Mango (lat. Mangifera indica) je spororastuće zimzeleno drvo koje pripada porodici rujevki (Anacardiaceae) čiji su poznati predstavnici indijski orah, pistacio, mirisavi ruj i drvo papra. Uzgaja se više od 8.000 godina i podrijetlom je iz južne Azije točnije s prostora Mjanmara i Assama. Danas se uzgaja u mnogim tropskim i suptropskim područjima diljem svijeta uključujući Afriku, južnu Ameriku, Karibe i jugoistočnu Aziju.
Optimalna temperatura za rast i razvoj manga je između 24 - 30°C, a može rasti na oko 1.200 m. n. v.. Uobičajeno mango preferira visoke količine padalina tijekom vegetacijske sezone, ali može tolerirati sušne uvjete. Idealna količina padalina je između 1.000 - 2.000 mm godišnje. Mango je veliko, zimzeleno drvo koje može narasti i do 30 m, no obično se uzgaja u manjim veličinama 15 - 18 m, a čiji je životni vijek do oko 300 godina.
Listovi manga su duguljasti, kožasti, tamnozeleni i sjajni, duljine do 30 cm čija površina može biti glatka ili malo hrapava, a rubovi često nazubljeni. Poredani su naizmjenično na granama stabla, a tijekom cvatnje i formiranja plodova obično se nalaze na krajevima grana. Cvjetovi su sitni i ružičaste boje, a nalaze se u grozdovima dok su pojedinačni obično manji od 5 mm. Cvjetovi su jednodomni što znači da se muški i ženski cvjetovi nalaze na istom stablu. Pojavljuju se u ožujku i travnju ovisno o klimatskim uvjetima, a oprašivanje se obično odvija pomoću insekata.
Plodovi se formiraju 3 - 5 mjeseci nakon cvjetanja, a obično su veličine 5 - 20 cm i težine 1,8 - 2,3 kg, ovisno o sorti. Sazrijevaju tijekom ljeta i jeseni ovisno o podneblju, a boja može varirati od zelene do žute, narančaste ili crvene. Unutar ploda nalazi se sjemenka koja je ovalna ili duguljasta duljine 2 - 7 cm i 1 - 3 cm širine.
Korijenski sustav stabla je jako dubok i u nekim slučajevima može ići i do 6 m dubine pa tako primjerice stablo manga koje je staro oko 18 godina ima dubinu korijena 1 - 2 m. Kora stabla je smeđa i prekrivena pukotinama. Mango preferira dobro drenirana tla bogata hranjivim tvarima, ali i koja imaju dobru propusnost za vodu kako bi se spriječilo zadržavanje vode.
Treba ga zalijevati 1 - 2 puta tjedno ovisno o klimi i vlažnosti tla, a redovita prihrana je ključna kako bi se osigurala dobra količina hranjivih tvari za rast i plodnost.
Egzotično voće
Vrste manga
Mango obično počinje davati prve plodove nakon 3 - 6 godina, ovisno o sorti, uvjetima rasta i načinu uzgoja. Međutim najbolje rezultate u pogledu prinosa i kvalitete plodova obično se postiže nakon 8 - 10 godina. Jedno stablo manga koje je u punoj proizvodnji može dati između 100 - 300 plodova godišnje ovisno o sorti, uvjetima rasta i njezi što je otprilike 50 - 500 kg godišnje. Postoji oko 35 vrsta manga od kojih su najpoznatije vrste Alphonso, Kent, Tommy Atkins, Haden, Keitt, Ataulfo i Amrapali.
Alphonso
Alphonso je vrlo popularna sorta manga koja potječe iz regije Ratnagiri u indijskoj državi Maharashtra i može narasti 3 - 4 m i također se uzgaja u drugim dijelovima Indije kao i u zemljama poput Pakistana, Bangladeša i Kenije. Smatra se jednom od najukusnijih sorti, a plodovi su srednje veličine, okruglastog oblika i obično teže između 150 - 300 g. Koža je glatka, žuta i narančasta boje dok je meso žuto i sočno.
