Krumpir (lat. Solanum tuberosum) je gomolj što znači da plod raste ispod zemlje i hranjive tvari dobiva od nadzemne biljke i korijena. Dolazi iz porodice pomoćnica (Solanaceae) od kojih su najpoznatiji predstavnici bunika, šumska mjehurica, duhan, rajčica, patlidžan, čičak, velebilje, kajenski papar, čili papričice, paprika i petunija.
Raste kao jednogodišnja biljka i ima dugu, uspravnu stabljiku koja može narasti do 60 cm visine, a na vrhu biljke formiraju se cvjetovi koji su plave ili bijele boje. Listovi su veliki, perasti i raspoređeni spiralno oko stabljike. Plodovi su gomolji koji se nalaze ispod površine tla. Gomolji su okrugli ili ovalni, a mogu biti različitih boja, od bijele do crne te su glavni dijelovi biljke koji se koriste za prehranu.
Krumpir je jedna od najvažnijih poljoprivrednih kultura na svijetu i jedna od najčešće konzumiranih namirnica u svijetu. Uzgaja se na različitim područjima, od tropa do sjevernih šuma i podnosi različite klimatske uvjete. Voli hladnoću i potrebna joj je umjerena količina vlage. Optimalna temperatura za rast je 15 - 20°C. Prekomjerno vruće ili hladno vrijeme može negativno utjecati na rast i razvoj biljke. Biljka je otporna na niske temperature i može preživjeti mraz do -5°C.
Krumpir je biljka koja se uzgaja na različitim tipovima tla, ali najbolje uspijeva na plodnim, vlažnim i dobro dreniranim tlima. Osjetljiva je na sušu i prekomjernu vlagu. Potrebno joj je umjereno do visoko količine hranjivih tvari u tlu, posebice dušika, fosfora i kalija. Preporučuje se primjena organsko-mineralne gnojidbe kako bi se povećao prinos.
Krumpir je biljka koja se sije kao sadnica, a kasnije se presađuje u tlo. Sije se u različitim periodima, ovisno o klimatskim uvjetima i ranozrelosti sorte. Najčešće se sije od travnja do lipnja. Optimalno vrijeme za sadnju je kada se tlo zagrijava na 10 - 15 °C. Sadnica krumpira treba biti sadnica s jakim korijenjem, bez trulih dijelova.
Srodnici
Vrste krumpira
Danas je poznato više od 5.000 sorti krumpira, a mnoge su hibridi vrsta u kojima se pokušavaju istaknuti najbolje karakteristike. Samo se u Hrvatskoj uzgaja oko 150 raznih vrsta, od kojih su najpoznatije sorte Courage, Desiree, Jaerla, Monalisa, Red Scarlet, a koji se razlikuju po boji, okusu, obliku i upotrebi.
Jaerla
Jaerla je rana sorta krumpira koja se koristi za mladi krumpir. Ima žutu koricu i obično okruglasti oblik. Veoma je voštana, pa se rijetko raspada i ne može se prekuhati. Koristi se za različite prilike, najčešće za kuhanje i na lešo.
Monalisa
Monalisa je sorta koja se koristi za pržene krumpiriće. Rano dozrijeva, svjetložuta je kori i svjetlijem mesu. Duguljasta je i ovalna, idealna za rezanje dugih prženih krumpirića. Zbog velike količine škroba ima slatkast okus i najviše se koristi za pečenje.
Red Scarlet
Red Scarlet je jedna od najpopularnijih vrsta krumpira na ovim područjima. Rano dozrijeva i prodaje se kao mladi krumpir. Crvena je kori i žutom mesom. Idealan je za kuhanje jer se ne može raskuhati i jer se može konzumirati s kožicom. S obzirom na voštanu strukturu, lijepo se reže kuhan, pa ga se često koristi i za krumpir salate.
Desiree
Desiree je kasno dozrijevajuća sorta koja je idealna za skladištenje i zimnicu. Ima crvenu kožicu i tamnije žuto meso, te je ovalna i izdužena. Zbog kasnijeg dozrijevanja ima brašnastu teksturu te se može lako raskuhati, ali je idealna za njoke i korištenje u tijestu.
Courage
Courage je ranija sorta koja se poznaje po crvenoj kožici i svjetlom mesu. Ima brašnastu strukturu i često se raspada prilikom kuhanja. Ipak, važan je u masovnoj industriji jer se od njega radi industrijski čips.
Uzgoj krumpira
Krumpir je jedna od najvažnijih i najraširenijih biljaka u svijetu koja se uzgaja zbog svojih nutritivnih svojstava i široke upotrebe u kuhinji. Uzgoj je jednostavan i pristupačan, a može se raditi na različitim tipovima tla i pod različitim klimatskim uvjetima. Uzgoj se može obavljati na otvorenom tlu ili u plasteniku, a postoje različite metode koje se koriste za postizanje visoke produktivnosti i kvalitete.
Tlo
Krumpir najbolje raste na lakšim tipovima tla poput propusnih, rastresitih, pjeskovito-humusnih i pjeskovito-ilovastih tla s mrvičastom strukturom koja su bogata mineralnim i organskim tvarima i imaju povoljna vodozračna obilježja. Tla koja nisu pogodna za krumpir su teška i zamočvarena tla koja imaju visoku razinu podzemnih voda. Krumpir podnosi kiseliju reakciju tla, a optimalni pH je između 5,4 - 6,5.
