Banana (lat. Musa) je duguljasto, jestivo voće koje spada u rod jednosupnica, a to je jedan od razreda kritosjemenjača - što znači da sjemenje ovih biljaka ima samo jednu supku. Njena porodica su bananovke (Musaceae) u koju spada 72 vrste ovih trajnica.
Rod banana je prvi imenovao Carl Linnaeus 1753. godine. Naziv Musa može potjecati od imena Antonius Musa, koji je bio grčki botaničar i liječnik rimskog cara Augusta, ili je Linnaeus preuzeo arapsku riječ za bananu: mauz.
Njeno domaće stanište je južna i južno istočna Azija, Amerika, te Australija, a danas raste u 135 zemalja. Primarno se uzgaja za prehranu, a od banane se mogu dobivati vlakna, proizvoditi vino i pivo. Čak se sadi i kao ukrasna biljka. Najviše se banana proizvodi u Indiji i Kini, koje čine 38% ukupne svjetske proizvodnje.
Svrstava se u južna ili suptropska voća kao i npr. ananas, avokado, nar, datulja, guava, kivi, kokos, mango, papaja.
Ovo je voće vrlo prisutno u ljudskoj prerani, a varira u veličini, boji i tvrdoći, iako je pretežito duguljasto i lagano zaobljeno, sa mekanom unutrašnjosti. Banana je prekrivena korom koja može biti zelene, žute, crvene, ljubičaste ili smeđe boje kad truli. Plodovi rastu u grozdovima i vise na vrhu drveta, koje izgleda kao drvo, ali je zapravo zeljasta i lisnata biljka. Ujedno je i najveća biljka na zemlji.
Ono što se često miješa sa deblom jest bananina stabljika, na vrhu koje se nalazi lišće, sastavljeno od peteljki i lista. Baza peteljke tvori koru koja se nastavlja na stabljiku biljke. Kada iz sredine raste novo lišće, ova se kora odvaja od stabla i banana tako raste uvis od 3 - 7 m, ili više. Listovi rastu spiralno i mogu biti dužine do 2,7 m i širine do 60 centimetara. Listovi su krhki i vjetar ih lako potrga.
Kada biljka banane dozrije, stabljika prestane proizvoditi novo lišće i formira cvijet. Jedna stabljika uobičajeno formira samo jedan cvijet, koji je poznat pod nazivom "bananino srce". Iz tog srca nastat će plodovi banane u velikim grozdovima. U svakom grozdu bude po oko 20 plodova. Na jednoj banani rast će između 3 i 20 takvih grozdova, koji mogu težiti između 30 i 50 kg.
Jedan plod banane teži oko 125 g i sadrži 75% vode i 25% suhe tvari.
Egzotično voće
Vrste banana
Linnaeus je prvobitno podijelio banane na dvije vrste: Musa sapientum i Musa paradisiaca, prema njihovoj upotrebi u ishrani. 1955. godine Norman Simmonds i Ken Shepherd predložili su podjelu banane prema genomu i tada se dijeli na tri vrste, Musa acuminata i Musa balbisiana, te hibrid tih dviju vrsti Musa paradisiaca.
Kasnije je banana podijeljena na više vrsta, te se od 2013. godine prema modernoj klasifikaciji njih 70-ak nalazi na svjetskom popisu porodica biljaka. Neke su jestive, neke samo ukrasne biljke.
Najjednostavnija podjela banana jest na Musa i Callimusa odjeljak, od kojih se pak Musa klasira u grupe od AA do BB. (Ponekad tu oznaku možete vidjeti na naljepnici kupljenih banana.)
Musa
AA grupa u koju spadaju vrste Musa acuminata, i divlje biljke i sorte za uzgoj. Ova biljka ima dva kromosoma i jestiva je, a danas, iako pomalo zanemarena, uzgaja se u Maleziji, Indoneziji, Indiji, Novoj Gvineji i na Solomonskim otocima. Plodovi su joj vrlo slatki. U ovu grupu spadaju Chingan, Lacatan, Lady Finger, Pisang jari buaya, Señorita i Sinwobogi.
Lady finger banana, poznata i kao Nino, šećerna banana, Finger banana itd. raste u svim tropima na svijetu. Iako je odličnog okusa, sve se manje upotrebljava u komercijalne svrhe zato što ne može parirati ostalim velikim sortama (plod je duljine cca 8 centimetara). Vrlo je zahvalna za zadnju u vrtu i za osobnu upotrebu. Naraste oko 5,5 metara u visinu i premda voli bogato tlo, uspijevat će i na nešto lošijem. Žute je boje kad dozrije i dosta je otporna na bolesti.
