Mrkva - Vrtlarica.hr

Mrkva (lat. Daucus carota subsp. sativus) izuzetno je popularna dvogodišnja zeljasta biljka koja pripada porodici štitarki (Apiaceae) u kojoj se nalaze neki od najpoznatijih začina poput komorača, korijandera, kumina, crnog kima, peršina i celera. Raširena je po cijelom svijetu i može se naći na svim kontinentima, a kod nas je poznata još i pod nekoliko narodnih naziva, poput koren, žuta repa, merlin i mrkvač.

Poznato je kako se predak današnje mrkve prije više od 1000 godina uzgajao na području centralne Azije i Bliskog Istoka. No, tadašnja mrkva nije bila kao današnja, a razlikovala se ponajviše po ljubičastom korijenu. Mrkva žutog korijena prvi put se pojavila u Afganistanu u vrijeme Antičke Grčke te je postepeno razvijena u začetne oblike mrkve kakvu znamo i danas. Prve sorte bile su vlaknaste strukture i tvrdog korijena, zbog čega sve do renesanse nisu uživale popularnost.

Tek u 17. stoljeću uzgojeno je nekoliko sorti mrkve, a među njima i ona narančastog korijena i ugodnog okusa. Ta sorta i dalje je raširena Europom, dok u južnoj Aziji i sjevernoj Africi prevladava mrkva ljubičastog korijena. Današnja biljka ima debeli i mesnati korijen slatkastog okusa i hrskave teksture. Nadzemne peraste listove krasi zelena boja, dok su okusom gorki. Divlji oblik mrkve pak ima žilav korijen bijele boje iz kojeg izbija do 1 m visoka biljka. Njena konzumacija preporučuje se tek u prvoj godini jer korijen kasnije postaje drvenast.

Sorte mrkve

Mrkva ima mnogo sorti koje se dijele prema boji korijena. I dok su najzastupljeniji kultivari narančaste boje, zadebljali korijen mrkve može biti i žute, bijele ili ljubičaste boje. S obzirom na dužinu vegetacije, kultivare mrkve dijelimo na rane (60 - 90 dana), ljetne (105 - 130 dana) i kasne (165 - 190 dana).

Još jedan kriterij po kojem možemo kategorizirati mrkvu je i oblik korijena, no zbog velikog broja različitih oblika često se sortiraju prema tipu starijih vrsta. Neke od najpoznatijih vrsta su Pariška tržna, Amsterdamska, Nantes, Chantenay, Berlicum i Flaker.

Pariška tržna

Pariška tržna mrkva je okrugla sorta namijenjena uzgoju u zaštićenom prostoru ili ranom uzgoju na otvorenom. Promjera je 3 cm, a može doseći dužinu i do 3 ili 4 cm.

Amsterdamska

Amsterdamsku mrkvu karakterizira valjkasti oblik korijena s tupim vrhom. Može doseći dužinu do 12 cm i promjer od oko 1,5 cm. S obzirom na to da se radi o mladoj mrkvi, najčešće se prodaje bez lišća, a konzervirati ju je moguće zamrzavanjem ili sterilizacijom.

Nantes

Nantes je najbrojnija sorta mrkve. Odlikuje je valjkast korijen s tupim vrhom, dužine do 20 cm i promjera 3 cm. Najviše se uzgajaju ljetni kultivari, ali zastupljeni su i srednje rani te srednje kasni. Najčešće se konzumira svježa, ali moguće ju je i konzervirati zamrzavanjem.

Chantenay

Korijen Chantenay sorte je stožastog oblika s tupim vrhom. Doseže dužinu do 16 cm i promjera oko 4 cm. Pripada jesensko srednje kasnom tipu i vrlo je praktična zbog mogućnosti skladištenja, prerade sušenjem i zamrzavanja.

Berlicum

Sorta Berlicum ima dugačak valjkasti korijen s tupim vrhom koji može narasti čak do 30 cm. Promjera je oko 3,5 cm i uglavnom spada među kasne kultivare. Za konzumaciju u svježem stanju berba se odvija u jesen, ali radi se o vrsti prikladnoj i za preradu i skladištenje.