Obično dozrijeva u travnju i svibnju čiji je period branja od travnja do lipnja. Cvjeta u kasnu zimu ili početkom proljeća obično u veljači ili ožujku, a nakon cvjetanja plodovi obično sazrijevaju u roku 90 - 100. Također se koristi u prehrambenoj industriji za proizvodnju sokova, sladoleda, džemova, umaka i drugih proizvoda, ali zbog visoke cijene i kratkog roka trajanja ova vrsta je relativno rijetka izvan zemalja u kojima se uzgaja.
Kent
Kent je jedna od sorti podrijetlom s Floride, ali se uzgaja i u drugim dijelovima svijeta uključujući Meksiko, Ekvador i Peru. Riječ je o hibridu dobivenom križanjem vrsta Brooks i Haden. Poznat je po velikim, sočnim i slatkim plodovima koji teže između 400 - 800 g. Stablo može narasti do 9 m, kora ploda je obično zelena, a nakon sazrijevanja postaje žuta s crvenkastim tonovima. Meso je žute boje, slatko i vrlo sočno.
Obično sazrijeva od srpnja do rujna kada je i berba. Idealne temperature za uzgoj Kent manga su između 24 - 27°C tijekom dana dok bi noćne temperature trebale biti iznad 20°C. Upravo zbog toga se Kent mango uzgaja u tropskim i suptropskim područjima gdje su temperature tijekom cijele godine tople i vlažne.
Tommy Atkins
Tommy Atkins je podrijetlom također s Floride i jedna je od najčešćih sorti koje se uzgajaju u svijetu zbog svog visokog prinosa i izdržljivosti. Navodno je stablo naraslo iz sjemena Haden posađenog oko 1922. godine na Floridi, a aktivno se počeo saditi oko 1950. godine. Obično naraste 10 - 15 m ovisno o uvjetima uzgoja. Ima piramidalni oblik s velikom i bujnom krošnjom i gustim lišćem koje stvara hladovinu.
Cvjetanje počinje obično počinje u kasno proljeće, a plodovi sazrijevaju tijekom ljeta točnije u srpnju i kolovozu. Plodovi su veliki i mesnati obično ovalnog oblika i mogu doseći veličinu 10 - 15 cm u duljinu i težinu do 1 kg. Koža je žutozelene boje s crvenim rubom i smeđim pjegama dok je meso žuto-narančaste boje s malim vlaknima. Ova sorta je poznata po slatkom i kiselkastom okusu s visokim sadržajem vitamina A i C.
Haden
Haden je također sorta koja je podrijetlom s prostora Floride gdje je i predstavljena početkom 20. stoljeća. Uzgaja se u svim dijelovima svijeta i može narasti do 15 m, a period cvjetanja, iako različit, kreće se u granicama od sredine zime do ranog proljeća, točnije u Americi je to između prosinca i veljače. Period stvaranja plodova obično se događa u kasno ljeto ili ranoj jeseni nakon što je stablo prošlo kroz period cvjetanja i oplodnje.
Plodovi sazrijevaju otprilike 100 - 150 dana nakon cvjetanja što znači da bi plodovi mogli biti spremni za berbu negdje između svibnja i rujna ovisno o klimatskim uvjetima. Plodovi čija je težina uglavnom između 300 - 600 g su okrugli sa žuto-narančastom kožom, a meso je sočno, slatko i narančaste boje.
Keitt
Keitt mango je jedna od najvećih sorti manga koja, iako potječe iz južne Afrike, najčešće je raširena na prostoru Amerike, a prvi put je uzgojena na Floridi oko 1940. godine. Može narasti 10 - 40 m, a plodovi su vrlo veliki, teški i ovalni. Meso ploda je sočno, svjetložute boje i vrlo slatko, a težina im je obično 400 - 900 g, iako postoje primjerci s težinom od 1 kg ili više. Koža ploda je debela i glatka, tamnozelene boje koja blijedi u svijetlo zeleno-žutu kada je plod zreo.
Ova sorta uspijeva na temperaturama između 24 - 30°C dok je optimalna temperatura oko 27°C. Važno je napomenuti da niske temperature ispod 10°C mogu uzrokovati štetu i smanjiti kvalitetu plodova. Keitt mango cvjeta u proljeće ili u rano ljeto čiji se plodovi razvijaju tijekom sljedećih nekoliko mjeseci. Uz optimalne uvjete rasta plodovi počinju sazrijevati u kasno ljeto ili ranoj jeseni obično od kolovoza do listopada.
