Visibaba

Visibaba (lat. Galanthus nivalis) veoma je popularna proljetnica poznata zbog svoj lijepog cvijeta karakterističnog visećeg položaja po kojem je i dobila hrvatski naziv. Ova lijepa proljetnica svrstava se u porodicu zvanikovke (Amaryllidaceae) koje su ime dobile prema lukovičastoj cvjetnici po imenu zvanika. Porodica se sastoji od osamdesetak vrsta od kojih su sve gomoljaste ili lukovičaste biljke, a poznate vrste su luk, acis, viteška zvijezda, drijemovac, plavi amarilis i medvjeđi luk.

Zajednička karakteristika su im veliki, raznobojni i mirisni cvjetovi zvjezdolikog oblika. Latinsko ime je vrsta dobila prema riječi galanthus što znači mliječno bijel i nivalis što je složenica koja znači "snježnobijeli" čime se htjela istaknuti njezina bijela boja. Na našim se područjima još naziva i cingalica, debeloglavka ili dremenka i deklica.

Visibaba je višegodišnja cvjetnica lukovičastog korijenja. Lukovice su velike do 2 cm i samonikle. Može narasti do 20 cm te ima uspravnu i čvrstu stabljiku. Listovi su joj tamnozelene boje i plosnati te duguljasti. Cvijet je pognut prema zemlji i raste paralelno s biljkom. Ugodnog je mirisa i cvate od siječnja do travnja. Iznad cvijeta se nalazi zelena omotnica iz koje raste, a latice pri kraju imaju zelenu mrlju. Nakon otpadanja cvijeta, razvija se žuti tobolac s nekoliko duguljastih sjemenki.

Visibaba je proljetnica koja raste pod snijegom te je jedna od prvih biljaka koje najavljuju ponovnu vegetaciju. Najviše je se nalazi na području Europe ili zapadne Azije, a za rast joj odgovara i brežuljkasto i ravničarsko područje. Najčešće je se nalazi na rubovima šuma, uz potok, na livadi ili obroncima. Zbog svog je izgleda veoma tražena, ali se u mnogim zemljama štiti zakonom. Ipak, danas je dovoljno očuvana da su mjere oko njezinog branja i uzgoja smanjene.

Vrste visibaba

Visibaba je samonikla vrsta koja se križanjem podijelila na dvadesetak vrsta. Kako je u mnogim zemljama zaštićena zakonom, manje je podložna križanju. Razlika između vrsta je najčešće u visini stabljike i obliku cvijeta, a u nastavku donosimo neke od najpoznatijih.

Obična visibaba

Obična visibaba jedna je od dvije vrste koje se prirodno mogu naći u Hrvatskoj. Zbog svog karakterističnog izgleda je predstavnica vrste, a raširena je diljem Europe. Na našem je području proljetnica i zaštićena je zakonom, a o njezinoj popularnosti govori činjenica da u narodu postoji više desetaka naziva. Može narasti do 20 cm i cvjetovi su karakteristične bijele boje sa zelenim obrubom na glavnim laticama.

Visibaba kraljice Olge

Jedna od vrsta koja raste u Hrvatskoj, ova se visibaba razlikuje po višem rastu i užim cvjetovima, iako je sličnost velika. Raste kao proljetnica, ali može cvasti i do svibnja. Najčešće se nalazi u divljini, a razmnožava se samostalno dijeljenjem lukovica. Ime je dobila prema baki princa Filipa, a osim na jugu Hrvatske u Konavlima, raste i u Grčkoj.

Voronova visibaba

Voronova visibaba je autohtona vrsta za dijelove Turske i područje Kavkaza. Najveća razlika je u listovima koji su nešto širi nego kod obične visibabe te su najveće latice razmaknutije i bez zelene mrlje na dnu. Također raste još pod snijegom i jedna je od prvih proljetnica, a najveća razlika je u zelenim mrljama na unutarnjim laticama i nižem rastu nego obična visibaba.

