Komorač (lat. Foeniculum vulgare), ili pogrešno nazivan koromač, je dvogodišnja zeljasta biljka koja pripada izrazito velikoj i razgranatoj porodici štitarki (Apiaceae). Ime su dobile zbog svog karakterističnog cvijeta koji je veoma razgranat i izgledom podsjeća na štit.
Trenutno na svijetu postoji više od 300 zabilježenih rodova, a prirodno su zabilježene na području Sredozemlja i dijelova Azije. Najpoznatije vrste su mrkva, peršin, celer i kopar, a na našem području u divljini rastu zvinčac, pukovica i volujsko oko. Latinsko ime je dobio prema riječi foenum što znači sijeno, a povezano je s uskim lisnim vrhom koji osušen izgleda kao sijeno. U našim se krajevima još naziva koromač, divlja mirodija, morač, slatki kopar ili anason.
Komorač je dvogodišnja zeljasta biljka i može narasti do 2 m. Korijen je vretenast i razgranat, a stabljika uspravna i šupljikava. Prema gornjem dijelu je razgranata i nosi naizmjenično poredane listove. Listovi su perjasto razdijeljeni i prema vrhu imaju veoma tanke listiće, debljine igle. Cvjetovi su žute ili bijele boje, jako su sitni, ali pravilni i skupljeni su u štitac koji podsjeća na obrnuti kišobran. Cvate u srpnju i kolovozu, a plod je kalavac koji se sastoji od dva plodića. Sjemenke se karakteristične smeđe žute boje.
Komorač je veoma popularna začinska biljka koja se koristi u mnogim kuhinjama. Prirodno raste u dijelovima južne Europe, iako se u moderno doba povećao interes za njegovu upotrebu, pa se uzgaja i komercijalno.
Vrste komorača
Komorač, iako se često koristi kao začin, nema mnogo različitih vrsta unutar roda, pa su tako poznate samo 3 glavne vrste. Osim toga, današnjim se križanjima i razvojem biljne genetike uspjelo razviti nekoliko hibrida za komercijalni uzgoj. Kultivari za uzgoj su često ekološki podtipovi i mogu se podijeliti na rane, srednje i kasne. U nastavku donosimo tri vrste komorača i njihove karakteristike.
Obični komorač
Ova je vrsta najraširenija i najviše se koristi, a uzgaja se diljem južne Europe. Višegodišnja je biljka koja može narasti i do 1 m u visinu, a prepoznatljiva je po žutom cvijetu u obliku obrnutog kišobrana. Obični komorač se može pronaći u 3 oblika. Prvi je divlji komorač koji ima tanku stabljiku i pomalo gorak okus. Drugi je pitomi komorač koji se najčešće koristi kao začin jer ima slađi i intenzivniji okus, dok je treći glavičasti koji ima izblijedjeli zadebljani korijen iznad zemlje iz kojeg rastu listovi i koristi se kao povrće.
Foeniculum scoparium
Ova je vrsta autohtona za područje Čada i Libije, a poznata je i sakupljana zbog svojih ljekovitih svojstava. Može narasti i do 2 m visine, a poznat je zbog bijelih štitastih cvjetova. Lako se prilagođava sušim područjima i toplijim klimama, pa je i intenzivnije arome.
Foeniculum subinodorum
Ova je vrsta autohtona za područje Maroka i poznata je zbog veoma razgranate stabljike i velikih bijelih cvjetova. S obzirom na to da često raste u sušnim i toplim područjima, intenzivnog je mirisa i okusa, pa se često koristi u tradicionalnim kuhinjama kao začin mesu.
Uzgoj komorača
U današnje vrijeme, komorač je zbog svog jedinstvenog okusa i ljekovitosti postao popularna kultura za uzgoj. Veoma je izdržljiv i može se uzgajati kao višegodišnja biljka, pa je popularan za uzgoj u vrtovima s drugim začinskim biljkama. U nastavku donosimo neke savjete kako bi uzgoj bio što uspješniji.
