Bugenvilija

Bugenvilija (lat. Bougainvillea spectabilis Willd.) listopadna je tropska i drvenasta penjačica koja pripada u porodicu noćurki (Nyctaginaceae). Iako se klasificira kao penjačica, može se uzgajati i kao grm. Podrijetlom je iz Brazila gdje se i danas najviše uzgaja, ali s vremenom se proširila na sve zemlje svijeta. Tako je danas česta i u našim područjima gdje se najviše uzgaja u mediteranskim vrtovima kojima daje poseban čar i izgled.

Biljka može narasti u visinu od 5 - 12 m, a neke penjačice rastu i do 25 m. Stabljike bugenvilije su drvenastog oblika, a njihova dužina ovisi o staništu. Može narasti u visinu od čak 10 m. Iznad pupova na stabljici, smješteni su brojni trnovi.

Listovi bugenvilije su tamno zelene boje, dlakavi su i glatki, veličine do 10 cm. Spiralno su smješteni na stabljici, nasuprotni i jednostavni, eliptičnog oblika.

Cvijeta malim cvjetovima žute boje koji su okruženi predivnim velikim pricvjetnim listovima najčešće ružičaste ili ljubičaste boje (Bugenvilija Glabra) koji su zaslužni za atraktivan izgled biljke. Ostale sorte mogu davati cvjetove u žutoj, narančastoj, bijeloj, crvenoj boji.

Današnji izgled bugenvilije nastao je križanjem tri vrste bugenvilija, od ukupno 18 vrsta koje potječu iz Južne Amerike. Postoje i kultivari u različitim bojama čiji izgled ne zaostaje za predivnim izgledom osnovne vrste. Tako danas na svijetu postoji više od 300 vrsta bugenvilije. Budući da su brojne hibridne vrste mijenjale boje osobine križanjem, teško je odrediti od koje vrste potječu.

Bugenvilija cvijeta od proljeća (travanj) do kasne jeseni (studeni), a zbog duge cvatnje popularna je ukrasna biljka. No, da bi se osigurala što duža cvatnja, potrebno je vršiti redovitu rezidbu. U protivnom će cvasti kraće, od travnja do lipnja. Vrhunac cvatnje nastupit će u starosti od 4 ili 5 godina.

Latinski naziv roda biljke - Bougainvillea dolazi od francuskog pomorca Louis Antoine de Bougainvillea koji je na povratku s plovidbe iz Brazila donio bugenviliju u Europu i upravo zahvaljujući njemu se od 18. stoljeća sadi u Primorju.

Latinski aziv vrste spectabilis znači vrijedan divljenja, atraktivan, a na stranim jezicima još je poznata kao bugenvilovka (slo.), ceboleiro (port.), três-marias, great bougainvillea (eng.), primavera, cansarina.

Vrste bugenvilija

Bugenviliju možemo razlikovati i po obliku njezinih listovi. Izduženi listovi daju nam do znanja da je riječ o biljkama koje cvatu u proljetnim mjesecima. Na našoj obali najčešće se sade ružičaste bugenvilije kojima za rast odgovara puno sunca i topline.

U nastavku donosimo najčešće vrste koje se sade na našim područjima.

Bougainvillea spectabilis

Krasi je veliko brakteje oblika jajeta, ljubičaste, ružičaste ili crvene boje. Cvjetovi su joj krem boje dok su joj listovi ovalnog ili zaobljenog oblika, uz sami rub i s donje strane prekriveni sitnim dlačicama. Dlačice se osim po listovima, nalaze i na stabljici. Kod ove vrste tipično je veliko trnje po kojem je vrsta i poznata.