Flaker

Flaker je stožastog oblika, zaobljenog ili zašiljenog vrha. Doseže dužinu do 30 cm i promjera je oko 4 - 5 cm. Flaker je kasni kultivar, idealan za preradu na sve načine.

Uzgoj mrkve

Mrkva je dvogodišnje povrće koje se obično bere u prvoj godini rasta prije nego što prezimi i pusti cvjetove sljedeće godine. Lišće je fino raščlanjeno složenim listovima nalik paprati. Najpoznatija je po dugim, narančastim korijenima, ali uzgojni oblik se tijekom godina proširio na nekoliko boja i oblika.

Tlo

Mrkvi odgovara pjeskovito i blago kiselo tlo, pH vrijednosti 5,5 - 6,5, a kako bi se izbjegla deformacija korijena, treba izbjegavati glinovita i nestrukturirana tla. Mrkva ne podnosi korove, stoga se u tlo prije sadnje dodaju herbicidi. Pri osnovnoj jesenskoj obradi tlo se ore na dubini od oko 25 - 30 cm, a tada se i zaorava prezreli stajski gnoj. Proljetnu obradu tla moguće je vršiti u slučaju kasnije sjetve za jesensku i zimsku potrošnju.

Obrada tla vrši se ljetnim i jesenskim oranjem. Ljeti se plitko ore iza kultura koje rano napuštaju tlo, a tijekom jeseni ore se duboko iza pretkultura koje tijekom jeseni napuštaju tlo.

Klima

Mrkva najbolje uspijeva u klimama sa svijetlim, sunčanim i toplim ljetima i blagim, vlažnim zimama. Idealna temperatura za rast mrkve je između 15 i 20°C, iako mogu rasti u širokom rasponu temperature, uključujući i one niže od 0°C. Mrkva je otporna na mraz, pa nije problem njeno uspijevanje u klimama sa zimama koje su hladnije od prosjeka. Vlažnost zraka nije presudna za rast mrkve, ali se preporučuje zalijevanje tijekom sušnijih razdoblja.

Vrijeme sadnje

Sadnja mrkve započinje u proljetnim i ljetnim mjesecima, a ako su vremenski uvjeti izuzetno povoljni, sadnja može započeti već u veljači. Sjeme može proklijati već na temperaturi od 3°C, ali treba obratiti pažnju na to da će u tom slučaju nicanje trajati dugo. Nakon nicanja, mlade biljke mogu podnijeti temperaturu do -5°C te su imune na mraz. Kod ranijih sorti ti uvjeti mogu doprinijeti prelasku u generativnu fazu već u prvoj godini. Biljka se najbolje razvija na temperaturi od oko 18°C, dok će na temperaturi većoj od 30°C korijen mrkve ostati sitan i sporo će se razvijati.

Slaganje kultura

Mrkva se najčešće sadi na stalnom mjestu. Za ljetno jesenski uzgoj sije se u redovima ili trakama, a za raniji proljetni uzgoj se sije na gredice. Kako bi se smanjila mogućnost bolesti i kako bi je se zaštitilo od mrava ova biljka uzgaja se u plodoredu. Stoga je potrebno brinuti o uzgojnom mjestu i pretkulturi.

Mrkva se sije na površinama na kojima su ranije boravile kulture gnojene stajnjakom i koje nisu bile zakorovljene. Sadnja amaranta kao susjeda pomaže u rahljenju zemlje što je korisno za korjenasto povrće poput mrkve. Najbolji predusjev za mrkvu svakako su rajčica, kupus, paprika i neke mahunarke poput soje, rogača, kikirikija i boba. U slučaju kasnog usjeva, mrkva je često postrna kultura iza graška ili krumpira, a kao prethodni usjev dobra je za sve ostale kulture. Na istu površinu može se saditi nakon 3 - 4 godine.

