Kaktus

Kaktus (lat. Cactaceae) je sukulentna cvjetnica iz istoimene porodice kaktusa (Cactaceae). Autohtona je biljka u sjevernoj i južnoj Americi, a u Meksiku se nalazi najveći broj i najviše vrsta. Iako se ovaj sukulent nalazi u tropskim i suptropskim područjima većina ih živi na suhim područjima pa se tako u Americi nerijetko može vidjeti na području između Arizone i Kalifornije, točnije u pustinji Sonora.

Većina kaktusa se uzgaja kao sobni višegodišnji sukulent i kao takav uglavnom raste manji, dok primjerci koji se mogu vidjeti u pustinjama i nekim vrtovima mogu narasti desetke metara pa je tako najviši kaktus na svijetu visok 19 m i težak oko 22 t, a riječ je o kaktusu slona odnosno vrsti Pachycereus pringlei.

Stabljika kaktusa može biti rebrasta i naborana, a rebra mogu biti okomita, vodoravna ili lagano zakrivljena. Bodlje koje prekrivaju stabljiku mogu biti duže ili kraće, ovisno o vrsti, dok neke vrste uopće nemaju bodlje poput peyote kaktusa (lat. Lophophora williamsii) ili zvjezdastog kaktusa (lat. Astrophytum myriostigma). Većina kaktusa uglavnom cvjeta, a cvijet traje jako kratko. Iako je uglavnom pustinjska biljka i on, kao i druge vrste biljaka, zahtijeva zalijevanje u ranim jutarnjim satima, dok je zimi dovoljno jednom tjedno.

Dolaskom proljeća povećava se potreba za zalijevanjem, a dolaskom jeseni smanjuje. Kaktus uglavnom raste jednako brzo kao i druge biljke samo je tijekom zimskog perioda rast sporiji. Zahtijeva pravilnu njegu i prihranjivanje, a ljeti se preporučuje držanje sadnica na direktnom suncu. Presađivanje se preporučuje kako kaktus raste, a proces je prilično jednostavan i ne zahtijeva pretjeranu prethodnu pripremu zemlje.

Vrste kaktusa

Kaktus je ukrasna biljka sa zeljastim ili drvenastim stabljikama koje sadrže klorofil. Svaka vrsta sadrži areole iz kojih rastu cvjetovi, grane ili eventualno lišće. Primarno se razmnožavaju sjemenom iako se neke vrste mogu razmnožavati fragmentacijom, odnosno dijeljenjem. Ima jako plitak i razgranat korijenski sustav koji upija samo površinsku vlagu.

Postoji više od 2.000 vrsta kaktusa podijeljenih u oko 90 rodova. Razlikuju se veličinom, oblikom, količinom bodlji, trajanjem i bojom cvjetova. Neke vrste rastu na drugim biljkama poput lisnatog kaktusa (lat. Disocactus ackermannii) ili se penju na drveće poput prugastog kaktusa (lat. Rhipsalis). Neke od izgledom najzanimljivijih vrsta su Blossfeldia liliputana, starčeva brada, bradavičasti kaktus, glava meduze, zmijski kaktus, zmajevo voće i saguaro kaktus.

Blossfeldia liliputana

Blossfeldia liliputana spada u najmanju vrstu kaktusa s promjerom 10 - 12 mm. Podrijetlom je s prostora sjeverozapadne Argentine i južne Bolivije. Raste sporo i daje bijele cvjetove, a preferira sjenovita mjesta s dobrom cirkulacijom zraka. Može podnijeti niske temperature čak i do -10°C, ali izlaganje tim temperaturama se ne preporučuje dulji vremenski period.

Zalijeva se tijekom vegetacije, u periodu od ožujka do listopada samo ako je tlo potpuno suho. Sadi se u mješavinu tla koje ima sposobnost dobrog dreniranja, a rast će brže ako se doda gnojivo s niskim sadržajem dušika osobito tijekom ljeta. Raste na visini između 4.000 - 11.800 m n. v., a najčešći način uzgoja je u posudama.

Starčeva brada

Starčeva brada (lat. Cephalocereus senilis) je vrsta kaktusa podrijetlom s prostora središnjeg Meksika. Uspravni stupovi narastu 1 - 12 m širine 15 - 30 cm. Prekriveni su svilenim, bijelim dlačicama koje izlaze iz areola. Spororastuća je vrsta kaktusa koja, kao sobna biljka, naraste oko 90 cm, a vrlo kratko može podnijeti temperaturu oko -1°C.

Raste na punom suncu i u dobro dreniranom tlu koje je potrebno redovno zalijevati sve dok biljka ne naraste. Pravilo je da se zemlja između dva zalijevanja treba osušiti, a voda se oko korijena ne smije zadržavati. Razmnožava se sjemenom ili reznicama i otporna je na bilo kakve bolesti i štetnike. Idealna je za sadnju u kamenjarima, pustinjskim vrtovima ili jednostavno u ukrasnim posudama.

Bradavičasti kaktus

Bradavičasti kaktus (lat. Mammillaria) ili mamilarski kaktus je vrsta koja je podrijetlom s prostora južne Amerike i raste na oko 2.500 m n. v. Prvi put ga je opisao Carl Linne 1753. godine. Cvjeta u proljeće s cvjetovima širokog spektra uključujući bijelu, zelenu, žutu, ružičastu ili crvenu boju te traju 2 - 3 mjeseca. Ovo je vrsta sfernog kaktusa promjera 4 - 15 cm, a cvjetovi su višegodišnji i veličine u prosjeku 0,7 - 4 cm.