Priprema tla za sadnju krumpira počinje ljetno-jesenskim oranjem kako bi se spriječio razvoj korova i gubitak vlage. Dubina oranja bi trebala biti oko 15 cm, a ako je moguće i dublje. Kako bi se osigurao dobar prohod stroja i brzo klijanje korijena, tlo se razrahljuje još 12 cm dublje. Također, unosi se odgovarajuća količina stajskog gnoja (25 - 35 t/ha) kako bi se poboljšala struktura tla i osigurao dobar rast krumpira. Važno je da se obrada tla obavi kvalitetno jer će to utjecati na jednakomjerno nicanje gomolja.
Klima
Krumpir je biljka koja voli hladnije i umjereno vlažne klime s dovoljno svjetla. Najbolje uspijevaju u područjima s umjerenom klimom, gdje postoji dovoljno svjetla i kiše. Uzgajaju se uglavnom u područjima s hladnijim ljetima, kao što su sjeverne i srednje širine Europe i Sjeverne Amerike.
Krumpiru je potrebna optimalna temperatura za rast od 17 - 20°C, bez velikih kolebanja tijekom vegetacije i zimi kada su gomolji u skladištu. Minimalna temperatura zemljišta pri sadnji je 6 - 8°C, dok stabljika s lišćem može izdržati temperaturu -1 - -2°C. Visoke temperature smanjuju prinos, a ako je temperatura viša od 30°C, rast gomolja prestaje.
Optimalna temperatura za naklijavanje je 12 - 15°C, što može ubrzati proces za 10 - 12 dana. Povećanje temperature na 20°C tijekom prvog tjedna prorasta, a zatim snižavanje na 8 - 10°C, može povećati prinos.
Vrijeme sadnje
Najbolje vrijeme za sadnju krumpira je ovisno o klimatskim uvjetima u pojedinim područjima, no uglavnom se preporučuje sadnja u proljeće, sredinom ožujka do travnja kada je tlo dovoljno zagrijano i postoji manja vjerojatnost mraza. U južnijim područjima, sadnja se može obaviti i ranije, dok se u sjevernijim područjima preporučuje kasnija sadnja, kako bi se izbjegle mrazne noći. Važno je pratiti prognoze vremena i proučiti klimatske uvjete u području sadnje kako bi se odredilo najpogodnije vrijeme za sadnju krumpira.
Slaganje kultura
Krumpir je biljka koja se najčešće sadi zasebno i uz nju se ne sade druge kulture. Može se sijati nekoliko godina na istoj površini, ali nakon nekoliko godina privlači mogućnost veće zaraze i napade bolesti. Kako i se to izbjeglo, sade se druge pretkulture, kao što su žitarice pšenica, raž, ječam, kukuruz, riža, proso, kvinoja i amarant, krmne kulture cikla, lucerna ili alfalafa, soja i trave.
Salata, špinat, mladi luk i rotkvice su povrće s plitkim korijenom koje su dobar izbor za "popunjavanje" prostora između krumpira. S obzirom na to da se krumpir bere kasno u sezoni, najbolji izbor za sadnju oko brežuljaka krumpira bit će povrće rane sezone koje se bere mnogo prije krumpira.
Za nekoliko biljaka se kaže da poboljšavaju okus gomolja krumpira, uključujući mrtvu koprivu, amarant, hren i neven, iako ništa od toga nije znanstveno dokazano. Mahunarke grah, leća, soja, bob, grašak, lupina, kikiriki, badem i rogač dobre su biljke za sadnju s krumpirom jer povećavaju razinu dušika u tlu.
Hren odbija štetnike koji napadaju krumpir, a petunije privlače korisne kukce koji se hrane kukcima koji napadaju krumpir. Krumpiru poseban problem predstavljaju koloradske zlatice, a među biljkama koje odbijaju ovog štetnog nametnika su korijander i mačja trava.
Krumpir je član porodice velebilja, pa se preporučuje izbjegavati saditi ga u blizini drugih članova porodice velebilja kao što su paprika, rajčica, patlidžan i bamija te sadnju na istom mjestu gdje je nedavno uzgajan noćurak. S obzirom na to da dijele mnoge iste gene, svi članovi porodice usjeva osjetljivi su na iste bolesti i štetnike. Uzgoj članova porodice velebilja blizu jedno drugog stvara optimalne uvjete za razvoj određenih gljivičnih i bakterijskih bolesti, stoga se ne preporučuje sadnja uz mrkvu, krastavce, komorač, maline, tikvice, bundevu, tikvu, hokaido tikvu, butternut tikvu i repu.
Faza mirovanja
S obzirom na to da se sadi kao jednogodišnja biljka, krumpir nema standardnu fazu mirovanja. No, plodovi imaju tzv. fazu odmora koja se javlja nakon žetve kada se skladišti u hladu i tamnom prostoru. Faza traje od nekoliko tjedana do nekoliko mjeseci, ovisno o vrsti i uvjetima skladištenja. Tijekom faze odmora, krumpir se hrani s glikogenom koji se nalazi u njegovim stolnicama, koji se pretvara u glukozu što mu omogućuje da preživi u hladnoj i tamnoj prostoriji.