Kopar, češnjak, peršin i bosiljak se često sade uz mrkvu zbog svojih repelentnih svojstava za štetnike koji često napadaju mrkvu i pomažu u produživanju životnog vijeka mrkve, čuvajući je od propadanja.

Ne odgovaraju joj biljke koje imaju velike zahtjeve za vodom kao što su bundeva ili buča, tikva, tikvica, lubenica, butternut tikva i hokaido tikva. Također se ne preporučuje saditi uz kupus koji dijeli iste potrebe za hranjivim tvarima što može dovesti do smanjenja produktivnosti obje biljke, zatim rotkva, korijander i grah koji proizvode fitoncide koji mogu utjecati na rast mrkve.

Faza mirovanja

Faza mirovanja kod mrkve je period kada biljka ne raste i ne cvjeta, a može biti uzrokovana različitim čimbenicima, kao što su smanjenje duljine dana, visoke temperature ili stres zbog suše. Uzgajivači mrkve često provode fazu mirovanja kako bi se smanjila potreba za njegom i kako bi se omogućilo tlu da se oporavi prije nove sezone rasta. U fazi mirovanja, biljka neće proizvoditi nove izdanke, a lišće će početi žutjeti i padati.

Kako bi se stimulirao nastavak rasta nakon faze mirovanja, uzgajivači često koriste metode poput zalijevanja, hranjenja i zaštite od štetnika. Važno je osigurati da mrkva uđe u fazu mirovanja u optimalnom vremenskom razdoblju i da se ispravno brine za nju kako bi se osiguralo da će nastaviti rasti i cvjetati u sljedećoj sezoni.

Sadnja mrkve

Ako se sadi u proljeće, sjeme će proklijati za 10 - 21 dana, a od sjemena do berbe obično će proći 50 - 75 dana. Mrkva voli mjesta na kojem ima sunca 6 - 8 sati dnevno ili s malo sjene u kasnim poslijepodnevnim satima. Tlo bi trebalo biti rahlo, pjeskovito i dobro drenirano jer će mrkva sporije sazrijevati ako je prisiljena rasti na teškim tlima. Uzgoj mrkve u uzdignutim gredicama s rahlim tlom najidealnija je situacija i uvjet za sadnju i uzgoj mrkve.

Biljka je kojoj odgovara hladno vrijeme pa se tako sadnjom presadnica ili sjetvom sjemena može započeti čim je tlo pogodno za obradu u rano proljeće, čak 2 - 3 tjedna prije posljednjeg mraza. Također se može saditi u kontinuitetu svakih nekoliko tjedana tijekom proljeća, dok se za toplije klimatske uvjete preporučuje sadnja u jesen i tijekom zime.

Sadnja sjemena

Gredice omogućuju brži rast sjemenja zbog toga što se brže zagrijavaju, a mogu biti uske oko 75 cm ili široke oko 100 cm. Na široke se sije 5 redova mrkve, a na uske 2 reda. Razmak između redova trebao bi biti od 30 - 40 cm, a između redova 2 - 3 cm. Sjeme se stavlja na dubinu od 1,5 - 2 cm. Poželjno je birati kalibrirano i tretirano sjeme protiv bolesti kako bi što više sjemenja niknulo. Redovi se nakon sjetve pritišću valjkom.

Sadnja sadnice

Sadnja sadnica mrkve se obično vrši u proljeće ili jesen. Tlo bi trebalo biti čisto, plodno i dobro drenirano s dodatkom komposta ili hranjivih tvari. Odabire se sunčano i zaštićeno mjesto i pripremaju sadnice ili sade direktno u tlo, pazeći na širinu između redova od najmanje 15 cm. Sadnice trebaju biti posađene na dubinu od oko 2,5 cm, s udaljenošću između sadnica od oko 5 cm. Nakon sadnje, potrebno ih je dobro zaliti i redovito njegovati pazeći da tlo nikada ne bude previše mokro.