Bougainvillea glabra

Listovi su joj glatki i bez dlačica, eliptični, a najširi oko same sredine. Krane su joj nešto tanje, a brakteje su najčešće u ljubičastoj boji i trokutastog oblika. Ipak, mogu se pojaviti i u bijeloj i ružičastoj boji. Cvijetovi su bijele ili krem boje, a trnje je tanko i kratko, na vrhovima blago zakrivljeno. Cvate nekoliko puta godišnje ako se pravilno orezuje, a najbolje će uspjeti u posudama ili teglama.

Bougainvillea peruviana

Ova zimzelena penjačica poznata je po zelenoj boji kore. Listovi su joj ovalni, tanki i dugački bez dlačica. Brakteje su blago zaobljenog oblika, a dolaze u crvenoj, ljubičastoj i ružičastoj boji s pripadajućim žutim cvjetovima. Trnje je uspravnog oblika i kratko. Može cvasti i do nekoliko puta tijekom sezone ako se pravilno održava.

Sadnja bugenvilije

Iako se najčešće uzgaja kao vrtna biljka jer razvija maleno stabalce (biljka penjačica), bugenvilija se može uzgojiti i u posudama ili u teglama te u obliku živice ili grma.

Vrijeme sadnje

Preporučena sadnja bugenvilije je u proljetnim ili rano ljetnim mjesecima. Ako je sadite iz presadnice, preporučuje se jesenska sadnja jer u tom slučaju još imaju dovoljno vremena do zime kako bi se korijen primio i kako bi biljka iskoristila dobre vremenske uvjete.

Sadnja iz sjemena

Sadnja sjemena bugenvilije je manje uobičajena, ali je ipak jedan od načina za sadnju. U jesen bugenvilija može formirati mahune sjemena unutar malog bijelog cvijeta u svom središtu. Mahune je potrebno ubrati i osušiti jer se unutra nalaze vrlo male sjemenke. Sjeme možete saditi u bilo koje doba godine, sve dok je toplo, a klijanje može potrajati mjesec dana ili duže.

Sadnja sadnice

Najjednostavniji način sadnje bugenvilije je iz sadnica ili reznica. Može se učiniti u bilo koje doba godine. Za kvalitetnu sadnju, potrebno je imati sadnicu dužine 10 - 13 cm i koja 4 - 6 čvorova na sebi. Čvorovi su mrlje na grani na kojima su ili iznikle manje grane ili sadrže pupove koji će uskoro niknuti. Uklonite sve listove sa sadnice i uronice ju uspravno u mješavinu perlita i treseta. Prije sadnje sadnice zemlja mora biti jako topla. Nakon sadnje, potrebno joj je povremeno zalijevanje i prskanje. Za nekoliko mjeseci trebala bi se ukorijeniti i početi rasti u novu biljku.

Uzgoj u vrtu

Bugenviliju je na otvoreno najbolje posaditi u proljeće ili rano ljeto kako bi se njezino korijenje učvrstilo prije nego što nastupi hladnije vrijeme. Sadi se na višim terenima, a ne u niskim područjima gdje bi se voda mogla skupljati. Najbolje će rasti kada im se pruži dovoljno prostora za širenje, a treba ih saditi na području koje će im omogućiti najmanje 5 - 6 sati sunčeve svjetlosti svaki dan. Bez dovoljno sunca, formiranje listova i cvjetanje će biti smanjeni. Malo poslijepodnevne hladovine može biti od pomoći tijekom vrućih ljeta.

Grmovi bugenvilije imaju delikatan, vlaknast korijenski sustav, stoga je potrebno paziti da se ne ošteti korijenje prilikom sadnje. Nemojte labaviti korijenje kao što biste to učinili s drugim biljkama. Iskopajte jamu za sadnju dovoljno široku da korijenje ne bude prenatrpano i da se može lako ukorijeniti. Nakon sadnje lagano zalijte.

Uzgoj u stakleniku

Bugenvilija se u staklenicima sadi samo za potrebe prodaje sadnica, a potrebno je emitirati sve vanjske uvjete koji će pomoći razvoju korijenskog sustava i same biljke.

