Riža (lat. Oryza) je jednogodišnja ili višegodišnja biljka, žitarica koja može narasti do oko 2 m i pripada porodici trava (Poceae) čiji su najpoznatiji predstavnici zob i pšenica. Suptropska je i tropska biljka koja najčešće raste na prostoru Azije i Afrike. Podrijetlom je iz jugoistočne Azije, ali se uzgaja u cijelom svijetu. Najveći proizvođači riže su Kina, Indija, Indonezija, Bangladeš, Vijetnam i Tajland.
Riža je žitarica koja uspijeva na različitim temperaturama dok je optimalna za njen rast između 25 - 35°C, iako može podnijeti i temperature do 37°C. Većina sorti uspijeva na nadmorskoj visini 0 - 1.500 m. Preferira plodno, duboko i dobro drenirano tlo, a najbolje uspijeva na tlima koja su bogata hranjivim tvarima, vlagom i organskim tvarima čija je pH vrijednost između 5,5 - 7,0. Uobičajeno vrijeme rasta kreće se 90 - 210 dana, a ovisno o sorti može biti jednogodišnja ili višegodišnja biljka.
Riža se obično sadi u proljeće ili rano ljeto ovisno o geografskoj širini i klimatskim uvjetima. Najbolje uspijeva u tropskoj vlažnoj klimi s toplom i obilnom kišom tijekom rasta i s dovoljnom količinom dnevnog sunca od minimalno 6 sati. Obično treba oko 1.000 - 1.500 mm padalina godišnje kako bi uspješno rasla, a stabljika je tanja i mekša od stabljika drugih žitarica poput pšenice ili kukuruza čija boja može varirati od zelene do crvenkaste.
Riža se nalazi u zrnima koja rastu na vrhu stabljike, a dostupna su nakon što se stabljika osuši i postane smeđa. Svako zrno riže sastoji se od vanjskog sloja, srednjeg sloja i unutarnjeg dijela u kojem se nalazi sjeme. Vanjski sloj se uklanja u procesu prerade riže, a preostali srednji sloj i unutarnji dio čine jestivu rižu.
Vrijeme berbe ovisi o sorti dok je uobičajeno vrijeme za žetvu 130 - 136 dana nakon sadnje. Nekad se može brati i prije nego što su zrna potpuno zrela kako bi se spriječila oštećenja zbog nevremena ili drugih nepovoljnih uvjeta. Riža se uzgaja u vodenim poljima ili na tlu koje se drži stalno vlažnim pa joj je za rast i razvoj potrebno dovoljno vode. Prekomjerno zalijevanje ili nedostatak vode može imati negativan utjecaj na urod. Stoga je važno pažljivo pratiti količinu vode koja se dodaje tijekom uzgoja riže. Prihrana je važan dio uzgoja jer riža zahtijeva određenu količinu hranjivih tvari posebice dušika koji je ključan za rast i razvoj zelenih dijelova biljke.
Srodnici
Vrste riže
U svijetu je danas poznato oko 19 vrsta riže iako se smatra da ih ima puno više, a razlikuju se po obliku, boji, okusu i teksturi. Ujedno može biti jednogodišnja i višegodišnjoj biljka. Jednogodišnje vrste riže su azijska riža, afrička riža, crvena riža i divlja riža dok su najpoznatiji predstavnici višegodišnje riže su širokolisna riža i australska riža.
Azijska riža
Azijska riža (lat. Oryza sativa) se uzgaja tisućama godina u južnoj i jugoistočnoj Aziji, a arheološki nalazi ukazuju na to da se uzgajala u Kini prije više od 7.000 godina, dok se u Indiji uzgajala prije oko 5.000 godina. Ovo je jednogodišnja biljka koja doseže visinu od oko 1,5 m, a čine je dugi i uski listovi čiji su cvjetovi mali i skupljeni u grozdove i mogu biti bijele ili zelene boje dok su stabljike obično zelene. Azijska riža uzgaja se na temperaturama između 20 - 35°C i na nadmorskoj visini između 0 - 2.000 m. Cvjeta u ljeto, a vrijeme berbe je obično u jesen nakon što se zrna skupljaju i suše na poljima. Potrebno je oko 2.500 - 3.500 l vode za uzgoj 1 kg riže. Uobičajeno je da se riža uzgaja u poplavljenim poljima gdje se polja poplave vodom do dubine 10 - 15 cm.
Afrička riža
Afrička riža (lat. Oryza glaberrima) je podrijetlom iz zapadne Afrike gdje je njen uzgoj poznat više od 3.000 godina. Uzgaja u područjima s toplim i vlažnim klimama, a najbolji uvjeti uzgoja su temperatura između 20 - 35°C, visoka relativna vlažnost i obilne kiše. Stabljike su visoke 50 - 120 cm, obično smeđe ili crvene boje, a zrna mogu biti bijela, smeđa ili crna. Uglavnom se uzgaja na nadmorskoj visini do 500 m i sadi se u kišnoj sezoni kada padaju prve jake kiše obično u travnju ili svibnju. Cvjeta u kasnoj kišnoj sezoni između srpnja i listopada, a vrijeme berbe ovisi o sorti i uvjetima uzgoja. Obično se berba odvija od listopada do prosinca. Zahtijeva puno vlage pa najbolje uspijeva području gdje je godišnja količina padalina 1.000 - 2.000 mm.