Ova vrsta kaktusa može narasti otprilike oko 25 cm, a sadi se isključivo u proljeće ili ljeto. Lako se uzgaja u tlu koje mora biti drenirano i glinasto, a zahtijeva i dodavanja vapna. Rijetka je vrsta kaktusa koja se sadi sijanjem sjemena na vlažno tlo i pri temperaturi između 25 - 30°C. Prihranjuje se jednom mjesečno i to samo u periodu rasta, a presađene cvjetaju tek za 2 - 3 godine.

Glava meduze

Glava meduze (lat. Astrophytum caput - medusae) je neobična vrsta kaktusa koji naraste oko 20 cm. Stabljika je obložena sitnim grbovima sivkaste boje što podsjeća na zmijoliku kosu Meduze. Cvjetovi su žuti i sitni s crvenom sredinom i obično veliki oko 5 mm. Podrijetlom je iz Meksika, a raste na 100 - 200 m n. v. Zbog svoje ograničene rasprostranjenosti smatra se ugroženom vrstom. Ne podnosi sušu zbog malog, plitkog korijena pa se vrlo brzo suši ako se ne zalijeva redovno.

Zmijski kaktus

Zmijski kaktus (lat. Discocactus horstii) je višegodišnji sukulent koji rastom mijenja boje od zelene do crvene. Podrijetlom je s prostora Brazila, a nalazi se samo na visinama iznad 300 m n. v. Uspijeva na tlu kao što je pijesak ili kvarcni šljunak, a raste samo 5 cm s promjerom manjim od 8 cm. Cvijet je bijele boje koji se otvara noću, dužine oko 7,5 cm s promjerom oko 6 cm. Osjetljiv je na mraz, a najbolje podnosi temperature između 8 - 15°C. Zahtijeva zalijevanje tek kad mu se zemlja osuši i treba biti jako oprezan jer uslijed prevelikog zalijevanja može doći do truljenja korijena što uzrokuje propadanje biljke.

Zmajevo voće

Zmajevo voće (lat. Hylocereus undatus) je vrsta kaktusa kojeg krase veliki i lijepi cvjetovi. Poznat je i pod nazivima pepeljuga, mjesečev kaktus i kraljica Honolulua. Može narasti oko 35 cm u duljinu s promjerom oko 23 cm. Listovi su zeleni i rebrasti, a prekrivaju ih bodlje sivkasto smeđe ili crne boje koje se pojavljuju od kasnog proljeća do ranog ljeta. Kao i zmijski kaktus cvjeta samo noću i to jednom, a cvjetovi imaju miris vanilije. Kaktus daje ovalne plodove duge oko 13 cm i promjera 9 cm.

Saguaro kaktus

Saguaro kaktus (lat. Carnegiea gigantea) je posljednji, ali i najzanimljiviji kaktus u nizu. Podrijetlom je s prostora Amerike i Meksika, a može narasti do 12 m s promjerom oko 2 m i živjeti otprilike oko 150 godina gdje mu nakon 70 godina počnu rasti tzv. ruke odnosno novi izdanci na glavnoj stabljici. Raste vrlo sporo, a nakon otprilike 50 godina narast će svega oko 80 cm. Isključivo je pustinjska vrsta kaktusa koju prevelika nadmorska visina, hladnoća i mraz mogu ubiti. Iako je velika vrsta kaktusa njegovo bočno korijenje naraste oko 10 - 15 cm dok glavni korijen postiže dubinu od oko 60 cm što je jako malo u odnosu na visinu. Može upiti jako puno vode, otprilike 2.500 l za 10 dana. Saguaro kaktus se može koristiti za izradu krovova i ograda, a Indijanci su ih u početku koristili kao posude za vodu.

Kikiriki kaktus

Kikiriki kaktus (lat. Chamaecereus silvestri) je vrsta kaktusa iz Argentine kojeg je prvi put pronašao talijansko-argentinski botaničar Carlo Luigi Spegazzini u planinama između provincija Tucuman i Salta 1896. godine. Kikiriki kaktusom se još nazivaju i Chamaecereus silvestrii i Lobivia silvestrii, no ne treba ih miješati, jer su potpuno različitog izgleda. Ima duge stabljike promjera oko 1 cm, a narančasti cvjetovi široki su do 4 cm i rastu u kasno proljeće. Otporan je na temperature do -7°C, posebno ako se čuva na suhom mjestu.

Božićni kaktus

Božićni kaktus (lat. Epiphyllum truncatum) raste na ograničenim područjima i desetak lokacija. Epifitska je i ponekad litofitna biljka porijeklom iz obalnih šuma i džungli. Prirodno raste na drveću ili na granitu u atlantskoj šumi. Njihov jedini pristup vlazi i hranjivim tvarima je putem kiše. Također uvijek rastu pod krošnjama drveća i nikada nisu izloženi punom suncu. Okolina na koju su se ovi kaktusi prilagodili je topla, vlažna džungla sa sunčevom svjetlošću koja se filtrira kroz krošnje šume. Oblik cvjetova sugerira oprašivanje kolibrićem, a crvena boja je privlačna pticama. Bobice su uglavnom crvene i privlače druge ptice koje šire sjeme na druga područja. Ova vrsta se može lokalno uzgajati u određenim uvjetima, ali prirodna nalazišta su jako fragmentirana.