Señorita banana je podrijetlom s Filipina. Vrlo su malene i, kao i ostale banane iz ove grupe, poprilično slatke. Uzgajaju se u komercijalne svrhe zbog svoje izuzetne otpornosti na bolesti.
Lacatan postoji kao sorta na Jamajci i Filipinima, a poprilično su slične, osim malih razlika u visini. Na njima rastu veliki grozdovi i vrlo su ukusne, iako im je potrebno malo duže da uopće proizvedu plodove nego ostalim vrstama banana. Osjetljive su na hladnoću i imaju viši udio B-karotena nego većina banana.
AAA grupa su triploidi Musa acuminata i sve su sorte otporne na panamsku bolest, ali podložne "Sigatoka" bolesti. Imaju tri seta kromosoma, a triploidnost je zadnji proces pripitomljavanja biljke. Triploidne bilje su generalno sterilne i razmnožavaju se mladicama. AAA grupa je najraširenija grupa jestivih banana. U nju spada Cavendish podgrupa (patuljasti Cavendish, divovski Cavendish, Chiquita, Masak Hijau, Robusta), Red Dacca, patuljasta crvena banana, Fihorban 920, Gros Michel i East African Highland.
Gros Michel se razlikuju od Cavendish grupe po tome što imaju zelenu, svijetlo rozu ili crvenu potkožicu, te su drugačijeg oblika. Neotporne su na hladnoću i podložne bolestima, a ne preporučuje ih se ni saditi za kućnu upotrebu. Dominirale su u proizvodnji u prvoj polovini 20. st., ali kasnije ih je izgurala Cavendish grupa banana zbog svoje prilagodljivosti.
Cavendish podgrupa banana je najraširenija, zbog toga što su u nju svrstane sorte koje se izvoze po cijelom svijetu. Odgovaraju standardima u okusu, prinosu i otpornosti nakon branja koji se očekuju od banana za izvoz. S obzirom da su ove banane sterilne, stvoreni su različiti hibridi koji se mogu razmnožavati, te im je danas točan broj nepoznat. Plodovi su im duguljasti i lagano zaobljeni, a rastu u 10 ili više grozdova na jednoj biljci. Podložne su bolesti "Sigatoka" koja napada lišće, kao i nekim vrstama virusa.
Robusta, poznata i kao Valery u nekim dijelovima Centralne Amerike su jestive banane čije ime dolazi od "robust", što znači "velik" ili "veći". Uzgaja se za ishranu, srednje je visine i poprilično otporna na vjetar jer ima malo deblju i čvršću stabljiku. Plodovi su svijetlozelene boje.
Za patuljasti Cavendish se smatra da potječe iz Kine, a danas je široko rasprostranjen posvuda gdje se uzgajaju banane; najviše na Kanarskim otocima, u istočnoj Africi i južnoj Africi. Biljka naraste između 1 i 2,5 m, što je mnogo manje od ostalih sorti. Čvrste su stabljike i otporne na vjetar. Plod je srednje veličine, ali meke kore i treba se pažljivo postupati s njim. Ova se sorta može lakše prilagoditi hladnoj suptropskoj klimi, ali je podložna "Sigatoka" bolesti i nekim virusima koji napadaju u područjima gdje se temperature spuštaju ispod 15°C.
Divovski Cavendish ili Williams je nepoznatog podrijetla i potpuno je zamijenila patuljasti Cavendish na područjima Kolumbije, Australije, Havaja i nekih dijelova Ekvadora. Najpoznatija je komercijalna banana Tajvana. Dostiže visinu od 3 - 5 m, vrlo je atraktivnog izgleda i dobre otpornosti na vjetar.
Chiquita banana, vrlo raširena u trgovinama na našem području, također se naziva i Gran Nain. Proizvodi velike grozdove pune plodova koji vrlo brzo dozrijevaju. Jedne su od najčešćih banana u komercijalnoj proizvodnji i "Chiquita" je zapravo brend proizvođača (a Gran Nain ime sorte), međutim zbog svoje popularnosti i raširenosti poprimila je taj naziv.
