Proso (lat. Panicum) jedna je od najstarijih uzgajanih kultura na svijetu. Ime je dobila iz grčke riječi panis što znači kruh i time asocira na njezinu primarnu upotrebu. Radi se o žitarici iz porodice trava i smatra se da joj pripada do 600 različitih vrsta. Proso je žitarica koja se koristi za ishranu ljudi i životinja, ali su neke vrste postale korov koji se kao samonikla biljka može pronaći u poljima i pašnjacima.
Vrste roda Panicum su jednosupnice i imaju uski list svijetlozelene boje. Radi se o jednogodišnjoj biljci koja se prvenstveno uzgaja zbog sjemena. Korijen je razvijen i može se razviti do 1,5 m dubine, što je čini otpornom na teže uvjete. Proso raste kao busen koji ima nekoliko izdanaka, ali središnja vlat je najčvršća i najčešće raste uspravno. Neke vrste imaju cik-cak rast.
Vlat može narasti do 150 cm i prekrivena je dlačicama. Cvijet je metlica smećkaste boje, manje ili više razgranata i duga do 46 cm. Grana se u nekoliko klasića po kojima su grozdasto raspoređeni cvjetovi. Iz klasića nakon cvatnje sazrijeva sjemenka koja može biti od svijetlosmeđe i sive do tamnosmeđe i crne boje.
Proso je biljka koja za koju se pretpostavlja da se uzgaja već 8.000 godina i da je porijeklom iz istočne ili središnje Azije. Vjeruje se da je uzgoj prosa za ishranu počeo već prije 5.000 godina, ali ga je s vremenom istisnuo krumpir kao ukusnija i kaloričnija namirnica. Iako je žitarica koja ima potencijala za uzgoj i upotrebu jer se s vremenom prilagodila uzgoju u umjerenom pojasu, u Hrvatskoj se proizvodi na oko 98 h. Ipak, postoje studije kojima se poljoprivrednike nagovara na uzgoj zbog isplativosti.
Srodnici
Vrste prosa
U svijetu postoji oko 600 vrsta prosa i neki su odlični za ishranu ili komercijalnu upotrebu, ali postoje i vrste koje se šire i kao korov. U Hrvatskoj rastu 3 vrste prosa koje se mogu uzgajati u komercijalne svrhe ili kao korov.
Postoji i nekoliko podtipova prosa koju su se tijekom godina proširili i počeli rasti u divljini, na livadama ili oko vrtova. Tako npr. postoji podtip podivljalog usjevnog prosa koji proizvodi puno više sjemenki koje lako penetriraju u tlo i ostaju duže vremena. Najveće probleme radi u usjevima kukuruza i repe.
Vlasasto proso
Najčešća vrsta koja je karakteristična za livade kontinentalne Hrvatske. Raste na suhim i siromašnim tlima uz napuštene livade. Proizvodi mnogo sjemenki i lako se razmnožava te ga prenose ptice. Sjeme je sitno, ali je i jestivo, iako se više upotrebljava kao ukras cvjetnim aranžmanima. Ipak, prevelika količina može izazvati smetnje kod prehrane stoke.
Račvasto proso
Vjeruje se da je na naše prostore uvezeno zajedno s hranom za ptice. Radi se o invazivnoj vrsti koja raste na divljim pašnjacima i livadama. Najviše ga ima u usjevima kukuruza, ali voli vlažna područja, pa raste i uz rijeke. Lako se zamjenjuje s običnom rascvalom travom jer glavna vlat ima manje račvastih grančica. Može narasti do 2 metra.
Obično proso
Uzgaja se za prehrambene i komercijalne svrhe. Radi se o jednogodišnjoj biljci koja naraste do 80 cm. Iskoristiva je u cijelosti, od sjemenja do busena koji se suši za sijeno. Također, jedna je od prvih namirnica koja se koristila za prehranu u sjedilačkom načinu života.
Uzgoj prosa
Proso je kultura koja je jedna od najstarijih planski uzgajanih kultura. Zato se o njezinom uzgoju puno zna, a ovo su neki savjeti kako da se on poboljša.
