Bugenvilija

Bugenvilija (lat. Bougainvillea spectabilis Willd.) je listopadna tropska i drvenasta penjačica koja pripada porodici noćurkovki (Nyctaginaceae) u kojoj se nalaze većinom nepoznate biljke, a najpoznatija je upravo bugenvilija. Iako se klasificira kao penjačica, može se uzgajati i kao grm. Podrijetlom je iz Brazila gdje se i danas najviše uzgaja, ali s vremenom se proširila na sve zemlje svijeta. Tako je danas česta i u našim područjima gdje se najviše uzgaja u mediteranskim vrtovima kojima daje poseban čar i izgled.

Biljka može narasti oko 5 - 12 m visine, a neke penjačice rastu i do 25 m. Stabljike bugenvilije su drvenastog oblika, a njihova dužina ovisi o staništu. Može narasti u visinu do čak 10 m. Iznad pupova na stabljici, smješteni su brojni trnovi.

Listovi bugenvilije su tamno zelene boje, dlakavi i glatki, veličine do 10 cm. Spiralno su smješteni , nasuprotni i jednostavni, eliptičnog oblika.

Cvijeta malim cvjetovima žute boje koji su okruženi predivnim velikim pricvjetnim listovima najčešće ružičaste ili ljubičaste boje (Bugenvilija Glabra) koji su zaslužni za atraktivan izgled biljke. Ostale sorte mogu davati cvjetove u žutoj, narančastoj, bijeloj, crvenoj boji.

Današnji izgled bugenvilije nastao je križanjem tri vrste bugenvilija, od ukupno 18 vrsta koje potječu iz Južne Amerike. Postoje i kultivari u različitim bojama čiji izgled ne zaostaje za predivnim izgledom osnovne vrste. Tako danas na svijetu postoji više od 300 vrsta bugenvilije. S obzirom na to da su brojne hibridne vrste mijenjale boje osobine križanjem, teško je odrediti od koje vrste potječu.

Bugenvilija cvijeta od proljeća (travanj) do kasne jeseni (studeni), a zbog duge cvatnje popularna je ukrasna biljka. No, da bi se osigurala što duža cvatnja, potrebno je vršiti redovitu rezidbu. U protivnom će cvasti kraće, od travnja do lipnja. Vrhunac cvatnje nastupit će u starosti od 4 ili 5 godina.

Latinski naziv roda biljke - Bougainvillea dolazi od francuskog pomorca Louis Antoine de Bougainvillea koji je na povratku s plovidbe iz Brazila donio bugenviliju u Europu i upravo zahvaljujući njemu se od 18. stoljeća sadi u Primorju. Latinski aziv vrste spectabilis znači vrijedan divljenja, atraktivan, a na stranim jezicima još je poznata kao bugenvilovka (slo.), ceboleiro (port.), três-marias, great bougainvillea (eng.), primavera, cansarina.

Vrste bugenvilija

Bugenvilija se može razlikovati i po obliku njezinih listova. Izduženi listovi znači da je riječ o biljkama koje cvatu tijekom proljeća. Na našoj obali se najčešće sade ružičaste bugenvilije kojima za rast odgovara puno sunca i topline.

Bougainvillea spectabilis

Krase je velike brakteje u obliku jajeta, ljubičaste, ružičaste ili crvene boje. Cvjetovi su krem boje, dok su  listovi ovalnog ili zaobljenog oblika, uz sami rub i s donje strane prekriveni sitnim dlačicama. Dlačice se, osim po listovima, nalaze i na stabljici. Kod ove vrste tipično je veliko trnje po kojem je vrsta i poznata.

Bougainvillea glabra

Listovi su glatki i bez dlačica, eliptični i najširi oko same sredine. Krane su joj tanje, a brakteje su najčešće ljubičaste boje i trokutastog oblika. Ipak, mogu rasti i u bijeloj i ružičastoj boji. Cvijetovi su bijele ili krem boje, a trnje je tanko i kratko, na vrhovima blago zakrivljeno. Ako se pravilno orezuje cvate nekoliko puta godišnje, a najbolje će uspjeti u posudama.