Crvena riža
Crvena riža (lat. Oryza punctata) nije vrsta koja se uzgaja za prehranu ljudi već je divlja vrsta riže koja se može naći u prirodi i ne uzgaja se u poljoprivredne svrhe već se koristi kao izvor genetske raznolikosti za uzgoj novih sorti riže. Nalazi se u južnoj Aziji i Australiji, a riječ je o vrsti koja ima zelene stabljike i zrna smeđe boje. Obično se nalazi na nadmorskim visinama manjim od 500 m, a preferira toplije temperature za rast i razvoj. Stabljika je zelene do crvenkaste boje čija su zrna sitna i smeđa. Ova vrsta riže obično raste u prirodnim vlažnim područjima kao što su močvare, rijeke i obalne zone.
Divlja riža
Divlja riža (lat. Oryza rufipogon) je podrijetlom je iz južne i jugoistočne Azije, dok se u Americi smatra invazivnom vrstom. Nalazi se u divljim močvarama i riječnim dolinama, a raste na temperaturama od oko 20 - 30°C. Boja stabljike i zrna može varirati i često su smeđe ili crvenkaste boje. Obično se uzgaja na nižim nadmorskim visinama do oko 1.000 m. Sadi se u proljeće, a cvjeta u ljetnim mjesecima točnije od srpnja do rujna. Berba je obično krajem rujna ili početkom listopada.
Za rast preferira vlažna područja s visokim stupnjem vlage u tlu, a optimalna količina padalina ovisi o području i uvjetima rasta pa tako u područjima gdje se tradicionalno uzgaja prosječna godišnja količina padalina može biti 1.000 - 2.000 mm.
Širokolisna riža
Širokolisna riža (lat. Oryza latifolia) je vrsta riže koja prirodno raste u močvarama i vlažnim područjima u Latinske Amerike, a raširena je i na prostoru Bangladeša, Mijanmara, Indije i Vijetnama. Ova vrsta riže preferira topla i vlažna područja i otporna je na poplave i sušu. Optimalna temperatura je između 20 - 35°C, obično ima zelene stabljike i zrna smeđe boje.
Sadi se u proljeće ili u kasno ljeto, cvjeta tijekom ljeta, a zrna se beru u jesen. Može se uzgajati na nadmorskoj visini 0 - 1.500 m, a uzgoj zahtijeva oko 3.000 mm kiše po sezoni kao i redovno navodnjavanje ako nema dovoljno kiše.
Australska riža
Australska riža (lat. Oryza australiensis) je vrsta višegodišnje riže podrijetlom s prostora sjeverne Australije. U prirodi se najčešće nalazi u močvarnim područjima, plitkim vodama, ali i na obalama rijeka i jezera. Prilagođena je rastu u područjima s periodičnim poplavama zato je često nalazimo na poplavnim područjima ili u blizini vodenih tokova. Preferira toplu i vlažnu klimu, ali može podnijeti i više sušne uvjete od drugih vrsta riže. Optimalna temperatura je između 25 - 30°C. Stabljike i zrna su obično smeđe boje. Uzgaja se na nadmorskoj visini 0 - 400 m, a za uzgoj je potrebno oko 1.000 mm kiše godišnje. Sadi se u rano proljeće dok počinje cvjetati tijekom ljeta, žetva se obavlja u kasno ljeto, a zrna se beru u jesen.
Uzgoj riže
Riža preferira vlažna, plodna i dobro drenirana tla, dok bi idealna dubina tla za uzgoj riže bila oko 10 cm. Riža se uzgaja u toplim i vlažnim uvjetima s optimalnom temperaturom tla između 25 - 35°C. Berba ovisi o sorti i klimatskim uvjetima, ali obično se obavlja u jesen kada su zrna riže zrela i spremna za žetvu. Nakon žetve zrna riže se suše i obrađuju kako bi se uklonili neželjeni dijelovi i pripremili za daljnju uporabu. Međusobna udaljenost je obično 20 - 30 cm u redu dok razmak između redova treba biti 25 - 30 cm. To znači da 1 m2 polja može primiti oko 90 - 120 biljaka riže ovisno o gustoći sadnje.
Tlo
Riža se sadi u vlažnim i plodnim tlima koja su bogata organskom tvari i čija je idealna pH vrijednost između 5,5 - 7,0. Najbolje podnosi pjeskovita, glinena, crvena, murska i poplavljena tla. Ako je pH vrijednost tla preniska može se povećati dodavanjem vapna ili kalcijevog karbonata, a ako je previsoka smanjuje se dodavanjem elementarnog sumpora ili organskog materijala poput komposta ili gnojiva bogatih dušikom. Također se mogu koristiti i prirodne metode kako bi se uspostavila optimalna pH vrijednost tla kao što su dodavanje piljevine, treseta, kave ili čaja.
Klima
Riža je biljka tople klime i raste najbolje na temperaturama između 25 - 35°C dok bi temperatura optimalna za rast i razvoj bila oko 30°C. Ne podnosi temperature ispod 10°C, a tijekom ljeta temperature mogu pasti do oko 15°C. Vruća i vlažna klima je karakteristične za mnoga područja uzgoja riže koja pogoduju njenom rastu i razvoju. Optimalna temperatura tla za sjetvu riže iznosi oko 20 - 25°C.
U fazi rasta sjemena, riža može podnijeti temperature do oko 10°C, a u fazi vegetativnog rasta najbolje podnosi temperature 15 - 18°C, dok u fazi cvjetanja može podnijeti temperature do oko 20°C. Ako temperature padnu ispod ovih granica to može utjecati na rast i razvoj riže, što može dovesti do smanjenja prinosa.