Galanthus bursanus

Ova je vrsta jedna od zadnje opisanih i otkrivenih na području Turske. Posebna je zbog većeg cvijeta i puno intenzivnijeg mirisa nego druge vrste. Također je lukovica i često se nalazi kao samonikla biljka u prirodi. Zbog male količine biljaka u divljini, zakon je zaštićena.

Galanthus gracilis

Ova vrsta je veoma slična običnoj visibabi, ali je rasprostranjena na području Turske, Grčke i Rumunjske te je zbog jakog širenja veoma popularna za uzgoj. Cvate od veljače do svibnja i dugo ju se svrstavalo pod druge vrste zbog sličnosti cvijeta s običnom visibabom. Ipak, razlikuje se po nekoliko centimetara višoj stabljici i veoma uskim i uspravnim listovima.

Galanthus alpines

Ova je vrsta veoma izdržljiva proljetnica koja se javlja na području Rusije, ali je zbog svoje trajnosti pogodna za uzgoj u teglama. Najveća razlika je u nižem rastu koji čuva energiju za razvoj cvijeta i nešto raširenijim laticama u samom cvijetu.

Galanthus ikariae

Ova je vrsta jedna od popularnijeg vrsta za uzgoj zbog velikih i mirisnih cvjetova te je vrlo izdržljiva na teže uvjete rasta. Listovi su joj širi i polegnuti za razliku od drugih vrsta, a cvijet ima 3 bijele i raširene vanjske latice, dok su unutarnje obojene zelenom bojom.

Uzgoj visibaba

Visibaba je česta poljska ili livadna samonikla biljka i s obzirom na to da je zakonom zaštićena, rijetko se može naći kao komercijalni cvijet za uzgoj, ipak, zbog svoje održivosti ju je dovoljno jednom zasaditi kako bi svako proljeće uživali u njezinom cvijetu. U nastavku donosimo detalje za uspješan uzgoj.

Slaganje kultura

Visibaba je odlična biljka za prekrivanje praznih dijelova vrta jer nakon cvjetanja ostavlja zelene busenove koji izgledaju kao dio travnjaka. Radi se o trajnici čije lukovice ostaju u zemlji, pa je potrebno voditi računa da ju se uzgaja na mjestu koje se neće prekopavati ili na koje se neće saditi nove biljke svake godine. Odlično se slaže s drugim lukovicama ili proljetnicama, kao što je jaglac ili šafran i zajedno čine proljetnu gredicu. Također, odlična je za sadnju ispod drveta ili uz ogradu kako bi popunila prazan prostor. Najčešće se sadi na udaljenost od 20 cm ali se dijeljenjem taj prostor sužava. Ipak, ne smeta joj rast u gušćim busenovima.

Zalijevanje

Visibaba nema puno uvjeta kada je riječ o zalijevanju, a kako raste tijekom zime, potrebe za vodom zadovoljava otopljenim snijegom. Tijekom cvatnje, od siječnja do travnja, ima dovoljno vode iz prirode, a vrste koje rastu u toplijim krajevima imaju manju potrebu za vodom. Nakon što ocvate, lukovica se sprema za mirovanje pa ju ne treba zalijevati.

Gnojidba

Visibaba voli humusna tla, pa je njezinu gnojidbu potrebno planirati prije sadnje. U obradi tla je poželjno dodati stajskog ili organskog gnojiva koje je bogato dušikom i propadanjem će dodatno razrahliti zemlju. Također, biljku je moguće dohranjivati tijekom rasta, najčešće tijekom zalijevanja otopljenim mineralnim gnojivom. Ipak, njezina potreba za gnojivom u kasnijem razvoju je veoma mala.