Tlo
Vrste prosa koje rastu kao korov mogu opstati i na siromašnim tlima. Ipak, za uzgoj je potrebno osigurati rahlo ii dobro drenirano tlo, što znači da je potrebna dobra obrada. Sjetveni sloj mora biti fino obrađen prije sjetve. Također, treba voditi računa o zadržavanju vlage u tlu, pa se obrada i uklanjanje korova mora obaviti u jesen. Iznimno se može preorati u proljeće. Voli duboka i humusna tla, neutralna do slabo kisela.
Klima
Iako je proso biljka koja potječe iz Azije i vlažnije klime, tijekom vremena postala je jednogodišnja biljka navikla na umjerenu klimu. Danas može preživjeti u umjerenoj klimi, ali joj visoke nadmorske visine i veći pad temperature ne odgovaraju.
Vrijeme sadnje
Proso je osjetljivo na temperaturu klijanja, pa je optimalna temperatura za potpunu iskoristivost sjemena 33°C. Ipak, kod uzgoja u umjerenim klimama treba pričekati da temperatura naraste iznad 12°C.
Proso je biljka kratke vegetacije, pa se sjetva može i odgoditi do nema sigurnosti od mrazeva i nižih temperatura. Također, može se sijati i kao postrna žitarica nakon kultura koje imaju ranu žetvu, kao što su pšenica i ječam. Zato se najčešće sije sredinom lipnja, iako se u toplijim krajevima može i mjesec dana ranije.
Slaganje kultura
Proso je odlično kao pretkultura, a može se uzgajati i s drugim kulturama. Može biti čak treća kultura u jednoj godini. Proso dobro podnosi kukuruz i grah, ali i ostale mahunarke. Može se sijati nakon repice, ječma i mladog krumpira. Ne odgovara mu površina na kojoj su se uzgajale bundeve.
Sadnja prosa
Proso je biljka koju je jako lako uzgojiti i najčešće je samonikla, pa nema bojazni da neće roditi. Ipak, da bi urod bio kvalitetan i što obilniji, donosimo nekoliko savjeta za sadnju.
Sadnja sjemena
Sjeme prosa izričito je malo i potrebna je mehanička sijačica kojom će se posijati na određeno mjesto. U prosjeku se sije 300 zrna po m2 što ispada od 15 do 20 kg sjemena po hektaru. Sije se samo tretirano i certificirano sjeme koje može i biti starije od godine dana, ali da nije niklo tijekom stajanja.
Sije se s međurednim razmakom od 12 cm do 30 cm ako se uzgaja kao glavni usjev. Može se sijati i paralelno s drugim kulturama u pravilnom plodoredu. Sjeme se sije na dubinu od 2 do 4 cm te se povalja zemljom nakon sjetve kako bi se bolje primilo.
Sadnja sadnice
S obzirom na to da proso u divljini, ali i kao kultura za uzgajanje proizvodi puno sjemena i lako se primi, nema potrebe za uzgojem sadnica koje će se kasnije saditi. Također, klijavost je velika i kasnija sadnja sadnice je neisplativa i može oštetiti korijen.
Kalemljenje
Proso se isključivo sije iz sjemena i nije ga moguće cijepiti na drugu biljku. Radi se o jednogodišnjoj busenastoj travi koja raste direktno iz tla.
Uzgoj na otvorenom
Proso može rasti i na ravničarskom dijelu, ali i na blažim uzbrdicama. Proso je biljka koja voli sunce i svjetlost, pa treba izbjegavati zasjenjena područja. Također, bolje raste na područjima koja su zaštićena od izravnog vjetra.
Uzgoj u plasteniku
S obzirom na to da se radi o kulturi koja dobro uspijeva na otvorenom, nema pokušaja uzgoja prosa u stakleniku. Također, provedena je studija u kojoj se pokazuje kako proso puno bolje reagira na prirodno danje svjetlo nego na umjetnu rasvjetu, pa uzgoj u stakleniku nije isplativ.