Uzgoj u posudama

Bugenvilija će dobro rasti u relativno maloj posudi gdje joj je korijenje malo "ograničeno". Kada je biljka dovoljno velika za presađivanje, premjestite je u tek malo veću posudu. Upotrijebite uobičajeno tlo za lončanice bez visoke razine tresetne mahovine. Previše treseta zadržava vlagu i može rezultirati truljenjem korijena. Svaku posudu koja se koristi za uzgoj bugenvilije mora imati barem jednu drenažnu rupu. Odmah pri sadnji postavite potporu za rast jer kasnije stavljanje može oštetiti korijenje.

Uzgoj u tegli

Ako je uzgajate na kontinentalnom području, preporučuje se uzgoj u tegli jer neće preživjeti niske temperature i hladnoću. Za uzgoj u posudama, u kontinentalnim područjima preporučuje se sadnja otpornije vrste koja cvate ružičasto ljubičastim cvatom - Bugenvilija Glabra Alexandra ili Sandersiana.

Dolaskom zime (prije prvog mraza), unesite je u zatvoreni prostor gdje će biti zaštićena od vanjskih utjecaja. Smjestite je na svjetlo mjesto sa svježim temperaturama, od 8 do 15 Celzijevih stupnjeva i smanjite zalijevanje. Dovoljno ju je zalijevati jednom u mjesec dana kako se korijenje ne bi potpuno osušilo.

U zimskim mjesecima će izgubiti nešto više listova što joj neće smetati. U proljeće će se oporaviti i nastaviti s rastom.

Porastom temperature i dolaskom proljeća, iznesite je na otvoreno, obavite rezidbu i gnojidbu kombiniranim gnojivom. Otada je potrebno nešto češće zalijevanje.

Tlo

Zemlja za sadnju bugenvilija mora biti rahla. Posadite je u dobro drenirano tlo kisele pH vrijednosti, od 5,5 - 6. Primjerena je za uzgoj u priobalnom području jer joj ne smeta suho i slano tlo.

Klima

Za rast i razvoj odgovaraju joj sunčani predjeli s puno topline i sunce, ali uspjet će i na onim mjestima koji daju slabiju sjenu. Najbolja područja za sadnju su ona gdje će pola dana biti na suncu, a pola dana u sjeni.

Zaštitite je od vjetra koji joj može nanijeti ozbiljne štete.

Dobro će podnijeti jako visoke temperature zraka, čak i one iznad 37°C. Odgovaraju joj dnevne temperature od 24 - 35°C te noćne ne niže od 10°C. Hibridi bugenvilije mogu podnijeti i nešto niže temperature zraka.

Uzgojni oblici

Bugenvilija se može uzgajati kao stablo, penjačica ili grm.

Stablo

Ako je sadite u toplim krajevima, može se uzgajati kao penjačica uz ograde, zidove i pergole. U tom slučaju osigurajte joj potporu. Ako potpora izostane, bugenvilija će svejedno dobro rasti tako da će se širiti zemljom.

Penjačica

Ako je sadite kao penjačicu, nemojte je saditi isključivo uz podlogu, već je od nje udaljite minimalno 30 cm. Bugenvilija će razviti široko i snažno deblo koje treba dovoljno mjesta za rast.

Osim toga, posadite je u zemlju na nešto veću dubinu od one koje je rasla u posudi. Preporučena dubina sadnje je 10 - 15 cm dublje nego što je rasla u uzgojnoj posudi. Tako će biljka imati bolje uvjete za rast na otvorenom. Moći će lakše izdržati hladne bure i niže temperature zraka koji su jedan od najčešćih uzroka propadanja biljke.

Grm

Može se uzgajati i kao grm. Tada joj neće trebati potpora za rast, ali zahtijevat će redovito orezivanje.