Ova faza također omogućuje krumpiru da se pripremi za sljedeću vegetacijsku sezonu, jer tako ima veću šansu da će sljedeće godine i izrasti i dati veću žetvu. Da bi se osigurala optimalna faza mirovanja krumpira, potrebno je skladištiti ga u hladnom i tamnom prostoru na temperaturama između 7 i 10°C i relativnom vlažnosti od 90 - 95%. Prije ponovne sadnje, krumpir treba pregledati i odbaciti svaki koji je truo ili ima na sebi plijesan.
Sadnja krumpira
Odabir pravog vremena za sadnju, kao i pravilne pripreme tla, važni su faktori za uspješan uzgoj. Optimalno vrijeme sadnje krumpira je kada se tlo zagrije na odgovarajuću temperaturu, obično krajem ožujka ili početkom travnja. Pripreme tla obuhvaćaju ljetno-jesensko zaoravanje, unošenje stajskog gnoja i kvalitetnu obradu tla kako bi se osiguralo dobro klijanje i razvoj korijena.
Sadnja sjemena
Sadnja sjemena krumpira u tlo se obično vrši u proljeće, kada se tlo zagrije na odgovarajuću temperaturu za rast krumpira u tlo bogato organskim materijalom i kompostom. Krumpir se sadi s čistim, zdravim i novim sjemenom, a sjeme se prije sadnje može potopiti u vodi kako bi se povećala klijavost.
Sjeme se može saditi u redove ili kao "grmlje". Ako se sadi u redove, treba držati razmak 30 - 45 cm jedan od drugog, a sjeme se sadi na dubinu od 10 - 15 cm. Ako se sadi kao grmlje, sadi se na udaljenosti 60 - 90 cm jedan od drugog, a sjeme na dubinu od 5 - 10 cm. Nakon sadnje, tlo treba dobro navlažiti i redovito navodnjavati tijekom vegetacijske sezone kako bi se osigurao optimalni rast i razvoj krumpira.
Sadnja sadnice
Krumpir se može saditi sadnicama koje su se prethodno uzgajale u stakleniku ili u plastenicima. Sadnice se presađuju u tlo kada su dovoljno jake i već imaju par listova. Sadnica se sadi na udaljenosti od 60 - 90 cm jedan od drugog. Nakon sadnje, sadnice se redovito zalijevaju i hrane gnojivom kako bi se osigurao optimalni rast i razvoj. Također je potrebno redovito održavanje i uklanjanje korova kako bi se osigurao optimalni rast i razvoj.
Sadnja gomolja
Za sadnju gomolja iz prethodnih uzgoja potrebno je odabrati zdrave i neoštećene gomolje mase oko 50 - 60 g. Veličina gomolja odredit će i razmak sadnje između redova i unutar reda, kao i dubinu sadnje. Gomolji se moraju prerezati tako da svaki komad ima 2 - 3 okca. Ako su manji, onda se sade na razmak unutar reda od 25 cm, srednji na razmak od 30 - 35 cm, a najkrupniji na razmak od 45 - 50 cm. Sjemenski gomolji moraju biti ujednačene veličine i oblika, bez deformacija i oštećenja.
Naklijavanje
Za postizanje većeg i kvalitetnijeg prinosa krumpira, preporučuje se proces naklijavanja na svjetlosti u odnosu na tamu. Optimalan rok za sadnju u ravničarskim predjelima je od sredine ožujka do početka travnja, a u brdsko-planinskim predjelima od početka do kraja travnja. U južnim dijelovima (Dalmacija i otoci), sadnja počinje od kraja siječnja. Dubina sadnje ovisi o tipu tla, klimatskim uvjetima i krupnoći sadnog gomolja. Uobičajena dubina je 8 - 12 cm, tako da je gomolj pokriven slojem tla 5 - 6 cm. Količina gomolja za sadnju ovisi o njihovoj krupnoći, obliku i vegetacijskom prostoru.
Naklijavanje se izvodi u prostorijama s dobrom mogućnosti provjetravanja i vrši se na policama u sandučićima ili perforiranim plastičnim vrećama. Gomolji se jednom do dva puta u tijeku naklijavanja premještaju (okreću) kako bi svi bili podjednako izloženi svjetlosti. Vršni dio treba okrenuti prema gore jer se na tom dijelu formira najviše produktivnih klica.
Razdoblje naklijavanja, ovisno o sorti, u prosjeku je 35 - 60 dana. Optimalna vlažnost zraka pri naklijavanju je 85 - 90%. Direktna sunčeva svjetlost nepovoljno djeluje na naklijavanje. Za prorastanje i dalji rast i razvoj biljke značajan je kratki dan (6 - 12 sati).
Krumpir se sadi kada se tlo u dubini od 10 - 12 cm zagrije iznad 8 °C. Pri pretjerano ranoj sadnji u hladno i vlažno tlo, razdoblje od sadnje do nicanja se produžuje, a usjev je često prorijeđen.
Osim toga, kako bi se uzgojile rane sorte krumpira, podliježe se uzgoju u plastenicima. Staklenici ili plastenici su povoljniji za uzgoj jer se u njima sjeme može naklijavati pri optimalnoj temperaturi od 15°C. Prostor u kojima se sadi mora biti suh i da ima mogućnost provjetravanja.