Bougainvillea peruviana

Bougainvillea peruviana je zimzelena penjačica poznata po zelenoj boji kore. Listovi su joj ovalni, tanki i dugački bez dlačica. Brakteje su blago zaobljenog oblika, a rastu u crvenoj, ljubičastoj i ružičastoj boji s pripadajućim žutim cvjetovima. Trnje je uspravnog oblika i kratko, a ako se pravilno održava može cvasti i do nekoliko puta tijekom sezone.

Uzgoj bugenvilije

Na kontinentu se preporučuje uzgoj u posudama, kako bi se biljka mogla unijeti u zatvoreno tijekom zime, dok se u mediteranskim dijelovima može posaditi direktno u vrt.

Tlo

Tlo za sadnju bugenvilije mora biti rahlo, stoga ju treba posaditi u dobro drenirano tlo kisele pH vrijednosti 5,5 - 6. Primjerena je za uzgoj u priobalnom području jer joj ne smeta suho i slano tlo.

Klima

Idealna klima za bugenviliju je suptopska i tropska. Za rast i razvoj joj odgovaraju sunčani predjeli s puno topline i sunce, ali uspjet će i na mjestima koji daju slabiju sjenu. Najbolja područja za sadnju su mjesta gdje će biti pola dana na suncu, a pola dana u sjeni. Također joj je potrebna i zaštita od vjetra koji joj može nanijeti ozbiljne štete.

Dobro će podnijeti jako visoke temperature zraka, čak i one iznad 37°C. Odgovaraju joj dnevne temperature 24 - 35°C, a noćne ne smiju biti niže od 10°C. Hibridi bugenvilije mogu podnijeti i niže temperature zraka.

Vrijeme sadnje

Preporučeno vrijeme sadnje bugenvilije je u proljetnim ili ranim ljetnim mjesecima. Ako se sadi iz presadnice, preporučuje se jesenska sadnja jer u tom slučaju još imaju dovoljno vremena do zime kako bi se korijen primio i kako bi biljka iskoristila dobre vremenske uvjete.

Slaganje kultura

Bugenvilije će najbolje rasti s višegodišnjim biljkama. Za ljubičastu bugenviliju preporučuje se odabir žutih trajnica kao što su tratinčice i rudbekija. Za narančastu i ružičastu bugenviliju odaberite veroniku s plavim cvjetovima i salviju. Za žute sorte, uparite ih s ljubičastim ljiljanima ili ljubičicama.

Pored bugenvilije može se posaditi i metvica (iako zahtijeva veću vlagu u tlu nego što bugenvilija može podnijeti), ali je dobar repelent za štetnike. Također trajnice i jednogodišnje biljke koje vole sjenu kao što su fuksija i kamelija.

Uz bugenviliju se mogu saditi i hibiskus, vrtni hibiskus, kaktusi i sukulenti koji su otporni na sušu i često se sade uz bugenviliju kako bi se stvorio suptilan kontrast u teksturi, zatim male vrste palmi kao što su datulja i minijaturne palme kako bi se dobila tropski izgled vrta te lavanda i vinova loza.

Uzgojni oblici

Bugenvilija se može uzgajati kao stablo, penjačica ili grm. Ako se sadi u toplim krajevima, može se uzgajati kao penjačica uz ograde, zidove i pergole. U tom slučaju joj je potrebno osigurati potporu. Ako potpora izostane, bugenvilija će svejedno dobro rasti tako da će se širiti zemljom.

Ako se sadi kao penjačica, potrebno ju je udaljiti od podloge minimalno 30 cm. Bugenvilija će razviti široko i snažno deblo koje treba dovoljno mjesta za rast. Osim toga, sadi se u zemlju 10 - 15 cm dublje nego što je rasla u uzgojnoj posudi. Tako će biljka imati bolje uvjete za rast na otvorenom. Moći će lakše izdržati hladne bure i niže temperature zraka koji su jedan od najčešćih uzroka propadanja biljke.

Ako se uzgaja kao grm ne treba joj potpora za rast, ali zahtijevat će redovito orezivanje.

Faza mirovanja

Faza mirovanja nije karakteristična za bugenviliju, posebice zato što raste u tropskim klimama. U divljini će rasti i razvijati se neprestano, ali će se prilagoditi i malo hladnijim područjima. Da bi se izazvala prisilna faza mirovanja biljku je potrebno premjestiti u hladan podrum ili bilo koje drugo hladnije mjesto bez mraza i svjetla. Zalijevanje je potrebno tek toliko da se korijenska kugla ne osuši, jednom ili dva puta mjesečno. Biljka će izgubiti svo lišće, ali to ne znači da je uvenula.