Tlo
Komorač voli tlo nakupljeno vlagom, a najbolje je napraviti prvu i duboku obradu u jesen kako bi zemlja akumulirala zimsku vlagu. Poželjno je da se u proljeće ne obrađuje strojevima kako bi donji dijelovi zemlje ostali vlažniji. Voli rastresita i rahla tla, bogata humusom. Odgovara mu crnica i crvenica, ali je važno da je tlo očišćeno od kamenja ili pijeska. Također, važno je osigurati dobru dreniranost tla. Iako preferira ravnija područja, može se uzgajati i na nagnutim dijelovima.
Klima
Komorač se može uzgajati i u kontinentalnoj i mediteranskoj klimi. Voli zaštićeno mjesto dovoljno udaljeno od izvora onečišćenja ili jakog vjetra. Dobro podnosi i posolicu, pa se može uzgajati u blizini mora. Voli djelomično zaštićeno područje jer previše sunca ga može prebrzo potjerati u cvijet. Može se uzgajati do 1.000 m nadmorske visine, iako mu najviše odgovara ravničarsko područje.
Vrijeme sadnje
Vrijeme sadnje prvenstveno ovisi o vrsti koja se sadi, pa može biti rana ili kasnija sadnja. Kada se sadi rana sorta, potrebno ju je uzgojiti u zatvorenom i to tijekom veljače, a izravna sjetva se prakticira od ožujka. Ako se ranije sadi, biljka će procvjetati iste godine. Moguće ju je posaditi i u jesen za sljedeću sezonu jer će tijekom zime biljka mirovati. Potrebna temperatura za klijanje je 2 - 5°C, a optimalna je 20°C. U takvim uvjetima biljka može proklijati i za tjedan dana. Biljka može preživjeti temperature do -4°C, a tijekom vegetativnog razdoblja joj najbolje odgovara 18°C.
Slaganje kultura
Komorač se često uzgaja kao druga kultura, posebno nakon kulture koja se gnoji organskim gnojivima, najčešće nakon ranog povrća, ali treba izbjegavati mjesta na kojima se uzgajala mrkva ili peršin. Zbog svoje aromatičnosti teško ga je uzgajati i s drugim biljkama, pa se često sadi u zasebnim gredicama ili odvojenim dijelovima vrta. Ne preporučuje se saditi ga na istu površinu nakon 3 ili 4 godine. Može se uzgajati kao jednogodišnja, dvogodišnja ili višegodišnja biljka.
Jedna od rijetkih biljaka koje mogu preživjeti s komoračem je kopar koji ima stabilizirajući učinak za sjemenke komorača, međutim, čak je i kopar loš izbor jer su te dvije biljke sklone unakrsnom oprašivanju. Komorač također pomaže u odvraćanju lisnih uši u vrtu, pa se stoga posađen u posudama stavlja uz biljke koje ovaj štetnik napada, a neke od njih su rajčica i bosiljak.
Komorač je pomalo čudna biljka koja je loša biljka za sve susjedne vrste, a najviše paprike babure, tikve (hokaido tikva, buča ili bundeva, butternut tikva), grah, grašak, brokulu, cvjetaču, korijander, patlidžan, kelj, korabu, gorušicu i repu gdje se izbjegava ne samo sadnja, nego i postavljanje posude s komoračem.
Faza mirovanja
Ako se komorač uzgaja kao višegodišnja biljka, potrebno je omogućiti vrijeme mirovanja tijekom hladnijeg vremena. Ako se uzgaja na otvorenom, potrebno je slamom ili malčem zaštititi zemlju oko korijena kako bi se spriječilo smrzavanje. Kod uzgoja u tegli ga je potrebno unijeti u zatvoreni prostor te smanjiti zalijevanje. Kod bojazni od većih mrazova ili nanosa snijega moguće ga je pokriti agrotekstilom kako ne bi došlo do pucanja granja ili dijelova biljke.
