Komorač, u našim krajevima poznat pod nazivima primorski i slatki kopar, morač i koromač, nosi latinski naziv Foeniculum vulgare. Komorač je dvogodišnja ili višegodišnja zeljasta biljka koja ima snažno razvijen korijen iz kojeg u proljeće izbija višestruko razgranata stabljika koja može biti visoka i do 1,5 metar. Na stabljici rastu listovi koji imaju vrlo uske isperke.
Cvate od lipnja do listopada, a cvjetovi su sitni, skupljeni u plosnate i štitaste cvatove te su zagasito žute boje. Plodovi su smeđe boje, suhi, vretenasti i dugi do 1 cm.
Ovisno o redoslijedu cvatnje, sazrijevaju postupno. Samoniklo raste po našem Primorju što ni ne čudi jer je sredozemna biljka. Kao ljekovita biljka komorač se sadi po cijelom svijetu, a u prirodi raste po poljima, travnjacima, vrtovima, maslinicima te uz putove.
Povijest komorača
Pradomovina komorača je Sredozemlje, a njegova ljekovitost i upotreba spominju se u egipatskoj, kineskoj, grčkoj i rimskoj medicini. Drevni narodi koristili su komorač za liječenje bolesti želuca, pluća, očiju, grla te mnogih drugih tegoba. Na Istoku je poznato da se komorač koristio za liječenje pretilosti. Na azijskom prostoru i u antici veoma su ga cijenili jer je njegov okus sličan anisu.
Stari Rimljani jeli su njegovo korijenje, listove i sjemenke u raznim salatama te su ih dodavali i u kruh. Komorač su veoma voljele Rimljanke koje su ga grickale zbog njegovog svojstva da otapa masno tkivo oko struka, ali i diuretičkog djelovanja. Mnogi ratnici su jeli komorač kako bi održali snagu i sačuvali zdravlje.
U Srednjem vijeku koristio se za rastjerivanje kukaca. Postoji vjerovanje da se komoračem plašilo vještice pa se na 23. lipanj, uvečer za vrijeme Ivanjske noći, vješao na vrata. Često se stavljao u ključanice kako nikakvo zlo ne bi ušlo u kuću noću.
Uzgoj i berba komorača
Način uzgoja komorača je sličan načinu uzgoja peršina ili mrkve. Najbolje će mu odgovarati rahla i plodna tla koja su bogata organskim gnojivima. Komorač dobro podnosi zimu, a za njegov uzgoj je jako bitna dobra opskrbljenost vodom. Ako mu nedostaje vode vrlo brzo će formirati cvjetonosno stablo i počet će cvjetati.
Komorač ima izuzetno sitno sjeme koje ostaje klijavo od 4 do 5 godina. Zbog velikog sadržaja eteričnih ulja, sjeme komorača sporo klija. Stoga, kako bi se ubrzalo klijanje dobro ga je potopiti u vodu prije sjetve. Voda treba biti sobne temperature, a sjeme se preporučuje namakati najmanje 2 dana. Najbolje bi bilo sjeme staviti u platnenu vrećicu i u tom periodu promijeniti vodu nekoliko puta. Potom se sjeme prosuši i može ga se posijati.
Mogu se proizvoditi presadnice kao kod celera, a može se i direktno posijati u zemlju. Sije se na dubinu od 1 cm. Na stalnom i otvorenom mjestu sije se na razmake između redova koji su od 60 do 70 cm, a u redu između biljaka trebalo bi ostaviti razmak od 15 do 20 cm.
Ako se komorač proizvodi iz presadnica, taj proces će trajati od 30 do 40 dana, a dobivene biljke bit će dobro razvijene i visoke do 15 cm. Kada se sade mlade biljke komorača, potrebno ih je skraćivati isto kao i kod celera.
Dok traje vegetacija potrebno je malčirati tlo oko biljaka i redovno ga okopavati. Isto tako, ako je sjetva pregusta treba prorjeđivati biljke te ih navodnjavati i gnojiti. Razlog tome je to što komorač ne podnosi nedostatak vlage i pokoricu.
Berba komorača obavlja se prije samog cvjetanja. Glavice spremne za berbu dostići se promjer od 8 do 10 centimetara. Tijekom zime mogu se čuvati u kutijama u kojima je vlažan pijesak. U proljeće je iste glavice moguće ponovno posaditi. Može se čuvati i u hladnjačama na temperaturi od 0 ºC, gdje vlažnost zraka iznosi 90 do 95%.