Uzgoj u vrtu
Krumpir se sadi iz gomolja iz kojeg je niknula klica te je takav sjemenosni krumpir potrebno čuvati na toplom i vlažnom mjestu kako bi pustio klicu i ona mogla nesmetano rasti. Sadnja se obično obavlja strojno zbog uštede vremena, iako se može i ručno. Plodored sadnje ovisi od sorte do sorte, iako je uobičajeno gušći kod ranijih sorti i rjeđi kod kasnijih.
Krumpir se sadi relativno plitko, na oko 10 cm dubine, u razmaku od 70 x 25 mm, kako bi se u prosjeku dobilo 30.000 - 60.000 biljaka. Prije sadnje je potrebno obaviti naklijavanje od 40 dana na temperaturi od oko 12 - 14°C. S obzirom na to da odlično podnosi uvjete na otvorenom, krumpir nije potrebno saditi u plasteniku (osim sadnica) i važno je paziti na pravilan plodored kako bi se izbjegle bolesti i gušenje korovom.
Uzgoj u plasteniku
Krumpir se može saditi u plastenicima kako bi se postigao raniji prinos. Uzgoj u plastenicima je pogodan jer se u njima može kontrolirati temperatura i vlažnost zraka te se može izbjeći negativan utjecaj vremenskih uvjeta. Proces naklijavanja se preporučuje na svjetlosti, jer je proces prorastanja brži, a klice su manje etiolirane i manje se lome pri sadnji. Međutim, direktna sunčeva svjetlost nije povoljna za naklijavanje. Za prorastanje i razvoj biljke važni su kratki dani (6 - 12 sati) te optimalna vlažnost zraka 85 - 90%.
Uzgoj u posudama
Sadnja krumpira u posudama je vrlo jednostavna i prikladna za one koji žele uzgajati krumpir u manjim količinama na terasama ili balkonima. Prvo je potrebno odabrati odgovarajuće posude za sadnju krumpira koje moraju biti dovoljno prostrane i imati dobru drenažu. Posude treba napuniti humusom ili kompostom koji će pružiti dobar okoliš za rast krumpira.
Nakon što su posude pripremljene, potrebno je pripremiti sadni materijal. Gomolji krumpira se mogu kupiti ili se mogu koristiti one iz prethodne berbe. Gomolji trebaju biti zdravi i neoštećeni. Prije sadnje, mogu se nakratko posaditi u posude za naklijavanje kako bi se stvorile klice. Nakon što su klice narasle 2 - 3 cm, gomolji se sade u posude za sadnju tako da su klice okrenute prema gore na dubinu 5 - 6 cm.
Nakon sadnje, posude treba redovito zalijevati, a krumpir treba dobro hraniti. U fazi cvatnje, krumpir treba dodatno hraniti fosforom i kalijem kako bi se postigao dobar prinos. Posude se stavljaju na sunčano mjesto, ali i zaštititi od izravne sunčeve svjetlosti. Uz pravilnu njegu, krumpir u posudama će se razviti i cvjetati, a kasnije će dati i dobar prinos.
Održavanje nasada
Međuredna kultivacija, nagrtanje i zaštita od korova i bolesti su mjere njege nasada tijekom uzgoja krumpira. Nagrtanje se provodi kod visine biljaka od 15 - 20 cm kako bi se korijenovom sustavu i stolonima na kojima će se oblikovati gomolji, omogućilo dovoljno prostora za rast u nekoliko etaža. Nagrtanje treba provesti u optimalnom vremenskom roku pri određenoj visini biljke jer kasnije ratila mogu oštetiti dijelove biljke. Osnovni cilj međuredne kultivacije je osigurati biljci što bolje vodozračne odnose, prorahljenost tla i uništenje korovskih biljaka koje se pojavljuju nakon sadnje. Međuredna kultivacija provodi se odmah nakon nicanja usjeva na laganijim tlima, a na težim tlima se preporučuje provesti barem jednu kultivaciju prije nicanja usjeva. Broj kultivacija treba prilagoditi agroekološkim uvjetima proizvodnje.
Održavanje i njega
Održavanje krumpira uključuje nekoliko ključnih mjera njege, kao što su međuredna kultivacija, nagrtanje i zaštita od korova i bolesti kako bi se postigli visoki prinosi i kvalitetan usjev. Krumpir ne zahtijeva nikakvo posebno održavanje, niti mu treba rezidba ili skraćivanje lišća. Glavni problem u uzgoju krumpira je korov koji može smanjiti veličinu gomolja. Umjesto upotrebe herbicida preporučuje se mehaničko uklanjanje korova, a alternativno, krumpir se može prekriti slamom koja će spriječiti rast korova, bez štete za razvoj krumpira.
Zalijevanje
Krumpir je biljka koja zahtijeva redovito zalijevanje tijekom razdoblja rasta. Tlo u kojem se uzgaja krumpir treba biti stalno vlažno, ali ne previše. Prekomjerno zalijevanje može dovesti do propadanja gomolja i pojave bolesti korijena. Optimalno vrijeme za zalijevanje je ujutro ili navečer, kada su temperature niže. Ako je vrijeme suho, potrebno je zalijevati češće, dok u vlažnijim uvjetima zalijevanje može biti manje često. Za dobar rast krumpira, potrebno je osigurati da biljka dobije oko 2,5 - 3,8 cm vode tjedno.