Sadnja komorača
Zbog gastronomskih razloga, u današnje se vrijeme najčešće uzgaja glavičasti komorač, ali i divlji komorač ima svoje koristi. Jedna od njih je privlačenje korisnih kukaca i oprašivanje ostalih biljaka. U nastavku donosimo informacije kako pravilno saditi komorač i na što je potrebno obratiti pažnju.
Sadnja sjemena
Najčešći način uzgoja je sjetva iz sjemena, bilo direktno na otvoreno mjesto uzgoja ili za uzgoj presadnica. Sjeme je izrazito sitno, pa se u 1 g sjemena može naći tristotinjak komada. Zbog količine eteričnih ulja, potrebno ga je namočiti minimalno 2 dana prije sjetve, a prije ga je potrebno čuvati u platnenoj vrećici. Sjeme je sporo klijavo, a klijavost zadržava i do 5 godina.
Sije se na dubinu od 1 cm te se posipa rahlom zemljom. Nakon sjetve ga je potrebno zaliti te se kasnije treba zalijevati prema potrebi. Najčešće proklija unutar tjedan dana, a potrebno mu je mjesec dana da izraste dovoljno velika za presađivanje. Na manjim površinama se sije ručno, a na većim se može i sijačicama za sitno sjeme. Između dva reda je potrebno ostaviti minimalno 30 - 60 cm. Kod direktne sjetve je potrebno utrošiti od 3 - 8 kilograma po hektaru.
Sadnja sadnice
Kako bi se osigurala veća rodnost i veći prinos, poželjno je saditi sadnice. Time se, između ostalog, omogućuje organiziraniji uzgoj. Kod proizvodnje presadnica, važno je zasaditi sjeme u rahlu i humusnu zemlju u zasebnim kontejnerima. Presadnici je potrebno 15 - 30 dana da se razvije i bude spremna za presađivanje. Važno je da biljak bude visoka minimalno 15 cm te se tijekom sadnje skraćuje lišće kao kod celera da se potakne vegetacija. Presađujemo ih na razmak od 20 cm između svake biljke i 50 cm između redova.
Uzgoj u vrtu
Najčešći način uzgoja komorača je na otvorenom, na poljima ili u vrtovima. Kod takvog uzgoja je važno dobro pozicioniranje biljke kako bi se nasad lakše održavao, ali i da se dobije maksimalan urod. Kod uzgoja biljaka važno je koristiti dobro drenirano tlo, ali i održati dobru poziciju rasta. Također, sadnja na otvorenim dijelovima omogućuje rad mehaničkim strojevima, ali se koristi većinom za komercijalne svrhe.
Uzgoj u stakleniku
Komorač je moguće uzgojiti i u stakleniku, a to se najčešće radi kod uzgoja presadnica. Kod takvog je uzgoja potrebno osigurati razdijeljene visoke gredice, dobro drenirane i ispunjene humusnom i rahlom zemljom. Sjeme se u zatvorenom može sijati i ranije, ali je potrebno osigurati minimalnu temperaturu od 2 - 5°C. Važno je osigurati i minimalno 6 sati dnevnog svjetla, ali nije potrebno da bude na izravnom suncu. Tijekom toplijeg vremena se staklenik može držati otvoren i potrebno ga je redovito provjetravati. Biljku je potrebno redovito zalijevati, za što je potrebno osigurati sustav navodnjavanja.
Uzgoj u posudama
Komorač se može uzgojiti u posudi kao balkonska začinska biljka. Potrebno je koristiti posudu s minimalno 40 cm i dobrim otjecanjem vode što se može postići i slaganjem komadića keramike ili kamenja na dno te dodavanje rahle i humusne zemlje na vrh. Kod uzgoja je važno ostaviti dovoljno prostora između biljaka kako bi se svaka ispravno razvila.