Ataulfo
Ataulfo mango je sorta manga koja se često smatra jednom od najboljih, a potječe iz Meksika. Stablo je srednje veličine i može narasti 4 - 5 m i poznata je po veličini, obliku i ukusu plodova koji su obično težine 150 - 300 g. Imaju karakterističan oblik sa zaobljenim vrhom i bočnim bridovima dok je koža glatka i tanka sa žutim sjajem kada su plodovi zreli. Meso ploda je svijetlo žute boje i vrlo sočno s vrlo malo vlakana i slatkog okusa.
Obično sazrijeva u kasno proljeće ili rano ljeto, a karakteristično je to da često ima kraći period zrenja od drugih sorti manga. Najbolje uspijeva na temperaturama između 24 - 32°C dok one ispod 10°C ne podnosi.
Amrapali
Amrapali mango je popularna sorta nastala križanjem sorti Neelum i Dasheri. Ova sorta potječe iz Indije, ali se sada uzgaja i u drugim dijelovima svijeta. Stablo je srednje veličine i obično naraste 3 - 4 m, a plodovi su veliki i težine 250 - 350 g. Jarkocrvene su boje s malo zelenih mrlja i imaju vrlo slatku aromu i ukus. Meso ploda je sočno, vrlo slatko i ima malo vlakana.
Obično sazrijeva u kasno proljeće ili početkom ljeta i taj period obično traje nekoliko mjeseci. Ova sorta se uzgaja u različitim dijelovima svijeta uključujući Indiju, Australiju i Tajland gdje uvjeti uzgoja odgovaraju njenim potrebama. Amrapali mango preferira tople uvjete i dobro drenirano tlo, a najbolje uspijeva na temperaturama između 24 - 32°C.
Uzgoj manga
Prilikom uzgoja manga bitno je voditi računa o temperaturi i toploj klimi koja je jako pogodna za rast biljke. Sadi se na sunčanom mjestu u rupu koja je široka oko 50 cm i na međusobnoj udaljenosti 7 - 10 m i to u tlo koje je dobro drenirano i bogato organskim hranjivim tvarima. Mango treba redovito zalijevati osobito tijekom sušnih razdoblja.
Također bi trebalo redovno uklanjati korov oko stabala što može pomoći u poticanju rasta novih grana. Potrebno je primjenjivati i gnojiva kako bi stablo dobilo dovoljno hranjivih tvari. Plodovi trebaju biti ubrani kada su dovoljno zreli, a boja i tekstura mogu ukazivati na to jesu li spremni za berbu. Nakon berbe potrebno ih je pohraniti na suhom i hladnom mjestu kako bi što dulje trajali.
Tlo
Mango preferira tlo koje je dobro drenirano, plodno i bogato hranjivim tvarima. Najbolja vrsta tla je pjeskovito glinasto tlo ili tresetno tlo. Pjeskovito glinasto tlo dobro je drenirano i dobro zadržava vodu i hranjive tvari dok tresetno tlo ima visoku sposobnost zadržavanja vode i hranjivih tvari. Također se može uzgajati na ilovastom tlu, ali je važno osigurati da tlo ima dobru drenažu kako bi se izbjeglo zadržavanje vode.
Važno je izbjegavati tlo koje je previše pjeskovito jer ne zadržava dovoljno vode i hranjivih tvari što može dovesti do problema s rastom. Idealna pH vrijednost tla za uzgoj manga je između 5,5 - 7,5. Ako je pH vrijednost tla preniska dodaje se vapno da bi se podigla pH vrijednost, a ako je pH vrijednost previsoka dodaje se sumpor ili aluminijski sulfat da bi se snizila pH vrijednost tla. Malčiranje oko stabla manga pomaže u održavanju vlage u tlu, sprečavanju rasta korova i održavanju tla na optimalnoj temperaturi. Obično se malčiranje vrši korištenjem slame, sjeckanog lišća ili drugog prirodnog materija koji će se razgraditi tijekom vremena i postati hranjiva tvar za tlo.
