Vanilija (lat. Vanilla plantifolia) je biljka iz porodice kaćunovki ili orhideja (Orchidaceae) koja obuhvaća više od 20.000 vrsta. Vanilija potječe iz Meksika, odakle se proširila na Madagaskar i susjedne otoke te na Tahiti. Na tim područjima rastu najkvalitetnije biljke vanilije.
Riječ je trajnoj biljci penjačici koja ima dugu stabljiku i mesnate, uske i jajolike listove. Može doseći visinu od 30 m. Ima zeleno-žute cvjetove koji rastu u kiticama. Svaki cvijet otvara se samo jedom godišnje, i to samo na nekoliko sati. Razdoblje je cvatnje u svibnju i lipnju. Vanilija je zapravo mahuna, odnosno nepotpuno zreli tobolac orhideje penjačice.
Mahuna je duga otprilike 30 cm, a široka od 6 - 8 cm. Izgledom je spljoštena i pomalo zavinutog oblika. Karakteristično je za nju da se može oprašivati ručno. Mahuna ima jak, ali ugodan miris te slatko-oštar okus.
Vanilija se najviše uzgaja u Meksiku, ali uspijeva i u toplijim područjima Europe. Obično se u prirodi penje po drveću koje raste u tropskim nizinskim šumama za koje je karakterističan visok postotak vlage. Danas se koristi diljem svijeta kao iznimno popularan začin, ali i kao glavnih sastojak mnogih kozmetičkih i drugih proizvoda.
Srodnici
Vrste vanilije
U svijetu postoji više od 150 vrsta vanilije. Izdvajaju se indijska, tonga i ugandska vanilija, ali najraširenije vanilije koje se mogu pronaći u trgovinama diljem svijeta su meksička, madagaskarska i tahićanska vanilija. Svaka od njih ima jedinstven okus.
Meksička vanilija
Meksička vanilija vrlo je popularna, a uzgaja se diljem Meksika. Zrna mahune meksičke vanilije imaju gladak, klasičan okus vanilije, ali pod nepcem poprimaju osebujan okus. Izvrsno se slaže s jelima od čokolade i cimeta te s umacima za roštilj.
Madagaskarska vanilija
Madagaskarska ili burbonska vanilija ima tipičan okus vanilije. Drugi naziv "burbonska" ne odnosi se na sličnost s viskijem, nego na mjesto Bourbon gdje se vanilija uzgajala. Slatke je i klasične arome vanilije i kao takva izvrsna za pečenje i korištenje u omiljenim namirnicama.
Značajna razlika u odnosu na meksičku vaniliju jest ta što se madagaskarska vanilija oprašuje pčelama, a meksička vanilija mora se prašiti ručno. Madagaskarska vanilija ima sreću jer raste na prirodnom staništu pčela koje su potrebne za prirodno oprašivanje.
Tahićanska vanilija
Tahićanska vanilija raste na Tahitiju i vrlo je specifična okusa. Naime, njezin okus opisuje se kao voćni s naznakom višnje. Izvrsna je opcija za upotrebu u sladoledu u kombinaciji s ostalim voćem ili u voćnim napitcima.
Uzgoj vanilije
Kako vanilija nije biljka koja samoniklo raste na našim područjima, njezin uzgoj dosta ovisi o ljudskom faktoru koji se treba pridržavati određenih pravila. Za pravilan uzgoj vanilije, uz već spomenute uvjete sadnje, treba poznavati slaganje kultura, zalijevanje, gnojidbu i razmnožavanje.
Tlo
Vanilija uspijeva na vlažnim tlima. Vlaga u tlu trebala bi biti konstantna i tlo bi trebalo biti bogato hranjivim tvarima i plodno. Uz to, najpovoljnija pH vrijednost tla za orhideju kreće se od 6,6 - 7,5 pH.
Klima
Vanilija je tropska biljka, stoga zahtijeva toplu, pa čak i vrlo visoku temperaturu. Najpovoljniji raspon temperature kreće se od 25 - 30 °C. Takve su temperature poželjne za održavanje bez obzira na to o kojem je godišnjem dobu riječ. Minimalna dopuštena temperature zimi je od 18 - 20 °C.
Vrijeme sadnje
Vanilija se sadi i presađuje u proljeće. Točan mjesec sadnje ovisi o uvjetima i vremenu. Treba izbjegavati sadnju i presađivanje dok su temperature još niske kako biljka ne bi doživjela "temperaturni šok".