Razmnožavanje

Visibaba se razmnožava sjemenom ili dijeljenjem lukovica. Razmnožavanje sjemenom je rjeđe i potrebno je oploditi cvijet kako bi otpale latice i razvio se tobolac s duguljastim sjemenkama za razmnožavanje. Sjemenke je potrebno osušiti i stratificirati kako bi imale veću klijavost. Dijeljenje lukovica je najlakši način za uzgoj s obzirom na to da biljka svake godine proizvodi nove lukovice čime se sama razmnožava. Lukovice se uzimaju u kasno proljeće te se izvade iz zemlje i odrežu se nadzemni dijelovi. Skladište se u hladnom i suhom mjestu te se u ranu jesen sade u tlo.

Presađivanje

Visibabu se može presađivati po želji i kada su lukovice stvorile pregusto busenje. Presađuju se zrele i velike lukovice koje je, nakon što biljka ocvjeta, potrebno izvaditi iz zemlje, skinuti višak zemlje i suhe ih ostaviti na hladnom mjestu, kao što je suh podrum. U jesen se biljke presađuju na željeno mjesto kako bi se ostavilo dovoljno prostora za daljnje razmnožavanje. Presađivanje nije nužno i ako ne prorjeđujete nasad, biljka će se nastaviti širiti u drugim smjerovima.

Pomlađivanje

Kako bi osigurali da visibaba svake godine cvjeta, potrebno je pomlađivati nasad uklanjanjem starih lukovica i odsijecanjem listova nakon što biljka ocvate. Ipak, visibaba je trajnica i lišće nije potrebno odsijecati svake godine jer će požutjeti i s vremenom otpasti.

Tlo

Visibaba voli duboka i humusna tla, ali je veoma zahvalna biljka i održat će se i na siromašnom tlu. Najviše joj odgovara crnica ili glinasta tla pomiješana s pijeskom. Također, važno je da je tlo dobro drenirano kako bi višak vode otjecao i spriječilo se truljenje lukovica. Važno je izbjegavati močvarna tla. Kod sadnje treba usitniti gornji dio tla u koji će se polagati lukovice i koristiti rahlu i usitnjenu zemlju za posipanje.

Klima

Visibaba je trajnica koja se prva pojavljuje na livadama, pa voli kontinualnu klimu s blagim i vlažnim ljetima te snježim zimama. Javlja se na nizinskim i brežuljkastim dijelovima te do 2.000 metara nadmorske visine. Odgovara joj polusjenovito mjesto zaštićeno od izravnog vjetra. Neke su vrste pogodnije za mediteransku klimu, ali se jednako javljaju rano u proljeće. One su otporne na posolicu i ljetnu sušu.

Sadnja visibaba

Iako je visibaba zaštićena vrsta, veoma je popularna za sadnju zbog ranog javljanja i kao rana proljetna vrsta. Također, delikatni cvjetovi su popularni za uskršnje aranžmane. U nastavku donosimo savjete o sadnji kako bi imali što ljepše visibabe.

Vrijeme sadnje

Visibaba se sadi tijekom rujna i listopada. Važno je zdrave lukovice posaditi u zemlju prije smrzavanja kako bi se omogućilo da puste korijenje tijekom toplijeg vremena. Ako se visibaba sije iz sjemena, posijte ju prvo u zatvorenom tijekom ožujka kako bi se biljka razvila za presađivanje na otvoreno u sljedećoj sezoni sadnje.

Sadnja iz sjemena

Sjetva sjemena visibabe je moguća, ali je veoma rijedak način razmnožavanja i uzgoja. Sjeme je duguljasto i za sjetvu se koristi tretirano i stratificirano sjeme. Sije se u humusnu i rahlu zemlju na dubinu od 2 cm. Važno je održavati sobnu temperaturu i redovito zalijevati kako bi biljka niknula za tjedan dana. Nakon sjetve, potrebno je pričekati barem godinu dana ili jedno vegetacijsko razdoblje kako bi biljka razvila lukovicu.