Uzgoj bugenvilije

Na kontinentu se preporučuje uzgoj u posudama, kako biste biljku mogli unijeti u zatvoreno tijekom zime, dok je u mediteranskim dijelovima možete posaditi direktno u vrt.

Plodored

Uparite boju cvjetova bugenvilije s višegodišnjim biljkama. Za ljubičastu bugenviliju odaberite žute trajnice kao što su tratinčice i rudbekija. Za narančastu i ružičastu bugenviliju odaberite veroniku s plavim cvjetovima i salviju. Za žute sorte, uparite ih s ljubičastim ljiljanima ili ljubičicama.

Pored bugenvilije možete posaditi i metvicu (iako zahtijeva veću vlagu u tlu nego što bugenvilija može podnijeti), ali je dobar repelent za štetnike. Također trajnice i jednogodišnje biljke koje vole sjenu kao što su fuksija i kamelija.

Zalijevanje

Otporna je na sušu, ali bolje će rasti, razvijati se i cvjetati ako joj osigurate dovoljno vode. Posebice tijekom cvatnje kada su joj potrebe za vodom pojačane. Preporučuje se zalijevanje ujutro.

Ipak, između zalijevanja supstrat ili tlo se trebaju potpuno osušiti. Obilna je česta zalijevanja joj mogu naštetiti, odnosno može doći do truljenja korijenja.

Tijekom zimskog mirovanja smanjite količine vode.

Gnojidba

Da biste osigurali pravilan razvoj biljke, potrebno joj je osigurati i redovitu gnojidbu. Preporučuje se gnojidba jednom mjesečno, a pojačana tijekom proljeća i ljeta. Gnojidba se vrši univerzalnim gnojivom.

Razmnožavanje

Bugenvilija se može razmnožavati uzimanjem sjemena ili reznica dugih 10 - 15 cm u proljeće. Najprije umočite odrezane vrhove u hormonski prašak za ukorjenjivanje, ako ga imate (naravno, ne direktno u posudu), a zatim ih posadite u navlaženu mješavinu zemlje i perlita (većina mješavina za posude sadrži perlit). Razmnožavanje uzimanjem reznica je najbolja opcija za sadnju bugenvijile. Držite ju na 23°C na jakom filtriranom svjetlu kako bi se razvilo korijenje dovoljno veliko za presađivanje. U tom slučaju, korijenje se formira za oko 8 tjedana.

Razmnožavanje sjemenom nije toliko učestalo, ali nije i nemoguće. U jesen bugenvilija formira mahune sjemena unutar malog bijelog cvijeta. Mahune je potrebno ubrati i osušiti jer se unutra nalaze vrlo male sjemenke. Sjeme se može posaditi u bilo koje doba godine, sve dok je toplo, a klijanje može potrajati mjesec dana ili duže.

Također se razmnožavati i povaljenicama u proljetnim ili rano jesenskim mjesecima te poludrvenim reznicama tijekom ljetnih mjeseci.

Može se razmnožavati i tako da se grana odmah položi u tlo. U tom slučaju uzima se duža grana. Biljka će se zakorijeniti nakon godine dana, a tada odsijecite onu granu koja ide od stabla do korijena. Tako ćete dobiti dvije biljke koje možete posaditi po planu.

Održavanje i njega

Bugenvilija brzo raste pa joj je slijedom toga potrebna i pravovremena njega i održavanje. Održavanje je jednostavno, a jedino na što ćete trebati obratiti pažnju je orezivanje.

Održavanje sadnice

U toplim mediteranskim područjima listovi su joj tijekom cijele godine zeleni i postojani, dok u područjima s nižim temperaturama otpadaju i listovi i cvjetovi. Iako bugenvilija raste na otvorenom u uvjetima mediteranske klime, ipak mlade biljčice treba zaštititi tijekom zimskih mjeseci jer im jače zime mogu naštetiti.