Slaganje kultura
Svaka biljka ima svojevrsne dobre i loše susjede. Kao najbolji suputnik za vaniliju izdvaja se banana. S druge strane, uz vaniliju treba izbjegavati grašak i grah.
Sadnja vanilije
Vanilija je biljka koja se obično sadi iz reznica. Sadnja iz sjemena izbjegava se jer tada biljci treba čak od 3 - 5 godina da proizvede mahune. Za sadnju je potrebno poznavati vrijeme sadnje, način sadnje, karakteristike tla, odgovarajuće stanište i temperature. Također, vanilija se vrlo lako može uzgajati u tegli i biti kućna biljka, a može uspijevati i u stakleničkim uvjetima.
Sadnja reznice
Vanilija se razmnožava sadnjom reznica i to je najuobičajeniji način sadnje. Za sadnju je najbolje nabaviti dugačke reznice od 38 - 50 cm. Reznice se obično uzimaju od zrelih biljaka koje su visoke oko 6 m ili više. Reznice se obično sade u tegle, a potom se vanilija u tegli uzgaja u kućnim zatvorenim prostorima ili, ako je riječ o većoj proizvodnji, u staklenicima.
Uzgoj u posudama
Na našim je područjima uobičajeno saditi vaniliju u tegli kao ukrasnu biljku. Za sadnju treba odabrati teglu koja ne smije prelaziti volumen korijenja za više od 2 - 3 cm jer vanilija, i općenito orhideje, bolje uspijeva u manjim posudama. Tegla se treba napuniti mješavinom jelove kore i tresetne mahovine jer će one osigurati tlu dobru drenažu. Može se koristiti i već gotova mješavina namijenjena za sadnju orhideja.
Reznice treba posaditi u teglu tako da se ukopaju donja dva zgloba lista na dubinu od 2,5 cm. Nakon toga rukama treba lagano utisnuti i poravnati zemlju kako bi se reznica stabilizirala. Nakon sadnje, vaniliju treba lagano zalijevati destiliranom vodom.
Vanilija koja se uzgaja u tegli trebala bi biti u blizini istočnog ili zapadnog prozora gdje ima dovoljno svjetlosti. Biljci je potrebno dnevno osigurati 6 sati neizravne sunčeve svjetlosti. Budući da je vanilija biljka penjačica, treba joj osigurati određeni potporanj u obliku rešetke ili štapa kako bi se mogla penjati. Alternativno, tegla se može postaviti u blizini nekog stabla kako bi se vanilija mogla penjati na njega.
Uzgoj u stakleniku
Vanilija se na našim područjima uglavnom ne sadi na otvorenom prostoru jer uvjeti rasta nisu pogodni za nju kao tropsku biljku. Staklenici su vrlo dobra opcija za uzgoj vanilije jer se u njima mogu oponašati tropski uvjeti kakve zahtijeva ova biljka. Staklenik bi trebao biti na mjestu gdje vrlo dobro dopire jutarnje sunce.
Temperatura u stakleniku konstantno treba biti iznad 18 °C. Dnevne temperature trebale bi biti od 25 - 30 °C, a noćne temperature od 18 - 24 °C. Za smanjivanje temperature u stakleniku mogu se otvoriti ventilacijski otvori ili uključiti ventilatori, a za povećanje temperature u stakleniku mogu se dodati toplinske žarulje ili grijač. U stakleniku je potrebno održavati razinu vlage od 85%. Ako je vlažnost ispod preporučenog postotka, treba se dodati ovlaživač.
Održavanje i njega
U održavanje i njegu vanilije ubrajaju se već spomenute smjernice koje se odnose na zalijevanje i periodično hranjenje. Osim spomenutog zalijevanja, vaniliji je potrebno osiguravati vrlo visoku vlažnost od 80 - 90%. Radi toga je njezino lišće dobro prskati 2 - 3 puta dnevno toplom vodom ili destiliranom toplom vodom.
Također, kako je vanilija tropska biljka, moguće ju je jednom tjedno tuširati u toplom tušu. Pri tome treba pripaziti da se ne smoči zemlja, tj. korijen, nego samo stabljika i lišće. Uz to, vanilija je biljka koju je dobro obrezivati, stoga je ta stavka također važna u održavanju.