S povratkom dužih dana u ožujku, prekida se faza mirovanja prenošenjem bugenvilije na osunčano mjesto. Također je potrebna veća njega i redovito zalijevanje te gnojidba. S gnojidbom se započinje u manjim intervalima, primjerice ⅛ preporučene količine, povećavajući količinu kako biljka nastavlja svoj rast.

Ovo je također vrijeme za laganu rezidbu kako bi se potaknuo rast više grana i bolje cvatnje u mjesecima koji nadolaze. Međutim, prilikom rezidbe treba biti oprezan jer može odgoditi cvatnju. Idealno bi bilo podrezati sve grane za otprilike ⅓ imajući na umu da se tijekom ljetnih mjeseci trebaju podrezati sve stabljike i grane koje postaju preduge.

Sadnja bugenvilije

Iako se najčešće uzgaja kao vrtna biljka jer razvija maleno stabalce (biljka penjačica), bugenvilija se može uzgojiti i u posudama ili u obliku živice ili grma.

Sadnja sjemena

Sadnja sjemena bugenvilije je manje uobičajena, ali je ipak jedan od načina za sadnju. U jesen bugenvilija može formirati mahune sjemena unutar malog bijelog cvijeta u svom središtu. Mahune je potrebno ubrati i osušiti jer se unutra nalaze male sjemenke. Sjeme se može saditi u bilo koje doba godine, sve dok je toplo, a klijanje može potrajati mjesec dana ili duže.

Sadnja sadnice

Najjednostavniji način sadnje bugenvilije je iz sadnica ili reznica. Može se učiniti u bilo koje doba godine. Za kvalitetnu sadnju, potrebno je imati sadnicu dužine 10 - 13 cm s 4 - 6 čvorova na sebi. Čvorovi su mrlje na grani na kojima su ili iznikle manje grane ili sadrže pupove koji će uskoro niknuti. Uklanjaju se svi listovi sa sadnice i uranjaju uspravno u mješavinu perlita i treseta. Prije sadnje sadnice zemlja mora biti jako topla. Nakon sadnje, potrebno joj je povremeno zalijevanje i prskanje. Za nekoliko mjeseci trebala bi se ukorijeniti i početi rasti u novu biljku.

Kalemljenje

Postoji mnogo načina za cijepljenje ili kalemljenje bugenvilije, a odabir ispravne tehnike zahtijeva razumijevanje različitih dostupnih opcija u kombinaciji sa specifičnostima situacije cijepljenja. Dvije najpopularnije metode cijepljenja bugenvilije su kalemljenje na rascjep i kalemljenje na koru.
Kod cijepljenja je korisno razumjeti vrlo uobičajene pojmove i znati što je plemka, a što podloga. Izdanak ili plemka se odnosi na granu ili malu grančicu koja je odrezana s biljke. Podanak ili podloga je ustaljeni korijen za koji je pričvršćena plemka. Obe tehnike cijepljenja imaju različite prednosti i primjene. Cijepljenje na rascjep je prikladno i popularno za cijepljenje izdanaka i podloga iste veličine. Cijepljenje na koru najbolje funkcionira za cijepljenje više malih izdanaka na mnogo veće podloge.

Cijepljenje na rascjep je najpopularniji oblik cijepljenja bugenvilije, a za njega je potrebno uzeti reznice veličine 5 cm režući V oblik tako da šiljasto V iz plemke ulazi u duboko V urezano u podlogu. Zatim se spajaju trakom za cijepljenje i ostavljaju da rastu zajedno.

Cijepljenje na koru najprikladnije je za veće podlog, primjerice podloge veličine 5 - 10 cm. Kod ove metode kalemljenja, vrlo tanke mladice se stavljaju pod koru veće podloge kako bi se izdanci mogli pričvrstiti za jednu stabljiku. Za cijepljenje na koru, pripremaju se samo mladice promjera 2 cm ili manje. Razlog tome je zato što mladice moraju moći lako skliznuti s podloge. Nakon što se uzme mladica, potrebno je skinuti prvih nekoliko listova kako bi se dobila barem trećina gole stabljike, a zatim se lagano guli dok vrh ne postane jako tanak, a uključuje odsijecanje materijala na suprotnim stranama, slično rezu izdanka koji se predlaže za rascjep. Time će se stvoriti dugački, mršavi V oblik za uspješno prijanjanje na podlogu.