Vrijeme sadnje
U područjima s toplom klimom, riža se može saditi tijekom cijele godine, dok u područjima s hladnom klimom vrijeme sadnje ovisi o sezoni i vremenskim uvjetima. U nekim dijelovima Azije kao što su Indija i Bangladeš riža se može saditi u proljeće ili rano ljeto kada temperature rastu i kada se povećava vlažnost zraka dok se u drugim dijelovima poput Tajlanda i Vijetnama riža se može saditi u kasnu zimu ili rano proljeće kada se sezona suši i kada počinje sezona kiša. U Americi se najčešće sadi u proljeće nakon što se tlo zagrije i opasnost od mraza prođe dok se u Europi najčešće sadi od travnja do sredine lipnja
Slaganje kultura
S obzirom na to da se riža uglavnom sadi sama zbog uvjeta u kojima raste, rijetko se mogu vidjeti neke prateće biljke kojima odgovara ista količina vode. Za sada jedina biljka koje se tisućama godina koristi kao prateća biljka riži je vodena paprat (lat. Azolla) koja blokira sunčevu svjetlost s drugih biljaka i tako pomaže riži u rastu.
Faza mirovanja
Faza mirovanja odnosi se na razdoblje nakon žetve kada biljka ne raste aktivno i ne razvija se već se fokusira na završetak procesa sazrijevanja i pripremu zrna riže za daljnju obradu i skladištenje. U ovoj fazi, biljka se sastoji od stabljike i korijena, a većina lišća se uklanja tijekom žetve. Zrna riže se razvijaju na vrhu stabljike, a nakon žetve zrna se odvajaju od ostatka biljke i podvrgavaju se procesu sušenja kako bi se smanjila vlažnost. Nakon žetve i tijekom faze mirovanja tlo obično nije obrađeno i ostaje nepokriveno. U nekim slučajevima može biti korisno malčirati tlo pokošenom travom, lišćem, slamom ili piljevinom kako bi se smanjila erozija tla, očuvala vlaga u tlu i potaknula aktivnost korisnih mikroorganizama. Uzgoj riže s malčiranjem može smanjiti potrebu za gnojidbom, poboljšati kvalitetu tla i povećati prinos.
Sadnja riže
Riža se uglavnom sadi u poljima poput poplavljenih oranica, a period sadnje je uglavnom proljeće kada se sadi u prethodno obrađenu zemlju na tradicionalan način. Osim ručne sadnje postoji i strojna, a nakon sjetve, polje se zalijeva jer riža treba puno vlage za uspješan rast. Voda se često kontrolira, posebno u sušnim područjima pomoću sustava za navodnjavanje. Sadi se na međusobnoj udaljenosti 20 - 30 cm, a period sazrijevanja je uglavnom 3 - 6 mjeseci, što uglavnom ovisi o vrsti i klimatskim prilikama područja u kojem je posađena. Gustoća sadnje može biti različita ovisno o sorti i načinu uzgoja, a može se kretati između 20 - 60 biljaka po 1 m2.
Sadnja sjemena
Sjetva sjemena riže je uglavnom uobičajeni način sadnje ove biljke, a odvija se strojno ili ručno. Obično se provodi u proljeće kada su temperature dovoljno visoke iznad 20°C tijekom nekoliko dana dok optimalna temperatura za klijanje iznosi oko 25 - 30°C. Također je važno da tlo bude dovoljno zagrijano kako bi se osiguralo dobro klijanje i uspješan rast. Prije sjetve potrebno je pripremiti tlo koje treba biti duboko i rastresito kako bi sjeme lako proklijalo i omogućilo dobivanje snažnih korijena.
Strojna sjetva sjemena
Strojna sjetva sjemena riže obično se provodi mehaničkim sijačicama koje su specijalizirane za sjetvu riže. Prije sjetve, tlo mora biti ravno i dovoljno zbijeno kako bi se osigurala dobra pokrivenost sjemena. Sjeme riže se ulijeva u spremnik sijačice koji se zatim pričvrsti na traktor ili drugi pogonski stroj. Kada se stroj pokrene, sjeme se iz spremnika sijačice ubacuje u tlo u odgovarajućem razmaku i dubini, a uglavnom se radi o dubini 2 - 3 cm bilo da se radi o ručnom ili strojnom sijanju.
Dubina sjetve ne bi trebala biti prevelika, jer bi to moglo usporiti klijanje sjemena i otežati rast biljke dok bi premala dubina sjetve mogla uzrokovati da sjeme isuši ili da bude pojedeno od strane ptica. Nakon strojne sjetve, tlo bi se trebalo pažljivo zalijevati i prihranjivati po potrebi kako bi se osigurao optimalan rast i razvoj biljaka.
Ručna sjetva sjemena
Ručna sjetva sjemena riže uobičajena je u manjim uzgojima ili na teško dostupnim područjima. Prije sjetve, sjeme bi se trebalo očistiti i sortirati kako bi se uklonila oštećenja i nezrela sjemena. Tlo gdje će se saditi bi trebalo pripremiti i poravnati kako bi se osigurala ravna površina, a uz pomoć alata vrši se označavanje redova kako bi se osigurala pravilna udaljenost između sjemena. Dubina sadnje je uglavnom uvijek ista 2 - 3 cm, a nakon sjetve, tlo bi se trebalo nježno pokriti kako bi se osigurala dobra pokrivenost i zaštita sjemena od vanjskih čimbenika.