Zalijevanje
Vanilija zahtijeva visok postotak vlage. Voda se dodaje čim se površinski sloj tla osuši na dubini od 1 cm. Zimi se može smanjiti vlaga, posebice ako se vanilija uzgaja u tegli u zatvorenom prostoru. Voda za zalijevanje ne smije biti hladna, nego topla. Također, ističe se da se za zalijevanje vanilije koristi destilirana voda jer minerali u "običnoj" vodi nisu dobri za rast i razvoj biljke.
Gnojidba
Vaniliju treba redovito gnojiti, otprilike svaki drugi tjedan tijekom cijele jedne godine. Za gnojenje se trebaju koristiti posebna gnojiva koja su namijenjena gnojenju orhideja. Prije nego što se doda gnojivo, tlo svakako treba navlažiti. Kada je biljka u fazi aktivnog rasta, može se koristiti tekuće gnojivo s visokom količinom dušika.
Razmnožavanje
Vanilija se oprašuje ručno i zato je njezin uzgoj izuzetno zahtjevan. Svaki cvijet potrebno je ručno oprašiti tako da se pelud iz jednog otvorenog cvijeta pažljivo uzme i stavi na stigmu drugog cvijeta. Uz to, cvijet traje samo jedan dan, stoga se mora oprašiti u roku od 12 sati od otvaranja. Budući da na jednoj stabljici biljke postoji više cvjetova, radnici trebaju svaki dan obilaziti nasad i redovito oprašivati cvjetove.
Za razmnožavanje je dobro birati reznice na kojima se nalaze najmanje tri čvora sa zračnim korijenjem. Prije sadnje reznice, dobro ih je tretirati bilo kojim sredstvom za poticaj rasta, a nakon toga one su spremne za sadnju.
Rezidba
Vanilija dobro podnosi obrezivanje i obično se ono provodi u proljeće. Obrezivanjem se potiče rast bočnih izbojaka, a posljedično kruna bude bujnija. Izbojci se mogu izrezati na bilo koju duljinu, a pri tome treba rabiti oštre i dezinficirane škare. Mjestimice je kriške dobro posipati ugljenom. Od odrezanih izdanaka dobivaju se reznice koje se koriste za razmnožavanje.
Bolesti
Uzgoj vanilije mogu ugroziti bolesti i određeni štetnici. Potrebno je poznavati moguće ugroze i odgovarajuće mjere zaštite.
U odnosu na bolesti, izdvaja se najviše trulež korijena. Bolest se uglavnom javlja kao posljedica prekomjernog zalijevanja biljke, stoga je pravilno zalijevanje ujedno preventivna mjera protiv pojave truleži korijena. Osim truleži korijena, moguća je pojava antrakoze i hrđe mahuna.
Trulež korijena
Trulež korijena uzrokuju truleži kore i kambija te nekroze u predjelu korijenova vrata. Zato što ova bolest napada korijen, može propasti cijela biljka. Zaraza se prepoznaje kao micelij gljive, a razvoju pridonosi vlažnost i visoke temperature. Za suzbijanje se preporučuje suzbijanje fungicidnim pripravcima. Također, bolest se može spriječiti pravilnim zalijevanjem biljke. Ako se biljka vanilije uzgaja u stakleniku, potrebno je održavati visoku vlažnost zraka uz stalnu cirkulaciju.
Antrakoza mahuna
Antrakoza ili smeđa pjegavost mahuna javlja se na svim nadzemnim dijelovima biljke. Najbolje se uočava na mahunama. Javljaju se tamnosmeđe pjege s pomalo crvenkastim rubom. Takve mahune venu i propadaju. U Hrvatskoj ne postoje registrirani fungicidi za ovu svrhu, no u svijetu se uglavnom koriste oni iz skupine triazola, strobilurina i benzimidazola.
Hrđa mahuna
Hrđa mahuna uočava se uglavnom na lišću biljke. Riječ je o gljivičnoj bolesti, a prvi su simptomi pojava bijelo-žutih prištića, odnosno ecidija na lišću. Nakon njih pojavljuju se smeđi jastučići koji su zapravo nakupine uredospora. One tijekom vegetacije šire zarazu. S vremenom postaju crne i na njihovu se mjestu javlja novi tim spora s kojima gljiva prezimljuje.