Uzgoj kaktusa

Kaktus je sukulent karakterističan za rast na prostoru gdje je tropska i suptropska klima, a osim listovima i stabljikom, kaktus se prilagodio tim uvjetima i svojim korijenom. Sadi se na mjestu gdje će biti izložen sunčevoj svjetlosti ili eventualno u djelomičnoj sjeni u dobro dreniranom tlu. Umjesto listova ima bodlje preko kojih upija potrebnu vodu.

Ukrasna je biljka koja može preživjeti u suhom okruženju s neredovitom ili malom količinom vode. Osjetljiv je na niske temperature, a najbolje uspijeva na temperaturama između 21 - 35 °C. Zimi može podnijeti temperaturu do 10°C.

Sadi se u mješavinu zemlje za kaktuse s dodatkom perlita i materijala za drenažu kao što je pijesak. Iako se većina kaktusa sadi kao ukras postoje i vrste koje se uzgajaju kao hrana kao što su bodljikava kruška (lat. Opuntia ficus - indica) ili čola (lat. Cylindopuntia).

Tlo

Kaktus je vrsta sukulenta koji najbolje podnosi kiselo tlo pH vrijednosti između 5 - 6,5. Ako je tlo u koje se sadi alkalno potrebno ga je zalijevati kišnicom koja je po svom sastavu kisela i koja će pomoći u održavanju pH vrijednosti ispravnom.

Za sadnju kaktusa u posudi koristi se drenažni materijal poput pijeska, perlita i šljunka. Previše vlažna zemlja uzrokuje pojavu truljenja korijena pa je upravo radi toga drenaža jako važna. Kaktus ima plitko i osjetljivo korijenje sa sposobnošću da zadržava vlagu. Navikao je na siromašna tla pa je zato idealan za sadnju u raznim vrstama posuda.

Klima

Kaktusu je za rast potrebno jako puno sunca, u prosjeku između 8 - 10 sati sunčeve svjetlosti dnevno, a temperatura koja je idealna za njegov rast treba biti između 21 - 35°C. U zimskom periodu kaktus se odmara pa se zalijevanje svodi na minimum, a u prosjeku mu je potrebno 3 - 5 sati sunčeve svjetlosti. Također postoje i vrste koje rastu u šumi pa im je potrebna polusjena poput prutastog kaktusa (lat. Rhipsalis) ili vrste koje trebaju izrazito jaku svjetlost poput eševerije (lat. Echeveria).

Vrijeme sadnje

Vrijeme sadnje kaktusa je u proljeće ili u ljeto kada je temperatura odgovarajuća, na sunčanom i dobro dreniranom tlu zadovoljavajuće kiselosti. Vrijeme potrebno za klijanje je 6 - 8 mjeseci, a većina vrsta cvjeta tek drugu godinu sadnje. Ako se sadi u posudu koja će se držati u zatvorenom prostoru onda period sadnje može trajati cijelu godinu.

Međusobna udaljenost biljaka ovisi i o vrsti pa se tako male vrste savjetuje čak grupirati i saditi zajedno u male posude dok neke vrste, poput saguro kaktusa, sade na većoj međusobnoj udaljenosti zbog njihovog rasta i širenja.

Ne podnosi temperature niže od 10°C, a malčiranje tla, posebice onog u posudi, pomaže u održavanju vlažnosti biljke sprječavajući pretjerano upijanje vode koje može dovesti do propadanja biljke uništavanjem korijenskog sustava. Za malčiranje se koristi hortikulturni pijesak ili kamenčići kako bi se ujedno dao završni izgled posudi i kako bi se spriječilo prskanje vode po kaktusu.

Slaganje kultura

Zbog uvjeta kao što su temperatura, tlo, količina svjetlosti ili zalijevanje, kaktus se kombinira s biljkama jer mogu podnijeti gotovo iste uvjete.

Modificirane vrste ili one koje su izvorno male sade se najčešće u posudama u kombinaciji s drugim sukulentnim vrstama poput nekih drugih vrsta kaktusa ili aloe vere, juke, agave ili čuvarkuće.

Druge vrste biljaka koje nisu sukulenti i koje se mogu kombinirati uz kaktus zbog otpornosti na sušu su slatki pelin, plava vlasulja, kariopteris ili plava magla, euforbija, lavanda, grevijela ili paukov cvijet, kadulja, bušin, španjolska tratinčica i hajdučka trava ili stolisnik.

Faza mirovanja

Aktivna sezona rasta traje od proljeća do početka jeseni uz zalijevanje po potrebi, a između zalijevanja tlo bi trebalo biti suho. Faza mirovanja je potrebna kako bi kaktus cvjetao i obično traje 2 - 4 mjeseca kada je temperatura ispod 15°C. Zalijevanje za vrijeme jeseni i zime se treba smanjiti i biljku po mogućnosti treba skloniti od direktne izloženosti kišnom periodu kako ne bi došlo do truljenja korijenskog sustava. Premješta se na suho mjesto gdje će imati dovoljno sunčeve svjetlosti u suprotnom će postati blijeda i neće cvjetati.