Kod uzgoja glavičastog komorača je dobro imati minimalno 20 cm razmaka između biljke. Posudu s biljkom treba staviti na zaštićeno i svjetlo mjesto, ali ne i na izravn osunčano mjesto. Tijekom vremena vegetacije je potrebno redovito zalijevati, najbolje navečer i to odstajalom vodom. Ako se uzgaja kao višegodišnja biljka, važno je da se tijekom zime unese u zatvoreni prostor.
Održavanje nasada
Održavanje nasada uključuje uklanjanje korova koji sprječavaju rast i razbijanje pokorice. Rast korova je moguće smanjiti pokrivanje okolne zemlje malčem ili kosidbom. Rješavanje korova može biti ručno tako da se uklanja pojedini korov koji može gušiti biljke. Ako se ostavi dovoljno međurednog prostora, može biti i mehaničko. Razbijanje pokorice je moguće biti ručno, tako da se razbija zemlja oko biljke kako bi se omogućio dovod kisika.
Održavanje i njega
Komorač je izdržljiva biljka, ali zahtjeva minimalne uvjete njege kako bi se ispravno razvio. U nastavku donosimo na što sve trebate obratiti pažnju kako bi dobili zrelu i zdravu biljku.
Zalijevanje
Komorač je osjetljiv na zalijevanje prilikom nicanja i sazrijevanja, a posebno je važno redovito ga zalijevati tijekom sušnih ljetnih mjeseci. Najosjetljiviji je glavičasti komorač, kojem se tijekom ljeta mora osigurati sustav navodnjavanja, poželjno kap po kap, koji će redovito opskrbljivati biljku vodom i omogućiti da se ispravno razvije. Za zalijevanje je optimalno koristiti kišnicu ili odstajalu vodu.
Gnojidba
Komorač za vrijeme rasta ima potrebe za mineralnim hranjivima, pa je potrebno zemlju obogatiti prije ili tijekom rasta. Zbog kratke vegetacije ima potrebu za lako dostupnim hranjivima, pa je najbolji način uzgajati ga nakon kulture koja je pognojena organskim gnojivom koje se raspalo u zemlji. Za veći prinos, tijekom vremena vegetacije potrebno je dodati mineralno gnojivo na bazi dušika i fosfora, što se može postići peletnim ili tekućim umjetnim mineralnim gnojivima.
Razmnožavanje
Komorač se razmnožava sjemenom. U prirodi je samonikla biljka i najčešće se razmnožava otpadanjem sjemena i vjetrom. Tijekom uzgoja se sakuplja sjeme kako bi se moglo koristiti za daljnje razmnožavanje, a može se sijati direktno na mjesto uzgoja ili se uzgajati kao presadnica.
Presađivanje
Komorač koji se sije na mjesto uzgoja se zbog preguste sadnje mora se presaditi na drugo mjesto uzgoja. Postoji nekoliko načina pravilnog uzgoja i kako dobiti rjeđe redove. Prvi način je sjetva u povišenim gredicama ili kontejnerima u kojima se mogu kasnije presaditi na mjesto uzgoja. Ako se sjeme sije direktno, potrebno je prezagušene mladice po potrebi iščupati tijekom prva tri tjedna uzgoja te ih preseliti na željeno mjesto.
Prorjeđivanje
Kada se komorač sije na otvorenom, nakon rasta mladica je potrebno obaviti prorjeđivanje kako bi se svaka biljka ispravno razvila. Prorjeđivanje je izborno, pa se može odrediti udaljenost biljaka jedna od druge i maknuti one koje potencijalno mogu ometati jednolik rast. Biljke se prorjeđuju kada su duge minimalno 15 cm i zatim presađuju na novo mjesto za daljnji rast.
Bolesti
Bolesti komorača su često vezane uz bolesti peršina i celera, pa se lako prenose s jedne biljke na drugu. Najčešći uzrok su gljivična oboljenja koja oštećuju cijelu biljku i sprječavaju njezin rast. U nastavku donosimo najčešća oboljenja i kako ih se riješiti ili ih spriječiti.
