Slamnatica

Slamnatica (lat. Stropharia rugosoannulata) je jestiva gljiva iz porodice strnišnica, a u narodu je još poznata i pod nazivima vitičarka, pečurkasta strnišnica i Ferrijeva vitičarka. Jako je popularna u zapadnoj Europi, posebno u Njemačkoj, jer ima okus sličan rotkvi.

Rasprostranjena je na području Europe i Sjeverne Amerike, a udomaćena je i u Australiji te na Novom Zelandu. Ubraja se u krupne gljive jer joj klobuk u promjeru može biti širok i do 20 cm. Klobuk je u početku polukružnog oblika, a kasnije se otvori. Mesnat je, glatke i sjajne površine dok je gljiva mlada, a može biti žute ili smeđe boje s nijansom ljubičaste. Kod starijih gljiva klobuk radijalno popuca, a rubovi postanu podvijeni. Gusti i debeli listići gljive su u početku bjelkasti, a kasnije poprime tamnoljubičastu boju. Slamnatica ima valjkast stručak, koji je u donjem dijelu nešto širi, a na gornjem dijelu ima vjenčić. Može biti visok od 7 do 15 cm, a širok 10 - 35 mm. U početku je bijele boje, a kasnije postane žut. Meso slamnatice je bijele boje i nema izražen miris. Spore su glatke, eliptične i ostavljaju ljubičastosmeđi trag.

U prirodi slamnaticu najčešće možemo pronaći od sredine proljeća do kasne jeseni na njivama koje su dobro pognojene i na kojima se nalaze ostaci slame od žitarica.

Važno je istaknuti da postoji nekoliko vrsta otrovnih gljiva koje bi se izgledom lako mogle zamijeniti sa slamnaticom, ali one uglavnom rastu na panjevima crnogoričnog drveća pa ih po tome možemo razlikovati od ove jestive gljive.

Uzgoj i održavanje slamnatice

Slamnatica se može uzgajati na otvorenom i u zatvorenom prostoru. Micelij se zasijava u ožujku ili travnju, a prve gljive se ubiru u ljetnim mjesecima. U Hrvatskoj se slamnatica ne može baš često pronaći u prirodi, ali uzgoj ove gljive je dosta jednostavan i nije potrebno previše prostora. Može se uspješno uzgojiti na organskoj podlozi, stoga je najvažnije osigurati zdravu suhu slamu, bez neugodnih mirisa, kao i za uzgoj bukovače. Povremeno će biti potrebno zaliti slamu, a velika prednost je ta što supstrat na kojem se uzgaja slamnatica (npr. bala slame) nije potrebno prethodno sterilizirati.

Mjesto na kojem će se uzgajati slamnatica trebalo bi biti zaštićeno od vjetra, sunca i kiše pa se preporučuje prekriti supstrat polietilenskom folijom, ako se uzgaja na otvorenom. Optimalna temperatura za razvoj slamnatice iznosi 5 do 25 stupnjeva, dok temperatura od 33 stupnja ili više može uništiti micelij.

Uzgoj slamnatice na balama slame

Bale na kojima ćemo uzgajati slamnaticu moraju biti dobro zbijene i zavezane. Potrebno ih je namakati u vodi sve dok ne budu imale težinu tri puta veću od one u suhom stanju. Bale sjena se nakon namakanja prenose na mjesto na kojem ćemo uzgajati slamnaticu. To može biti i voćnjak ili neko drugo mjesto u sjeni.

U balama se rade rupe u koje se zatim dodaje micelij. Maksimalna količina micelija koja može ići u jednu balu sijena je pola litre. Nakon što dodamo micelij, rupe se zatvaraju, a bale se prekrivaju crnom polietilenskom folijom. Tijekom sunčanih razdoblja bale treba vlažiti.

Prve gljive bi se trebale pojaviti dva do tri mjeseca nakon razdoblja inkubacije. Berba se može obavljati tijekom tri mjeseca, a za to se vrijeme može ostvariti prinos od 4 do 10 kg gljiva.