Tijekom ljeta je obilno zalijevajte jer ne podnosi suhu zemlju pored korijena. Ovo je posebno važno ako se uzgaja u tegli. Provjeravajte vlažnost jer kod suviše suhe zemlje, mogu početi opadati listovi i cvjetovi što će utjecati na njezino zdravlje i izgled.

Rezidba

Ako je ne održavate i orezujete redovito, stare grane bi mogle nanijeti velike štete biljci. Njihovo međusobno ispreplitanje i zapetljavanje može dovesti do razvoja štetnika i bolesti.

Rezidba bugenvilije obavlja se nakon svake cvatnje. Budući da dugo cvate, tako ćete održavati stalnu cvatnju sve do početka zime. U tom slučaju potrebno je redovito prikraćivati nove izdanke. Nešto jače orezivanje obavlja se jednom godišnje kako bi se održao osnovni izgled biljke te potaknuo rast, cvatnja i bujnost biljke.

Prije orezivanja, navucite rukavice kako biste se zaštitili od trnja.

Kod orezivanja važno je znati o kojoj je točno vrsti riječ jer o tome će ovisiti način i vrijeme rezidbe. Bez orezivanja, biljka neće cvjetati svojim maksimumom.

Na našoj obali najčešće se uzgaja bugenvilija koja cvijeta obilno i to predivnim ružičastim cvjetovima - Bougainvillea glabra Formosa. Ona se orezuje slično kao vinova loza. Krajem zime ili prije nego što vegetacija započne, valja oblikovati biljku tako da u konačnici ostanu samo njezine glavne grane. Svi izboji koji su niknuli uz glavno deblo moraju se ukloniti jer oni iscrpljuju biljku.

Potrebno je ostaviti grane koje će u proljetnim mjesecima oblikovati krošnju, a ljeti dati cvjetove. Ova bugenvilija cvate uvijek na novim jednogodišnjim izbojima.

Tijekom veljače smanjite biljku za jednu trećinu i uklonite neželjene grane, posebice one stare i bolesne te one koje smetaju pravilnom rastu. Rezidba se obavlja tako da se ostave glavne grane koje čine osnovu biljke, a sve postrane se skraćuju tako da ostane svega 3 - 4 pupa.

Postoje i druge vrste, a one cvatu u proljetnim mjesecima i dolaze na dvogodišnjim izbojima. Takve sorte, orezuju se u ljetnim mjesecima, odnosno nakon proljetne cvatnje.

Presađivanje

Iako većina biljaka ne voli rast u tijesnoj posudi, bugenvilija neko vrijeme neće imati problema s time. Čak će intenzivnije cvasti dok je posađena u posudi.

No, kada korijenje počinje izvirati iz posude, pravo je vrijeme za presađivanje u veću teglu. Presađivanje se obavlja od studenog do ožujka.

Supstrat za uzgoj bugenvilije u posudama mora se sastojati od većeg sadržaja treseta. No, i tu treba biti oprezan jer njegove prevelike količine mogu dovesti do zadržavanja vlage u području korijenja što može dovesti do truljenja. Preporučuje se na dno posude staviti malo stiropora.

Stoga, na dnu posude uvijek napravite otvore kako bi višak vode lakše mogao otjecati iz posude.

Berba

Kada je u pitanju berba bugenvilije, sakuplja se samo sjeme za daljnje razmnožavanje. Sjeme se nalazi unutar mahune koja se nalazi u središtu cvijeta, a potrebno ju je osušiti prije vađenja sjemena.

Skladištenje

Kod Bugenvilije se skladišti samo cvijeće (za daljnju upotrebu kao što je ukrašavanje svadbenih torti, dekoracije, sušenje, itd.), no vrlo je rijetko i koristi se samo za posebne potrebe.

Kod skladištenja je važnije fokus staviti na čuvanje same biljke tijekom zime. Bugenvilija može izdržati lagano smrzavanje, ali duboko smrzavanje će ubiti korijenje. U područjima hladnih zima i smrzavanja tla, bugenviliju zimi treba držati u posudama i premjestiti u zatvorene prostore gdje će biljka mirovati i čekati toplije temperature kada će se moći ponovno iznijeti na otvoreno.