Uzgoj u vrtu

Bugenviliju je na otvoreno najbolje posaditi u proljeće ili rano ljeto kako bi se njezino korijenje učvrstilo prije nego što nastupi hladnije vrijeme. Sadi se na višim terenima, nikad u niskim područjima gdje bi se voda mogla skupljati. Najbolje će rasti kada im se pruži dovoljno prostora za širenje, a treba ih saditi na području koje će im omogućiti najmanje 5 - 6 sati sunčeve svjetlosti svaki dan. Bez dovoljno sunca, formiranje listova i cvjetanje će biti smanjeni. Malo poslijepodnevne hladovine može biti od pomoći tijekom vrućih ljeta.

Grmovi bugenvilije imaju delikatan, vlaknast korijenski sustav, stoga je potrebno paziti da se ne ošteti korijenje prilikom sadnje. Korijenje se ne smije labaviti kao što bi se to učinilo s drugim biljkama. Jama za sadnju mora biti dovoljno široka da korijenje ne bude prenatrpano i da se može lako ukorijeniti. Nakon sadnje biljku je potrebno lagano zaliti.

Uzgoj u stakleniku

Bugenvilija se u staklenicima sadi samo za potrebe prodaje sadnica, a potrebno je emitirati sve vanjske uvjete koji će pomoći razvoju korijenskog sustava i same biljke.

Uzgoj u posudama

Bugenvilija će dobro rasti u relativno maloj posudi gdje joj je korijenje malo "ograničeno". Kada je biljka dovoljno velika za presađivanje, potrebno ju je premjestiti u tek malo veću posudu. Koristi se uobičajeno tlo za lončanice bez visoke razine tresetne mahovine. Previše treseta zadržava vlagu i može rezultirati truljenjem korijena. Svaka posuda koja se koristi za uzgoj bugenvilije mora imati barem jednu drenažnu rupu. Odmah pri sadnji se psotavlja i potpora za rast jer kasnije stavljanje može oštetiti korijenje.

Ako se uzgaja na kontinentalnom području, uzgoj u posudama se uvelike preporučuje jer biljka neće preživjeti niske temperature i hladnoću. Također se preporučuje sadnja otpornije vrste koja cvate ružičasto ljubičastim cvatom - Bugenvilija Glabra Alexandra ili Sandersiana.

Dolaskom zime (prije prvog mraza), unosi se u zatvoreni prostor gdje će biti zaštićena od vanjskih utjecaja, postavlja na svjetlo mjesto sa svježim temperaturama 8 - 15°C i smanjuje zalijevanje. Dovoljno ju je zalijevati jednom u mjesec dana kako se korijenje ne bi potpuno osušilo. U zimskim mjesecima će izgubiti nešto više listova što joj neće smetati. U proljeće će se oporaviti i nastaviti s rastom.

Porastom temperature i dolaskom proljeća, potrebno ju je iznijeti na otvoreno, obaviti rezidbu i gnojidbu kombiniranim gnojivom i početi češće zalijevati.

Održavanje i njega

U toplim mediteranskim područjima listovi bugenvilije su tijekom cijele godine zeleni i postojani, dok u područjima s nižim temperaturama otpadaju i listovi i cvjetovi. Iako raste na otvorenom u uvjetima mediteranske klime, ipak mlade biljke treba zaštititi tijekom zimskih mjeseci jer im jače zime mogu naštetiti.

Tijekom ljeta je potrebno obilno zalijevanje jer ne podnosi suhu zemlju oko korijena, što je posebno važno ako se uzgaja u posudi. Potrebno je provjeravati vlažnost jer kod suviše suhe zemlje, mogu početi opadati listovi i cvjetovi što će utjecati na njezino zdravlje i izgled.

