Mrkva

Mrkva (lat. Daucus carota subsp. sativus) izuzetno je popularna dvogodišnja zeljasta biljka koja pripada porodici štitarki (lat. Apiaceae). Ova štitarka raširena je po cijelom svijetu i može se naći na svim kontinentima, a kod nas je poznata još i pod nekoliko narodnih naziva, poput koren, žuta repa, merlin i mrkvač.

Poznato je kako se predak današnje mrkve prije više od tisuću godina uzgajao na području centralne Azije i Bliskog Istoka. No, tadašnja mrkva nije bila kao današnja, a razlikovala se ponajviše po ljubičastom korijenu. Mrkva žutog korijena prvi put se pojavila u Afganistanu u vrijeme Antičke Grčke te je postepeno razvijena u začetne oblike mrkve kakvu znamo i danas. Prve sorte bile su vlaknaste strukture i tvrdog korijena, zbog čega sve do renesanse nisu uživale popularnost.

Tek u 17. stoljeću uzgojeno je nekoliko sorti mrkve, a među njima i ona narančastog korijena i ugodnog okusa. Ta sorta i dalje je raširena Europom, dok u južnoj Aziji i sjevernoj Africi prevladava mrkva ljubičastog korijena. Današnja biljka ima debeli i mesnati korijen slatkastog okusa i hrskave teksture. Nadzemne peraste listove krasi zelena boja, dok su okusom gorki. Divlji oblik mrkve pak ima žilav korijen bijele boje iz kojeg izbija do jedan metar visoka biljka. Njena konzumacija preporučuje se tek u prvoj godini jer korijen kasnije postaje drvenast.

Sorte mrkve

Mrkva ima mnogo sorti koje se dijele prema boji korijena. I dok su najzastupljeniji kultivari narančaste boje, zadebljali korijen mrkve može biti i žute, bijele ili, kako smo već spomenuli, ljubičaste boje. S obzirom na dužinu vegetacije, kultivare mrkve dijelimo na rane: 60 do 90 dana, ljetne: 105 do 130 dana te kasne: 165 do 190 dana.

Još jedan kriterij po kojem možemo kategorizirati mrkvu jest i oblik korijena, no zbog velikog broja različitih oblika često se sortiraju prema tipu starijih vrsta. Neke od najpoznatijih vrsta tako su Pariška tržna, Amsterdamska, Nantes, Chantenay, Berlicum i Flaker.

Pariška tržna

Okrugla sorta namijenjena uzgoju u zaštićenom prostoru ili ranom uzgoju na otvorenom. Promjera je 3 cm, a dosegne dužinu od 3 - 4 cma.

Amsterdamska

Amsterdamsku mrkvu karakterizira valjkasti oblik korijena s tupim vrhom. Može doseći dužinu do 12 cm i promjer od oko 1,5 cm. S obzirom na to da se radi o mladoj mrkvi, najčešće se prodaje bez lišća, a konzervirati ju je moguće zamrzavanjem ili sterilizacijom.

Nantes

Najbrojnija sorta mrkve. Odlikuje je valjkast korijen s tupim vrhom, dužine do 20 cm i promjera 3 cm. Najviše se uzgajaju ljetni kultivari ovog tipa, ali zastupljeni su i srednje rani te srednje kasni. Najčešće se konzumira svježa, ali moguće ju je i konzervirati zamrzavanjem.

Chantenay

Korijen Chantenay sorte je stožastog oblika s tupim vrhom. Doseže dužinu do 16 cm i promjera oko 4 cm. Pripada jesensko srednje kasnom tipu i vrlo je praktična zbog mogućnosti skladištenja, prerade sušenjem i zamrzavanja.

Berlicum

Sorta Berlicum ima dugačak valjkasti korijen s tupim vrhom, koji može narasti čak do 30 cm. Promjera je oko 3,5 cm te uglavnom spada među kasne kultivare. Za konzumaciju u svježem stanju berba se odvija u jesen, ali radi se o vrsti prikladnoj i za preradu i skladištenje.

Flaker

Flaker je stožastog oblika, zaobljenog ili zašiljenog vrha. Doseže dužinu do 30 cm, a promjera je oko 4 - 5 cm. Flaker je kasni kultivar, idealan za preradu na sve načine.

Sadnja mrkve

Sadnja / sjetva mrkve se najčešće vrši na stalnom mjestu. Za ljetno jesenski uzgoj sije se u redovima ili trakama, a za raniji proljetni uzgoj mrkva se sije na gredice. Kako bi se smanjila mogućnost bolesti i kako bi je se zaštitilo od mrava ova biljka uzgaja se u plodoredu. Stoga je potrebno brinuti o uzgojnom mjestu i pretkulturi.