Bolesti

U rijetkim slučajevima bugenvilija može imati problema s bolestima, ali uvijek se prvo preporučuje liječiti s najmanje toksičnom metodom. Ako koristite kemijske pesticide za suzbijanje bolesti, ubit ćete i prirodne grabežljivce. Najčešće bolesti koje se mogu pojaviti na bugenviliji su gljivična i bakterijska pjegavost lišća, lisne pjege i truljenje korjena.

Gljivične i bakterijske pjegavosti lišća

Rani simptomi su male crvenkasto-smeđe mrlje na lišću koje se obično javljaju na mladom lišću i uzrokuju da lišće izgleda "hrđavo". Povećavaju se u kružne ili nepravilne tamne nekrotične mrlje. Kada su uvjeti okoline sušniji i nepovoljniji, pjegavost na lišću se sporije razvija. Lezije imaju tamnosmeđe središte okruženo tamnocrveno-smeđim rubom, a ponekad su obrubljene klorotičnim aureolom. S vremenom rubovi listova mogu postati hrapavi jer nekrotično tkivo postaje suho i papirnato. U uvjetima velike količine padalina ili relativne vlage lezije se brzo razvijaju i često su crne i ograničene na vene. Infekcija listova i listova u razvoju dovodi do naboranog, narušenog rasta. Kada pjegavost lišća ili rubna nekroza postanu ozbiljne dogodit će se defolijacija biljke.

Opadanje lišća

Problem je posljedica prekomjernog zalijevanja, premalo zalijevanja, niske razine osvjetljenja ili niskih temperatura. Potrebna je kontrola uvjeta rasta i jasno definiranje što od navedenog utječe na opadanje lišća te prema tome prilagoditi zalijevanje, temperature ili svjetlost.

Lisne pjege

Žute ili žute mrlje koje se pojavljuju na starim listovima mogu biti znak nedostatka magnezija (često kod žutih sorti bugenvilije) ili zbog prekomjernog zalijevanja. Često je posljedica nedostatka magnezija ili željeza i primjena potpune mješavine mikronutrijenata bi trebala pomoći.

Trulež korijena

Biljke koje su pretjerano zalijevane mogu razviti trulež korijena ili stabljike. Lako se spriječi pažljivim rukovanjem i primjenom zalijevanja fungicidima širokog spektra tijekom presađivanja ili sadnje na otvorenom.

Paukova grinja

Golim okom paukove grinje izgledaju poput sitnih pokretnih točkica. Žive u kolonijama, uglavnom na donjoj površini lišća. Nazivi "paukova grinja" potječu od svilene mreže koju većina vrsta proizvodi na zaraženom lišću. Prisutnost mreže je jednostavan način da ih se razlikuje od svih drugih vrsta grinja. Grinje uzrokuju štetu isisavanjem sadržaja stanica iz lišća. Mali broj grinja obično nije razlog za zabrinutost, ali ako ih ima puno, dovoljno da se pokažu vidljiva oštećenja na lišću - mogu biti štetne za biljke.

U početku se oštećenje očituje kao mrlje svijetlih točkica na lišću; ponekad listovi poprime brončanu boju. Kako se hranjenje nastavlja, listovi požute i opadaju. Često su listovi, grančice i plodovi prekriveni velikom količinom mreže. Oštećenja su obično gora kada se biljka pretjerano zalijeva. Provjerite povećalom ima li na donjoj strani lišća grinja. Da biste ih pobliže promatrali, otresite nekoliko s površine lista na bijeli list papira. Jednom kad ih uznemirite, počet će se brzo kretati. Prepoznavanje je vrlo važno za liječenje biljke.