Uzgoj u vrtu

Sadnja mrkve u vrtu obično se vrši u proljeće ili jesen, ovisno o klimatskim uvjetima područja u kojem se sadi i sadi li se sjeme ili sadnica. U oba slučaja, tlo bi trebalo biti očišćeno od korova i pretkultura, dobro drenrano i nahranjeno kompostom ili drugim hranjivim tvarima. Mrkva se sadi na sunčano mjesto zaštićeno od jakih udara vjetra. Sjeme se može saditi direktno u tlo ili uzgojiti presadnice koje će se kasnije saditi na otvoreno u vrt. Udaljenost između sasdnica biljaka bi trebala biti najmanje 5 cm, a sade se na dubinu od otprilike 2,5 cm. Nakon sadnje, obavezno ih je dobro zaliti pazeći da zemlja ne bude previše mokra.

Uzgoj u plasteniku

Mrkva se većinom uzgaja na otvorenom prostoru, no njen uzgoj moguć je i u zatvorenom. U tom slučaju može se sijati u veljači, a brati već u travnju, nakon čega se na njeno mjesto sade paprika, krastavci ili rajčica. Za rano nicanje, sjetveni sloj treba biti vlažan, a ako se gredice pokriju agril folijom ono se može i ubrzati. Iza mrkve tlo ostaje rahlo, što je čini dobrom predkulturom.

Uzgoj u posudama

Mrkva je zahvalno povrće za uzgoj u posudama, a poželjno je koristiti duboke posude s drenažnim otvorima. Idealne vrste za takav način uzgoja su okrugle i kratke kako bi korijenje imalo dovoljno mjesta. Mrkve uzgojene u posudama neophodno je redovito zalijevati, a ako se uzgaja na balkonu, potrebno je imati na umu da mrkva baš ne podnosi presađivanje, stoga ju ne treba posijati pregusto.

Održavanje nasada

Održavanje nasada mrkve uključuje redovito zalijevanje tako da se tlo ne isušuje, ali se ne smije ni prekomjerno navlažiti. Hranjive tvari kao što su kompost ili gnoj trebaju se dodati tijekom sezone kako bi mrkve rasle zdrave. Korov se mora redovito uklanjati kako ne bi uzimao hranjive tvari iz tla. Udaljenost između redova i sadnica treba ostati čista i slobodna od korova. Također je potrebno paziti na znakove štetnika i ako je potrebno koristiti prirodne metode kontrole nametnika ili kemijske proizvode.

Održavanje i njega

Plitko kultiviranje s ciljem rahljenja tla i zalijevanje nužni su za održavanje i njegu nasada, a nakon razvijena 2 ili 3 prava lista mrkvu također treba i prorijediti.

Zalijevanje

Kako bi mrkva bila uspješna potrebna joj je ravnomjerna opskrba vodom, a za uspješno i ujednačeno nicanje sjemena ključno je u sjetvenom tlu osigurati optimalnu vlagu. 50 - 70 dana nakon sjetve kreće faza zadebljanja korijena, vrijeme je to kad biljka ima najveće potrebe za vodom te joj je, u slučaju premalih oborina, potrebno navodnjavanje od 20 - 30 mm. Navodnjavanje ne smije biti preobilno u vrijeme maksimalnog porasta zadebljalog korijena, 80 - 100 dana nakon sjetve, jer korijen u tom slučaju može pucati.

Mrkva se navodnjava metodom kišenja. Time se voda po tlu raspodjeljuje u obliku prirodne kiše. Funkcionira tako da uređaj povlači vodu iz izvora, koju zatim tlačeći cijevima, preko raspršivača, raspodjeljuje po zemljištu. Prednosti ovakvog navodnjavanja su ogromne, a može se koristiti u različitim topografskim uvjetima i ne zauzima obradivu površinu. Osim toga, pripremni radovi na tlu su minimalni, a tlo je manje izloženo pogoršanju fizikalnih svojstava.

Kišenjem se ne smanjuje korištenje mehanizacije, a navodnjavati se mogu i mladi nasadi i tek zasijana polja. Kišenje zbog točnog doziranja pruža osigurava ekonomičnost. Postoji veći izbor raspršivača, no za ravnomjerno kišenje povrtlarskih kultura najbolje je lagano kišenje raspršivačima male jačine i dometa.