U stakleniku, se pri temperaturi od 20°C uzgaja samo dekorativne vrste prosa koje se kasnije mogu koristiti u vrtovima ili kao dijelovi cvjetnog aranžmana te kada je potražnja i u hladnijim mjesecima. Proso se u stakleniku zalijeva jednom u tjedan dana ili kad zemlja presuši na dubinu od 5 cm.
Uzgoj u posudama
U teglama ili visokim gredicama uzgaja se dekorativno proso. Radi se najčešće o dekorativnim vrstama koje imaju bogate metlice i razgranati cvijet. Mogu se uzgajati u povišenim gredicama ili teglama. S obzirom na to da iz jednog busena raste samo jedna ukrasna vlat, optimalno ih je posaditi dovoljni izgledom, nakon sjetve možete prorijediti biljke.
Biljke se sade u humusnu zemlju na dubinu od 3 cm te se pokriva tankim slojem zemlje. Ako se uzgaja na zatvorenom, pri temperaturi od 20°C, može se sijati u bilo koje doba godine. Također, potrebno ga je držati na južnom prostoru ili dodatno osvjetljavati ako nema barem 8 sati svjetla dnevno.
Održavanje nasada
Najvažniju njegu proso zahtjeva prilikom sijanja. Sjeme je potrebno pritisnuti ili uvaljati u zemlju kako bi se bolje primilo. Tijekom rasta može se razviti pokorica koja može usporiti rast, pa se ona razbija drljačama. Drljača u predsjetvenom dijelu uzgoja služi i za uništavanje korova koji može ometati rast prosa i ugušiti mlade izdanke.
S obzirom na to da se proso uzgaja u gustim redovima, korova se može riješiti na nekoliko načina. Indirektno je dobra obrada tla i pravilan plodored prije sjetve. Korov se kasnije uklanja štrigom ili kultivatorom između redova. Također, važno je okolne površine održavati ili kositi kako se korov ne bi širio na okolna mjesta.
Održavanje i njega
Proso ne zahtijeva mnogo održavanja, radi se o nekoliko radnji kojima možete pospješiti kvalitetu i dodati na težini uroda.
Zalijevanje
Proso je nezahtjevna kultura kod zalijevanja jer dugo može podnijeti razdoblje suše. Može izdržati i do mjesec dana bez vode, ali će rast prestati i nastaviti kada ponovno dođe u doticaj s vodom. Ipak, za uzgoj najbolje je osigurati sustav navodnjavanja tijekom sušnog razdoblja.
Najbolji način za pokrivanje većih površina na kojima se uzgaja proso su prskalice koje ravnomjerno zalijevaju površine tijekom večernjih sati. Također, najbolje je koristiti podzemnu vodu ili kišnicu. Taj se postupak ponavlja svakih 3 do 4 dana.
Gnojidba
Gnojidba prosa ovisi o vremenu sjetve. Ako se uzgaja kao glavna kultura, u obradi tla na jesen se dodaje stajsko gnojivo. Najveću potrebu ima za dušikom i kalijem, pa se tlo dodatno može obogatiti u proljeće, prije sjetve. Ako se radi o kasnijoj kulturi, gnojivo se može dodati nakon analize zemlje i to u manjim količinama, trećina količine koja se dodaje za glavnu sjetvu.
Razmnožavanje
Proso se razmnožava sjemenom. Vrste koje rastu kao korov su samonikle i teško ih je istrijebiti obzirom da proizvode puno malog sjemenja koje se lako sakrije u tlu te dolaskom toplijeg vremena nikne. Sjeme za uzgoj se sabire nakon sjetve te se stratificira i tretira fungicidima kako bi sljedeći urod bio kvalitetan i zdrav.
Rezidba
Obzirom da se radi o žitarici, proso nije potrebno oblikovati ili prorjeđivati kako bi izraslo. Kod dekorativnih vrsta, proso se može prorjeđivati kako bi se dobili širi buseni i jače vlati. Ipak, radi se o vrsti koja može rasti kao korov i nije ju potrebno prorjeđivati da se dobije bolji urod.