Pjegavost lista
Pjegavost lista je gljivična bolest čiji su prvi simptomi žute pjege po listovima. Kasnije se razvijaju u smeđe pjege i zaraženi dio lista se može osušiti ili kovrčati. Često se širi kapljično, pa je najveća mogućnost zaraze tijekom kišnog vremena. Spriječiti je se može korištenjem tretiranog sjemena i rotiranjem kultura te poštivanje plodoreda.
Pepelnica
Pepelnica je još jedna gljivična bolest koja se očituje žutim pjegama na prednjoj strani lista i bjelkastim praškastim nakupinama na naličju lista. Moguće je da se bolest riješi tretiranjem fungicida, ali je optimalnije koristiti tretirano sjeme i zdravu zemlju kako bi se spriječio njezin nastanak.
Peronospora
Ova se gljivična bolest prenosi za vrijeme toplog i vlažnog razdoblja, a domaćin joj mogu biti mnoge kulture. Očituje se praškastim sporama na lišću, a uzrokuje propadanje cijele biljke i cvijeta. Riješiti je se može fungicidima, a kod težih stanja je potrebno ukloniti zaraženi dio nasada.
Hrđavost
Hrđavost je gljivična bolest koja se najčešće prenosi sa zaraženog nasada peršina ili celera, pa je prije sadnje potrebno dezinficirati zemlju. Osim toga, bolest se aktivira tijekom proljeća i s područja korijena se prenosi na gornji dio biljke. S vremenom oštećena biljka mijenja boju lišća i ono slabi te stabljika vene. Najbolji način je spriječiti bolest fungicidima.
Štetnici
Štetnici koji napadaju komorač se najčešće baziraju na list, iako ima i onih koji napadaju korijen. Iako neki uzrokuju samo estetske štete, postoje i neki koji su opasni za cijelu biljku. U nastavku donosimo najčešće štetnike i njihove posljedice.
Mrkvina muha
Mrkvina muha je veoma karakteristična za mrkvu i peršin, ali se lako prenosi i na komorač. Radi se o malom insektu koji se u skupinama nakuplja na stabljici. Hrane se sokovima iz biljke i ostavljaju žute pjege i ljepljivu tekućinu na kojoj se dalje šire infekcije. Tretiranje insekticidima je potrebno ako je količina veoma velika, na manjim napadima je moguće jednostavno ukloniti zaražene dijelove biljke.
Pravi moljac
Pravi moljac je opasan za vrijeme odlaganja jajašaca i razvoja ličinki. Ličinka se hrani zelenim dijelovima lista, pa ostavljaju samo kosture lista. Osim toga, buše tunele za odlaganje jajašaca što može dovesti do pucanja stabljiki. Najvažniji način borbe su prirodni neprijatelji, kao što su ptice, a za vrijeme velikih napada je moguće koristiti insekticide.
Voluharica
Voluharica je mala životinja koja živi u podzemlju i buši kanale hraneći se gomoljima i korijenjem. Najveću štetu radi u proljeće i lako ju je prepoznati zbog velike količine rupa u zemlji. Postoji nekoliko načina na koji je se može riješiti, ali najbolje je gredicu zaštititi zaštitnim mrežama.
Upotreba komorača
Komorač je biljka koja ima veoma raširenu upotrebu, ali se u našim krajevima još nedovoljno iskorištava. Najviše je popularan kao začin ili dodatak jelima, ali ima i mnoga ljekovita svojstva. Ovisno o načinu na koji se koristi, ima mnoge prednosti koje donosimo u nastavku.
Berba
Komorač se bere od rujna do listopada, a može potrajati i do studenog ili do prvih mrazova. Glavice ne smiju narasti prevelike jer tako postaju tvrđe. Režu se u zoni korijenovog vrata i važno je da se dva glavna lista skinu, dok se ostali prikrate. Zrela glavica ima masu od 150 - 300 g. Ako se za začine koriste sjemenke ili listovi, tada je potrebno čekati da biljka procvjeta, nakon čega se kosidbom skupljaju cvjetovi iz kojih se kasnije izvlači sjeme. Sjeme se bere za izradu eteričnog ulja, pa je potrebno prije upotrebe dobro osušiti ga. Kod komorača sjeme doživljava tehnološku zrelost u različito vrijeme, zbog čega se najčešće iskorištava smeđe sjeme.