Klima
Preferira toplu i vlažnu klimu, ali može rasti i u sušnim uvjetima. Najbolje uspijeva u tropskim i suptropskim područjima gdje temperature ne padaju ispod 15°C, a optimalne temperature za rast manga su između 24 - 30°C. Jako je osjetljiv na niske temperature i ne podnosi mraz, a najniža temperatura koju mango može podnijeti je 4°C, ali čak i kratkotrajna izloženost tim niskim temperaturama može prouzročiti štetu na cvjetovima, plodovima i lišću. Također preferira visoku vlažnost zraka između 60 - 80%.
Najbolje nadmorske visine za uzgoj manga su između 0 - 1.200 m iako pojedine vrste mogu rasti i na nadmorskim visinama iznad 1.200 m poput Ataulfo (do 1.600 m. n. v.), Kesar (do 1.400 m. n. v.), Julie (do 1.400 m. n. v.) i Keitt (do 1.800 m. n. v.).
Vrijeme sadnje
Vrijeme sadnje ovisi o klimatskim i vremenskim uvjetima područja gdje se planira sadnja. Općenito najbolje vrijeme za sadnju je u razdoblju kada se temperature kreću između 20 - 30°C i kada je količina padalina umjerena. U tropskim područjima gdje su temperature relativno visoke tijekom cijele godine sadnja se može obaviti u bilo koje vrijeme kada su uvjeti za rast optimalni.
Mango je tropska biljka koju je najbolje saditi na mjestima s punim sunčevim svjetlom i najmanje 6 - 8 sati sunca dnevno odnosno na područjima s minimalnom sjenom od drugih biljaka, drveća ili zgrada. Treba imati dobro razvijen korijenov sustav bez vidljivih oštećenja. Velika sadnica omogućuje biljci brži rast i razvoj, a sadi se u dobro pripremljenu zemlju gdje će imati dovoljno prostora za rast i razvoj korijenovog sustava.
Slaganje kultura
Predkulture se mogu koristiti kako bi se poboljšalo tlo, povećala razina hranjivih sastojaka i smanjila mogućnost pojave štetnika i bolesti. Prije uzgoja manga, dobre predkulture uključuju leguminoze poput grahorice, mahuna, graha, leće, slanutka, soje, boba, graška, kikirikija ili krmnog bilja poput djeteline, lucerne, trave, krmnog sirka, kukuruza i šećerne repe. Leguminoze su korisne jer imaju sposobnost vezanja dušika u tlo, što može poboljšati kvalitetu tla i omogućiti bolji rast manga. Krmno bilje također može poboljšati tlo jer duboko prodire korijenjem i poboljšava strukturu tla.
Osim toga, korisno je uzgajati povrće koje ima kratku vegetacijsku sezonu, poput rajčice ili paprike, jer se ova vrsta povrća može brzo uzgojiti i završiti uzgoj prije nego što započne uzgoj manga, a može pomoći i u sprečavanju iscrpljivanja tla i smanjiti mogućnost pojave bolesti ili štetnika koji bi mogli štetiti mangovim sadnicama.
Mango je moguće kombinirati s drugim biljkama što ima brojne prednosti uključujući poboljšanje kvalitete tla, smanjenje erozije, povećanje prinosa i smanjenje potrebe za upotrebom pesticida. Važno je odabrati biljke koje će biti kompatibilne s uzgojem manga jer neke biljke mogu konkurirati za hranjive tvari i vodu i ograničiti rast manga. Biljke koje se preporučuju za sadnju s mangom su golubov grašak, vicia, đumbir, kurkuma, dragoljub, gavez, divlje cvijeće poput banane, jasmina, metvulje, livadskog geranijuma, vučike, crnooke pupavice, maka i tratinčice.
Neki primjeri biljaka koje se ne preporučuju saditi uz mango su oni koji su osjetljivi na iste bolesti i štetnike kao i mango. Kada se sadnja manga kombinira s drugim biljkama važno je odabrati biljke koje će se dobro prilagoditi uvjetima rasta i koje neće utjecati negativno na rast manga. Neke biljke koje se ne preporučuju saditi uz mango uključuju citruse primjerice naranču, mandarinu, limun, limetu, grejp i klementinu, zatim ananas i biljke s dubokim korijenjem poput oraha, badema, kestena, javora, hrasta i borovnice. Biljke osjetljive na štetnike koje također napadaju mango i čija se sadnja ne preporučuje uz mango su kupus, brokula, cvjetača, paprika, patlidžan, rajčica i mahune.