Zalijevanje

Zalijevanje bugenvilije treba biti oskudno. Bugenvilija je otporna na sušu, pa joj je potrebno jako malo zalijevanja, ali će bolje rasti, razvijati se i cvjetati ako joj se osigura dovoljno vode. Posebice tijekom cvatnje kada su joj potrebe za vodom pojačane. Preporučuje se zalijevanje ujutro.

Ipak, između zalijevanja supstrat ili tlo se trebaju potpuno osušiti. Obilna česta zalijevanja joj mogu naštetiti, jer može doći do truljenja korijenja. Dok se tijekom zimskog perioda količina vode bitno smanjuje.

Gnojidba

Najbolje vrijeme za gnojidbu bugenvilije je tijekom vegetacijske sezone, od ranog proljeća do ljeta. Tijekom tog vremena, najbolje ju je gnojiti svaki drugi mjesec s općim gnojivom (npr. 10-10-10) ili svakih 6 tjedana s gnojivom za hibiskus.

Biljke posađene u tlu potrebno je hraniti tijekom vegetacijske sezone granuliranim gnojivom sa sporim otpuštanjem svaki drugi mjesec tijekom vegetacijske sezone za najbolje cvjetanje, dok se bugenvilije u posudama (s drenažnim otvorima) moraju tretirati malo drugačije. Daleko su ograničeniji u pogledu hranjivih tvari koje su im dostupne, ali su također osjetljivije na pretjeranu gnojidbu. Za najbolje rezultate, preporučuje se gnojidba tekućim gnojivom otprilike jednom mjesečno tijekom sezone rasta.

Razmnožavanje

Bugenvilija se može razmnožavati sjemenom ili reznica dugim 10 - 15 cm u proljeće. Najprije se odrezani vrhovi umaču u hormonski prašak za ukorjenjivanje, a zatim sadi u navlaženu mješavinu zemlje i perlita (većina mješavina za posude sadrži perlit). Razmnožavanje uzimanjem reznica je najbolja opcija za sadnju bugenvijile. Drži se na 23°C na jakom filtriranom svjetlu kako bi se razvilo korijenje dovoljno veliko za presađivanje. U tom slučaju, korijenje se formira za oko 8 tjedana.

Razmnožavanje sjemenom nije toliko učestalo, ali nije i nemoguće. U jesen bugenvilija formira mahune sjemena unutar malog bijelog cvijeta. Mahune je potrebno ubrati i osušiti jer se unutra nalaze vrlo male sjemenke. Sjeme se može posaditi u bilo koje doba godine, sve dok je toplo, a klijanje može potrajati mjesec dana ili duže.

Također se može razmnožavati i povaljenicama u proljetnim ili rano jesenskim mjesecima te poludrvenim reznicama tijekom ljetnih mjeseci. Može se razmnožavati i tako da se grana odmah položi u tlo. U tom slučaju uzima se duža grana. Biljka će se zakorijeniti nakon godine dana, a zatim se odsijeca ona grana koja ide od stabla do korijena. Tako je moguće dobiti dvije biljke koje se mogu posaditi.

Presađivanje

Iako većina biljaka ne voli rast u tijesnoj posudi, bugenvilija neko vrijeme neće imati problema s time. Čak će intenzivnije cvasti dok je posađena u posudi. No, kada korijenje počinje izvirati iz posude, pravo je vrijeme za presađivanje u veću posudu. Presađivanje se obavlja od studenog do ožujka.

Supstrat za uzgoj bugenvilije u posudama mora se sastojati od većeg sadržaja treseta. No, i tu treba biti oprezan jer njegove prevelike količine mogu dovesti do zadržavanja vlage u području korijenja što može dovesti do truljenja. Preporučuje se na dno posude staviti malo stiropora. Dno posude također uvijek mora imati otvore kako bi višak vode lakše mogao otjecati iz posude.

Pomlađivanje

Tijekom sezone rasta, bugenvilija ima tendenciju prerasti svoje mjesto rasta. Grmlje može postati previsoko, grane mogu zaklanjati pogled, pa čak i postati opasne i umjesto da izgleda lijepo i napredno, poprima neuredan grmoliki izgled.

Za biljke, pomlađivanje znači uklanjanje mrtvih vlati, stabljika i grana koje se mogu infiltrirati u biljku i spriječiti da dobije zrak, sunčevu svjetlost i hranjive tvari potrebne za razvoj. Ono što pomlađivanje čini, a redovno orezivanje ne jest da biljci daje potpuno novi početak. Nakon pomlađivanja, lišće i cvjetovi ponovno rastu.