Štetnici

Iako je bugenvilija otporna na većinu bolesti i štetnika, ponekad je mogu napasti gusjenice i lisne uši. U tom slučaju potrebno je ukloniti sve oštećene dijelove biljke, a po mogućnosti i štetnike kako se ne bi dalje širili biljkom i uzrokovali oštećenja. Ako su napadi štetnika jaki, koristite sredstva za zaštitu bilja.

Može je napasti plijesan ako je ne držite na dovoljno prozračnom mjestu. To ćete primijetiti pojavom bijelih mrlja po listovima biljke.

Moljci i muhe

Velika većina insekata koji kopaju lišće su moljci (Lepidoptera) i muhe (Diptera), iako i neki kornjaši i ose također pokazuju takvo ponašanje. Iako se vrste kukaca razlikuju, šteta koju uzrokuju vrlo je slična. Zbog toga se stadiji ličinki svih insekata koji "rudare" lišće zajednički i općenito se nazivaju "rudari lista". Svi rudari lišća uzrokovat će da lišće izgleda kosturirano i da otpada s biljke, što, na kraju, može rezultirati uvenućem.

Puževi

Puževi obično jedu sa sredine lista, ali mogu grickati i rubove. Sve ovo grickanje rezultirat će da list izgleda kao da je nazubljen. Postavljanje barijera koje puževi ne mogu prijeći je, možda, najbolji način da zaštitite svoj vrt od ovih uobičajenih štetnika. Čuvajte ih od ulaska i nećete morati koristiti pesticide.

Upotreba bugenvilija

Bugenvilija se najčešće sadi kako bi ukrašavala dvorišta i okućnica ili za suzbijanje korova.

Cvjetovi biljke su gorkog okusa, ali ipak jestivi i često se koriste za pripremu čaja protiv kašlja, salata i raznih pića.

Ljekovitost biljke je još uvijek nepoznata i medicinske osobine se još uvijek istražuju.

Zanimljivosti

Prvi Europljanin koji je opisao bugenviliju bio je Philibert Commerçon, botaničar koji je pratio admirala francuske mornarice Louisa Antoinea de Bougainvillea za vrijeme njegove plovidbe po svijetu, a prvi je objavio Antoine Laurent de Jussieu 1789. godine. Pretpostavlja se da je prva Europljanka koja je promatrala ove biljke bila je Jeanne Baré, Commerçonova ljubavnica i pomoćnica koja je bila stručnjak za botaniku. S obzirom na to da joj na brodu nije bilo dozvoljeno biti jer je žena, prerušila se u muškarca kako bi išla na ovo putovanje (i tako postala prva žena koja je obišla svijet).

Dvadeset godina nakon Commerçonovog opisa, prvi put je javnosti postala poznata kao "Buginvillea" i to zapisom A.L. de Jussieu-a u Genera Plantarum 1789. godine. Rod je naknadno upisan i to na nekoliko načina sve dok konačno nije utvrđen kao "Bougainvillea" u Index Kewensis 1930. godine. Izvorno B. spectabilis i B. glabra nisu bili identificirani sve do sredine 1980-ih, kada su ih botaničari klasificirali kao posebne vrste.

U ranom 19. stoljeću ove dvije vrste prve su dospjele u Europu, a ubrzo su rasadnici u Francuskoj i Britaniji te sorte prodavali u Australiji i širom bivših kolonija. Ubrzo nakon toga, opisima roda dodan je grimizni primjerak iz Cartagene u Kolumbiji. Prvobitno se smatrala posebnom vrstom, nazvana je B. buttiana u čast Europljana koji ju je prvi otkrio.

Međutim, kasnije studije klasificirale su ga kao prirodni hibrid sorte B. glabra i eventualno B. peruviana - "lokalne ružičaste bugenvilije" iz Perua. Ubrzo su se pokazali da su prirodni hibridi česta pojava u cijelom svijetu.

Foto: arino / Pixabay