Slaganje kultura

Mrkva se sije na površinama na kojima su ranije boravile kulture gnojene stajnjakom i koje nisu bile zakorovljene. Sadnja amaranta kao susjeda pomaže u rahljenju zemlje što je korisno za korjenasto povrće poput mrkve. Najbolji predusjev za mrkvu svakako su rajčica, krumpir, mahunarke, kupus i paprika. U slučaju kasnog usjeva, mrkva je često postrna kultura iza graška ili krumpira, a kao prethodni usjev dobra je za sve ostale kulture. Na istu površinu mrkva može doći nakon tri do četiri godine.

Vrijeme sadnje

Sadnja mrkve započinje u proljetnim i ljetnim mjesecima, a ako su vremenski uvjeti izuzetno povoljni, sadnja može započeti već u veljači. Sjeme može proklijati već kod temperature od 3°C, ali treba obratiti pozornost na to da će u tom slučaju nicanje trajati dugo. Nakon nicanja, mlade biljke mogu podnijeti temperaturu do minus pet stupnjeva te su imune na mraz. Kod ranijih sorti pak ti uvjeti mogu doprinijeti prelasku u generativnu fazu već u prvoj godini. Biljka se najbolje razvija na temperaturi od oko 18°C, dok će na temperaturi većoj od 30°C korijen mrkve ostati sitan i sporo će se razviti.

Sadnja iz sjemena

Gredice omogućuju brži rast sjemenja zbog toga što se brže zagrijavaju. One mogu biti uske oko 75 cm ili široke oko 100 cm. Na široke se sije pet redova mrkve, a na uske dva reda. Razmak između redova trebao bi biti od 30 - 40 cm, a u redu 2 - 3 cm. Sjeme se stavlja na dubinu od 1,5 - 2 cm. Poželjno je birati kalibrirano i tretirano sjeme protiv bolesti kako bi čim više sjemenja niknulo. Redovi se nakon sjetve pritišću valjkom.

Uzgoj mrkve

Mrkva je dvogodišnje povrće koje se obično bere u prvoj godini rasta prije nego što prezimi i pusti cvjetove sljedeće godine. Lišće je fino raščlanjeno složenim listovima nalik paprati. Najpoznatija je po dugim, narančastim korijenima, ali uzgojni oblik se tijekom godina proširio na nekoliko boja i oblika.

Ako ju posadite u proljeće sjeme će proklijati za 10 - 21 dana, a od sjemena do berbe obično će proći 50 - 75 dana. Mrkva voli mjesta na kojem ima sunca 6 - 8 sati dnevno ili s malo sjene u kasnim poslijepodnevnim satima. Tlo bi trebalo biti rahlo, pjeskovito i dobro drenirano jer će mrkva sporije sazrijevati ako je prisiljena rasti na teškim tlima. Uzgoj mrkve u uzdignutim gredicama s rahlim tlom najidealnija je situacija i uvjet za sadnju i uzgoj mrkve.

Biljka je kojoj odgovara hladno vrijeme pa tako sa sadnjom presadnica mrkve ili sjetvom sjemena možete započeti čim je tlo pogodno za obradu u rano proljeće, čak 2 - 3 tjedna prije posljednjeg mraza. Također ju možete saditi u kontinuitetu svakih nekoliko tjedana tijekom proljeća, dok se za toplije klimatske uvjete preporučuje sadnja u jesen i tijekom zime.

Uzgoj u stakleniku

Mrkva se isključivo uzgaja na otvorenom prostoru no njen uzgoj moguć je i u zatvorenom. U tom slučaju može se sijati u veljači, a brati već u travnju, nakon čega se na njeno mjesto sade paprika, krastavci ili rajčica. Za rano nicanje sjetveni sloj treba biti vlažan, a ako se gredice pokriju agril folijom ono se može i ubrzati. Iza mrkve tlo ostaje rahlo, što je čini dobrom predkulturom.

Uzgoj u teglama

Mrkva je zahvalno povrće za uzgoj u tegli ili loncu, a poželjno je zasaditi je u duboku posudu. Idealne vrste za takav način uzgoja su okrugle i kratke, kako bi korijenje imalo dovoljno mjesta. Mrkve uzgojene u teglama neophodno je redovito zalijevati, a ako se odlučite na uzgoj mrkve na vlastitom balkonu, imajte na umu da ona baš ne podnosi presađivanje, stoga ju ne treba sijati na gustom.