Gnojidba
Kako bi proizvodnja krumpira bila što veća, potrebno je unijeti dosta hraniva u tlo te je zato preporučljivo primijeniti gnojidbu koja se temelji na organsko-mineralnom unosu gnojiva. Za organsku gnojidbu krumpira najčešće se koristi stajski gnoj koji se obično u tlo unosi u jesensko-zimskom oranju u količini od 25 - 35 t/ha. Stajski gnoj sadrži sve makro- (dušik, fosfor i kalij) i mikroelemente (bakar, cink, mangan i dr). Mineralna hranidba krumpira je nužna nadopuna organskoj gnojidbi, a temelji se na ishrani biljaka dodavanjem tri osnovna makroelementa (N, P i K) i manjih dodatnih količina drugih tvari. Najbolji odnos NPK hraniva za krumpir je 1:0,9:1.6.
Za prinos od 35 t/ha ranog krumpira gnojidbom je potrebno dodati 100 - 140 kg dušika, 110 - 150 kg fosfora i 160 - 260 kg kalija, a za prinos od 35 t/ha kasnog krumpira gnojidbom je potrebno dodati 140 - 200 kg dušika, 110 - 150 kg fosfora i 200 - 350 kg kalija. Pozitivna svojstva organske gnojidbe stajnjakom očituju se u povećanju humusne komponente tla i bržem zagrijavanju tla u rano proljeće.
Svako kasnije dodavanje hrane je nepotrebno, jer krumpir se rijetko prihranjuje pa se sve potrebne količine hraniva dodaju u osnovnoj gnojidbi, jer ovisno o ranozrelosti sorte, biljke između 50 i 80 dana iza sadnje iskoriste gotovo sva potrebna hraniva. Kod kombiniranog tipa gnojidbe (organsko-mineralne), kako bi se dobio prinos od 30 t/ha, ako je nasad krumpira pognojen s 25 t/ha stajskog gnoja, treba ga još dodatno pognojiti sa 60 - 80 kg/ha dušika, 60 - 100 kg/ha fosfora i 120 - 160 kg/ha kalija.
Razmnožavanje
Razmnožavanje krumpira se obično vrši sadnjom sjemena u tlu ili u posudama. Najčešće se koriste krumpirova gomolja za sjeme, a preporučuje se upotreba zdravih i neoštećenih gomolja. Gomolji se čiste i režu na komade veličine oko 2,5 cm, svaki s barem jednim okcem. Okci se suše na hladnom i suhom mjestu nekoliko dana, a zatim se sade u tlo ili posude s dovoljno prostora za rast.
Nakon sadnje, tlo se navodnjava i biljke se stavljaju na svijetlo, toplo mjesto. Važno je osigurati da tlo ostane vlažno, ali ne i prenatrpano vodom, kako se ne bi pojavile bolesti korijena. Nakon nekoliko tjedana, kada se pojave izboji, može se obaviti međuredna kultivacija kako bi se osigurali dobri vodozračni odnosi.
Razmnožavanje krumpira također se može obaviti stolonima koji se pojavljuju na korjenovom sustavu biljke. Stoloni se mogu rezati i posaditi u tlo, a nakon nekoliko tjedana, pojavit će se nove biljke. Međutim, ova metoda razmnožavanja se ne preporučuje za komercijalnu proizvodnju jer su gomolji koji se dobiju manji i manje kvalitetni.
Presađivanje
Presađivanje krumpira je proces koji se obično provodi kada su klice krumpira visoke oko 15 - 20 cm. Cilj presađivanja je stvoriti veći prostor za razvoj korijena i gomolja te osigurati bolje vodozračne odnose.
Proces presađivanja počinje odabirom pravog trenutka. Idealno vrijeme je kada su klice krumpira visoke oko 15 - 20 cm i još uvijek su u fazi vegetativnog rasta. Tlo u kojem se presađuju krumpir treba biti dobro drenirano i bogato hranjivim tvarima. Biljke se izvlače iz tla i presađuju u nove posude ili plitke jame napravljene u tlu.
Nakon presađivanja, biljke se zalijevaju i malčiraju slamom ili lišćem kako bi se osiguralo da tlo ostane vlažno i da se spriječi rast korova. Potrebno je osigurati da biljke dobiju dovoljno svjetla i vode tijekom razdoblja rasta kako bi se osigurao optimalan rast i razvoj gomolja.
Pomlađivanje
Biljka se može pomlađivati kroz proces presađivanja, što se obično radi kada biljka stari i kada se počinju pojavljivati problemi s rastom ili plodonošenjem. Presađivanje se obično provodi u proljeće, kada su uvjeti za rast biljaka najbolji. Proces presađivanja uključuje uklanjanje stare biljke iz tla i sadnju novih sadnica na novo mjesto, što se može učiniti reznicama ili korijenjem sadnica koje su se razvile na stolonima. Važno je osigurati da nova biljka ima dovoljno prostora za rast i da se sadi na dobro pripremljeno tlo s dovoljno hranjivih tvari.