Sadnja sadnice
Riža se uobičajeno uzgaja sjetvom sjemena, ali postoji i mogućnost sadnje sadnice koja se obično uzgaja u posebnim rasadnicima prije presađivanja na polje. Da bi se uzgojila sadnica, sjeme se prvo sije u posebne posude s hranjivom podlogom koja je bogata hranjivim tvarima potrebnim za rast i razvoj, a nakon klijanja njeguje se u rasadnicima u kontroliranim uvjetima kako bi se osiguralo optimalno klijanje i rast biljaka.
Kada sadnica dosegne veličinu 15 - 20 cm presađuje se na polje na međusobnoj udaljenosti 20 - 25 cm. Međutim sadnja sadnice može biti skuplja i zahtjevnija od sijanja sjemena, a jako je važno osigurati da je sadnica zdrava i pravilno uzgojena kako bi se osigurao optimalan rast i razvoj nakon presađivanja na polje.
Uzgoj u vrtu
Riža se obično uzgaja na otvorenim poljima i nije tipična vrsta za uzgoj u vrtu ili manjim površinama. Uzgoj riže zahtijeva velike površine i posebne uvjete poput poplavljenog tla kako bi se osigurala optimalna kvaliteta i prinos.
Uzgoj u posudama
Uzgoj riže u posudama je izazovan i nije uobičajen način uzgoja ove biljke, ali je ipak moguć. Za uzgoj riže u posudama potrebne su posude barem 60 cm dubine i širine s puno tla i vode kako bi se biljka mogla razviti. Bitno je da posude imaju otvore za drenažu kako se ne bi zadržavala previše vode u tlu, a može se saditi u plastične, glinene, drvene i betonske. Uobičajeno je zalijevati rižu jednom dnevno, ali će se učestalost zalijevanja razlikovati ovisno o klimatskim uvjetima i veličini posuda. Bitno je osigurati da se tlo u posudama ne osuši, ali isto tako i izbjegavati prekomjerno zalijevanje kako bi se izbjegao problem sa stajaćom vodom u posudama.
Održavanje nasada
Nasadi u kojima se uzgaja riža zahtijevaju redovito održavanje posebice kada je u pitanju navodnjavanje koje mora biti redovno kako bi se spriječilo isušivanje. Prihranjivanje također mora biti redovno, ali i uklanjanje korova kako bi se spriječilo natjecanje korova i riže za hranjive tvari i vodu. Riža je osjetljiva na različite štetnike i bolesti pa je važno redovito pregledavati nasade i pravovremeno reagirati. Kako bi se osigurao optimalan rast ponekad je potrebno izvršiti prorjeđivanje nasada što podrazumijeva uklanjanje nezdravih biljaka i ostavljanje samo najjačih i najzdravijih.
Održavanje i njega
Isti principi održavanja i njege nasada vrijede kada je u pitanju održavanje i njega pojedine sadnice riže. Radi se o jako osjetljivoj biljci koja većinu svog životnog ciklusa provede potopljena u vodi čiju je količinu potrebno redovito održavati kako ne bi došlo do sušenja i propadanja usjeva. Također je potrebno ukloniti one sadnice koje su oštećene uslijed djelovanja bolesti koja se u ovom slučaju najčešće može širiti korijenskim putem i dovesti u opasnost ostale sadnice u plodoredu. Prihranjivanje je također jedna od ključnih radnji kada je u pitanju održavanje i njega same sadnice riže.
Zalijevanje
Najbolje vrijeme za zalijevanje je rano ujutro ili kasno navečer kada su temperature niže i vlaga brže prodire u tlo jer zalijevanje u popodnevnim satima može uzrokovati probleme s bolestima zato što vlaga ostaje na lišću tijekom cijele noći i stvara povoljno okruženje za razvoj bolesti. Obično se zalijeva sustavom navodnjavanja kako bi se tlo održavalo stalno vlažnim. Količina vode ovisi o temperaturi, vlažnosti zraka, količini padalina i vrsti tla.
U fazi rasta potrebno je održavati visoku razinu vlage u tlu pa se obično zalijeva više puta tjedno. U fazi sazrijevanja količina vode se postupno smanjuje kako bi se potaknulo zrenje i poboljšala kvaliteta. U prosjeku je potrebno 25 - 30 cm vode za vrijeme rasta riže što je u ukupno oko 5.000 l za proizvodnju 1 kg riže. Važno je naglasiti da je potrebno izbjegavati prekomjerno zalijevanje koje može dovesti do propadanja korijena i pojave bolesti.
Gnojidba
Gnojidba se uobičajeno provodi primjenom gnojiva tijekom sadnje i nakon prvog mjesečnog razdoblja rasta nakon čega se još jedno prihranjivanje provodi tijekom faze kada se zrna počinju formirati, a zatim se može ponavljati svakih 10 - 15 dana. Koristi se granulirano ili tekuće gnojivo koje se primjenjuje izravno na tlo ili preko lišća biljke, a riječ je uglavnom o amonijevom sulfatu. Druga najčešće korištena gnojiva sadrže dušik, fosfor i kalij, ali je također važno osigurati i ostala hranjiva kao što su magnezij, kalcij i sumpor. U početku se koristi gnojivo 30 - 10 - 10, dok se kasnije otprilike 45 - 60 dana nakon prve primjene može koristiti gnojivo u omjeru 40 - 0 - 0 ili 33 - 0 - 0.
Razmnožavanje
Iako se riža uglavnom razmnožava sjetvom sjemena postoje i druge metode razmnožavanja riže poput vegetativnog razmnožavanja kroz diobu korijena ili reznice, ali i u laboratoriju kroz tkivnu kulturu što se obično koristi samo za razvoj novih sorti ili za očuvanje genetske raznolikosti.