Opasnost kod ovakvog načina uzgoja predstavljaju puževi, glodavci i insekti.

Uzgoj slamnatice na slami

Za uzgoj slamnatice na slami koja nije balirana, podlogu treba staviti u odrađene drvene prostore, odnosno kalupe. U kalupe se stavlja oko 20 cm debeo sloj rastresite slame. Na taj se sloj dodaje micelij, a potom oko 10-ak cm. Na kraju sve treba dobro nabiti i prekriti crnom polietilenskom folijom.

Za ovakav način uzgoja kalupi sa slamom bi trebali biti smješteni pod nadstrešnicom ili u prostorijama poput šupa, štala ili podruma. Slamu otprilike dva mjeseca nakon zasijavanja micelija treba pokriti slojem rastresite zemlje pH-vrijednosti do -6. Dobro bi bilo pomiješati zemlju iz šume ili vrtnu zemlju s tresetom. Zemlju potom treba umjereno zaliti i ponovno sve prekriti folijom, a prve gljive se mogu očekivati 10 - 15 dana nakon toga.

Berba slamnatice

Točno vrijeme berbe slamnatice ovisi o načinu uzgoja. Kod uzgoja na balama slame, prve gljive možemo očekivati otprilike nakon dva do tri mjeseca, dok se prve gljive kod uzgoja na slami mogu pojaviti već nakon desetak dana.

Gljive su dosegle idealnu veličinu onda kada se klobuk krene odvajati od stručka i tada je pravo vrijeme za berbu.

Slamnatica u kuhinji

Slamnatica se može pripremati na različite načine. Posebno je dobra za pripremu juha, umaka i drugih jela kod kojih je potrebno pirjanje. Osim toga, može se i sotirati i grilati, ali narezana na komade umiješati u rižoto ili umake s mesom. Također je možemo pržiti s ribom, mesom i jesenskim povrćem ili napuniti pa peći u pećnici.

Ako planirate pripremati starije slamnatice, preporučuje se odstraniti im stručak jer on može biti žilav i tvrd. Dobro se slažu s divljim lukom, komoračem, muškatnim oraščićem, rižom, kvinojom, vinom te sokom od limuna.

Ako ih spremimo u papirnatu vrećicu i ostavimo u hladnjak, slamnatice možemo sačuvati do tjedan dana.

Ljekovita svojstva slamnatice

Slamnatica je nutritivno bogata gljiva. Sadrži vlakna, vitamin D, aminokiseline, proteine te minerale bakar, željezo i kalcij. Zahvaljujući vlaknima, korisna je za probavu, dok je vitamin D koristan za zube i kosti. Aminokiseline pomažu zdravlju kose, kože i noktiju, a tijelu osiguravaju dodatan izvor energije.

Zbog spomenutih minerala koje sadrži, slamnatica također pomaže u održavanju zdravlja krvožilnog sustava, jača imunološki sustav, održava živčani sustav zdravim i potpomaže proizvodnju kolagena. Osim toga, održava kosti jakima, pomaže u regulaciji krvnog tlaka i srčanog ritma te normalnom radu mišićnog i živčanog sustava.

Povijest slamnatice

Znanstveni naziv za vrstu slamnatice potječe od riječi rugosus, što u prijevodu znači naboran i annulata - s vjenčićem. Nazivi za ovu gljivu na engleskom jeziku su godzilla mushroom, wine cap stropharia, king stropharia i burgundy mushroom. Postoji nekoliko vrsta ove gljive i sve su smeđe boje, osim jedne vrste koja je potpuno bijela.

Masovni uzgoj slamnatice nije započeo tako davno, ali zahvaljujući jednostavnosti uzgoja vrlo se brzo proširio. Ova gljiva se prvi put umjetno počela uzgajati u Njemačkoj, gdje je slučajno otkriveno da može uspješno rasti na vlažnoj slami.

Foto: Ann B/Wikimedia Commons