Uzgojni oblik
Mango se uzgaja kao stablo ili grm. Uzgojni oblik manga može biti s jednim stablom, oblik vaze, palmeta ili espalier. Mago s jednim stablom se sastoji od jednog uspravnog debla s bočnim granama. Oblik vaze uključuje podrezivanje stabla kako bi se formirala otvorena vaza s nekoliko glavnih grana. Palmeta je uzgojni oblik s ravnom rešetkom horizontalnih grana. Espalier je tehnika oblikovanja u kojoj se grane manga podrežu i uzgajaju ravno uz potporu poput ograde ili zida. Uzgojni oblik manga može varirati ovisno o sorti, uvjetima uzgoja i preferencijama uzgajivača.
Faza mirovanja
Mango ulazi u fazu mirovanja tijekom zimskih mjeseci kada su temperature niže i kada je manje dnevnog svjetla, a iz nje izlazi kada temperature rastu i kada ima više sunčeve svjetlosti. Pojavljivanje novih pupoljaka je također znak da biljka izlazi iz faze mirovanja. Obično se to događa u kasnoj zimi ili u rano proljeće, a tijekom faze mirovanja treba manje vode i hranjivih tvari. Tada treba smanjiti zalijevanje i prihranjivanje, ali ne smije biti doveden u potpunu sušu ili gladovanje hranjivim tvarima. Rezidba se uglavnom obavlja za vrijeme faze mirovanja u smislu uklanjanja oštećenih, bolesnih ili mrtvih grana.
Važno je paziti da se ne oreže previše grana jer to može utjecati na kvalitetu i količinu roda koji se može očekivati u sljedećoj sezoni. Za vrijeme ove faze tlo bi trebalo bi biti pokriveno slojem organskog materijala debljine 5 - 10 cm poput suhog lišća, trave ili piljevine što će pomoći u održavanju vlažnosti tla i poboljšanju kvalitete tla kroz proces prirodnog razgradnje.
Sadnja manga
Mango je najbolje saditi u kasnu jesen ili rano proljeće kada su temperature umjerene i zemlja vlažna. Prije sadnje potrebno je odabrati kvalitetno, zdravo stablo s jakim korijenskim sustavom. Pri odabiru treba paziti da stablo nema znakove bolesti ili štetnika, a korijenje bi trebalo biti dobro razvijeno i rašireno. Sadi se na osunčano mjesto s idealnom količinom sunca 6 - 8 sati, a sadi se sam ili u kombinaciji s navedenim kompatibilnim biljkama. Rupa u koju se sadi mora biti odgovarajućih dimenzija kako bi stao cijeli korijenski sustav. Obično se za sadnju koriste sadnice starije od godinu dana visine 1 - 2 m i koje imaju razvijen korijenski sustav i stabilnu stabljiku koja može podnijeti prijenos i presađivanje.
Sadnice koje se prodaju mogu biti različitih veličina. Postoje i manje sadnice koje su visoke oko 30 cm i koje se mogu uzgajati u posudama prije presađivanja u vrt, a postoje i veće sadnice koje mogu biti visoke do 5 m i koje su obično starije i već su počele davati plodove.
Sadnja sjemena
Sjeme manga se može uzeti iz zrelog ploda, očistiti od pulpe i osušiti na zraku prije sadnje. Sjeme se zatim sije u lončanice ili na otvorenom u dobro pripremljeno tlo. Važno je napomenuti da mango može biti spor u klijanju i rastu, pa može proći i do nekoliko godina prije nego što se stablo razvije i donese plod. Međutim, uz strpljenje i pravilnu njegu, stablo može postati veliko i produktivno.
Sadnja sadnice
Prije sadnje potrebno je pripremiti rupu u koju će se saditi stablo, a trebala bi biti otprilike dva puta dublja i tri puta šira od korijena stabla. U dno rupe stavlja se sloj drenaže poput sitnog šljunka ili pijeska kako bi se spriječilo zadržavanje vode oko korijena. Nakon toga u rupu se stavlja sloj plodnog tla pomiješanog s gnojivom i dobrim kvalitetnim kompostom.