Bolesti
Iako je proso jako izdržljiva biljka i mnoge vrste su invazivne te su i same potencijalni napasnici, nije u potpunosti imun na druge bolesti i štetnike. Iako je optimalno koristiti zdravo i certificirano sjeme kako bi se izbjegle bolesti, evo nekih najpoznatijih i načina kako ih spriječiti ili ukloniti.
Smrdljiva snijet
Jedna je od rijetkih bolesti koja pogađa proso, ali ima mogućnost uništiti veće nasade i donijeti gospodarske štete. Smrdljiva snijet karakteristična je za pšenicu i trave, pa se lako prenese i na proso. Radi se o bolesti koja se često uoči tek pred žetvu. Biljka koja je zdrava ima metlicu koja se od težine savija prema zemlji, a kod zaražene biljke ona strši u vis. To je zato što je zrno ispunjeno crnom prašinom i gubi na težini. Brzo se raznosi sporama na zdravo zrno, pa može doći do propadanja usjeva kod dvofazne žetve. Zato je potrebno koristiti certificirano sjeme i uništavati zaražene biljke spaljivanjem.
Štetnici
Kukuruzni moljac
Često napada proso s obzirom na to da se ono u većini slučajeva uzgaja neposredno uz kukuruz. Kukuruzni moljac odlaže jajašca na stabljici iz kojih se izliježu gusjenice. Gusjenice kopaju tunele i hrane se sokovima te čine nepopravljivu štetu na biljci. Biljka brzo uvene i može doći do propadanja dijela usjeva. Najbolja zaštita je temeljito čišćenje pretkulture i korištenje insekticida.
Skakavci
Rojevi skakavaca su, osim za proso, opasni za mnoge žitarice. Skakavci se hrane mladim izbojcima te mjesta koja napadnu mogu pojesti do korijena što dovodi do potpunog uništenja usjeva. Nažalost, rojeve skakavaca se ne može predvidjeti, pa se može zaštiti jedinom mrežom u slučaju da je dio uroda oštećen.
Ptice
Nisu opasne za samu biljku, koliko otežavaju prikupljanje sjemenja. Naime, proso se nalazi u standardnoj mješavini hrane za ptice, pa ga vole zobati kada dozre. Time tresu sjemenke na zemlju i smanjuju prihod. Zaštiti se može postavljanjem strašila ili topova za plašenje.
Upotreba prosa
Proso je žitarica koja se upotrebljava iz davnina, pa nije ni čudno da ima raširenu upotrebu i u prehrani ljudi, ali i u ishrani životinja. Također, pozitivna svojstva su prepoznata i u narodnoj medicini.
Berba prosa
Žetva prosa počinje kada procvjeta i kada sjemenke počinju ispadati. Najčešće je to krajem kolovoza ako se sijao početkom lipnja ili krajem srpnja. Ne dozrijeva podjednako, pa se žetva obavlja krajem zriobe. Također, zrnje se osipa i prije, ali nije moguće spriječiti ili ujednačiti dozrijevanje.
Žetva se vrši kombajnom i može biti jednofazna ili dvofazna. U jednofaznoj se ubire cijela biljka te se kasnije odvaja sjeme. Dvofazna žetva se koristi kada je proso bilo postrna sjetva. Može se obaviti malo prije potpune zriobe. Prvo se pokosi biljka i kasnije se kombajnom sakuplja kako bi se očuvale čitave metlice sa sjemenom. U takvoj je žetvi urod oko 3 tone po hektaru.
Iako se sjeme skuplja, ostaci od biljke se suše kako bi se proizvela hrana za stoku. Sušenje može biti na polju na kojem se uzgajalo ili na drugoj površini. Važno je ravnomjerno rasporediti biljke i redovito ih okretati kako se ne bi upljesnjivile. Nakon sušenja na suncu 14 dana, potrebno ga je skladištiti u sjeniku, na zatvorenom mjestu.