AAAA, AAAB, AABB i ABBB grupe su tetraploidne biljke od kojih u AAAA grupi ne postoje ni jedne prirodno nastale, a u ostalim grupama ih je vrlo malo. Obično su to produkti nekih programa razmnožavanja, i to između triploidnih i diploidnih biljaka. Samo nekoliko vrsta iz ove grupe ima obećavajuće rezultate, a najpoznatija je Goldfinger banana (iz AAAB grupe), nastala u Hondurasu.
AAB grupa su triploidne vrste Musa paradisiaca u koju spadaju i "prave" banane, odnosno potomci prvih biljaka uzgajanih u centralnoj i zapadnoj Africi, te u Aziji, prije oko 3000 godina. Imaju dva seta kromosoma, jedan od Musa acuminata, a drugi od Musa balbisiana.
Dijeli se na nekoliko podgrupa:
- Iholena - podgrupa banana iz Pacifičkog područja koje su namijenjene kuhanju. Može je se pronaći u još nekim mjestima na Pacifiku, a na Havajima najčešće raste u divljini. Ima blago povijene listove, a na biljci rastu maleni do srednji grozdovi sa plodovima.
- Maoli-Popo'ulu - također podgrupa iz Pacifičkog područja namijenjene kuhanja, a najpoznatije su Maqueño i Vrlo su slične Iholena bananama, a također ih se često može pronaći na Havajima. Imaju malo uspravnije lišće i plodove koji su blago ili nimalo zakrivljeni. 3 - 4 puta su duže nego šire.
- Mysore - podgrupa banana za kuhanje i spravljanje deserata. Ovo je najvažnija banana u Indiji, pošto čini ukupno 70% proizvodnje u toj zemlji. Biljke su visoke i imune na panamsku bolest, a gotovo imune i na "Sigatoka" bolest. Na njima rastu veliki, kompaktni grozdovi plodova svijetložute boje i srednje veličine.
- Pisang Raja - podgrupa koja dobro tolerira hladnoću i vjetar, te može narasti do 6 m. Jedne su od najukusnijih banana, narančaste unutrašnjosti.
- Plantain - podgrupa u koju spadaju vrste French Plantain, Green French, Horn Plantain, Rhino Horn, Nendran, Pink French i Ova podgrupa čini ukupno 21% svjetske godišnje proizvodne banana, sa najvećom rasprostranjenost u zapadnoj Africi i Latinskoj Americi, gdje su ujedno i osnovni izvor ugljikohidrata. Vole toplu i vlažnu klimu, bez velikih oscilacija u temperaturi i ne preživljavaju duža sušna razdoblja, kao ni temperaturu ispod 10 stupnjeva.
- Pome - podgrupa u koju spadaju sorte Pome i Prata-anã (tzv. brazilska patuljasta banana). Ove banane rastu u Brazilu, Indiji, na Havajima, te u Kamerunu i Australiji.
- Silk - u koju spada Latundan Na ovim biljkama raste slatko voće koje svojim okusom podsjeća na jabuke, pa se često nazivaju i "Apple banana". Najčešće rastu na Karibima, srednje su veličine i previše podložne bolestima da bi se koristile u komercijalnoj proizvodnji, pa se tako preporučuju jedino za kućnu upotrebu, u kontroliranim uvjetima.
- Ostale podgrupe
AB grupa su diploidne vrste Musa paradisiaca, koje imaju dva para kromosoma. Sorte iz ove grupe su vrlo neuobičajene, nepoznate i nisu raširene.
Jedna od njih je Ney Poovan, najraširenija među sortama AB grupe, slatkog ploda, sa bijelom unutrašnjosti. Raste dobro na zaklonjenim mjestima, u visinu od 3,5 - 5 m, a daje male i vrlo ukusne plodove.
ABB grupu čine triploidni kultivari Musa paradisiaca. Sastoje se od tri seta kromosoma i daju plodove većinom namijenjene kuhanju ili daljnjoj obradi. Biljke su otporne na sušu i "Sigatoka" bolest lišća.
Ima nekoliko sorti:
- Blue Java je dobila naziv po svom okusu i teksturi - slatka je i lagana, glatke unutrašnjosti koja se može jesti žlicom kada plod potpuno dozrije. Kora joj je srebrno zelene boje i prekrivena slojem voska. Biljka će narasti od 5 do 6 metara u visinu i otporna je na hladnoću i vjetar (imaju izuzetno jake pseudo stabljike i korijenje). Na njoj će rasti 7 do 9 grozdova banana, koje se mogu jesti svježe ili kuhane.