U proljeće one klijaju u nove spore i uzrokuju primarnu zarazu mahuna. Na taj se način ciklus zaraze ponavlja. Kao mjere zaštite ističu se otporniji kultivari i plodored. Moguće je biljku tretirati fungicidom na bazi boskalida i piraklostrobina, i to najviše dva puta tijekom vegetacije u razmaku od 3 - 4 tjedna.
Štetnici
Osim navedenih bolesti, vaniliju mogu napasti paukove grinje. One se također javljaju usred većih vrućina, ali mogu se uspješno suzbiti primjenom odgovarajućih mjera.
Paukove grinje
Riječ je o sitnim kukcima koji su gotovo neprimjetni na listu. Uglavnom se javljaju usred velikih vrućina i suhog vremena. Imaju mnogo generacija i u razdoblju od mjesec dana mogu se toliko razmnožiti da dovedu do potpunog sušenja i opadanja listova biljke. Simptomi se prepoznaju prema sitnim mrljama na lišću biljke koje se spajaju ako je riječ o jačem napadu.
U zaštitu protiv ovih štetnika kreće se kada se uoče prve točkice na lišću i uz njih pauci na njihovu naličju. Na tržištu postoje kemijski pripravci protiv njih koji se primjenjuju prskanjem u ranim jutarnjim ili večernjim satima.
Upotreba vanilije
Vanilija je poznata kao cijenjeni začin, no sve se više ističe i njezino pozitivno djelovanje na ljudsko zdravlje. Od davnina se koristi kako bi poboljšala određene zdravstvene tegobe. Danas je vanilija uobičajeni sastojak u različitim prehrambenim, kozmetičkim i mnogim drugim proizvodima.
Berba
Mahune vanilije pojavit će se u roku od dva mjeseca od oprašivanja, ali sazrijevat će od 6 - 9 mjeseci. Mahune se beru ručno kada počnu žutjeti na vrhu. Nakon berbe, dobro je kratko (2 - 5 minuta) blanširati mahune u vodi od 70 °C. Na taj će se način ubiti sve klice ili bakterije.
Sušenje mahuna
Nakon blanširanja, mahune trebaju proći proces sušenja koji je dosta dugotrajan i sastoji se od nekoliko koraka. Svježe ubrane mahune vanilije nemaju okus ni aromu, nego moraju proći proces sušenja kako bi postigle okus i aromu po kojoj su inače specifične.
Mahune se postavljaju u posebno omotane kutije debelim dekama i prostirkama od rogoza radi smanjenja postotka vlage. U takvim kutijama one se "znoje", puštaju vlagu i počinju se sušiti. Taj korak provodi se naizmjence sa sušenjem na suncu. Kutije se iznose na sunce i suše se sve dok mahune ne dobiju duboko smeđu boju. Obično to traje od 7 - 14 dana.
Nakon toga, mahune se stavljaju u kutije ili u pliće pladnjeve prekrivene voštanim papirom i suše se otprilike 45 dana na sobnoj temperaturi. Na kraju ih je dobro još otprilike tri mjeseca držati u zatvorenim posudama kako bi postigle punu aromu i specifičan miris.
Skladištenje
Osušene mahune mogu se čuvati u bilo kojoj hermetički zatvorenoj posudi. Posuda treba biti smještena na suhom, tamnom i hladnom mjestu. Rok se uglavnom posebno ne ističe jer su iznimno dugotrajne ako se pravilno osuše i čuvaju na taj način. Treba izbjegavati skladištenje u hladnjaku jer će se na taj način mahune još više sušiti, pri čemu će se vlaga dizati na površinu i tako uzrokovati pojavu plijesni.
Kulinarstvo
Upotreba je vanilije u kulinarstvu zaista široka jer je jedna od najpoznatijih aroma diljem svijeta. Najčešće se upotrebljava kao sastojak u pripremi različitih slastica, kao što su kolači, keksi, čokolade, sladoled, puding i sl. Nerijetko se koristi i u proizvodnji likera.
Na tržištu postoji mnogo proizvoda koji su zapravo od umjetne arome vanilije. Ako postoji prilika, svakako je poželjno potražiti i koristiti pravu vaniliju jer samo ona sadrži specifičnu aromu i sva njezina ljekovita svojstva. Pri kupnji mahuna vanilije, treba paziti da su sjajne i gipke te da su izvana crno-smeđe boje.