Tlo

Mrkvi odgovara pjeskovito i blago kiselo tlo, pH vrijednosti od 5,5 do 6,5, a kako bi se izbjegla deformacija korijena, treba izbjegavati glinovita i nestrukturirana tla. Mrkva ne podnosi korove, stoga se u tlo prije sadnje dodaju herbicidi. Pri osnovnoj jesenskoj obradi tlo se ore na dubini od oko 25 - 30 cm, a tada se i zaorava prezreli stajski gnoj. Proljetnu obradu tla moguće je vršiti u slučaju kasnije sjetve za jesensku i zimsku potrošnju.

Obrada tla vrši se ljetnim i jesenskim oranjem. Ljeti se plitko ore iza kultura koje rano napuštaju tlo, a tijekom jeseni ore se duboko iza pretkultura koje tijekom jeseni napuštaju tlo.

Zalijevanje

Kako bi mrkva bila uspješna potrebna joj je ravnomjerna opskrba vodom, a za uspješno i ujednačeno nicanje sjemena ključno je u sjetvenom tlu osigurati optimalnu vlagu. 50 - 70 dana nakon sjetve kreće faza zadebljanja korijena, vrijeme je to kad je biljka kritična u pogledu potrebe za vodom te joj je, u slučaju premalih oborina, potrebno navodnjavanje od 20 - 30 mm. Navodnjavanje ne smije biti preobilno u vrijeme maksimalnog porasta zadebljalog korijena, 80 - 100 dana nakon sjetve, jer korijen u tom slučaju može pucati.

Mrkva se navodnjava metodom kišenja, na taj se način voda po tlu raspodjeljuje u obliku prirodne kiše. Funkcionira tako da uređaj povlači vodu iz izvora, koju zatim tlačeći cijevima, preko rasprskivača, raspodjeljuje po zemljištu. Prednosti ovakvog navodnjavanja su ogromne, a može se upotrebljavati u različitim topografskim uvjetima te ne zauzima obradivu površinu. Osim toga, pripremni radovi na tlu su minimalni, a tlo je manje izloženo pogoršanju fizikalnih svojstava.

Kišenjem se ne smanjuje korištenje mehanizacije, a navodnjavati se mogu i mladi nasadi te tek zasijana polja. Kišenje zbog točnog doziranja pruža osigurava ekonomičnost. Postoji veći izbor rasprskivača, no za ravnomjerno kišenje povrćarskih kultura najbolje je lagano kišenje rasprskivačima male jačine i dometa.

Gnojidba

Mineralna gnojidba mrkve odvija se prema planiranom prinosu na osnovi analize tla. Prije sjetve tako se dodaje oko 800 kg/ha NPK 7 - 20 - 30 + Fe + Zn plus 200 kg/ha Uree 46% N. Za vrijeme vegetacije biljka se prihranjuje s KAN-om i to u odnosu od 300 kg/ha. Bitno je znati kako mrkvu ne smije tretirati nezrelim stajskim gnojem jer ono sadrži nerazgrađene tvari te pridonosi nepravilnom rastu korijena, a može privući i mrkvinu muhu.

Održavanje i njega

Plitko kultiviranje s ciljem rahljenja tla i zalijevanje nužni su za održavanje i njegu nasada, a nakon razvijena dva ili tri prava lista mrkvu također treba i prorijediti.

Prorjeđivanje

Prorjeđivanje potpomaže pravilnom razvoju korijena mrkve, a obavlja se tako da se na svakih 5 cm ostavlja po jedna biljčica. Istovremeno, dok prorjeđujete mrkvu možete plijeviti i korov te na taj način možete uštedjeti vrijeme.

Berba

Mrkvin korijen se ne mora formirati do maksimuma kako bi bio spreman za branje. No, okus potpuno formiranog korijena mrkve u pozitivnom smislu razlikuje se od konvencionalno uzgojenih mrkvi. U takvoj mrkvi nema gorčine koja nastaje od ostataka pesticida, što je posebno važno u kašicama za djecu ili sokovima.

Prije čupanja mrkvu treba lagano gurnuti u tlo kako bi se povećala rupa, zatim je potrebno odvojiti korjenčiće koji glavni korijen spajaju s tlom i tako iščupati biljku. Nakon vađenja mrkvi iz tla, možete ih dan ili dva ostaviti na površini zemlje kako bi se dobro održale. Tako se koža mrkve učvršćuje, što je iznimno važno prije zimske pohrane mrkve. Taj proces naziva se "sušenjem". Listovi izvađenih mrkvi režu se na mjestu spajanja s korijenom, neposredno iznad vrata.

