Stočni sirak

Sirak (lat. Sorghum) je jednogodišnja biljka iz porodice trava. Postoji 29 vrsta od kojih se neke vrste sirka uzgajaju se kao žitarice, a neke kao stočna hrana ili za proizvodnju alkoholnih pića i sirupa. Ova biljka je izgledom slična kukuruzu, ali umjesto klipa formira metlicu. Ima dobro razvijen i razgranat korijen koji prodire u tlo i do 2 m. Ovisno o sorti, stabljika može biti visoka do 7 m. Čvrsta je, glatka i prekrivena voštanom prevlakom. Bogata je hranjivim tvarima, a posjeduje i sposobnost regeneracije.

Na jednoj stabljici razvije se do 20 sabljastih listova. Listovi su slični listovima kukuruza, ali imaju nešto užu plojku i ona je plavozelene boje. Cvjetovi sirka skupljeni su u metličaste cvatove koji mogu biti dugi 10 do 60 cm. Metlica može biti bijele, crvenkastosmeđe, sivosmeđe, smeđe ili žute boje. Plod je jajastog ili ovalnog oblika i može biti s pljevicama ili bez njih. Sirak je stranooplodna, ali može biti i samooplodna biljka, a duljina vegetacije iznosi od 3,5 do 4,5 mjeseca.

S obzirom na način upotrebe, sirak možemo podijeliti na:

• tehnički sirak (upotrebljava se za proizvodnju četki i metli),
• sirak zrnaš (uzgaja se zbog zrna i služi za prehranu domaćih životinja),
• šećerni sirak (njegova stabljika sadrži 10-15% glukoze i ova vrsta se upotrebljava u prehrambenoj industriji).

Jedni smatraju da je i sudanska trava vrsta sirka, dok je drugi smatraju zasebnom vrstom. Sudanska trava se koristi za prehranu stoke, a nekad se i križa sa sirkom zrnašem kako bi se dobio hibrid krmnog sirka.

Sadnja stočnog sirka

Za uzgoj sirka pogodna su plodna, laka i dobro strukturirana tla slabo kisele do neutralne pH-vrijednosti. Prije sadnje treba obraditi tlo, a to se obavlja na isti način kao i kod kukuruza. Međutim, budući da se stočni sirak sadi kasnije nego kukuruz, postoji opasnost od isušivanja tla i razvoja korova, zato tlo treba kultivirati sve do sjetve. U obradu tla treba uložiti puno truda kako bi se sadnja mogla kvalitetno obaviti jer je sjeme sirka sitno i početni razvoj biljke je usporen.

Obrada tla ovisi i o pretkulturama. U jesenskim mjesecima treba obaviti oranje na dubini od 30 cm, a uz oranje se preporučuje obaviti i gnojidbu. Za dobar rast i razvoj stočnog sirka najbolje je koristiti mineralna i organska gnojiva.

Tlo treba još jednom obraditi u rano proljeće. Točnije, zatvara se zimska brazda kako ne bi došlo do gubitka vlage i kako bi se tlo što kvalitetnije pripremilo za sjetvu. Prije sjetve treba dobiti mrvičastu strukturu tla, a to se najbolje postiže obradom sjetvospremačem.

Ako sirak planirate uzgajati na tlu lošije kvalitete, najbolje je da dolazi na prvo mjesto u plodoredu jer se tako postižu bolji prinosi. Dobre pretkulture za stočni sirak su strne žitarice, mahunarke i okopavine. Ne preporučuje se nakon stočnog sirka sijati ozime kulture jer on kasno dozrijeva i ostavlja dosta korijenja i nadzemnih organa pa je teško obaviti kvalitetno oranje. Zbog toga je nakon stočnog sirka najbolje saditi jare kulture.

Vrijeme sadnje ovisi o tome za što će se uzgajati sirak. Glavna sjetva se obavlja onda kada temperatura tla dosegne 12 - 15°C, a to je obično početkom svibnja. Sadnja se može obavljati sve do kraja svibnja, ali treba paziti da se sirak sadi u toplo tlo jer inače sporije raste. Sjeme se sije sijačicom u pravilno određene redove. Sirak metlaš i sirak zrnaš siju se na međuredni razmak od 50 do 60 cm, s razmakom od 10 cm unutar redova, dok se sirak za proizvodnju zelene mase sije u redove s nešto manjim razmakom. Budući da sirak ima sitno sjeme, ne sije se duboko. Preporučuje se saditi ga na 2 do 3 cm dubine, ali to ovisi i o tipu te vlažnosti tla.