Gnojidba

Mineralna gnojidba mrkve odvija se prema planiranom prinosu na osnovi analize tla. Prije sjetve se dodaje oko 800 kg/ha NPK 7 - 20 - 30 + Fe + Zn plus 200 kg/ha Uree 46% N. Za vrijeme vegetacije biljka se prihranjuje s KAN-om i to u odnosu od 300 kg/ha. Važno je znati kako se mrkvu ne smije tretirati nezrelim stajskim gnojem jer ono sadrži nerazgrađene tvari i pridonosi nepravilnom rastu korijena, a može privući i mrkvinu muhu.

Razmnožavanje

Mrkva se može razmnožavati na tri glavna načina: sjetvom sjemena, djelomičnim presađivanjem i reznicama. Najčešći način je sjetva sjemena u tlo, gdje se sjeme sije u redove i zalijeva dok ne izbiju sadnice. Djelomično presađivanje se koristi za razmnožavanje starih biljaka mrkve, koje se uzimaju iz tla i dijele na više dijelova koje se zatim sadi u novo tlo. Razmnožavanje reznicama uključuje rezanje gornjeg dijela biljke s nekoliko listova i stavljanje u vodu ili tlo, a novi korijeni počinju rasti i razvijati se u novu biljku. Odabir načina razmnožavanja ovisi o potrebama uzgajivača i uvjetima sadnje.

Presađivanje

Presađivanje mrkve se obično radi kada biljka postane previše velika za svoje trenutno mjesto u vrtu ili kada se želi pomladiti biljka. Odabire se sunčano mjesto u vrtu s dobro drenirajućim tlom. Prije presađivanja, tlo se mora dobro ukopati i obogatiti hranjivim tvarima. Biljka se iz tla vadi pažljivo, pazeći da se ne ošteti korijenje. Uklanjaju se suhi i oštećeni dijelove biljke i oreže lišće na oko 1/3. Zatim se buše rupe u tlu, tako da se biljka može ukopati do iste dubine kao i prije, a nakon toga biljka stavi u novo tlo i dobro zalije.

Pomlađivanje

Pomlađivanje mrkve se obično radi u cilju jačanja biljke i povećanja prinosa, što se može postići presađivanjem starih biljaka u novu posudu ili na novo mjesto koje će osigurati dodatne hranjive tvari i prostora za rast. Djelomično presađivanje također može biti korisno, kada se stari dio biljke uklanja iz tla i razdijeli na više manjih dijelova, a svaki se potom sadi u novo tlo i zalijeva. Novi korijeni će se razvijati, a biljka će jačati.

Prorjeđivanje

Prorjeđivanje pomaže pravilnom razvoju korijena mrkve, a obavlja se tako da se na svakih 5 cm ostavlja po jedna biljka. Istovremeno, dok se prorjeđuje mrkva možete se plijeviti i korov i tako uštedjeti vrijeme.

Rezidba

Mrkva se može rezati ili zbog estetskih razloga ili kako bi se spriječilo truljenje vrha. Kada mrkva raste, njena glavica može biti izložena vlazi i zraku, što može dovesti do truljenja. Ako se želi izbjeći, preporučuje se rezati vrh mrkve kako bi se smanjila izloženost zraku i vlazi. Također, ako se želi postići da mrkva raste ravnomjerno i da bude jednolika, može se orezati vrh kako bi se omogućilo da se korijen razvije ravnomjerno. Orezivanje mrkve nije obavezno, ali može pomoći u održavanju kvalitete i izgleda povrća.

Zaštita od vjetra

Mrkva je učinkovita u proizvodnji korijena i raste bez posebne zaštite od vjetra. Međutim, ako vjetar previše puše, može oštetiti korijen mrkve, pa u tom slučaju zaštita od vjetra može biti potrebna. U takvim situacijama, za zaštitu se mogu koristiti zaštitne mreže, staklene ili plastične kutije kako biste zaštitili mrkvu od vjetra.