Prorjeđivanje
Krumpir se ne treba prorjeđivati kao što se to radi s drugim biljkama, jer se krumpir uzgaja iz gomolja. Gomolji se sade na određenu dubinu u tlu i ostavljaju da rastu i stvaraju nove biljke. Međutim, ako se krumpir uzgaja u malim količinama, onda se gomolji mogu saditi u većim razmacima kako bi se osiguralo dovoljno prostora za rast svakog gomolja.
Rezidba
Krumpir ne zahtijeva potrebnu njegu oko rezidbe. Ne orezuje se niti mu se skraćuje lišće. Jedino što mu može smetati je korov te se mogu koristiti herbicidi u suzbijanju korova zbog kojeg gomolji mogu biti manji. Međutim, korištenje herbicida nije zdravo za ljudsku prehranu, pa se preporučuje mehaničko uklanjanje korova. Također, krumpir se može pokriti slamom koja će spriječiti nastanak korova, ali neće štetiti razvoju krumpira.
Zaštita od vjetra
Iako raste u zemlji, krumpir ne treba biti izložen jakom vjetru tijekom razdoblja rasta jer mu može oštetiti lišće i utjecati na rast gomolja. Ako se biljke uzgajaju u otvorenim terenima, preporučuje se zaštititi ih od vjetra zaštitnim mrežama ili stupovima. Također, biljke se mogu presaditi u hladovinu ili uz korijenje drugih biljaka.
Priprema za sljedeću sezonu
Da bi tlo bilo spremno za sadnju krumpira sljedeće godine, potrebno je pripremiti ga preko zime. Prvo, treba iskopati i očistiti ostatke biljaka i korova. Zatim, dobro prokopati kako bi se omogućilo bolje prozračivanje i drenaža. Nakon toga se dodaju hranjive tvari u tlo kao što su kompost ili gnojivo, što će poboljšati kvalitetu tla i osigurati dobar rast krumpira.
Također, treba biti svjestan da krumpir treba tlo s dobrom količinom humusa i organskih tvari. Ako je tlo u kojem se sadi kiselo, treba ga neutralizirati dodavanjem krede ili dolomitnog brašna.
Također se preporučuje prekriti tlo slamom ili lišćem, kako bi se zaštitilo od hladnoće i smrzavanja te paziti da se ne isuši preko zime, prozračivati ga i redovito zalijevati ako se pojavi potreba.
Bolesti
Krumpir je sklon različitim bolestima koje mogu utjecati na rast i prinos biljke, a najčešća bolest je peronospora, koja se javlja kao posljedica prekomjernog vlaženja tla, zatim gljivice Fusarium i Verticillium koje se pojavljuju kao posljedica prekomjernog zalijevanja i neadekvatnog drenažnog sustava. Prevencija bolesti uključuje adekvatno zalijevanje, drenažu i iskorjenjivanje korova iz tla. U slučaju pojave bolesti, potrebno je koristiti fungicide kako bi se spriječilo širenje i uništenje biljke.
Peronospora
Peronospora je gljivična bolest koja napada lišće krumpira. Bolest se može prepoznati po pojavi tamnih mrlja na lišću koje se počinju sušiti i lomiti. U početku, mrlje su manje i smještene na vrhu lišća, ali se kasnije šire cijelim lišćem. Peronospora može uzrokovati značajan gubitak prinosa krumpira, a ako se ne liječi, može dovesti do potpunog uništenja krumpirovog nasada. Bolest se može prevenirati tako što se koriste fungicidi, a također je važno spriječiti prekomjerno zalijevanje i osigurati dobar drenažni sustav tla.
Krumpirova plijesan
Fusarium je skupina gljivica koja napada korijenje, stabljiku i plodove krumpira. Gljivice iz roda Fusarium mogu uzrokovati bolesti poput plijesni korijena, stabljike i ploda. Bolesti se mogu razviti kada tlo sadrži visoku razinu vlage, a biljke su u stanju stresa. Simptomi bolesti uključuju smeđe do crne mrlje na korijenima, smeđe do crne mrlje na stabljici te sušenje i truljenje plodova. Plijesan može biti teško liječiti i može dovesti do gubitka uroda. Prevencija bolesti uključuje upotrebu zdravih sjemena, održavanje odgovarajuće razine vlage u tlu i reduciranje stresa na biljkama.
Verticilioza
Verticillium je gljivica koja može štetiti krumpiru i drugim biljkama. Ona uzrokuje bolest poznatu kao verticiliozu koja se manifestira kao žute i suše listove na biljci, kao i sušenje cijele biljke. Bolest se prenosi kroz tlo i može se pojaviti u bilo kojem trenutku tijekom vegetacije biljke. U teškim slučajevima, gljivica može dovesti do smrti biljke. Prevencija bolesti uključuje upotrebu zdravih sjemenki i izbjegavanje sadnje biljaka na mjestima gdje su se ranije pojavljivali slični problemi. U slučaju da se bolest pojavi, potrebno je odstraniti oboljele biljke i tretirati tlo fungicidima.
Štetnici
Krumpir je podložan napadu različitih štetnika, od kojih su najčešći krumpirov moljac, krumpirova grinja, krumpirova zlatica i krumpirova šišarka. Svi mogu uzrokovati velike štete na biljci, tako da je važno prepoznati ih i pravovremeno reagirati kako bi se ograničila šteta.