Razmnožavanje diobom korijena
Postupak razmnožavanja riže započinje odabirom zdravog korijena iz matične biljke koji se pažljivo izdvoji iz tla i razreže na nekoliko manjih dijelova. Svaki dio mora imati barem jedan pupoljak i korijen kako bi se mogao razviti u novu biljku, a zatim se dijelovi korijena sadrže u pripremljeno tlo s dovoljno vlage i hranjivih tvari. Nakon sadnje potrebno je redovno zalijevanje, ali ovaj način razmnožavanja ima manji uspjeh od sijanja i uglavnom se koristi samo u istraživačkim i znanstvenim institucijama za očuvanje genetske raznolikosti riže.
Razmnožavanje diobom reznica
Riža se može razmnožavati i diobom reznica prilikom čega se biraju zdrave biljke, a zatim se otkine dio korijena i stabljike veličine oko 10 - 15 cm. Tako pripremljene reznice se sade u vlažno tlo na dubinu od oko 5 - 10 cm i zalijevaju gdje bi se nakon nekoliko tjedana trebale ukorijeniti i početi rasti. Važno je napomenuti da se ovaj način razmnožavanja riže ne koristi često. Dioba reznice koristi se u specifičnim slučajevima kada se želi brže doći do velikog broja biljaka posebice u slučaju presađivanja postojećeg nasada na drugo mjesto ili u situacijama kada sjeme nije dostupno ili je loše kvalitete.
Razmnožavanje in vitro
Razmnožavanje riže kroz tkivnu kulturu ili in vitro kulturu je postupak kojim se dobiva velik broj identičnih klonova biljaka iz malog broja matičnih biljaka. Obično se koristi u slučajevima kada je važno održavanje genetske stabilnosti kao što je slučaj s uzgojem hibridnih sorti ili sorti koje se teško mogu razmnožavati iz sjemena poput Basmati riže i Nipponbare riže. Postupak se sastoji od uzimanja malog dijela tkiva iz matične biljke obično iz lista ili klica i stavljanja u sterilne uvjete u laboratoriju gdje se uz pomoć različitih hranjivih otopina, hormona rasta i drugih tvari potiče rast i razvoj novih biljaka. Kada se nove biljke razviju u dovoljnom broju mogu se presaditi u supstrat i dalje uzgajati u uvjetima koji su pogodni za rast i razvoj biljaka.
Presađivanje
Uobičajeno je da se riža presadi jednom ili dva puta tijekom njezina rasta ovisno o uvjetima uzgoja. Riža se obično presađuje između 25 - 40 dana nakon nicanja kada je dosegla visinu 15 - 20 cm. Postupak presađivanja sastoji se u prebacivanju sadnice riže iz rasadnika u polje na udaljenosti od oko 20 - 25 cm jedna od druge. Prije presađivanja potrebno je pripremiti polje, pravilno ga izravnati i zalijevati.
U nekim slučajevima ako je zemljište suviše suho potrebno je napraviti kanale za navodnjavanje kako bi se biljke dobro primile u novoj lokaciji. Tijekom prvih nekoliko dana nakon presađivanja potrebno je češće zalijevati biljke dok se ne uspostavi novi korijenov sustav što je uglavnom svakih nekoliko dana ili svakodnevno što ovisi o uvjetima rasta.
Prorjeđivanje
Prorjeđivanje riže je važan dio njege biljke, a provodi 2 - 3 tjedna nakon presađivanja kada se mlade biljke počnu razvijati. Cilj je osigurati dovoljno prostora za rast svake sadnice kako bi se osiguralo optimalno korištenje raspoloživih hranjivih tvari i vode. Postupak prorjeđivanja uključuje uklanjanje viška biljaka iz redova ili sadnica u kojima se uzgaja riža što se obično radi ručno, a biljke se uklanjaju tako da se jednostavno povuku iz tla.
Preporučuje se ostaviti razmak između biljaka od oko 15 - 20 cm, a postupak se može ponavljati nekoliko puta tijekom rasta riže kako bi se osiguralo da svaka biljka ima dovoljno prostora za rast.
Rezidba
Postoje neke vrste riže koje se mogu orezivati ili oblikovati kako bi se dobile željene forme, ali uobičajena poljoprivredna praksa je da se riža ne reže. Rezanje stabljika riže može negativno utjecati na prinos, kvalitetu zrna i zdravlje biljke, jer se stabljika riže koristi kao transportni sustav za hranjive tvari i vodu.
Zaštita od vjetra
U područjima s jakim vjetrovima preporučuje se sadnja visokih živica ili drvenih ploča cijelom dužinom ruba nasada što će pomoći u smanjenju brzine vjetra u području nasada riže čime se smanjuje oštećenje biljaka i gubitak prinosa. Također se može koristiti mreža za zaštitu od vjetra koja se postavlja oko nasada riže jer smanjuje brzinu vjetra i štiti biljke od isušivanja, a također pomaže u zadržavanju vlage u tlu. U manjim nasadima biljke se mogu ručno pokriti nekim materijalom poput tkanine kako bi se spriječilo oštećenje od vjetra.
Priprema za sljedeću sezonu
Životni vijek riže obično traje oko 3 - 6 mjeseci ovisno o sorti i uvjetima uzgoja. Nakon žetve ostaci biljke mogu se koristiti kao stajsko gnojivo za pripremu tla za sljedeću sezonu uzgoja riže, a može se provesti uzorak tla kako bi se utvrdila razina hranjivih tvari i pH vrijednost tla te dodati gnojiva prema potrebi. Prije sljedećeg uzgoja riže preporučuje se labavljenje tla i uklanjanje korova kako bi se osigurali najbolji uvjeti za rast i razvoj biljaka.