- Bluggoe podgrupa u koju spadaju Bluggoe i Silver Bluggoe, a daju snažne plodove, koji su prilično široki i debeli, bez zakrivljenja. Rastu u samo 4 - 7 grozdova po biljci i vrlo su neobičnog izgleda (osim oblika), jer im boja kože može biti žuta, zelena ili srebrna, i to u jednom grozdu. Vrlo su otporne na panamsku bolest i "Sigatoku".
- Pelipita je jedna od rijetkih sorti koja je otporna na "Sigatoka" bolest i panamsku bolest u potpunost. Predviđa se da će zbog tih osobina Pelipita zamijeniti Bluggoe sorte u Centralnoj Americi, Kolumbiji i na Kanarskim otocima (gdje su ove bolesti najprisutnije).
- Saba podgrupa u koju spadaju Saba, Cardaba i Benedetta, a potječe s Filipina. Ove su banane definitivno među najneobičnijima svojim izgledom, zbog čega ih nazivaju i "rukama koje mole", zbog toga što grozd raste u dva reda plodova koji su međusobno "sklopljeni". Vrlo su ukusne i podsjećaju na vaniliju, ali moraju se pažljivo odvajati jedne od drugih kad potpuno dozriju. Otporne su na vjetar, mogu se jesti sirove ili kuhane, rastu od 6 do 9 m u visinu i dozrijevaju dosta kasnije od većine sorti. Obično raste po 16 grozdova na jednoj biljci. Mogu dosta dobro podnijeti i preživjeti sušna razdoblja, ali postoji mogućnost da neće dozrijeti u takvim uvjetima.
BB grupa su diploidi Musa balbisana i u nju spadaju divlje banane, te nema jestivih sorti u ovoj grupi. Uzgajaju se zbog lišća (kao ukras) ili kao hrana životinjama.
Callimusa
Ove vrste su nastale iz Australimusa i Ingentimusa banana, odnosno spojene su u jedan naziv 2013. godine kad su se klasificirale vrste ove biljke. Imaju veći broj kromosoma od onih iz razreda Musa, prema nekim izvorima 20.
Broji 37 različitih sorti, a biljke iz porodica Australimusa i Callimusa se opisuju kao visoke, vodoravnog ili okomitog lišća, i sa vidljivim sjemenkama (što je jedna od glavnih razlika od "običnih" banana). Ove su se vrste protezale od Tajlanda i Indokine, preko Indonezije, do Filipina i Solomonskog otočja. Ne zna se broj izumrlih sorti tokom njihove duge povijesti.
Uzgoj banana
Još uvijek mnogi ljudi ne znaju da je bananu moguće uzgajati na našim područjima, kao ni da je to zapravo relativno lagano. Iako se do unazad par godina tvrdilo da ne može dati jestive plodove, i to pobijaju sve češća svjedočanstva vrtlara koji su uspjeli u tome trudom, upornošću i pravilnom njegom ove fantastične biljke.
Tlo
Potrebno im je bogato, humusno i rastresito tlo, s visokim postotkom vlage. Najbolje im odgovara pH od 5,5 do 7.
Klima
Banane većinom rastu u tropskim područjima, te im je potrebno mnogo sunca i topline. Nikako ne podnose temperature ispod 15°C. Također ne vole previsoke temperature (iznad 30°C), kao ni direktno sunce.
Vrijeme sadnje
Banane se sade na proljeće ili u ljeti. Potrebno im je dosta prostora, pa ostavite oko 3 m prostora oko svake sadnice.
Slaganje kultura
Stablo banane je tropska trajnica koja uspijeva na bogatom, plodnom i dobro drenirajućem tlu. Kulture koje možete posaditi uz bananu su mahunarke grah, grašak i soja koje ne ometaju rast voća. Tijekom razdoblja aktivnog rasta, banane izvlače veliku količinu hranjivih sastojaka iz tla, što čini potrebu za bogatim, plodnim tlom presudnim za zdravlje banana zbog čega su graha i mahunarke korisne kulture jer u tlu stvaraju dodatni dušik. Mahunarke pružaju opskrbu dušikom unutar svog korijenskog sustava, koji se nakon žetve ispušta u tlo.