Krumpirova zlatica
Krumpirova zlatica (lat. Leptinotarsa decemlineata) je insekt koji šteti krumpiru. Hrani se lišćem i gomoljima krumpira, što može dovesti do smanjenja prinosa i kvalitete krumpira. Zlatica se razmnožava brzo i može se širiti preko različitih kultura krumpira, a primjetni mogu biti jajašca, ličinke i odrasli insekti. Najčešće se kontrolira uz pomoć kemijskih sredstava, kao što su insekticidi, ali postoje i druge metode kontrole, poput korištenja prirodnih neprijatelja ili mehaničkih metoda, kao što je uklanjanje i spaljivanje zaraženog biljnog materijala.
Krumpirov moljac
Krumpirov moljac (lat. Phthorimaea operculella) je leptir koji napada krumpir. Njegove ličinke se hrane lišćem krumpira, što može rezultirati velikim štetama na usjevu. Tijekom njihovog razvoja, ličinke mogu proizvesti veliku količinu sluzi, što može otežati proces berbe. Osim toga, one također mogu proizvesti veliku količinu izmeta, što može uzrokovati truljenje gomolja. Kontrola ovog štetnika obično se provodi uz pomoć insekticida ili bioloških metoda, kao što su upotreba parazitoidnih insekata ili bakterija.
Krumpirova grinja
Krumpirova grinja (lat. Potato psyllid) je mali štetnik koji napada lišće krumpira. Ona se hrani sokom biljke, što dovodi do izbojaka i deformacije lišća, što na kraju dovodi do smanjenja prinosa. Ovaj štetnik također može prenijeti bolesti poput "Y" virusa koji može uzrokovati značajne štete na krumpiru. Prevencija uključuje pravilnu njegu biljaka, kao i korištenje insekticida ako je potrebno. Potrebno je redovito pregledavati biljke i ukloniti bilo koje simptome infekcije što je prije moguće.
Krumpirova lišajna grinja
Krumpirova lišajna grinja (lat. Liriomyza huidobrensis) poznata i kao krumpirov bušač je štetnik koji napada krumpir i druge biljke iz porodice pomoćnica. Ova grinja se hrani listovima biljke, uzrokujući rupice i žutilo na listovima. U teškim slučajevima, štetnici mogu potpuno uništiti listove što dovodi do smanjenja prinosa. Osim toga, grinje se mogu razmnožavati brzo i širiti se na druge biljke u vrtu. Kako bi se spriječila šteta od ovog štetnika, potrebno je redovito pregledavati biljke i uklanjati zaražene dijelove. Također, postoje kemijski insekticidi koji se mogu koristiti za suzbijanje ovog štetnika.
Upotreba krumpira
Krumpir je jedna od najvažnijih i najrasprostranjenijih biljnih kultura na svijetu. Smatra se ključnim izvorom hrane u mnogim zemljama, a koristi se u različitim oblicima kuhanja i prehrane. Može se koristiti kao prilog, u salatama, kao sastojak u jelima ili kao samostalno jelo. Osim toga, krumpir se koristi u industriji alkoholnih pića, prehrambenoj industriji i farmaceutskoj industriji. Uzgoj krumpira je jednostavan, a biljka je otporna na različite vremenske uvjete. Upotreba krumpira seže daleko u povijest, a biljka se prvi put uzgajala u Andama prije više od 8000 godina.
Berba
Berba krumpira obično se obavlja u ljeto ili rano jesen, ovisno o sorti i klimatskim uvjetima. Vađenje krumpira može se obaviti ručno ili mehanički. Prije vađenja, potrebno je ukloniti sve lišće i ostatke vegetacije oko gomolja kako bi se osiguralo da se ne kvare. Kada se beru ranije sorte krumpira, moguće je vađenje 60 - 70 dana nakon sadnje. Za kasnije sorte potrebno je čekati do 100 - 120 dana.
Vađenje krumpira počinje kada se stoloni lagano odvajaju od zemlje i kad su gomolji dovoljno očvrsnuli. Ako je cima biljke velike mase, preporučuje se kemijsko tretiranje kako bi se brže osušila. Za brzo i efikasno vađenje krumpira, sortiranje po krupnoći te odlaganje u spremnike ili transportna sredstva najčešće se koriste kombajni.
Sušenje
Sušenje krumpira je proces koji se koristi za produženje roka trajanja krumpira. Prije sušenja, krumpir se mora izvaditi iz tla i temeljito oprati, zatim sortirati po veličini i kvaliteti, a manje ili oštećene gomolje eliminirati.
Nakon sortiranja, krumpir se stavlja na sušenje. Postoji nekoliko različitih metoda sušenja krumpira, među kojima su sušenje na suncu, u sušionici ili sušenje toplim zrakom. Sušenje na suncu je najčešća metoda, ali može biti neefikasna u kišnim ili hladnim vremenskim uvjetima. Sušenje u sušionici ili toplim zrakom je brže i efikasnije, ali zahtijeva određene strojeve ili dehidrator.