Zaštita preko zime

Ako se želi mrkva zaštititi od mraza tijekom zime, preporučuje se sadnja u zemlju koja je dobro izolirana i štiti od hladnoće ili pokriti nekim materijalom koji će nasad zaštititi od mraza, primjerice slojem malča, slamom, lišćem ili agro fibrom.

Da bi se tlo pripremilo za sadnju mrkve sljedeću sezonu potrebno je očistiti ga od svih ostataka biljaka, korova i nečistoća, zatim izvršiti oranje tla kako bi zrak i voda bolje prodrali u tlo. Nakon toga, dodati kompost ili druge organske tvari u tlo kako bi se poboljšala struktura i plodnost tla, očistiti tlo od kamenčića i korijena i izvršiti dubinsko oranje tla kako bi se osiguralo da hranjive tvari prodiru u tlo. Nakon toga, se gnječi tlo kako bi se hranjive tvari ravnomjerno rasporedile po tlu. Ako je tlo previše suho ili previše vlažno, potrebno ga je izravnati i osigurati optimalnu vlažnost prije sadnje.

Bolesti

Najučestalije i ekonomski najznačajnije bolesti mrkve su crna trulež, pepelnica i palež lišća mrkve. Mjera zaštite svakako je korištenje najmanje dvogodišnjeg plodoreda te sjetva tretiranog sjemena. Bolesti mrkve se mogu prenositi na biljke putem zaraženog sjemenja, vode ili zemlje, štetnika ili u kontaktu sa zaraženim biljkama. Da bi se spriječio razvoj bolesti i štetni utjecaji, potrebno je pravilno brinuti o biljkama i primjenjivati preventivne mjere, kao što su pravilno održavanje tla i korištenje zdravog sjemenja.

Crna trulež

Crna trulež (lat. Alternaria radicina) uglavnom zahvaća pojedine dijelove mrkve te se postupno širi na cijeli korijen. Mrkva se ovom bolešću može zaraziti putem zaraženih listova, a često je prisutna na sjemenskoj mrkvi. Kod crne truleži specifična je jasna razlika između zdravih i zaraženih područja.

Pepelnica

Pepelnici (lat. Erysiphe heraclei) pogoduju toplo vrijeme i velika vlažnost zraka. Na samom početku jastučići pepelnice su mali te bivaju isprani navodnjavanjem. No, kod jače zahvaćenosti stradaju cijeli list i stabljike koje pobijele. Simptome tad zamijeni crna pjegavost.

Palež lista

Palež lista mrkve (lat. Alternaria dauci) uzrokuje pojavu crnih pjega na listu i lisnim stabljikama, nakon čega se cijeli list suši i biva uništen. Bolest se brzo širi, a zbog nje se prinos uvelike smanjuje.

Štetnici

Štetnici su čest problem prilikom uzgoja mrkve, a neki od najčešćih su grinje, moljci, crvi i štitonoše, dok je na našem području najpoznatija mrkvina muha. Svi štetnici se hrane biljkama, što može dovesti do smanjenja prinosa i kvalitete ploda. Neki od njih također mogu prenositi bolesti i dodatno štetiti biljkama. Kako bi se spriječile štetne posljedice i osigurala dobra produkcija, potrebno je primjenjivati preventivne mjere poput pravilnog održavanja tla, primjene biološke kontrole i primjene sredstava za suzbijanje štetnika.

Mrkvina muha na biljci radi štetu u obliku bušotina, a zbog zaraze ličinkama mrkva zaprima neugodan i gorak okus i nije pogodna za konzumaciju. Napadnuta biljka je prepoznatljiva po ljubičastom lišću koje naknadno požuti i suši se.

Upotreba mrkve

Mrkva je jedna od najpopularnijih korijenskih kultura poznatih čovječanstvu. Potražnja za njom je iznimna zbog njene rasprostranjene iskoristivosti., pa ju tako možemo pronaći u gotovo svakoj kuhinji, ali i u proizvodima za ljepotu i zdravlje. Svaki dio mrkve je upotrebljiv - osim prepoznatljivog korijena iskoristivo je i lišće koje služi kao začin ili dodatak jelima. Od ljekovitih sjemenki mrkve pravi se eterično ulje, a od korijena se izrađuje uljni macerat koji se koristi za njegu kože.