Sadnja kaktusa

Kaktus je potrebno saditi na mjestu gdje će mu biti osigurano cjelodnevno sunce, a sadi se u dobro drenirano i izrazito kiselo tlo. Hladnoća i niže temperature u zimskom periodu mogu uništiti biljku posebice ako dođe do pretjeranog upijanja vode. Sadi se u prethodno iskopanu rupu ispunjenu mješavinom zemlje i dodataka poput pijeska, plovućca ili vermikulita. Nakon što se posadi savjetuje se zalijevanje tek 5 - 7 dana nakon sadnje. Nakon sadnje proces ukorjenjivanja može trajati 1 - 6 tjedana, a nekad čak i više.

Ako se kaktus sadi kao kućna biljka koja će se držati u zatvorenom prostoru ili stakleniku onda se ne preporučuje saditi bilo koju drugu vrstu biljke uz njega. Najbolje raste u suhim područjima, a ako se sadi u na mjestu gdje su drugi uvjeti tla i klime onda je potrebno osigurati što sličnije uvjete sadnjom u posude ili jednostavno posaditi neku drugu vrstu sukulenta.

Sadnja sjemena

Za proces sadnje sjemena potrebno je puno više vremena jer posijane sjemenke sporo klijaju. Kaktus posađen ovom metodom je vrlo osjetljiv na gljivične bolesti. Sjeme koje se sije potrebno je namočiti jedan dan u otopini kalijevog permanganata i sijati ga u široku i nisku posudu prethodno opranu vrućom vodom.

Na dno posude stavlja se drenažni materijal od ekspandirane gline ili sitnog šljunka preko kojeg se stavlja mješavina za kaktuse. Sjeme se sije ravnomjerno preko kojeg se ne stavlja sloj zemlje jer za klijanje je potrebna izravna sunčeva svjetlost. Cijeli proces se odvija pri temperaturi između 26 - 30°C.

Sadnja sadnice

Prije sadnje sadnice potrebno je pripremiti zemlju. Po mogućnosti se sadi na mjestu gdje će joj biti osigurana cjelodnevna sunčeva svjetlost ili djelomična sjena. Najbolje uspijeva u siromašnom i kiselom tlu pH vrijednosti u granicama između 5 - 6,5. Najčešće se sadi u prethodno iskopanu rupu ili u kombinaciji s drugim patuljastim vrstama. Kaktus se presađuje nakon što prođe 2 - 3 godine od sadnje kako bi mu se dao svjež kompost.

S obzirom na to da velika većina kaktusa po sebi ima bodlje potrebno je paziti prilikom presađivanja i koristiti kuhinjsku krpu ili žlicu kako bi se presadio. Kaktusu je potrebno osigurati dobru cirkulaciju zraka, a zalijevanje se savjetuje nekoliko dana nakon presađivanja kao i to da se kaktus prije presađivanja ne zalijeva 3 - 4 dana.

Uzgoj u vrtu

Da bi se kaktus ispravno posadio potrebno je naći sunčano mjesto zaštićeno od kiše i kiselo tlo. Za sadnju kaktusa potrebno je prethodno iskopati rupu oko 2 puta veću od sadnice na čije će se dno staviti drenažni materijal poput šljunka preko kojeg ide sloj perlita ili sličnog dodatka, a na kraju ide završni sloj zemlje. Preko zemlje stavlja se 3 - 5 cm sloja granula lave, šljunka ili pijeska.

Idealan period za sadnju kaktusa u vrtu je između svibnja i srpnja. Međusobni razmak između sadnica ovisi o vrsti, a za vrste poput indijske smokve idealan razmak je 30 - 40 cm.

Uzgoj u stakleniku

Nakon što je kaktus posađen u određenu mješavinu zemlje za sukulente i vermikulita ili perlita potrebno ga je staviti na prozorsku dasku okrenutu prema jugu ili istoku. Prethodno ga je potrebno prekriti plastičnom vrećicom kako bi se sačuvala željena vlažnost tla. Sadnice će u vrlo kratkom periodu razviti korijenje, a zalijevanje se vrši isključivo kada se zemlja osuši.

Ne treba žuriti s presađivanjem tek posađene biljke nego je potrebno pričekati sljedeće proljeće kada je moguće pažljivo i korištenjem žlice presaditi pojedine sadnice pritom pazeći da već formirane bodlje ne oštete kožu.

Uzgoj u posudama

Kako rastu, tako sadnice kaktusa zahtijevaju veće posude posebice one posađene metodom sijanja. Presađuju se u veće posude s prethodno pripremljenom zemljom koja se bazira na mješavini zemlje za posude i vermikulita ili perlita. Prethodno posađeno sjeme je potrebno lagano pokriti bogatim pijeska ili šljunka koji služi za zadržavanje određene količine vlažnosti.

U početku se biljka sadi u malu posudu, a kasnije, kada sadnica raste, javlja se i potreba za presađivanjem u veću posudu. Presađivanje se savjetuje tek 2 - 3 godine nakon sadnje. Za to vrijeme biljku je potrebno držati na mjestu gdje će tijekom dana dobivati dovoljno sunčeve svjetlosti.

Sadnice je moguće presaditi na otvoreno u proljeće ili ljeto za vrijeme intenzivnog rasta dok se za vrijeme jeseni i zime savjetuje ne dirati biljku. To se ne odnosi za presađivanje sadnica iz posude u posudu unutar staklenika. Proces presađivanja je u tom slučaju moguće vršiti tijekom cijele godine bez obzira na vegetacijski period biljke.