Sadnja lukovice

Sadnja lukovice je najučinkovitiji način za sadnju visibabe. Lukovice se sade tijekom jeseni na 10 cm dubine te ih se prekriva rahlom zemljom. Između svake je potrebno ostaviti 8 cm te dobro zaliti. Biljka će se do zime pustiti korijenje te se pripremiti za zimovanje.

Uzgoj u vrtu

Kod uzgoja na otvorenom važno je pripremiti mjesto na kojem će biljke rasti i množiti se godinama. Lako se prilagođuje raznim staništima te dobro uspijeva na raznim dijelovima vrta. Optimalno mjesto za uzgoj je uz ogradu ili ispod grmova koji će držati zasjenu i vlagu prijeko potrebnu za održavanje lukovica. Kod pripreme za uzgoja u vrtu, važno je obraditi zemlju na dubinu od 20 cm te ukloniti kamenje ili krupnije komade zemlje.

Uzgoj u stakleniku

S obzirom na to da je visibaba proljetnica koja cvate ispod snijega, nema potrebe za uzgojem u stakleniku. Ipak, u dijelovima gdje je klima preoštra, moguće je mlade lukovice uzgojiti u zatvorenom kako bi se spriječilo veće zamrzavanje. Najbolje ih je uzgojiti u visokim nišama dubine 50 cm kako bi se lakše vadilo i dijelilo lukovice. Lukovice koje se uzgajaju za prodaju je potrebno očistiti od zemlje te pakirati u zasebne pakete.

Uzgoj u posudama

Visibabe je moguće uzgojiti u posudama kao ukrasni cvijet. Posude je potrebno napuniti rahlom i humusnom zemljom te ostaviti dobru drenažu. Uzgaja se samo kao vanjska biljka, ali ju je potrebno smjestiti na polusjenoviti dio balkona ili dvorišta. Također, kod uzgoja u posudama potrebno češće prorjeđivati nasad. Zalijeva se jednom tjednom kišnicom ili odstajalom vodom.

Održavanje i njega

Održavanje nasada visibaba je veoma jednostavno i ne zahtjeva puno vremena niti rada. Veoma su zahvalne prema svim vremenskim uvjetima, pa je lagana za uzgoj i početnicima. U nastavku donosimo neke savjete za održavanje.

Faza mirovanja

Visibaba miruje nakon cvatnje i dozrijevanja sjemenki. Prvo se žuti i suši lišće te se smanjuje potreba za hranjivim tvarima. Također, prije mirovanja je moguće odrezati suvišne listove kako bi biljka štedjela energiju za daljnji rast i održavanje lukovica. Tijekom zime je moguće nasad prekriti slamom ili agrotekstilom kako bi se spriječilo smrzavanje, posebno ako nema snijega.

Održavanje nasada

Održavanje nasada uključuje okapanje zemlje i uklanjanje suvišnog korova. Okapanje zemlje se odvija tijekom faze mirovanja kada se razbija pokorica i da se osigura dovoljna količina kisika u zemlji. Osim toga, važno je smanjiti pucanje tla i mogućnost da lukovice izbiju na površinu. U tom slučaju ih je potrebno ponovno zakopati na optimalnu dubinu od najmanje 8 cm. Uklanjanje suvišnog korova je potrebno ako je veći od visibaba, ali se uklanja ručno pazeći na lukovice.

Prorjeđivanje

Visibabe je poželjno često prorjeđivati kako bi se održao optimalan razmak između biljaka. Vrši se ručno čupajući nekoliko lukovica odjednom. Važno je da je zemlja dovoljno vlažna kako bi se izvukle bez oštećenja. Također, dobar način je prevrtanje zemlje vilama ili motikom kako bi se zemlja s lukovicama izbacila na površinu. Nakon vađenja se rastavlja grumen i presađuje na drugo mjesto.

Rezidba

Visibabe nije potrebno orezivati nakon cvatnje jer će se lišće samo osušiti i otpasti.