Oko banane također možete posaditi i druge korijenske usjeve, poput slatkog krumpira - batat ili limunske trave, kako bi se povećala količina hrane dobivene iz sadnog prostora. Biljka koja pomaže rastu banane je također ricinus s kojom morate biti oprezni jer može uzrokovati bolest lišća.
Dobri susjedi su mu također smokva, breskva, šljiva, šećerna trska, grejp, pekan, limeta te pasivno voće kao što je borovnica.
Sadnja banana
Banane se mogu uzgajati (najčešće u svojim prirodnim staništima i u toplijim područjima) na otvorenom, u staklenicima (u hladnijim klimatskim područjima) ili u posudama. Ako ih uzgajate u posudama, u ljetnim mjesecima ih je potrebno iznijeti na otvoreno. Temperatura koju ova biljka može podnijeti je otprilike od 19 do 30°C.
Sadnja sjemena
Banane koje se sade iz sjemena nisu jestive, niti jestive banane imaju razvijeno sjeme (možete ponekad primijetiti samo male crne točkice). Može se uzgajati kao ukrasna biljka, ali svakako ovaj način sadnje nije uobičajen, već se banane uzgajaju iz sadnica.
Sadnja sadnice
Sadnice banane moguće je na našim prostorima kupiti u svakom malo bolje opremljenom vrtnom centru. Najčešća sorta koju ćete tamo pronaći je Dwarf Cavendish zbog svoje visine i praktičnosti za kućni uzgoj. Takve sadnice bit će s već razvijenim nadzemnim dijelom, do 60 cm visine.
Kupljenu sadnicu prije sadnje operite mlakom vodom kako biste uklonili eventualne gljivice ili nečistoće s nje. Lišće treba biti okrenuto prema gore, a korijen pokriven zemljom u potpunosti, te između 1 i 3 cm stabljike. Možete zaliti biljku, iako treba jako paziti da ne bude u vlažnom tlu.
Pri uzgoju na otvorenom preporučuje se iskopati rupu između 15 i 30 cm, ali to će naravno ovisiti o veličini vaše sadnice. Za uzgoj u posudi, za početak je dovoljna posuda srednje veličine jer se banana redovno treba presađivati.
Uzgoj u vrtu
Uzgoj banane na otvorenom na našem području nije nemoguć, iako zahtjeva dosta truda. Zimi je potrebno biljku potpuno orezati i skratiti, te ju zaštititi od smrzavanja omotavanjem slamom i najlonom. Čak su i tada šanse za njeno preživljavanje nepotpune, pa je najbolje iskopati ju i unijeti u zatvoreno.
Uzgoj u stakleniku
Uzgojem u stakleniku možete odlično utjecati na klimatske uvjete i omogućiti banani temperature koje joj gode. Ipak, jedna biljka zauzima dosta prostora, pa nije preporučljivo na taj način uzgajati ih u komercijalne svrhe.
Uzgoj u posudama
Za tek kupljenu sadnicu bit će vam dovoljna standardna posuda srednje veličine (i onako ju se preporučuje presađivati svako proljeće). Obavezno probušite dno za drenažu, banana ne voli stajati u vodi. Posadite ju tako da vrh ostane nepokriven zemljom i izložen sunčevoj svjetlosti. Korijen treba biti u zemlji, te između 1 i 3 cm stabljike također.
Održavanje i njega
Biljku bi svakog proljeća trebalo presaditi u veću posudu, uz dodavanje treseta sa malom količinom pijeska.
Posvetite vremena vlaženju (orošavanju) bananinih listova svakodnevno.
Zalijevanje
Banana ima velike listove kroz koje isparava voda, posebno pri visokim temperaturama, pa joj je potrebno mnogo zalijevanja i prskanja listova. Zimi (u fazi mirovanja) se može malo rjeđe zalijevati.
Zalijeva se tek kada se zemlja osuši jer ne voli stajati u vodi. Na to posebno pripazite pri sadnji u posudama.
Gnojidba
Banana se prihranjuje u fazi rasta (ljeti), i to tako da se u vodu za zalijevanje doda tekuće gnojivo. Preporučuje se tzv. NPK gnojivo (dušik - fosfor - kalij), prema nekim izvorima u omjeru 7-20-30, a prema drugima 6-2-12.