Medicina
U odnosu na nutritivnu i energetsku vrijednost vanilije, izdvajaju se ugljikohidrati i minerali, poput kalija, kalcija i magnezija. Nema značajnu količinu masti i proteina, a ni vitamina. Osnovnu vrijednost vanilije čini sastojak vanilin koji je zaslužan za njezinu specifičnu aromu, a kojeg ima otprilike od 0,75 do 2,90%. Prepoznaje se mnogo pozitivnih učinaka vanilije na ljudsko zdravlje.
Smatra se da pridonosi elastičnosti i čistoći kože pa pomaže u borbi protiv akni i iritacija kože. Djeluje na normalnu funkciju probave i poboljšava metabolizam. Također, tonira i opušta te se nerijetko ističe da djeluje kao snažan afrodizijak. Oblozi od vanilije mogu se koristiti za trenutačno olakšavanje boli kada je riječ o zubobolji i opekotinama. Osim toga, vanilija je kao sastojak dragocjena ženama kojima može pomoći kod neredovitih menstruacija.
Vanilija se učestalo upotrebljava u aromaterapiji, pridonosi boljem funkcioniranju živčanog sustava i obnavljanju apetita. U području aromaterapije koristi se eterično ulje od vanilije za koje se drži da pridonosi opuštanju i oslobađanju od stresa. Iz sličnih se razloga koristi i u kozmetičkoj industriji gdje je, osim umirujućeg djelovanja, cijenjena i zbog antibakterijskih i antioksidativnih svojstava koje sadrži.
Zanimljivosti
Vanilija je jedna od orhideja koja potječe iz središnje i južne Amerike te s Kariba. Smatra se da su ju prvi uzgajali Indijanci iz plemena Totonak koje je bilo smješteno u središnjem Meksiku. Vanilija je prvotno bila na kraljevskim dvorima Velike Britanije i Španjolske, a u 18. stoljeću stigla je u Francusku gdje se počela koristiti za izradu sladoleda. Osim sladoleda, u 18. stoljeću vanilija se počinje koristiti kao sastojak u alkoholnim pićima, duhanu i parfemima.
Tako je vanilija postala vrlo popularna, no problem je bio taj što se mogla uspješno uzgajati samo u središnjem Meksiku. Razlog tomu bila je činjenica što ju je oprašivala samo jedna (meksička) vrsta pčela. Tako su Europljani pokušavali uzgajati sadnice vanilije, ali ni jedna nije davala plod.
Francuzi su vaniliju donijeli na otoke Reunion i Mauritius. Na otoku Reunionu 1841. godine rob Edmond Albius, koji je tada imao 12 godina, otkrio je da se cvijet vanilije može prašiti i ručno, a ta se metoda zadržala i dandanas. Taj je otok postao jednim od središnjih mjesta za proizvodnju vanilije, a proizvodnja se posljedično proširila i na ostale francuske otoke.
Kada je Francuska bila ukinula ropstvo, Albius je bio oslobođen, dobivši posao u kuhinji jedne plantaže. Međutim, ubrzo biva optužen za krađu i osuđen na 10 godina zatvora. Guverner mu, ipak, smanjuje kaznu na 5 godina zahvaljujući njegovu doprinosu uzgajanju vanilije.
Totonaci su držali da je vanilija nastala kada je princeza Xanat pobjegla u džunglu sa svojim dragim nakon što joj je otac zabranio da se uda za smrtnika. Nakon što su pobjegli, ljubavnici su bili uhvaćeni i kažnjeni odrubljivanjem glave. Tada je iz kapljica njihove krvi, koje su pale na tlo, izniknula vitica orhideje.
Asteci su vaniliju zvali "crnim cvijetom" zbog boje njezina osušena ploda. Aromu vanilije dodavali su kakau i taj su napitak zvali čokoladnim napitkom. Prema narodnom vjerovanju, njihov je vladar u Meksiku 1520. godine poslužio taj čokoladni napitak španjolskom konkvistadoru Hernanu Cortesu, koji je potom mahune kakaovca i vanilije donio u Europu. Smatra se da je tako vruća čokolada s aromom vanilije postala iznimno popularna na europskim dvorovima.
Uz šafran i zeleni papar, vanilija se danas ubraja u najskuplje začine, a razlog je dugotrajan i složen proces proizvodnje. Također, od svih vrsta orhideja, jedino vanilija daje jestive plodove. Kao najveći proizvođači vanilije ističu se Madagaskar, Meksiko, Filipini, Tonga, Uganda i Kina.
Foto: Bruno/Germany / Pixabay
Odgovori