Jesensko pomlađivanje treba obaviti jednom godišnje nakon što se padnu visoke temperature smire (od rujna do studenog). Na taj način biljka može preživjeti zimu i imati dovoljno vremena da se pravilno oporavi do proljeća.

Prorjeđivanje

Prorjeđivanje bugenvilije uključuje uklanjanje cijelih mrtvih grana sve do glavnog debla. Možda će se činiti kao da se miče puno, ali ovo će potaknuti njen bujniji rast. Bugenvilija se prorjeđuje s vanjske strane biljke kako bi se moglo doći do unutrašnjosti i uklanja se polovica šiblja koje je postalo zasjenjeno i "slabo".

Rezidba

Rezidba bugenvilije obavlja se nakon svake cvatnje. S obzirom na to da dugo cvate, pravilnom rezidbom se održava stalna cvatnja sve do početka zime. U tom slučaju potrebno je redovito prikraćivati nove izdanke. Nešto jače orezivanje obavlja se jednom godišnje kako bi se održao osnovni izgled biljke te potaknuo rast, cvatnja i bujnost biljke. Ako se održava i ne orezuje redovito, stare grane bi mogle nanijeti velike štete biljci. Njihovo međusobno ispreplitanje i zapetljavanje može dovesti do razvoja štetnika i bolesti.

Kod orezivanja važno je znati o kojoj je točno vrsti riječ jer o tome će ovisiti način i vrijeme rezidbe. Bez orezivanja, biljka neće cvjetati svojim maksimumom.

Bougainvillea glabra Formosa se orezuje slično kao vinova loza. Krajem zime ili prije nego što vegetacija započne, potrebno je oblikovati biljku tako da u konačnici ostanu samo njezine glavne grane. Svi izdanci koji su niknuli uz glavno deblo moraju se ukloniti jer oni iscrpljuju biljku, a ostavljaju se grane koje će u proljetnim mjesecima oblikovati krošnju, a ljeti dati cvjetove.

Tijekom veljače biljka se smanjuje za 1/3 i uklanjaju neželjene grane, posebice one stare i bolesne te one koje smetaju pravilnom rastu. Rezidba se obavlja tako da se ostave glavne grane koje čine osnovu biljke, a sve postrane se skraćuju tako da ostanu 3 - 4 pupa.

Vrste koje cvatu u proljetnim mjesecima na dvogodišnjim izbojima se orezuju u ljetnim mjesecima, nakon proljetne cvatnje.

Zaštita od vjetra

Sadnjom bugenvilije uz zid okrenut prema jugu zaštitit će biljku od hladnih vjetrova. Zid okrenut prema jugu stvorit će mikroklimu upijanjem topline sunčeve svjetlosti tijekom dana. Čak i nakon što sunce zađe i temperature padnu, zid će isijavati toplinu dugo u noć. Za manje i mlađe biljke koje pokrivaju tlo može se upotrijebiti tkanina ili stara plahta kojima se prekriva biljka i time štiti od jakih vjetrova. Biljke se također mogu poduprijeti strukturom kao što su zidovi i rešetke, čime će se eliminirati rizik od prevelikog lomljenja.

Zaštita preko zime

Bugenvilije mogu podnijeti lagano smrzavanje i samo će patiti od oštećenja korijena ako su stalno izložene smrzavanju ili temperaturama ispod 0°C. Kako bi zaštitili bugenviliju od hladnoće, korijenje je potrebno pokriti slojem komposta ili gnojiva, ograničite unos vode i postupno ga povećavati tek kad se vrati toplije vrijeme.

Orezivanje mrtvog lišća također će omogućiti da biljka zadrži energiju i vlagu i ima mnogo veće šanse da se uspješno oporavi nakon izloženosti mrazu. Konačno, preporučuje se izbjegavati prekomjernu prihranu ili gnojidbu zimi, jer to može stvoriti disbalans soli i hranjivih tvari u tlu, što uzrokuje oštećenje njihovih korijenskih struktura.