Uzgoj stočnog sirka i održavanje usjeva

Minimalna temperatura koja je potrebna za klijanje sjemena sirka kreće se od 10 do 12°C, a optimalna temperatura je ona od 30 do 35°C. Stočni sirak je otporan na vrlo visoke temperature pa tako može podnijeti temperature do 45°C. Najbolja temperatura za rast ove biljke kreće se između 27 i 30°C. Stočni sirak ne podnosi niske temperature pa se već pri temperaturama nižim od 15°C usporava rast, a pri temperaturama nižim od 10°C se zaustavlja.

Stočni sirak je otporan na sušu, a dobra opskrbljenost vodom potrebna mu je jedino u vrijeme nicanja i tijekom početne faze rasta, sve dok ne razvije korijen.

U slučaju da se nakon sadnje stvori pokorica, potrebno ju je na vrijeme usitniti drljanjem. Važno je i obratiti pozornost na suzbijanje korova. Korovi se mogu suzbijati međurednom kultivacijom ili kemijskim sredstvima. Biljke treba i redovito prihranjivati. Prihrana se vrši dva puta i može se obavljati u isto vrijeme kad i međuredna kultivacija.

Bolesti i štetnici

S obzirom na to da stočni sirak raste sporo, preporučuje se zaštititi usjev od korova odgovarajućim herbicidima koji se upotrebljavaju i za zaštitu kukuruza. Pritom je važno paziti da se ne koriste oni herbicidi koji djeluju i na suzbijanje divljeg sirka u kukuruzu.

Žetva i skladištenje stočnog sirka

Ako se sirak uzgaja zbog zrna, žetva se obavlja u punoj zriobi. Sirka zrnaš će dozreti ravnomjerno i neće se osipati. Žetva  se obavlja žitnim kombajnom koji je potrebno posebno prilagoditi za ovu svrhu.

Žetva sirka za silažu ili zelenu stočnu hranu može početi dok su biljke u fazi metličanja i prije, a obavlja se silo kombajnom. Sirak za zelenu masu kosi se do početka metličanja. Od nicanja do pravog trenutka za košnju treba čekati 40 do 50 dana. Preporučuje se kositi ga na visini od 1 m do 120 cm. Za ispašu stoke se ne bi trebao koristiti sirak niži od 60 do 80 cm jer može doći do trovanja stoke nitritima, posebno ako su se za prihranu koristila KAN gnojiva. Ova vrsta sirka se najčešće koristi za prehranu krava koje daju mlijeko.

Kada je u pitanju sirak metlaš, on se žanje u punoj zriobi, a žetva se obavlja ručno.

Zrna stočnog sirka suše se sve dok vlaga u zrnu ne padne na 14%, a zatim se skladište na isti način kao i zrna ostalih žitarica. U prosjeku je moguće ostvariti prinos od oko sedam tona zrna po hektaru.

Sirak u kuhinji

Od zrna sirka može se pripremiti ukusna kaša koja se dobro slaže s povrćem ili mesom, a brašno od sirka se može koristiti kod pripreme kolača, peciva i kruha. Uz dodatak male količine ulja može se pripremiti ekspandirani sirak, koji je ukusna i zdrava grickalica, odnosno zamjena za kokice od kukuruznih zrna.

Ljekovita svojstva sirka

Iako se kod nas uglavnom uzgaja vrsta koja se koristi za prehranu stoke, u Africi, Indiji i Kini sirak je jako popularan zbog svojih nutritivnih svojstava. Bogat je vitaminima od kojih se najviše ističu tiamin i niacin te mineralima kalijem, fosforom i željezom.

Ima preventivno djelovanje kod alergija, artritisa, dijabetesa te bolesti srca, a pomaže i kod problema s prekomjernom težinom.

Povijest stočnog sirka

Sirak se počeo uzgajati u Africi prije 5.000 godina i od tamo se proširio na druge kontinente. Danas se rasprostire na površini od čak 44 milijuna hektara u cijelom svijetu, a upotrebljava ga više od 550 milijuna ljudi. Za prehranu ljudi se najčešće uzgaja u Africi, Indiji i Kini, a u drugim dijelovima se koristi za proizvodnju stočne hrane.

Najveći svjetski proizvođači ove žitarice su SAD, Čile, Nigerija, Argentina i Meksiko. Dobar je izbor za područja u kojima nema puno oborima i gdje tla nisu posebno kvalitetna. U Hrvatskoj se sirak najviše koristi za prehranu stoke i kao energent za plinska postrojenja.

Foto: bmac0/Pixabay