Razmnožavanje
Banana je sterilna biljka i razmnožava se mladicama. Mladica se obično odvaja od velike biljke kada počne izbacivati peti ili šesti list. Treba oprezno razgrnuti zemlju i prije svega provjeriti da li mala biljka ima svoj korijen. Zatim se vrlo oštrim nožem i što bliže odrasloj biljci odstrani rizom. Rane na obje biljke potrebno je tretirati iza toga (npr. drvenim pepelom).
Mladicu stavite u što manju posudu, u običnu zemlju, bez prihranjivanja. Nađite joj idealno sunčano mjesto i pustite ju da se prilagodi, tj. dok razvije korijen i počne rasti.
Rezidba
Na banani je dobro redovno uklanjati sve suhe i oštećene listove, jer se tako potiče rast biljke.
Ukoliko ju ostavljate da prezimi vani, prije zaštite potrebno je odrezati sve listove i skratiti biljku maksimalno.
Zaštita preko zime
Na našim područjima biljke banane je potrebno pripremiti za prezimljavanje ukoliko su posađene na otvorenom ili unijeti ukoliko su u posudama.
Bananama posađenim na otvorenom možete odrezati listove i skratite stabljiku na 1 do 1,5 metar visine. Zemlju oko nje dobro malčirajte (suhim lišćem i slamom). Tako i stabljiku prekrijte istim materijalima i omotajte najlonom. Posebnu pozornost obratite na vrh na koji nikako ne smije doći vlaga. Stoga je najbolje "navući" najlonsku vreću ili nešto slično na nju.
Bez obzira na dobru zaštitu, uvijek postoji mogućnost da se banana smrzne vani, stoga je najbolja opcija da ju prije zime iskopate i u posudi unesete u zatvoreno.
Početkom proljeća (u travnju ili svibnju) ponovno ju iznesite.
Bolesti
Iako su banane uzgajane na našem području dosta otporne na sve vrste bolesti i štetnika, čak se koriste i kao pomoć drugim biljkama, u svom prirodnom staništu to nije uvijek tako.
Panamska bolest
Jedna od najpoznatijih i najraširenijih bolest banane jest panamska bolest. Gljivice iz tla preko korijena ulaze u biljku i šire se po njoj, a može se prepoznati po žutilu na lišću. Tako zahvaćeni listovi će se eventualno objesiti i uvenuti. Panamska bolest je prisutnija u siromašnom tlu, lošoj drenaži, velikoj vlažnosti tla, ili sličnim uvjetima koji ne odgovaraju korijenju. Zahvaćene biljke potrebno je ukloniti i spaliti. Ne preporučuje se saditi nove banane na istom mjestu narednih tri do četiri godine.
Sigatoka bolest
Žuta Sigatoka bolest, koja se manifestira kao točkavost listova, jedna je od ozbiljnijih bolest banane. Na početku se pojavljuju male žute točkice, koje se kasnije povećavaju i dobivaju smeđu boju, sve dok biljka ne odumre.
Anthracnosa
Anthracnosa napada biljke svih uzrasta, u svim stadijima i sve dijelove biljke. Manifestira se kao smeđa nakupina gljivica. Može se suzbiti određenim preparatima i čestim nanošenjem, međutim liječenje je učinkovitije ako se biljku može staviti na hladno mjesto.
Trulež
Truljenje biljke također se može pojaviti na svim mjestima: korijenu, stabljici ili cvijetu banane. Zahvaćeni dio poprima tamnu boju, najčešće crnu i širi se brzo, a tkivo postaje mekano i vodenasto.
Moko bolest
Mlade biljke najčešće pogađa Moko bolest i požutit će unutrašnji dio listova, blizu stabljike. (Za razliku od Sigatoke gdje žute krajevi listova.) Najčešće se pojavljuje na mladim biljkama koje su jednom orezane i ponovno su počele svoj rast. Dezinficirajte oruđe za orezivanje kako biste spriječili pojavljivanje, a kod ranog uočavanja biljka se može uspješno izlječiti.
Štetnici
Žižak
Bananin žižak može napasti stabljiku ili rizom. Vrsta koja napada stabljiku je crvenkaste ili crne boje i pojavljuje se ljeti. Zavuku se u stabljiku i hrane se njome, dok biljka ne umre. Napadnute biljke potrebno je ukloniti i spaliti. Druga vrsta kopa tunele po biljci, ispod i iznad zemlje, te tako sprečavaju hranjenje biljke i ona će naposlijetku uginuti.