Berba

Kod berbe visibaba je bitan cvijet na stapci i lukovice. Stabljike visibabe se režu za proljetne bukete i vaze i stavljaju u vodu te uz mijenjanje svaki drugi dan mogu izdržati i dva tjedna. Lukovice se vade iz zemlje kako bi se prodavale za daljnju sadnju ili za upotrebu u farmaceutskoj industriji. Listovi visibabe se beru od vremena cvjetanja do stvaranja sjemenki jer su tada ljekoviti. Suše se na hladnom i sjenovitom mjestu.

Skladištenje

Lukovice je nakon vađenja iz zemlje potrebno oprati i osušiti se spremiti u drvene ili papirnate spremnike. Čuvaju se na hladnom i suhom mjestu. Osušene listove se čuva na hladnom i suhom mjestu u papirnatim vrećicama.

Bolesti

Visibaba je biljka koja rano cvate, ali je i dalje podložna bolestima. Iako neke imaju samo estetski značaj, neke mogu ugroziti cijelu biljku. U nastavku donosimo koje su i kako ih se riješiti.

Siva plijesan

Siva plijesan je česta bolest lukovica koja napada i visibabu. Uzrokuje ju nekoliko vrsta gljivica koje mogu nanijeti veliku štetu lukovicama što dovodi do propadanja biljke. Bolest se prenosi sporama koje dugo ostaju u zemlji, pa se prilikom vlažnog i toplog vremena aktiviraju i napadaju lukovicu. Najčešće se javljaju velika oštećenja i truljenje lukovice koje smanjuje mogućnost rasta biljke. Riješiti ih se može sadnjom zdravih i tretiranih lukovica. Bolest se primjeti vađenjem lukovica, pa čim se primijete prvi simptomi, potrebno je ukloniti zaražene lukovice.

Narcisova pjegavost lista

Kako je visibaba u srodnosti s narcisom, često ih napada zajednička bolest pjegavosti lista. Zarazuje se gljivicama koje spore ostavljaju u zemlji i šire se tijekom vlažnog vremena. Prvi simptomi su žućkaste pjege po lišću koje s vremenom uzrokuju suhe mrlje. Iako je problem prvenstveno estetski, može uzrokovati smetnje kod rasta biljke. Riješiti je se može uklanjanjem zaraženih biljaka ili lukovica te korištenjem zdrave zemlje. Također, poželjno je tijekom vremena mirovanja tlo tretirati fungicidima.

Truljenje lukovice

Truljenje lukovice je česta pojava koju može uzrokovati nekoliko vanjskih čimbenika. Prvi je gljivica koja napada lukovicu i uzrokuje slabe i trule vanjske slojeve koji na posljetku omekšavaju cijelu lukovicu i smanjuju mogućnost cvatnje. Riješiti ih se može tretiranjem zemlje fungicidima ili uklanjanjem zaraženih lukovica. Također, truljenje može uzrokovati i predugo stajanje vode. Zato je važno imati dobro drenirano tlo ili posudu u kojoj se uzgajaju. Truljenje može biti i zbog nepravilnog skladištenja, ali je sve nepravilnosti potrebno utvrditi prije sadnje.

Štetnici

Visibabe su prve proljetnice, pa nisu na meti mnogih štetnika. Ipak, s obzirom na lukovice, postoji nekoliko štetnika koji im mogu naštetiti.

Ličinke

Postoje mnoge podzemne ličinke koje zbog svog načina života oštećuju lukovice. U potrazi za hranom kopaju tunele kojima mogu oštetiti lukovicu i dovesti je do sušenja. Napad se rijetko vidi jer je ispod zemlje, ali se može vidjeti šteta od bušenja nakon što se lukovice izvade iz zemlje. Oštećene lukovice je potrebno izvaditi, tretirati zemlju insekticidom i ponovno posaditi zdrave lukovice.