Održavanje nasada

Ovisno o vrsti kaktus sadi se na određenoj međusobnoj udaljenosti. Patuljaste vrste je poželjno saditi jednu uz drugu i kombinirati različite vrste, a neke veće vrste poput kleistokaktusa (lat. Cleistocactus) ili stubastog kaktusa (lat. Trichocereus pachanoi) zahtijevaju veću površinu jer imaju tendenciju brzog širenja. Sadnja bilo koje druge vrste kaktusa ili sukulenta pored ovih vrsta može dovesti do propadanja sadnice uslijed gušenja uzrokovanog širenjem. Upravo radi tih stvari sade se na nekoj minimalnoj udaljenosti od oko 40 cm.

Većini sadnica kaktusa odgovara cjelodnevna sunčeva svjetlost, a plodovi koje stvaraju vrste poput bradavičastog kaktusa ili božićnog kaktusa (lat. Schlumbergera truncata) beru se ručno. Sadnica kaktusa se sadi u kamenjarima, uz rubove cesta ili na travnjacima za vrijeme njenog aktivnog rasta u proljeće i ljeto, a nakon sadnje zalijevanje se odlaže tek za nekoliko dana.

Održavanje i njega

Kaktus je biljka koja je izuzetno jednostavna za održavanje. Zalijeva se nekoliko puta u toku godine, a zalijevanje u zimskom periodu se ne savjetuje. Dovoljno joj je osigurati kiselo tlo i određenu dnevnu temperaturu kako bi kvalitetno rastao. Sadi se u kamenjarima, na travnjacima ili kao rubna biljka uz minimalno održavanje. Ne zahtijeva nikakvu preveliku brigu oko orezivanja, jedino iz estetskih razloga.

Ovisno o vrsti uklanjaju se bočni izdanci ili se reže vrh da bi se usporio rast i dobio željeni oblik. Prihranjivanje se savjetuje jednom mjesečno prve dvije godine, kasnije je dovoljno povremeno prihranjivanje. Potrebno je biti oprezan prilikom zalijevanja jer pretjerano upijanje vode može dovesti do propadanja korijena što na koncu šteti cijeloj biljci.

Zalijevanje

Uobičajeno je mišljenje da je kaktus biljka kojoj nije potrebno zalijevanje, ali i on, kao i svaka druga biljka, ima potrebe za vodom. Kao sukulent se razlikuje od drugih biljaka po tome što ima sposobnost preživljavanja dužeg perioda bez vode jer višak vode može skladištiti u lišću ili stabljici.

Kaktus se zalijeva po potrebi, kad god je tlo suho, a savjetuje se zalijevanje isključivo kišnicom jer minerali iz drugih izvora vode naročito one iz slavine ometaju dotok hranjivih tvari u biljku. Pojačano zalijevanje biljka zahtijeva u proljeće i ljeto kada su u periodu najvećeg rasta i cvjetanja barem jednom tjedno. Način zalijevanja je takav da se, ako je moguće, cijela sadnica kaktusa uroni u vodu nakon čega treba višak vode iscuriti. Sa zalijevanjem treba biti oprezan jer pretjerano zalijevanje može usporiti rast.

Gnojidba

Važno je napomenuti da je kaktus biljka koja ne voli pretjeranu njegu pa se briga oko ove vrste svodi na minimum. Kako zahtijeva rjeđe zalijevanje tako zahtijeva i rjeđe prihranjivanje, najčešće u proljeće ili ljeto tijekom vegetacijskog perioda. Hrani se jednom mjesečno posebnim gnojivom za sukulente koji pomaže u rastu i većoj toleranciji na bolesti, najčešće prve dvije godine nakon sadnje. Ono se koristi zbog kiselih uvjeta tla koje kaktus preferira. Način doziranja je 5 ml prihrane na 1 l vode. Za vrijeme zime i jeseni biljka ulazi u fazu odmora kada nije potrebno zalijevanje niti prihranjivanje.

Razmnožavanje

Postoji nekoliko načina na koji se kaktus može razmnožavati. Iako se neuobičajeno neke vrste, poput bradavičastog kaktusa, mogu posaditi sjetvom sjemena, većina vrsta kaktusa se razmnožava iz reznica, iz jastučića i izdancima. Savjetuje se razmnožavati ga prije ili poslije velikih vrućina, a ako se drži u zatvorenoj prostoriji tada visoke temperature nisu prijetnja.

Također se izbjegava razmnožavanje tijekom razdoblja mirovanja jer su šanse za preživljavanjem minimalne.

Razmnožavanje iz reznica

Većina kaktusa se može razmnožiti iz reznica, a najbolji period za to je proljeće kada ponovno počinje ciklus rasta. Reznica koju planiramo presaditi treba biti veličine od najmanje 10 cm, a reže se oštrim škarama. Potrebno ju je odrezati nekoliko dana prije razmnožavanja kako bi se prije sadnje u tlo donji dio osušio. Sadi se u posudu ispunjenu tresetom za kaktus, a kako bi se pospješio rast moguće je prije sadnje reznicu uroniti u hormon za zakorjenjivanje.

Nakon sadnje, kaktus je potrebno minimalno zaliti, prekriti plastičnom vrećicom i staviti malo dalje od direktne sunčeve svjetlosti. Ne smije se dozvoliti sušenje tla u posudi, a proces ukorjenjivanja traje otprilike 1 - 6 tjedana.