Skladištenje
Ako skladištimo komorač s lišćem, možemo ga čuvati dva do tri tjedana kako bi lišće ostalo zeleno. Potrebno ga je držati u hladnjaku na temperaturi od 0 - 2°C. Ako se koristi samo glavica, možemo ga na toj istoj temperaturi držati i do 8 tjedana.
Pripravci
Kulinarstvo
Komorač je ukusna i slatkasta biljka, pa ima široku primjenu u gastronomiji. Ima nisku kalorijsku vrijednost, ali je bogat dobrim nutrijentima i vitaminima. Za pripremu jela se mogu koristiti svi dijelovi biljke.
Zadebljali korijen i glavica komorača se očiste od vanjskog sloja i režu na tanke kriške koje se mogu peći ili polumjesece za salatu. Koriste se za pripremu krem juha ili nadjeve za perad.
Stabljika se koristi za pripremu povrtnog temeljca, a list se koristi svježi kao dodatak začinima i umacima, kao što je preljev s maslinovim uljem za ribe ili umak od jogurta i metvice s komoračem. Dodaje se i u rižoto, tjesteninu, pečene slane pite, omlete i sendviče. Sušeni začin daje slatki okus jelu, a tradicionalno se koristi u kruhu i mješavini začina za kolače.
Od sušenih sjemenki tučenih u mužaru je moguće je pripremiti aromatičan čaj od komorača.
Kozmetika
Komorač ima upotrebu i u kozmetičkoj industriji. Najčešće se koristi eterično ulje kojeg u velikoj količini ima u sjemenkama. Ulje se dodaje u preparate za njegu lica i tijela, ali najčešće u ulja za masaže i opuštanje mišića. Koristi se u kremama za zrelu kožu i preparatima za pomoć kod celulita.
Medicina
Komorač je veoma ljekovita biljka i često se koristio u narodu kao lijek za mnoge bolesti ili stanja. Čaj od komorača je dobar za poboljšanje probave i čišćenje organizma od štetnih stvari. Pomaže i kod grčeva, a ako se pije prije jela, pojačava apetit. Pomaže kod simptoma menopauze ili PMS-a, a dokazan je i utjecaj na poboljšanje imuniteta. Vate natopljene čajem od komorača pomažu kod natečenih očiju i bolesti očiju, dok žvakanje sjemenki pomaže kod lošeg zadaha, a grgljanje čaja kod natečenih afti.
Zanimljivosti
Komorač je biljka poznata iz stare povijesti. Koristio se u antičkoj Grčkoj i Rimu te Egiptu. U centralnoj Aziji je bio popularan zbog slatkog okusa koji sliči anisu. U starom je Rimu bio osobito cijenjen i koristili su se svi njegovi dijelovi. Tijekom Srednjeg vijeka je bio veoma cijenjen, a zahvaljujući ljekovitim svojstvima u današnje vrijeme se ponovno masovno koristi i uzgaja.
Zanimljivo je da komorač jako privlači pčele i dobra je medonosna biljka, pa se od njega može sakupiti puno meda. Osim toga, odličan je kao dodatak kolačima i ima intenzivniji okus. U staroj povijesti Rima je zabilježeno korištenje sjemenki kao prvog sredstva za mršavljenje jer se smatralo da otapa masne naslage oko trbuha. U srednjem se vijeku koristio kao zaštita od vještica, pa se na Ivanjsku noć vješao oko vrata za zaštitu kućanstva.
U Hrvatskoj je za komorač uvriježio i pogrešan naziv biljke - koromač - pa se u govoru jednako koriste oba naziva.
Foto: Zorro4 / Pixabay
Odgovori