U područjima s blagom zimom riža se može uzgajati kao višegodišnja biljka i ne zahtijeva posebnu zaštitu dok se u područjima s oštrim zimama može uzgajati samo kao jednogodišnja biljka i zahtijeva pripremu za zimu. Jedan od načina zaštite riže preko zime je uklanjanje ostatka biljaka nakon žetve što sprječava razvoj štetnika i bolesti.
Tijekom vrlo hladnih noći biljke se mogu prekriti pomoću agrotekstila ili drugog materijala kako bi se spriječilo oštećenje od mraza. Koristi se i postupak malčiranja tla što može pomoći u održavanju stabilne temperature tla i zaštiti korijena od oštrih temperaturnih oscilacija. Također se preporučuje primjena gnojiva kako bi se poboljšala kvaliteta tla za sljedeću sezonu.
Bolesti
Riža može biti osjetljiva na različite bolesti što može biti posljedica različitih čimbenika kao što su visoka vlaga, vlažno tlo, visoke temperature, loša kvaliteta sjemena i nedostatak hranjivih tvari. Najčešće bolesti od kojih strada riža su pjegavost riže, bakterijska palež i bolest omota lista.
Pjegavost riže
Pjegavost riže je bolest uzrokovana gljivicom Pyricularia grisea koja može uzrokovati značajne gubitke uroda ako se ne kontrolira, a očituje se pojavom smeđih i crnih mrlja na listovima, stabljikama i klasovima riže što dovodi do smanjenja fotosinteze i propadanja biljke. Pjege se mogu širiti brzo stvarajući velike smeđe mrlje koje zahvaćaju cijeli list ili stabljiku. U kasnijim fazama bolesti zahvaćeni dijelovi biljke se suše i postaju smeđi.
Kako bi se spriječila pojava ove bolesti važno je provesti preventivne mjere kao što su pravilna obrada tla i sjetva zdravog sjemena. Postoji nekoliko fungicida koji se mogu koristiti za suzbijanje pjegavosti riže poput triazola, strobilurina i benzimidazola.
Bakterijska palež
Bakterijska palež riže je bolest koju uzrokuje bakterija Xanthomonas oryzae pv. Oryzae i raširena je u uzgoju riže u mnogim dijelovima svijeta što može značajno utjecati na količinu i kvalitetu prinosa. Simptomi uključuju pojavu smeđih, vodenastih i eliptičnih mrlja na lišću, stabljikama i klasovima riže koje se obično pojavljuju na vrhu lišća i šire se prema dolje. Također se mogu pojaviti smeđe ili crne pruge na listovima i stabljikama, a ponekad i na klasovima. U težim slučajevima zaražene biljke se mogu osušiti i uvenuti.
Za suzbijanje bakterijske paleži riže preporučuju se druge metode kontrole uključujući upotrebu zdravog sjemena, održavanje zdrave razine vlage u tlu, izbjegavanje pregnojavanja dušikom, uništavanje zaraženih biljnih ostataka i korova koji mogu služiti kao izvor bakterija i primjenu bioloških agensa, poput bakteriofaga.
Bolest omota lista
Bolest omota lista je gljivična bolest uzrokovana Rhizoctonia solani i napada mnoge biljne vrste, uključujući rižu. Bolest se očituje u obliku smeđih do crnih mrlja na listovima koje se šire i spajaju uzrokujući omatanje listova. Obično se javlja u vlažnim i toplim uvjetima što pogoduje rastu i širenju gljivice. U suzbijanju bolesti omota lista uzrokovane gljivicom Rhizoctonia solani koriste se različiti fungicidi poput propikonazola, trifloksistrobina, tebukonazola i triadimefona. Biološka kontrola može uključivati primjenu mikroorganizama koji se prirodno javljaju u tlu i bore protiv gljivica uzročnika bolesti. Primjena može biti korisna u suzbijanju bolesti omota lista, ali učinkovitost može varirati ovisno o uvjetima i vrsti tla.
Štetnici
Štetnici mogu utjecati na rast i razvoj riže i smanjiti njezin prinos uzrokujući oštećenja korijenju, lišću, cvjetovima ili sjemenkama. Važno je provoditi mjere zaštite kako bi se smanjio njihov utjecaj na usjeve riže, a to uključuje primjenu insekticida i herbicida kao i upotrebu bioloških kontrola ili integriranog upravljanja štetnicima. Među najpoznatijim štetnicima koji napadaju rižu ističu se rižin žižak, rižin trips, muha, mrmak i rižina lisna uš.
Rižin žižak
Rižin žižak (lat. Sitophilus oryzae) je mali kukac koji napada uskladištenu rižu, ali i druge žitarice i sjemenke. Odrasli kukci su smeđe boje dužine 2 - 3 mm, a ličinke su blijedo bijele i grublje su teksture. Ovaj kukac može uzrokovati velike gubitke u uskladištenoj riži jer se hrani sjemenkama, a simptomi napada uključuju male rupe i šupljine na zrnima riže, praškasti otpad koji se nakuplja na dnu vrećice ili spremnika s rižom.
Liječenje infekcije rižinim žiškom uključuje primjenu insekticida, a postoji nekoliko metoda koje se mogu primijeniti što uključuje upotrebu topline, sušenje, hlađenje, vakuumsko pakiranje ili primjenu insekticida u praškastom ili aerosolnom obliku. Važno je paziti da se riža skladišti na suhom mjestu i u čistim spremnicima kako bi se smanjila vjerojatnost infekcije rižinim žiškom i drugim štetnicima.