Razmnožavanje iz jastučića

Kaktusi koji rastu u grozdovima poput indijske smokve (lat. Opuntia ficus - indica) ili čak bačvastog kaktusa (lat. Ferocactus) najbolji su za ovu metodu razmnožavanja koja je najlakša i ujedno najpopularnija. Za razmnožavanje iz jastučića kaktus mora biti star najmanje 6 mjeseci, a presađuje se tako da se oštrim škarama ili nožem otkine jastučić nakon čega se izreže na komade pazeći da svaki komad ima barem jedno oko ili točku rasta.

Prije sadnje posudu je potrebno namočiti vodom, a poželjno je prije sadnje u posudu jastučić namočiti u hormon za zakorjenjivanje kako bi se potaknuo rast sadnice. Nakon sadnje posuda sa sadnicom se stavlja na indirektnu svjetlost. Proces stvaranja novog korijena traje nekoliko dana.

Razmnožavanje izdancima

Potrebno je odabrati kaktus s puno izdanaka koje je moguće vrlo lako ukloniti oštrim nožem ili jednostavno rukom zavrćući izdanak koji želimo ukloniti. Izdanak koji želimo posaditi je moguće, kao i kod ostalih načina razmnožavanja, tako da se korijen prethodno potopi u hormon za zakorjenjivanje nakon čega se sadi u prethodno pripremljenu zemlju. Razlika ovog principa razmnožavanja od ostalih je u tome što se nakon sadnje ne treba odmah zalijevati nego je potrebno sadnicu postaviti na zasjenjeno mjesto nekoliko dana, a tek 5 -7 dana nakon sadnje kaktus je potrebno zaliti jer se tako smanjuje mogućnost truljenja korijena.

Presađivanje

Većina vrsta kaktusa raste jako sporo i nemaju potrebu za čestim presađivanjem pa tako može rasti godinama u istoj posudi. Najbolji period za presađivanje je u proljeće tako da se kaktus prethodno namoči. Nakon vađenja iz posude korijenje se pažljivo očisti štapićem kako se ne bi oštetilo nakon čega se sadi u veću posudu prethodno napunjenu mješavinom zemlje za sukulente ili višenamjenskim kompostom s dodatkom hortikulturnog pijeska ili vermikulita što će pomoći u drenaži. Kaktus je poželjno zaliti nekoliko dana nakon presađivanja.

Ako se kaktus presađuje izravno u zemlju na otvoreno tlo onda treba biti pripremljena mješavina zemlje za posude i perlita u omjeru 1 : 1, a umjesto perlita može se koristiti zdrobljeni plovućac ili šljunak. Čisti pijesak nije dobar za posude jer ne daje nikakvu prehranu biljci, težak je, a vremenom se može zbiti da blokira odvodnju vode.

Pomlađivanje

Pomlađivanje kaktusa je način da se zadrži željena visina i širina biljke, ali i da se produži životni vijek. Pomlađivanjem se uklanjanju bodlje s krajeva lišća iz sigurnosnih razloga, neželjeni izdanci, plodovi, ali i uzimaju reznice za razmnožavanje. Uklanjaju se i dijelovi kaktusa koji su oštećeni od zime uslijed prevelikog primanja vode.

Za pomlađivanje se koristi oštri nož ili škare dok je za neke veće i zahtjevnije vrste potrebno koristiti pilu. Dijelovi kaktusa koji su odumrli i trebaju se ukloniti koriste se kao kompost.

Nemaju sve vrste istu metodu pomlađivanja pa tako, primjerice vrste poput indijske smokve i loptastog staračca (lat. Senecio globosa) imaju jastučiće koji se lako uklanjaju s matične biljke u cilju stvaranja novih primjeraka. Za razliku od navedenih vrsta koji su relativno mali rastom vrste poput totemskog kaktusa (lat. Pachycereus schottii monstrosus) ili kaktus orgulje (lat. Stenocereus thurberi) mogu postati previsoke što zahtijeva rezanje gornjeg dijela kako bi se potaklo grananje.

Prorjeđivanje

Prorjeđivanje se vrši kako bi se potaknula cirkulacija zraka između sadnica. Uklanjaju se grane koje su slomljene, bolesne i slabe ili one koje su se uništile od pretjeranog zalijevanja. Kaktus kao sukulent nije pretjerano osjetljiv pa je moguće prorjeđivanje tijekom cijele godine. Zbog bodlji koje se nalaze na gotovo svakom kaktusu prilikom prorjeđivanja potrebno je koristiti oštre škare ili nož. Redovnim prorjeđivanjem se omogućuje zdrav izgled jer nepotrebne grane crpe hranu iz korijenskog sustava što sprječava pravilan razvoj biljke.

Zaštita preko zime

Uklanjanjem osušenih i bolesnih grana, kao i branjem plodova s nekih vrsta osigurat će se da biljka u sljedećoj sezoni cvjetanja ima bujnije cvjetove s većom količinom plodova. Potrebno je poštivati uvjete koje kaktus zahtijeva poput tla, temperature i dnevne količine svjetlosti kako bi bili sigurni da će biljka uspjeti sljedeću sezonu.

U zimskom periodu tlo je potrebno zaštititi organskim kompostom ili eventualno sadnicu kaktusa unijeti u zatvoreni prostor poput staklenika kako bi se spriječile velike temperaturne promjene koje dovode do propadanja korijena i cijele biljke. Sadnice je u proljeće moguće iznijeti iz zatvorenog prostora i staviti na predviđeno mjesto gdje će joj se osigurati određena izloženost suncu kao i drugi uvjeti potrebni za rast.