Berba

Mrkvin korijen se ne mora formirati do maksimuma kako bi bio spreman za branje. No, okus potpuno formiranog korijena mrkve u pozitivnom smislu razlikuje se od konvencionalno uzgojenih mrkvi. U takvoj mrkvi nema gorčine koja nastaje od ostataka pesticida, što je posebno važno u kašicama za djecu ili sokovima.

Prije čupanja, mrkvu treba lagano gurnuti u tlo kako bi se povećala rupa, zatim je potrebno odvojiti korjenčiće koji glavni korijen spajaju s tlom i tako iščupati biljku. Nakon vađenja mrkvi iz tla, mogu se ostaviti na površini zemlje dan ili dva kako bi se dobro održale. Tako se koža mrkve učvršćuje, što je iznimno važno prije zimske pohrane mrkve. Taj proces naziva se "sušenjem". Listovi izvađenih mrkvi režu se na mjestu spajanja s korijenom, neposredno iznad vrata.

Sušenje

Sušenje mrkve podrazumijeva proces izvlačenja vlage iz mrkve kako bi se produžilo njeno skladištenje i spriječilo propadanje. Ovo se može postići na nekoliko načina, uključujući sušenje na suncu, sušenje u pećnici i sušenje u sušilici. Prije sušenja, mrkve se moraju očistiti, oguliti i narezati na željene komade. Zatim se stavljaju na čistu i suhu površinu za sušenje na suncu, u pećnicu ili u dehidratoru, gdje se kontroliraju i okreću dok se ne dobije željena razina vlage. Nakon što se mrkva potpuno osuši, treba je adekvatno skladištiti na tamnom i suhom mjestu.

Skladištenje

Kasne mrkve najbolje se čuvaju ako ih se preko zime ostavi u zemlji, zaštiti će svakako pridonijeti i 5 cm debeo sloj lišća ili slama koji pridržavaju agrotekstil.

Mrkva se može skladištiti i u drvenom sanduku kojeg prethodno treba obložiti grubom tkaninom. Pri tom je važno mrkvu ne prati, već samo s nje ukloniti ostatke zemlje, bez da se ošteti korijenje. U sanduk treba složiti debeli sloj izolacijskog materijala na koji se polažu plodovi koje se zatim ponovno prekrivaju izolacijskim materijalom. Tako spremljeno povrće skladišti se na temperaturi 0 - 4°C.

Pripravci

Kulinarstvo

U kulinarstvu je mrkva jedno od glavnih sastojaka brojnih jela. Kao korjenasto povrće cijenjena je posebno zbog hranjivosti i vitaminskih i mineralnih sastojaka. Karakterističan je sadržaj suhe tvari od 12 - 17% u kojoj prevladavaju ugljikohidrati. Mrkva sadrži provitamin A (karotin) koji iznosi 5,4 - 19,8 mg / 100 g. Najviše ga ima u sorti narančastog korijena. Osim toga, u korijenu mrkve nalaze se i drugi vitamini, B1, B2, B6, C, D, E i K.

Medicina

Mrkva se proširila Mediteranom i koristila u medicinske svrhe kod starih Grka i Rimljana. Dan danas se ova biljka široko koristi u medicini. Njen korijen sadrži mnogo korisnih stvari poput vlakana, karotena, vitamina i minerala te organskih kiselina i esencijalnih ulja. Mrkva održava zdravlje kože, čuva vid, regulira krvni tlak te obnavlja oštećene stanice. Ovo povrće je jedan od najboljih izvora vitamina A koji je od velike važnosti za ljudski organizam.

Zanimljivosti

Zahvaljujući svojoj velikoj popularnosti, mrkva je bila i prvo povrće koje je početkom 19. stoljeća konzervirano.

Prve mrkve uzgajane su zbog lišća i sjemena dok korijen nije bio popularan.