvodnji sireva i u ostalim industrijama povezanima s hranom.

Kvasci

Kvasci pripadaju u skupinu jednostaničnih gljiva koje niti imaju micelije niti hife, a njihovo je razmnožavanje isključivo mitozom, odnosno nespolno.

Nametničke mješinarke

Ova vrsta mješinarki može izazvati infekciju biljnih i životinjskih organizama te organizama ljudi. Neke od najpoznatijih takvih mješinarki su:

kandida - živi na sluznici i koži čovjeka i može izazvati zarazu spolnih organa i usne šupljine
ražova gljivica - uzrokuju zarazu na raži. Ako se oboljela žitarica konzumira može doći do poremećaja cirkulacije i halucinacija
pepelnica - gljivica koja raste na vinovoj lozi. Njezin sivi micelij vidljiv je na listovima, a naziv je dobila jer nalikuje pepelu. Može se suzbiti sumporom.

Stapčarke

U ovu skupinu gljive pripadaju one čije plodište dijelimo na klobuk i stručak. Na donjoj strani klobuka smjestio se himenij u kojem se razvijaju spore u sporangiju. Spomenuti himeniji mogu imati različiti oblik, a prema toge poznajemo i više vrsta stapčarki.

Razmnožavanje gljiva

Gljive se razmnožavaju poput biljaka:

spolno - uz pomoć himenija (dolazi u dva oblika) na kojem nastaju spore. Spore su nastale mejozom koja gljivama služi za rasprostranjivanje. Iz svake spore koja dođe u doticaj s tlom razvit će se micelij koji će rasti ispod zemlje. Ako se u zemlji širenjem sretnu haploidne hife različitog spol, spojit će se i doći će do razvitka novog plodišta.
nespolno - mitozama dolazi do stvaranja stanica istog gena (pupanje kvasca). Spore plijesni koje su nastale mitozom su i konidije iz kojih se pri povoljnim uvjetima i uz pomoć vjetra razvijaju hife.

Najjednostavniji način je vegetativno kroz micelij.

Simbioza gljiva i biljaka

Uz bakterije, gljive pripadaju najvažnijim razlagačima na Zemlji. I iako je većina gljiva saprofitne heterotrofne prehrane, neke žive kao simbionti.

Simbioza gljiva i biljaka kroz koju se micelij gljive veže za biljku naziva se mikoriza.

Jedna od najvećih simbioza gljiva koju uspostavljaju gljive su lišajevi, a povezane su sa zelenim algama ili cijanobakterijama. Takva simbioza prekriva velik dio Zemlje, a neke vrste su se toliko prilagodile da ih se može naći na Arktiku i u pustinji Afrike.

Berba gljiva

Popularizacija gljivarstva negativno utječe na uzgoj gljiva. Velik broj jestivih gljiva tako je ugrožen i prijeti mu polagano izumiranje.

Prilikom branja gljiva svaki gljivar bi trebao imati nožić jer isključivo se njime smije ubrati gljiva. Gljiva se nikada ne smije čupati jer bi to moglo uništiti njezin micelij i stanište i ugroziti njezin daljnji rast i razvoj.

U pravilu je potrebno ostaviti trećinu plodišta gljive na staništu. Tako se miceliju omogućuje daljnje razmnožavanje. Ako uočite mlada plodišta u prirodi, nikada ih ne berite. Preporučena količina ubranih gljiva u jednom danu su 2 kilograma.

Jestive i nejestive gljive

Vrsni gljivari kroz mnogobrojna stečena iskustva, ali i posjedovanje znanja, mogu na prvi pogled prepoznati je li gljiva jestiva ili otrovna.

Kako bismo očuvali svoje zdravlje i zdravlje onih koji će konzumirati gljive, bitno je da prilikom branja gljiva sa sigurnošću možemo utvrditi radi li se o jestivim ili nejestivim gljivama. Nikada nemojte brati gljive za koje niste sto posto sigurni da su jestive. Mnogi broj otrovnih gljiva iz skupine stapčarki podsjećaju na jestive gljive i upravo su one glavni razlog trovanja.

Najčešće otrovne gljive u Hrvatskoj

Među najčešće otrovne gljive, koje su često i glavni razlog trovanja jer se vrlo lako mogu zamijeniti s jestivim gljivama su sljedeće:

Muhara - najpoznatija otrovna gljiva koja uzrokuje halucinacije, bolove u trbuhu i mučninu
Ludara - podsjeća na vrganj pa se često pogrešno ubere. Uzrokuje velike probavne tegobe.
Zelena pupavka - najotrovnija gljiva na prostoru Hrvatske. Uzrokuje velika oštećenja jetre te je ishod često smrtonosan. Ako sumnjam na trovanje zelenom pupavkom što prije se javiti liječniku i potaknite povraćanje.
Zavodnica - podsjeća na jestivu lisičarku, ali glavna im je razlika što raste na drveću dok lisičarka raste isključivo na tlu. Njezino konzumiranje može uzrokovati teške probavne tegobe poput proljeva i povraćanja

Uzgoj gljiva

Zbog manjka gljiva u prirodi i nemogućnosti da ih uberemo, danas se sve više popularizirao i uzgoj gljiva. Riječ je zahtjevnom i dugotrajnom procesu, ali nikako nemogućem. Slijedeć detaljan plan uzgoja gljiva i vi možete uspješno uzgojiti vrstu koju poželite.

U nastavku donosimo popis jestivih gljiva koje uspijevaju na našim prostorima:

Jeste li znali da gljive možete lako uzgojiti na talogu kave? A najpogodnija gljiva za uzgoj na talogu kave je bukovača. Kliknite ovdje i saznajte što vam je sve potrebno za uzgoj bukovače na talogu kave.

Gljive - neistraženi organizmi

Iako mislimo da znamo mnogo o njima, gljive su i dalje slabo istraženi organizmi. Važno je znati da su neke gljive i zakonom zaštićene i nije ih dozvoljeno brati, a na tom popisu nalazi se 350 gljiva u Hrvatskoj. Razlog njihove zaštićenosti je sve manji broj staništa za rast gljiva, a jedan od glavnih razloga je sigurno i velika sječa šuma te tako smanjenje simbioze gljiva i biljaka.

1999. godine osnovano je HMD - Hrvatsko mikološko društvo koje pokušava popularizirati i javnosti predstaviti mikologiju koja se bavi proučavanjem gljiva. Do sada je u Hrvatskoj opisano nešto više od 4500 gljiva.

Sve veći broj industrijskog otpada i onečišćenja zraka utječe i na razvoj gljiva. Primjerice odsustvo lišajeva na nekim područjima može ukazati na veliko onečišćenje prirode, a otpad i pesticidi u doticaju sa zemljom mogu ugroziti micelije gljiva u zemlji što dovodi do ekološke neravnoteže.

Budući da gljive prikupljaju tvari iz okoliša u kojem rastu, preporučuje se izbjegavanje ubiranja i konzumiranja gljiva koje rastu uz cestu. Takve gljive mogu biti opasne za zdravlje čovjeka zbog velikog broja štetnih tvari.

Foto: adege/Pixabay