Skladištenje
Sjeme prosa može se dugo skladištiti ako su povoljni uvjeti s obzirom na to da ima nisku vlažnost i ne razvija plijesan. Sjeme se drži u zatvorenim spremnicima na temperaturi do 20°C s niskom vlagom. Ako sjeme ima više od 16% vlage, mora se odnijeti u sušaru na sušenje. Tamo se suši na temperaturi do 40°C kako bi se pripremilo za daljnje skladištenje.
Dugotrajnija skladištenja zahtijevaju obradu u brašno ili kao dodatak hrani za ptice te pravilna pakiranja.
Kulinarstvo
Proso je namirnica za koju je dokazano da se jela u mlađem kamenom dobu, ali se njegova važnost izgubila. Danas se najčešće koristi biserni bijeli proso za kaše koje se zaslađuju i jedu kao međuobrok. Proso se melje u brašno od kojeg se rade pekarski proizvodi za ljude koji ne toleriraju gluten. Od njega se može raditi i ulje koje se dodaje salatama ili preljevima, ali nije preporučljivo za prženje.
Proso ne sadrži puno šećera ni kiselina, pa se njegova konzumacija preporučuje i osobama koje pate od žgaravice. Ako želite probati nešto novo, iskoristite ga kao prilog mesu ili povrću. Vegetarijancima je odličan izvor magnezija. Osim toga, jeftina je žitarica i lako se priprema, pa je dostupna široj masi.
Gospodarstvo
Proso se osim u prehrani ljudi može koristiti i za ishranu životinja. Važan je dio prehrane ptica, pa se koristi u mješavini hrane za ptice uz suncokretove sjemenke. Sjemenke se mogu dodati i hrani za kuniće ili perad.
U većoj mjeri mogu izazvati poteškoće kod krupne stoke. Stoka se može hraniti zelenjavom dok je proso još mlad i pokošen s livade. Također, kao slama služi za ishranu stoke tijekom zime.
Medicina
Proso je namirnica koja ne sadrži gluten te je u potpunosti siguran za konzumaciju kod ljudi koji ne toleriraju gluten. Lako je probavljiv i ne uzrokuje želučane smetnje te je dijetalna namirnica bogata vlaknima koja pomaže i kod pravilnije probave.
Konzumacija prosa također blagotvorno djeluje na kardiovaskularni sustav i pomaže kod snižavanja tlaka. Sadrži mnogo vitamina B koji pomaže u pravilnom radu metabolizma. Sadrži i fosfor koji pomaže u izgradnji stanica, ali i pročišćavanju toksičnih tvari u bubrezima te pospješuje izbacivanje toksina. Također, visoka koncentracija biljnih vlakana smanjuje razinu kolesterola u krvi.
Može sadržavati i veliku količinu željeza i biti dobra dopuna prehrani kod ljudi koji boluju od anemije.
Zanimljivosti
Proso je jedna od najstarijih uzgajanih žitarica na svijetu. Njegova je prisutnost zabilježena još u mlađem kamenom dobu, a koristio se u prvim civilizacijama kao temeljna namirnica za izradu kruha, po čemu je i dobio ime.
Veoma važan značaj imao je u Grčkom i Rimskom carstvu te kasnije u Srednjem vijeku. Ipak, pojavom krumpira kao kaloričnije namirnice i pšenice od koje se dobiva kvalitetniji kruh, nepravedno je zanemaren.
Danas u njegovoj proizvodnji prednjači Indija, ali se uzgaja i u drugim dijelovima jugoistočne Azije. Također, uzgaja se u siromašnijim zemljama u Africi jer dobro podnosi sušu i jer se može konzumirati kao jeftinija zamjena za pšenicu.
S obzirom na to da je proso imalo važu ulogu u ljudskoj prehrani kroz stoljeća, zanimljiv su nalazi u kojima ga se pronalazi. Prvi zabilježen nalaz je su očuvani ostaci rezanaca s prosom. Važan je i u hortikulturi, pa je divlje proso vrste Panicum virgatum proglašeno najljepšom travom 2014. godine zbog kontrasta sivozelene i nježno ružičaste boje.
Odgovori