Bolesti

U rijetkim slučajevima bugenvilija može imati problema s bolestima, ali uvijek se prvo preporučuje liječiti s najmanje toksičnom metodom. Ako se koriste kemijski pesticidi za suzbijanje bolesti, ubit će se i prirodni grabežljivci. Najčešće bolesti koje se mogu pojaviti na bugenviliji su gljivična i bakterijska pjegavost lišća, lisne pjege i truljenje korjena.

Gljivične i bakterijske pjegavosti lišća

Rani simptomi su male crvenkasto-smeđe mrlje na lišću koje se obično javljaju na mladom lišću i uzrokuju da lišće izgleda "hrđavo". Povećavaju se u kružne ili nepravilne tamne nekrotične mrlje. Kada su uvjeti okoline sušniji i nepovoljniji, pjegavost na lišću se sporije razvija. Lezije imaju tamnosmeđe središte okruženo tamnocrveno-smeđim rubom, a ponekad su obrubljene klorotičnim aureolom. S vremenom rubovi listova mogu postati hrapavi jer nekrotično tkivo postaje suho i papirnato. U uvjetima velike količine padalina ili relativne vlage lezije se brzo razvijaju i često su crne i ograničene na vene. Infekcija listova i listova u razvoju dovodi do naboranog, narušenog rasta. Kada pjegavost lišća ili rubna nekroza postanu ozbiljne dogodit će se defolijacija biljke.

Opadanje lišća

Problem je posljedica prekomjernog zalijevanja, premalo zalijevanja, niske razine osvjetljenja ili niskih temperatura. Potrebna je kontrola uvjeta rasta i jasno definiranje što od navedenog utječe na opadanje lišća te prema tome prilagoditi zalijevanje, temperature ili svjetlost.

Lisne pjege

Žute ili žute mrlje koje se pojavljuju na starim listovima mogu biti znak nedostatka magnezija (često kod žutih sorti bugenvilije) ili zbog prekomjernog zalijevanja. Često je posljedica nedostatka magnezija ili željeza i primjena potpune mješavine mikronutrijenata bi trebala pomoći.

Trulež korijena

Biljke koje su pretjerano zalijevane mogu razviti trulež korijena ili stabljike. Lako se spriječi pažljivim rukovanjem i primjenom zalijevanja fungicidima širokog spektra tijekom presađivanja ili sadnje na otvorenom.

Štetnici

Iako je bugenvilija otporna na većinu bolesti i štetnika, ponekad je mogu napasti gusjenice, paukove grinje i lisne uši. U tom slučaju potrebno je ukloniti sve oštećene dijelove biljke, a po mogućnosti i štetnike kako se ne bi dalje širili biljkom i uzrokovali oštećenja. Ako su napadi štetnika jaki, preporučuje se korištenje sredstava za zaštitu bilja.

Paukova grinja

Golim okom paukove grinje izgledaju poput sitnih pokretnih točkica. Žive u kolonijama, uglavnom na donjoj površini lišća. Naziv "paukova grinja" potječe od svilene mreže koju većina vrsta proizvodi na zaraženom lišću. Prisutnost mreže je jednostavan način da ih se razlikuje od svih drugih vrsta grinja. Grinje uzrokuju štetu isisavanjem sadržaja stanica iz lišća. Mali broj grinja obično nije razlog za zabrinutost, ali ako ih ima puno, dovoljno da se pokažu vidljiva oštećenja na lišću - mogu biti štetne za biljke.

U početku se oštećenje očituje kao mrlje svijetlih točkica na lišću; ponekad listovi poprime brončanu boju. Kako se hranjenje nastavlja, listovi požute i opadaju. Često su listovi, grančice i plodovi prekriveni velikom količinom mreže. Oštećenja su obično gora kada se biljka pretjerano zalijeva.

Moljci i muhe

Velika većina insekata koji kopaju lišće su moljci (Lepidoptera) i muhe (Diptera), iako i neki kornjaši i ose također pokazuju takvo ponašanje. Iako se vrste kukaca razlikuju, šteta koju uzrokuju vrlo je slična. Zbog toga se stadiji ličinki svih insekata koji "rudare" lišće zajednički i općenito se nazivaju "rudari lista". Svi rudari lišća uzrokovat će da lišće izgleda kosturirano i da otpada s biljke, što, na kraju, može rezultirati uvenućem.