Uši
Kao i gotovo svaku biljku, i bananu mogu napasti uši. Crne su boje i lako se primjećuju na biljci, pošto borave u kolonijama, na nižem dijelu lista (bliže stabljici).
Upotreba banana
O upotrebi banane zna se još u dalekoj prošlosti, otprilike 8000 g. pr. Kr., no njeno agresivnije širenje dogodilo se početkom 9. st. Prosječna banana teži otprilike 125 grama, a bogata je vitaminima i mineralima, od kojih se najviše značaja pridaje kaliju i vitaminu B.
Berba
Na našim područjima i u sličnim klimatskim uvjetima, banane će prvi put dati plod nakon godinu dana, a berba se vrši u jesen kad plodovi sazrijevaju. Beru se u grozdovima dok su još uvijek zelene, te ih je potrebno ostaviti na toplom mjestu da dozriju.
Skladištenje
Banane se jedu svježe ako ih kupujemo, te nakon dozrijevanja ako ih samo uzgajamo - što znači kada više nisu zelene. Iako imaju debelu koru, nisu poznate po dugotrajnosti i mogu stajati tek nekoliko dana na sobnoj temperaturi. Iako stavljanje u hladnjak nije najbolja opcija, može joj se produžiti svježina, ali smijemo tako pohraniti samo bananu koja je već dozrela, dakle na kojoj su počele izbijati crne točkice.
Pripravci
Medicina
Banane su prepune alkaloida, koji imaju antioksidativna svojstva. Dopamin i katehini pomažu kod srčanih bolesti. Osim toga, banane su poznate kao pomoć pri probavnim tegobama, bolestima bubrega (visok udio kalija), depresije i anksioznosti (proizvodnja dopamina), anemije (željezo) i poticanju pamćenja i koncentracije (vitamin B).
Može imati i negativno djelovanje na ljudsko zdravlje, pa tako ljudi koji piju lijekove za snižavanje krvnog tlaka ne bi trebali konzumirati banane, niti generalno hranu bogatu kalijem. Također, mogu pogoršati žgaravicu.
Kora od banane se koristi kao lijek za bradavice, i to tako da se unutrašnja strana položi na nju i ostavi preko noći. Spominje se i kao sredstvo za izbjeljivanje zubi, ublažavanje podočnjaka i ublažavanje svrbeža nakon uboda insekata. Ako imate akne ili jako suhu kožu lica, možete lice istrljati korom banane.
Frape od banana izvrstan je lijek za mamurluk jer nadomješta izgubljene tvari u organizmu. (Banani se dodaju mlijeko i med, te se sve izmiksa.)
Kulinarstvo
Široko je rasprostranjeno voće u prehrani i njena popularnost nikada ne opada. Banana je dobar izvor energije i ne deblja ako se konzumira u normalnim količinama, te su dobar izvor vlakana što potiče pravilan rad crijeva i metabolizma općenito.
Iako se najčešće jedu sirove, i kao takve su gotovo bezopasne zbog svoje debele kore koja štiti da pesticidi dopru do jestivog dijela ploda, mogu se koristiti u kulinarstvu, najčešće za pripremu slastica. Čest je sastojak i zdravih shakeova i sokova, a proizvodi se i vino od banane.
Zanimljivosti
Banane originalno potječu iz jugoistočne Azije, pretežito iz Indije. Zapadom su ih proširili arapski osvajači 327. g. pr. Kr. najprije u Afriku, a zatim i u Novi Svijet. Ipak, masovna produkcija i širenje dogodili su se tek u 19. st. Prije toga su se većinom koristile za proizvodnju šećera.
Rod banana je prvi imenovao Carl Linnaeus 1753. godine.
Najviše cvjetova (bananinih srca) što je jedna biljka ikad imala je 5, na Filipinima. Uobičajeno imaju samo jedan cvijet.
Banane su prirodno radioaktivne, ali ta količina je toliko mala da nema utjecaj na ljudsko zdravlje.
One zapravo ne dozrijevaju na stablu, već se režu zelene i stavljaju u sjenu da dozore.
Nezrele banane sadrže neprobavljivi škrob i ukoliko ih jedete takve, fermentirat će u vašem debelom crijevu i izazvati vjetrove.
Kora banane se koristi za prihranu biljaka i odbijanje lisnih uši. Nareže se na komadiće i zakopa oko biljke.
Foto: Peggy_Marco / Pixabay
Odgovori