Bolesti

Iako je kaktus otporna biljka bolesti uzrokovane bakterijama, virusima,  gljivicama i drugim mikoroorganizmima, mogu uzrokovati truljenje korijena. Osim prekomjernog zalijevanja koji dovodi do pojave ove bolesti,i nedovoljno zalijevanje za vrijeme cvjetanja može dovesti do suhog truljenja korijena. Suho truljenje korijena može biti sporo i obično se širi od korijena prema stabljici biljke koja postaje suha unutar svoje strukture. Truljenje korijena može dovesti do oštećenja uzrokovanog mrazom, temperaturom i vjetrom.

Suha trulež uzrokovana gljivicama

Suhu trulež izazivaju gljivice Diplodia i Phyllosticta concava koje stvaraju smeđe mrlje. Savjetuje se uklanjanje zaraženih dijelova što prije inače postoji mogućnost širenja mrlja. Ako ne postoji mogućnost uklanjanja zaraženih dijelova, sadnicu je najbolje skloniti od ostalih sadnica ili eventualno pokušati tretirati fungicidom. Truljenje također možemo spriječiti prskanjem kaktusa u večernjim satima kako bi spriječili gubitak vode. Tako sprječavamo pojavu plijesni, uklanjamo prašinu i pomažemo kaktusu da diše.

Meka trulež uzrokovana bakterijama

Meku trulež uglavnom uzrokuju štapićasta bakterija Erwinia carotovora koja ulazi u biljku kroz prirodne otvore ili uslijed oštećenja poput posjekotina. Trulež se očituje pojavom mekoće stabljike koju mogu pratiti crne mrlje. U vlažnom okruženju trulež se vrlo brzo širi osobito na temperaturama između 21 - 27 °C. Pravovremeno liječenje sprječava daljnje širenje bolesti na ostale sadnice unutar posude ili ostale dijelove zaražene biljke. Način na koji liječimo ovu bolest je uklanjanjem zaraženog dijela i dodavanjem gnojiva s visokim udjelom kalcija.

Štetnici

Iako su svi problemi s kojima se suočava kaktus vezani za pretjerano zalijevanje odnosno za zanemarivanje zalijevanja koje uzrokuje propadanje biljke, pojava štetnika poput crvenog pauka, brašnastih stjenica, lisnih ušiju i nematoda može uzrokovati propadanje biljke.

Crveni pauk

Crveni pauk (lat. Tetranychus urticae) ili paukova grinja je štetnik veličine oko 0,5 cm, a razmnožava se na suhom području gdje prevladavaju visoke temperature. Ne voli vlagu i svježi zrak i napada isključivo vrh biljke. Nije vidljiv golim okom, ali ga se može prepoznati po crvenkastim mrljama po lišću i stabljici. Jako se brzo razmnožava i zaraženu biljku je potrebno u što kraćem periodu izolirati od drugih biljaka.

Da bi se riješili crvenog pauka koristi se fungicid ili akaricid, a duljina tretmana ovisi o zaraženosti biljke i godišnjem dobu. Prirodni način za borbu protiv ovog štetnika je uljem neema i juhom od češnjaka.

Brašnasta stjenica

Brašnasta stjenica (lat. Pseudococcidae) ili vunaste uši je čest nametnik koji napada različite dijelove kaktusa kao što su korijenje, stabljika i bodlje. Vidljiva je golim okom, izgleda poput voska i kreće se sporo obično u većim skupinama dužinom lista ili bodlji. Brašnasta stjenica živi u tlu i napada korijen biljke koji izgleda kao bijela naslaga i osim štete uzrokovane sisanjem sokova iz korijena čini biljku osjetljivijom na truljenje izazvano bakterijskim i gljivičnim infekcijama. Najpoznatije vrste brašnaste stjenice su pamučna brašnarica, mliječni korijen pamuka i kalifornijska uš.

Prirodne metode koje se nerijetko koriste za uklanjanje i suzbijanje širenja ovog nametnika su uklanjanjem štapićem za uši ili četkicom koja je prethodno namočena vodom, kombinacijom vode, sapuna i alkohola ili bakrovim oksikloridom. Kemijsko sredstvo koje se koristi protiv brašnaste stjenice je insekticid košenil.

Lisne uši

Lisne uši (lat. Aphidoidea) su stjenice zelene, sive ili žućkaste boje koje se nalaze u skupinama na donjoj strani lišća gdje buše rupe i sišu sok iz stabljike. Da su biljku napale lisne uši vidi se po smežuranoj stabljici. Biljke koje su uveliko zaražene nije moguće liječiti i biljka vremenom umire.

Imaju kratak životni ciklus, a prirodne metode kontrole štetočina često su dovoljne kao što je pravilno pranje biljke jakim mlazom vode ili biljnim sprejom koji je kombinacija vode, biljnog ulja i sredstva za pranje suđa. Kemijska sredstva za uklanjanje lisnih ušiju se jako rijetko koriste jer su relativno osjetljivi i dovoljna je primjena prirodnih metoda za njihovo uklanjanje.