Gusjenice

Gusjenice se hrane zelenim listovima visibabe i posebno mogu napraviti štetu tijekom rasta biljke jer su rijetka zelena hrana u početku proljeća. Njihova šteta nije značajna ili može ugroziti rast biljke, ali je estetski problem i može ugroziti stabilnost biljke. Riješiti ih se može mehaničkim uklanjanjem kada ih se vidi prisutne na biljkama ili korištenjem insekticida.

Ptice

Zanimljivo je das u zbog svojih cvjetova koji na gornjem dijelu liče na zelenu bobu visibabe zanimljive pticama. Kljucanjem mogu naštetiti cvijetu ili listovima. Ako se veće skupine ptica skupljaju na nasadu, moguće ih je otjerati strašilom ili zaštitnom žicom.

Narcisova muha

Narcisova muha je veoma značajan štetnik jer može oštetiti cijeli nasad. Privlači je miris cvijeta visibabe i odlaže jajašca na listovima. Iz njih se kasnije rađaju ličinke koje se hrane lišćem i uništavaju biljku. Biljka s vremenom trune, a one ostaju u zemlji i traže novu mladicu. Može ih se riješiti polijevanjem vruće vode, ali to oštećuje i biljke. Spriječiti ih se može i sadnjom na sunčanijim mjestima.

Upotreba visibaba

Visibaba je veoma cijenjena biljka zbog lijepog i mirisnog cvijeta, ali i zbog medicinske upotrebe. Zbog svog su značaja koriste se kao ukras, ali se često i pretjerano ubiru zbog čega su zaštićena vrsta. Ako se ubire u prirodi, potrebno ju je odrezati kako bi ostala lukovica u zemlji. Ipak, imaju i druge upotrebe koje navodimo u nastavku.

Kulinarstvo

Visibaba sadrži otrovne alkaloide, pa njezina konzumacija može uzrokovati povraćanje ili probavne smetnje. Medonosna je i jedna od prvih biljaka od kojih pčele mogu prikupljati nektar za proizvodnju meda. Ipak, rijetko se prikupe veće količine jer je do nektara teže doći.

Medicina

Visibaba se koristi u narodnoj medicine kao lijek za mnoge kožne i reumatske bolesti. Od visibabe se rade Bachove kapi koje pomažu kod depresije, anksioznosti i smiruju neugodna i nostalgična stanja te smiruju osobe. Od svježih lukovica se priređuje mast koja se koristi na vanjskom dijelu tijela. Najčešće se koristi za liječenje kožnih bolesti ili gljivičnih infekcija te bolesti kostiju i zglobova. Tinktura se radi od svježih listova i koristi se za bolesti noktiju ili kostiju te čireva. Kod gljivičnih infekcija, od suhih listova se radi kupka u kojoj se zatim namaču noge.

Zanimljivosti

Visibaba je vrlo stara i dobro poznata biljka koje se koristila još u vrijeme starih Grka. Poznata je zbog svog karakterističnog cvijeta i rane cvatnje.

Tijekom srednjeg vijeka je otkrivena njezina ljekovitost, ali i otrovnost. Tijekom tog se razdoblja veoma proširila po dijelovima Europe, pa je se danas može pronaći na dijelovima Francuske, Balkanskog poluotoka, na Karpatima i Kavkazu pa sve do Male Azije.

Zanimljivo je da je najčešći način razmnožavanja visibaba raznošenje sjemenki i njih raznose mravi, pa se taj postupak zove mirmekohorija. Iz tog razloga ih se često može naći na različitim i udaljenim lokacijama.

U narodnoj se umjetnosti njezin cvijet upotrebljavao kao ukras na slikama ili dio motiva. Posebno je povezana i kao simbol Uskrsa jer se pojavljuje tijekom snijega, pa je vjesnik novog života.

Visibaba spada u "vjesnike proljeća" jer je, uz kukurijek,  jedna od prvih biljaka koje cvatu dok se topi snijeg.

Foto: sunflair / Pixabay