Skladištenje

Kasne mrkve najbolje će se pohraniti ako preko zime ostanu u zemlju, zaštiti će svakako pridonijeti i 5 cm debeo sloj lišća ili slama koji pridržavaju agrotekstil.

Mrkvu možemo skladištiti i u drvenom sanduku kojeg prethodno treba obložiti grubom tkaninom. Pri tom je važno mrkvu ne prati, već samo s nje ukloniti ostatke zemlje, bez da se ošteti korijenje. U sanduk treba složiti debeli sloj izolacijskog materijala na koji se polažu mrkve koje se potom ponovno prekrivaju izolacijskim materijalom. Tako spremljeno povrće skladišti se na temperaturi između 0 i 4 stupnja.

Bolesti i štetnici

Najučestalije i ekonomski najznačajnije bolesti mrkve su crna trulež, pepelnica i palež lišća mrkve, dok je najvažniji mrkvin štetnik kod nas mrkvina muha. Mjera zaštite svakako je korištenje najmanje dvogodišnjeg plodoreda te sijanje tretiranog sjemena. Važno je znati i kako je intenzivan uzgoj mrkve nemoguć bez korištenja fungicida.

Crna trulež

Crna trulež (lat. Alternaria radicina) uglavnom zahvaća pojedine dijelove mrkve te se postupno širi na cijeli korijen. Mrkva se ovom bolešću može zaraziti putem zaraženih listova, a često je prisutna na sjemenskoj mrkvi. Kod crne truleži specifična je jasna distinkcija između zdravih i zaraženih područja.

Pepelnica

Pepelnici (lat. Erysiphe heraclei) pogoduju toplo vrijeme i velika vlažnost zraka. Na samom početku jastučići pepelnice su mali te bivaju isprani navodnjavanjem. No, kod jače zahvaćenosti nastradaju čitav list i drške koje pobijele. Simptome tad zamijeni crna pjegavost.

Palež lista

Palež lista mrkve (lat. Alternaria dauci) uzrokuje pojavu crnih pjega na listu i lisnim drškama, nakon čega se cijeli list suši i biva uništen. Bolest se brzo širi, a zbog nje se prinos uvelike smanjuje.

Mrkvina muha

Mrkvina muha na biljci radi štetu u obliku bušotina, a zbog zaraze ličinkama mrkva zaprima neugodan i gorak okus te nije pogodna za konzumaciju. Biljka napadnuta od mrkvine muhe prepoznatljiva je po ljubičastom lišću koje naknadno požuti i osuši se.

Upotreba mrkve

Mrkva je jedna od najpopularnijih korijenskih kultura poznatih čovječanstvu. Potražnja za njom je iznimna zbog njene rasprostranjene iskoristivosti. Mrkvu tako možemo pronaći u gotovo svakoj kuhinji, ali i u proizvodima za ljepotu i zdravlje. Svaki dio mrkve je upotrebljiv - osim prepoznatljivog korijena iskoristivo je i lišće koje služi kao začin ili dodatak jelima. Od ljekovitih sjemenki mrkve pravi se eterično ulje, a od korijena se izrađuje uljni macerat koji se koristi za njegu kože.

Pripravci

Kulinarstvo

U kulinarstvu je mrkva jedno od glavnih sastojaka brojnih jela. Kao korjenasto povrće cijenjena je posebno zbog hranjivosti i vitaminskih i mineralnih sastojaka. Karakterističan je sadržaj suhe tvari od 12 - 17% u kojoj prevladavaju ugljikohidrati. Mrkva sadrži provitamin A (karotin) koji iznosi 5,4 - 19,8 mg / 100 g. Najviše ga ima u sorti narančastog korijena. Pored toga u korijenu mrkve nalaze se i drugi vitamini, B1, B2, B6, C, D, E i K.

Medicina

Mrkva se proširila Mediteranom i koristila u medicinske svrhe kod starih Grka i Rimljana. Dan danas se ova biljka široko koristi u medicini. Njen korijen sadrži mnogo korisnih stvari poput vlakana, karotena, vitamina i minerala te organskih kiselina i esencijalnih ulja. Mrkva održava zdravlje kože, čuva vid, regulira krvni tlak te obnavlja oštećene stanice. Ovo povrće je jedan od najboljih izvora vitamina A koji je od velike važnosti za ljudski organizam.

Zanimljivosti

Zahvaljujući svojoj velikoj popularnosti, mrkva je bila i prvo povrće koje je početkom 19. stoljeća konzervirano.

Prve mrkve uzgajane su zbog lišća i sjemena dok korijen nije bio popularan.

Sorte mrkve