Rižin trips
Rižin trips (lat. Stenchaetothrips biformis) je mali kukac koji se hrani rižinim listovima izazivajući deformaciju i pojavu smeđih listova kao i smanjenje prinosa. Odrasli kukci su duljine 1 - 1,5 mm, sivkaste boje s tamnijim šavovima na leđima, a ličinke su svjetlije boje i manje su od odraslih kukaca. Simptomi infekcije rižinim tripsom uključuju pojavu srebrno - sivkastih ili bijelih mrlja na listovima, defolijaciju listova, tamne mrlje i smanjenje rasta i prinosa.
Postoje različiti insekticidi koji se mogu koristiti za suzbijanje rižinog tripsa poput piretroida, karbofentijamida, organofosfata i ulja neema. Važno je provoditi preventivne mjere poput uklanjanja korova, redovite košnje i održavanje higijene polja kako bi se smanjila vjerojatnost infekcije rižinim tripsom i drugim štetnicima.
Muha
Muha (lat. Hydrellia philippina) je vrsta muhe koja može uzrokovati značajnu štetu na usjevima riže. Polaže jaja u vodene slojeve na lišću, stabljikama i cvjetovima riže, a kasnije se ličinke hrane unutarnjim tkivom biljke što može dovesti do smanjenja prinosa i kvalitete zrna riže. Simptomi uključuju pojavu žutih, smeđih ili bijelih mrlja na lišću što je posljedica ličinki koje se hrane unutarnjim tkivom biljke, smanjenje rasta biljke i slabljenje stabljike.
Za suzbijanje širenja štete uzrokovane ovom muhom koriste se insekticidi poput piretroida, organofosfata i neonikotinoida. Također je potrebno redovno uklanjati korov što može pomoći u smanjenju mjesta za polaganje jaja.
Mrmak
Mrmak (lat. Gryllotalpa orientalis) je štetnik koji može napasti korijenje riže i uzrokovati ozbiljnu štetu. Uzrokuje usporavanje rasta biljke i smanjenje prinosa usjeva, pojavu žutih listova praćenih sušenjem i pravljenje rupa na listovima. Sprječavanje ili smanjenje štete očituje se ručnim uklanjanjem iz zemlje tijekom razdoblja kada su aktivni kao i primjenom insekticida na bazi fipronila, imidakloprida i klorantraniliprola.
Rižina lisna uš
Rižina lisna uš (lat. Tetraneura akinire) je štetnik koji se hrani sokovima iz listova i stabljike riže. Kao posljedica napada ovog štetnika listovi imaju izgled malih zelenkastih ili smeđih ušiju na donjoj strani lista ili stabljike, dolazi do defolijacije listova koji se na koncu suše i otpadaju što u konačnici može utjecati na cjelokupni usjev. Pojavu rižine lisne uši možemo suzbiti ručnim uklanjanjem zaraženih dijelova biljke, korištenjem insekticida poput deltametrina, permetrina, imidakloprida, dimetoata i slično. Također se mogu koristiti i prirodni pripravci od češnjaka i crvene paprike.
Upotreba riže
Iako je najpoznatiji način primjene riže kroz njenu konzumaciju, ona ima širok spektar pozitivnih učinaka kao proizvod u kozmetičkoj industriji, ali se također koristi u proizvodnji papira za pisanje i slikanje, hrane za stoku, kao izvor biomase za proizvodnju energije, kao građevinski materijal za proizvodnju ploča i pločica i slično. U nekim zemljama se stabljika riže koristi i kao izvor vlakana za proizvodnju tekstila posebice u Japanu, Kini, Filipinima, Indoneziji i Tajlandu.
Berba
Riža se obično bere u jesen od kolovoza do studenog točnije nakon 3 - 6 mjeseci rasta, a vrijeme žetve može varirati ovisno o području uzgoja i sezoni rasta. Kada se riža bere važno je da je zrno zrelo, ali ne previše suho. Prezrelo zrno lako se ljušti tijekom branja dok nedovoljno zrelo zrno može biti teško odvojiti od stabljike i biti manje ukusno za konzumaciju. Ručno branje kosom ili srpom tradicionalna je metoda koja se i danas koristi na manjim farmama.
Nakon branja riža se obično suši, čisti i pakuje prije nego što se šalje u obradu ili na tržište. U većini područja uzgoja temperatura tijekom berbe se kreće između 20 - 30°C, a radnici koji ručno beru rižu često koriste zaštitnu opremu poput šešira i zaštitnih odijela kako bi se zaštitili od sunca i spriječili toplinski udar.
Sušenje
Sušenje je važan korak u preradi riže nakon branja jer sadrži visoku vlažnost koja mora biti smanjena prije daljnje prerade kako bi se spriječila pojava plijesni i ostalih problema s očuvanjem. Postoje različite metode sušenja riže, a neke od najčešćih su prirodno sušenje i sušenje u posebnim prostorijama.
Prirodno sušenje je uglavnom na temperaturama 20 - 30°C i uključuje ostavljanje riže da se suši na otvorenom na suncu i vjetru. Riža se obično širi na ravnom terenu, a ponekad se okreće kako bi se osiguralo ravnomjerno sušenje. Ova metoda je tradicionalna i još uvijek se koristi u nekim ruralnim područjima. Za razliku od ove metode sušenje u posebnim prostorijama uključuje kontroliranje temperature i vlage koja je otprilike 40 - 50°C. Tu se riža obično širi u tankom sloju na mreži ili u posudama s rupicama. Toplina se obično dovodi pomoću grijanja na pelete, ugljen ili plin dok se vlažnost kontrolira ventilatorima i drugim uređajima.