Nematode

Nematode (lat. Nematoda) su sićušni okrugli crvi koji žive u tlu i hrane se biljkama tako što zabadaju stanične stijenke korijena oštrim, šiljastim alatom za hranjenje. Simptomi infekcije nematodama očituju se u sporom rastu i promjeni boje uslijed čega kaktus slabi i gubi zelenu boju. Blokiraju protok vode i hranjivih tvari do kaktusa, a prisutnost se očituje pojavom crnih točkica na stijenkama posude.

Česta je pojava reinfekcije pa je posudu poslije pražnjenja potrebno dezinficirati kipućom vodom i sapunom. Prije svake sadnje kaktusa, posudu je potrebno isprati i koristiti sterilni medij. Primjenom nematocida koji dolaze u obliku granula ili tekućine moguće je spriječiti daljnje širenje.

Upotreba kaktusa

Kaktus ima široku primjenu, a stabljike kaktusa koriste se u gospodarstvu kao lagan i izdržljiv materijal za izradu namještaja, suvenira, prozorskih okvira, vrata i krovova. Osim u ove svrhe kaktus se koristi jednako u kulinarstvu, medicini i kozmetičkoj industriji.

Berba

Najpoznatija vrsta kaktusa koja daje plodove je opuncija. Berba plodova je jednostavna, ali zbog bodlji na stabljici i na plodu potrebno je koristiti rukavice kao sredstvo zaštite. U kolovozu plod počinje dobivati crvenu boju, a stručnjaci savjetuju berbu plodova tek kad nestane sva zelena boja s ploda. Zrelo voće trebalo bi se jednostavno ubrati u protivnom se koristi odgovarajući alat. Nakon branja plod se iščetka kako bi se uklonile i one najsitnije bodlje.

Skladištenje

Ubrani plodovi se mogu čuvati u hladnjaku nekoliko dana, ali najbolje ih je koristiti svježe. U slučaju veće berbe moguće ih je staviti u zamrzivač. Smrznuto se može zgnječiti i procijediti kako bi se uklonile sve sjemenke, kožica i zalutali trnovi. Sok treba odmah upotrijebiti ili ponovno zamrznuti inače će se pokvariti za samo nekoliko dana. Plodovi se mogu koristiti kao sirup u desertima, a sok daje neobičan okus mnogim alkoholnim pripravcima i poboljšava meso.

Kulinarstvo

Stabljike melokaktusa koriste se za pripremu kandiranog voća, marmelada i slatkiša gdje se stabljike se očiste i ogule, narežu na komade i kuhaju u sirupu od šećerne trske. U Argentini se za hranu koristi achakana kaktus (lat. Neowerdermannia vorwerkii) koji ima okus krumpira. Kaktusi iz roda opuncije imaju okus sličan jagodi i koriste se u pripremi pekmeza, alkoholnih i bezalkoholnih pića, meksičke salate, kao jelo na roštilju, kao preljevi ili kao dodatak smoothieju.

Kozmetika

Proizvodi od kaktusa bodljikave kruške koriste se u kozmetičkoj industriji. Tvrde sjemenke koriste se za proizvodnju ulja koje štiti kožu od slobodnih radikala i sprječava starenje, njeguje i regenerira kožu i zaglađuje bore. Blagotvorno djeluju na slabu, lomljivu i problematičnu kosu u vidu jačanja i sprječavanja pojave prhuti. Ekstrakt opuncije djeluje hidratizirajuće na kožu, poboljšava cirkulaciju krvi i jačaju stijenke kapilara.

Medicina

Kaktus sadrži vitamine A, C i E, željezo, mangan, kalij i omega-3 koji pomažu u smanjenju upale. Kontroliraju razinu šećera u krvi i jačaju imunitet, a plodovi mnogih vrsta kaktusa imaju diuretski učinak. Sok od stabljike noćnog kaktusa (lat. Selenicereusa) koristio kao trljanje u liječenju reume.

Zanimljivosti

Riječ kaktus dolazi od starogrčke riječi kaktos koje je Teofrast koristio za bodljikavu biljku, koja je možda bila karda (divlja artičoka), a vjeruje se da su se kaktusi razvili prije 30 - 40 milijuna godina.

Jedna šalica sirovih jastučića kaktusa sadrži samo 14 kcal, 0 g masti, 3 g ugljikohidrata, 2 g vlakana i 1 g proteina. Jastučići raznih vrsta kaktusa imaju okuse koji variraju i mogu podsjećati na sir, čili, kukuruz, jaja, limun, limetu, luk, origano, slatku papriku i rajčicu.

Indijanci su vjerovali da je tijelo boga Yukilija zatvoreno u stabljiku pejotl kaktusa.

Psi se jako boje kaktusa, a sadili su ih na području divljeg zapada da bi zaštitili naselja od napada kojota. Iz Amerike, domovine kaktusa, u Europu ih je donio Kristofor Kolumbo oko 1570. godine.

Najveća zbirka kaktusa na svijetu nalazi se u botaničkim vrtovima Moskve i Sankt-Peterburga.

Do 1737. bile su poznate 24 vrste kaktusa, a 1753. godine švedski botaničar Carl Linnaeus upotrijebio je prvi put riječ kaktus u svom djelu "Species Plantarum". Sve otkrivene i opisane biljke bile su uključene u jedan rod - Cactus.

Većina kaktusa raste na mjestima gdje postoje duga razdoblja suše kao što je pustinja Atacama gdje rastu kaktusi iz roda Copiapoa.

Foto: liqionary / Pixabay