Proces sušenja traje od nekoliko sati do nekoliko dana, ovisno o metodi i uvjetima. Krumpir se mora redovito okretati kako bi se osiguralo ravnomjerno sušenje, a gotovo je kada je krumpir dovoljno tvrd i ima malo vlage. Osušeni krumpir se čuva u prozračnim vrećama ili posudama, u hladnom i suhom prostoru i do nekoliko mjeseci, što ga čini idealnim za dugotrajno skladištenje i transport.
Skladištenje
Nakon vađenja, krumpir se odmah probira kako bi se odvojili stari, oštećeni, bolesni i nagnječeni gomolji. Nakon toga, krumpir se čuva u podrumima, ostavama i specijalnim podnim skladištima s odjeljcima na optimalnoj temperaturi skladištenja. Tijekom skladištenja, potrebno je stalno kontrolirati gomolje i prozračivati ih vanjskim toplim zrakom s temperaturom 12 - 18°C i visokom relativnom vlagom zraka 85 - 95%.
Kako bi se osiguralo da krumpir ostane kvalitetan, potrebno je provoditi postupak "liječenja" gomolja tijekom punjenja skladišta koji obično traje 2 - 3 tjedna. Nakon "liječenja", krumpir se hladi prema namjeni, sjemenski krumpir se hladi na 2 - 4°C, industrijski na 7 - 10°C, stolni krumpir do tri mjeseca na 5 - 7°C, a do šest mjeseci na 3 - 4°C.
Međutim, u slučaju loše izolacije skladišta, temperatura krumpira može pasti na 2 - 3°C što će rezultirati slatkim gomoljima. Ovaj nepoželjni šećer se može eliminirati grijanjem i držanjem na temperaturi 15 - 20°C tijekom 14 dana. Gomolji će intenzivno disati i potrošiti šećer, što će rezultirati krumpirom koji je ponovno pogodan za jelo.
Pripravci
Kulinarstvo
Krumpir je jedna od najčešće korištenih namirnica u kulinarstvu širom svijeta. U svakom obliku, kuhan ili pečen, izvor je energije i hranjivih tvari. Krumpir je jednostavan za kuhati i prilagoditi različitim receptima.
Pečeni krumpir, narezan na kriške ili kuglice, može se jesti kao prilog uz meso ili ribu. Pire krumpir je popularan kao prilog uz jela koja se kuhaju u mesnoj juhi ili s mesom. Kuglice od krumpira, koje se mogu uvaljati u brašno ili krušne mrvice, mogu se peći i koristiti kao prilog uz jela od mesa ili ribe. Također se može koristiti kao sastojak u salatama, poput krumpirove salate.
Popularna alkoholna pića votka i rakija se također prave od krumpira, šećera i vode. Rakija od krumpira je poznata po svojoj karakterističnoj, zemljanoj arome i okusu te se može konzumirati čisto ili kao sastojak u raznim koktelima.
Proces proizvodnje počinje kuhanjem krumpira u vodi, a zatim se krumpir pretvara u škrob koji se koristi za proizvodnju alkohola. Nakon toga, škrob se kombinira sa šećerom i vodom i ostavi da se fermentira. Fermentacija traje oko tjedan dana, a zatim se filtrira i destilira. Destilacija se obično izvodi dva puta kako bi se postigla željena čistoća i jačina pića. Nakon destilacije, rakija se odlijeva u boce i ostavi da se odmara nekoliko tjedana do nekoliko mjeseci prije konzumiranja.
Medicina
Krumpir se koristi u medicini kao sredstvo za liječenje i prevenciju različitih bolesti. Prvo i najvažnije, krumpir sadrži vlakna koja pomažu u regulaciji probave i sprječavanju zatvora. Također, sadrži i mineralne tvari poput kalija i magnezija koji pomažu u kontroli krvnog tlaka.
Krumpir također ima anti-upalna svojstva koja mogu pomoći u liječenju reumatoidnog artritisa i osteoartritisa. Međutim, potrebna su daljnja istraživanja da se potvrdi ova svojstva.
Krumpir se također koristi u obliku losiona, kompresa ili kupki za liječenje kožnih problema, kao što su ekcemi, akne, i ozebline te kao prirodni lijek za ublažavanje bolova u leđima i glavobolje.
Zanimljivosti
Krumpir je biljka koja je došla u Europu kao rezultat Kolumbovog otkrića Amerike, a u Hrvatsku ga je donijela Marija Terezija.Plod se brzo proširio po svijetu zbog svog ukusnog okusa i velikog broja plodova, postajući jedna od važnijih kultura za prehranu svjetske populacije. Iako je prvobitno bio smatran hranom za seljake i siromašne, kasnije se otkrilo njegovo široko korištenje u kuhinji i postao je popularna namirnica.
Međutim, krumpir nije uvijek bio tako popularan. Najpoznatiji primjer je Velika glad u Irskoj tijekom 17. stoljeća, kada je zarazna bolest uništila nasade krumpira, što je bio primarni izvor hrane za mnoge obitelji, a što je imalo katastrofalne posljedice, jer su mnogi gladovali ili umirali od gladi te su bili prisiljeni napustiti svoje domove u potrazi za hranom.
Danas, krumpir se i dalje smatra važnom namirnicom, iako se sve više koristi čičoka kao zdravija zamjena za krumpir.
Foto: Couleur / Pixabay
Odgovori