Skladištenje
Ako se želi postići suho skladištenje riže onda bi idealna vlažnost zraka trebala biti oko 60% gdje se riža obično čuva u čvrstim posudama ili vrećama s ventilacijskim rupama kako bi se spriječila akumulacija vlage. Hladno skladištenje sprječava kvarenje dok je idealna temperatura između 10 - 15°C, a čuva se u papirnatim ili plastičnim vrećama, staklenim ili plastičnim posudama i vrećicama za zamrzavanje. Važno je redovito pregledavati skladištenu rižu kako bi se spriječilo kvarenje ili oštećenje, a ako se primijeti bilo kakav znak kvarenja ili štetnika treba odmah poduzeti mjere za uklanjanje ili zaštiti ostatak riže.
Pripravci
Kulinarstvo
Riža je jedna od najčešće konzumiranih namirnica u svijetu, a koristi se u različitim jelima i kuhinjama diljem svijeta. Ovisno o vrsti riže, načinu kuhanja i začinima koji se dodaju, riža može imati različite okuse i teksture te se može koristiti u slatkim i slanim jelima. Bogata je kompleksom vitamina B, magnezijem, fosforom, željezom i kalijem. Koristi se kao dodatak mesnim jelima, kao rižoto, u sushiju, pudinzima, kolačima i sladoledima.
Kozmetika
U kozmetici se najčešće koristi riža koja nije prerađena i ne sadrži aditive i kemikalije. Može se koristiti kao prirodni sastojak koji ima nježne i hidratantne učinke na kožu i kosu. Rižino brašno može se koristiti kao piling za lice i tijelo, rižina voda kao tonik za lice, ulje rižinih mekinja može se koristiti kao sastojak u hidratantnim kremama i losionima za tijelo jer pomaže u održavanju hidratacije kože i poboljšava elastičnost kože.
Također se može koristiti kao sastojak u proizvodima za kosu jer pomaže u jačanju kose i sprječavanju oštećenja. Ekstrakt riže koristi se kao sastojak u anti-aging proizvodima za kožu i pomaže u smanjenju bora, ujednačavanju tena i poboljšavanju teksture kože.
Medicina
Široka je primjena riže u medicini, a u osnovi se koristi kao dijetetska hrana za reguliranje tjelesne težine i količine šećera u krvi. Zbog velike količine vitamina E i drugih antioksidansa pomaže u jačanju imunološkog sustava što pozitivno djeluje na borbu protiv raznih bolesti i infekcija. Rižin prah i rižina voda često se koriste u tradicionalnoj medicini za liječenje raznih kožnih bolesti uključujući osip, opekline, akne i ekceme, a rižina voda posebno je učinkovita za liječenje iritirane kože i smanjenje upale.
Gospodarstvo
Riža ima značajnu ulogu u svjetskom gospodarstvu posebno u zemljama u razvoju gdje je osnovna hrana. To je jedna od najvažnijih usjeva u svijetu, a prema podacima FAO - a godišnje se proizvede više od 600 milijuna t riže. U mnogim zemljama uzgoj i proizvodnja riže predstavljaju ključni sektor u poljoprivrednom gospodarstvu. Najveći proizvođač riže u svijetu je Kina koja proizvodi oko 30% svjetske proizvodnje riže, a nakon nje slijede Indija, Indonezija, Bangladeš, Vijetnam i Tajland. Glavni izvoznici riže u svijetu su Tajland, Vijetnam i Indija. Tajland je dugi niz godina bio najveći izvoznik riže u svijetu, ali u posljednje vrijeme mu konkuriraju Vijetnam i Indija.
Također druge zemlje kao što su Amerika, Australija i Pakistan izvoze manje količine riže na svjetsko tržište. Na proizvodnju i izvoz proteklih nekoliko godina negativno su utjecali pandemija COVID - 19, klimatske promjene, konkurencija među zemljama i povećana potražnja.
Zanimljivosti
Ime roda Oryza potječe od grčke riječi oriza (riža), a prvi je put upotrijebljeno u botaničkoj literaturi u djelu Historia Plantarum gdje se opisuje biljka koja se uzgaja u Egiptu. Riža se koristi kao hrana već tisućama godina i smatra se jednom od najstarijih uzgajanih kultura na svijetu. Smatra se da su prvi ljudi koji su počeli uzgajati rižu bili Kinezi još prije 5000 godina.
U nekim kulturama riža se koristila u religijskim i kulturnim obredima pa se tako primjerice u Indiji koristi u mnogim hinduističkim obredima kao znak žrtve ili poštovanja dok se u Japanu rižina polja smatraju svetima i važnom kulturnom baštinom.
U mnogim azijskim kulturama riža se simbolizira kao simbol plodnosti, obilja, prosperiteta, mira, sreće i duhovnosti. U Kini simbolizira bogatstvo i uspjeh, hinduističkoj religiji se koristi kao znak poštovanja i žrtve dok se u budističkoj kulturi smatra simbolom čistoće i duhovnosti. U Americi se riža povezuje s obiljem i žetvom, a simbolizira radost i zahvalnost za život.
U Aziji, koja je najveći potrošač riže, prosječna potrošnja po osobi kreće između 100 - 300 kg godišnje, a njena kalorijska vrijednost je 130 kcal na 100 g.
Foto: mspphoto/Pixabay
Odgovori