Puževi

Puževi obično jedu sa sredine lista, ali mogu grickati i rubove. Sve ovo grickanje rezultirat će da list izgleda kao da je nazubljen. Postavljanje barijera koje puževi ne mogu prijeći je, možda, najbolji način da zaštitite svoj vrt od ovih uobičajenih štetnika. Čuvajte ih od ulaska i nećete morati koristiti pesticide.

Upotreba bugenvilija

Bugenvilija se najčešće sadi kako bi ukrašavala dvorišta i okućnica ili za suzbijanje korova. Cvjetovi biljke su gorkog okusa, ali ipak jestivi i često se koriste za pripremu čaja protiv kašlja, salata i raznih pića. Ljekovitost biljke je još uvijek nepoznata i medicinske osobine se još uvijek istražuju.

Berba

Kada je u pitanju berba bugenvilije, sakuplja se samo sjeme za daljnje razmnožavanje. Sjeme se nalazi unutar mahune koja se nalazi u središtu cvijeta, a potrebno ju je osušiti prije vađenja sjemena.

Sušenje

Kod bugenvilije se suše samo mahune biljke kako bi se izvadile sjemenke koje se ponovno mogu saditi. Nakon što cvijet otpadne, potrebno je sakupiti sjemenke i raširiti u jedan sloj na suhoj i prozračnoj površini. Sjemenke se suše na zraku 1 - 2 tjedna ili dok se ne osuše potpuno. Ne preporučuje se stavljati ih na direktno sunčevo svjetlo. Nakon sušenja, sjemenke će biti tvrde i spremne za sadnju.

Skladištenje

Kod Bugenvilije se skladišti samo cvijeće (za daljnju upotrebu kao što je ukrašavanje svadbenih torti, dekoracije, sušenje, itd.), no vrlo je rijetko i koristi se samo za posebne potrebe.

Kod skladištenja je važnije fokus staviti na čuvanje same biljke tijekom zime. Bugenvilija može izdržati lagano smrzavanje, ali duboko smrzavanje će ubiti korijenje. U područjima hladnih zima i smrzavanja tla, bugenviliju zimi treba držati u posudama i premjestiti u zatvorene prostore gdje će biljka mirovati i čekati toplije temperature kada će se moći ponovno iznijeti na otvoreno.

Zanimljivosti

Prvi Europljanin koji je opisao bugenviliju bio je Philibert Commerçon, botaničar koji je pratio admirala francuske mornarice Louisa Antoinea de Bougainvillea za vrijeme njegove plovidbe po svijetu, a prvi je objavio Antoine Laurent de Jussieu 1789. godine. Pretpostavlja se da je prva Europljanka koja je promatrala ove biljke bila je Jeanne Baré, Commerçonova ljubavnica i pomoćnica koja je bila stručnjak za botaniku. S obzirom na to da joj na brodu nije bilo dozvoljeno biti jer je žena, prerušila se u muškarca kako bi išla na ovo putovanje (i tako postala prva žena koja je obišla svijet).

Dvadeset godina nakon Commerçonovog opisa, prvi put je javnosti postala poznata kao "Buginvillea" i to zapisom A.L. de Jussieu-a u Genera Plantarum 1789. godine. Rod je naknadno upisan i to na nekoliko načina sve dok konačno nije utvrđen kao "Bougainvillea" u Index Kewensis 1930. godine. Izvorno B. spectabilis i B. glabra nisu bili identificirani sve do sredine 1980-ih, kada su ih botaničari klasificirali kao posebne vrste.

U ranom 19. stoljeću ove dvije vrste prve su dospjele u Europu, a ubrzo su rasadnici u Francuskoj i Britaniji te sorte prodavali u Australiji i širom bivših kolonija. Ubrzo nakon toga, opisima roda dodan je grimizni primjerak iz Cartagene u Kolumbiji. Prvobitno se smatrala posebnom vrstom, nazvana je B. buttiana u čast Europljana koji ju je prvi otkrio.

Međutim, kasnije studije klasificirale su ga kao prirodni hibrid sorte B. glabra i eventualno B. peruviana - "lokalne ružičaste bugenvilije" iz Perua. Ubrzo su se pokazali da su prirodni hibridi česta pojava u cijelom svijetu.

Foto: arino / Pixabay