Priprema čaja od komorača
Čaj od komorača priprema se od 2 velike žlice listova, cvjetova, korijena i plodova koji se stavljaju u 1 l vrele vode i kuhaju 5 minuta. Potom se čaj procijedi i pije vrlo topao tijekom dana, a koristi se kod slabe probave i upale bubrega.
Od komorača se mogu pripremiti razne čajne mješavine koje imaju ljekovito djelovanje.
Prva čajna mješavina radi se od 2 velike žlice mljevenih plodova komorača i 2 čajne žličice metvice. Mješavina se stavlja u 1 l vrele vode i kuha 5 minuta te procijedi. Ovako pripremljeni čaj pije se topao tijekom dana, a povoljno će djelovati na organizam jer poboljšava probavu, uklanja crijevne smetnje i djeluje umirujuće.
Druga čajna mješavina priprema se od 2 velike žlice metvice, 2 velike žlice mažurana i 2 velike žlice komorača koje se preliju litrom vrele vode i ostave 10 minuta. Čaj se procijedi i pije topao kroz dan kao lijek protiv debljanja koje je uzrokovano tjeskobom.
Treća čajna mješavina priprema se tako da se po 3 velike žlice anisa, majčine dušice i komorača preliju s 1 l vrele vode i ostave 10 minuta poklopljeno. Čaj se procijedi i pije vrlo topao tijekom dana kako bi se održala vitka linija.
Upotreba komorača
Cijela biljka komorača je ljekovita, a najviše eteričnih ulja sadržavaju plodovi. Ako postoji mogućnost uvijek je bolje koristiti samonikli komorač nego onaj uzgojeni. Isto tako najbolje ga je koristiti u svježem stanju, ali se također može i sušiti. Plodovi se beru dok su suhi i to postupno kako sazrijevaju. Vrlo je cijenjen kao začinska biljka, ali se jednako primjenjuje i kao lijek.
Na organizam i ljudske procese u tijelu djeluje tako da regulira menstruaciju, stvara mlijeko u grudima kod dojilja, otklanja začepljene grudi i tijekom dojenja održava njihovu čistoću. Djeci daje miran san, regulira probavu, zaustavlja štucanje i povraćanje, poboljšava mokrenje i izbacivanje crijevnih plinova te povoljno djeluje na pluća i bronhije jer smiruje napadaje kašlja, hripavca i astme. Liječi grlobolju i uspješan je protuotrov kod trovanja jodom.
Moguće nuspojave konzumacije čaja od komorača
Iako se komorač smatra ljekovitom i sigurnom biljkom za konzumaciju u pravilnim količinama ipak postoje osobe i pacijenti koji njegovo doziranje moraju prilagoditi. Stoga se prije konzumacije pripravaka komorača u ljekovite, ali i kulinarske svrhe treba svakako posavjetovati s liječnikom kako ne bi došlo do alergija, mučnina ili blagog povećanja menstrualnog protoka.
Ako se upotrebljava u velikim dozama mogao bi uzrokovati nepravilan rad srca i otežano disanje.
Poznato je da eterično ulje od komorača ne smiju koristiti dojilje i trudnice te djeca i sve osobe koje boluju od estrogen ovisnih karcinoma zbog toga što eterično ulje ima karminativno djelovanje koje je slično hormonalnom odnosno estrogenu.
Sušenje i čuvanje komorača
Stabljike komorača imaju blagi okus koji će se zadržati i nakon sušenja, a sjemenke imaju jaču aromu i ostavljaju gorkasto slatki okus u ustima. Listovi se beru tijekom cijele godine, a sjemenke na jesen kada požute. Korijen se također vadi na jesen i suši.
Nadzemne dijelove komorača nije potrebno prati prije sušenja već ih je dovoljno istresti na plahtu ili čisti papir i ukloniti nečistoće. Svi dijelovi mogu se sušiti zavezani u svežnjeve ili nanizani na konopac iznad peći ili u potkrovlju gdje je dobar protok zraka. Velike količine komorača mogu se sušiti u sušarama, ali za manje količine bitno je da se osigura prozračno i sjenovito mjesto poput tavana.
Posušeni dijelovi komorača čuvaju se u platnenim vrećicama ili staklenim posudama.
Foto: Schwoaze / Pixabay
Odgovori