Stablo se postavlja u središte rupe i korijenje se pažljivo raspoređuje i oko korijenja se dodaje mješavina tla i gnojiva. Tlo se zatim dobro pritisne kako bi se izbjeglo stvaranje zračnih džepova. Udaljenost između dvije sadnice je 7 - 10 m, a isto vrijedi i za udaljenost od objekata i zidova. Nakon sadnje potrebno je redovito zalijevati stablo tijekom prvih nekoliko tjedana kako bi se osiguralo dovoljno vlage za rast korijena. Poslije se zalijevanje može smanjiti, ali stablo i dalje treba redovito održavati kako bi se osigurala zdrava i plodonosna biljka.
Kalemljenje
Postupak kalemljenja manga obično se izvodi u rano proljeće dok se biljka još uvijek nalazi u fazi mirovanja. Prije kalemljenja potrebno je odabrati zdravu, otpornu podlogu koja je približno iste debljine kao i reznica koja se kalemi. Podlogu je potrebno izrezati preko kore s jedne strane tako da ostane otvor za kalemljenje. Reznica koja se kalemi trebala bi biti duljine 10 - 15 cm i debljine oko 1 cm s nekoliko pupova na vrhu i bez znakova bolesti ili oštećenja.
Reznica se reže pod kutom od 45 stupnjeva i potrebno je ukloniti sve listove osim dva na vrhu. Koristi se metoda engleskog kalemljenja što znači da se na podlogu izreže prorez, a reznica se u njega utisne i učvrsti u mjestu. Za vezanje se obično koristi plastična folija, elastična traka ili vrtlarska traka, a također je potrebno ukloniti listove koji se nalaze ispod područja vezivanja. Folija se može ukloniti nakon otprilike 2 tjedna.
Uzgoj u vrtu
Idealno mjesto za uzgoj u vrtu je na južnoj ili jugozapadnoj strani vrta gdje će imati 6 - 8 sati sunčeve svjetlosti dnevno. Sadi se u pjeskovito tlo kojemu se dodaje organska tvar poput komposta, gnojiva ili sjeckane trave. Mango može biti osjetljiv na mraz i hladne temperature, a u hladnijim klimama možda će biti potrebno pokriti biljku za zaštitu od mraza ili ga prenijeti u unutarnji prostor tijekom zime. Obično daje plodove nakon 3 - 5 godina od sadnje.
Važno je napomenuti da može biti osjetljiv na jak vjetar, posebno kada je riječ o mladim biljkama i novim izdancima. Jaki vjetrovi mogu oštetiti ili čak slomiti grane manga što može uzrokovati gubitak roda ili smrt biljke. Stoga se preporučuje sadnja na mjestu koje je zaštićeno od jakih vjetrova ili da se u područjima s jakim vjetrovima koriste zaštitni štitovi koji će zaštititi biljku postavljanjem potpornih štapova i omatanjem biljke u mrežu ili drugi materijal koji će pružiti zaštitu od izravnog udara vjetra.
Uzgoj u stakleniku
Uz pravilnu brigu i održavanje optimalnih uvjeta mango može živjeti i proizvoditi plodove tijekom cijele godine, a životni vijek biljke može biti produžen. Međutim, prinosi mogu varirati ovisno o uvjetima i njegovanju pa je važno provoditi redovne preglede biljaka kako bi se održao optimalan rast i plodnost. Potrebno je paziti na održavanje odgovarajuće temperature i vlažnosti unutar staklenika koja ne smije biti manja od 60% niti veća od 80%.
Redovnim prihranjivanjem i zalijevanjem osigurat će se konstantni prinos plodova tijekom godine, a smještanjem na osunčano mjesto s minimalno 6 sati sunca dobit će se zdrava biljka. Idealno bi bilo smjestiti mango u središnji dio staklenika gdje dobiva dovoljno sunčeve svjetlosti tijekom cijelog dana, ali treba izbjegavati izravnu sunčevu svjetlost koja može oštetiti biljku. Osim toga treba paziti da mango bude zaštićen od propuha i ekstremnih temperatura koje mogu utjecati na rast i plodnost biljke. Važno je osigurati dobru ventilaciju u stakleniku kako bi se spriječila pojavnost bolesti i štetnika.
Uzgoj u posudama
Mango se može uzgajati u posudama, a za uzgoj se preporučuju posude duboke barem 45 - 60 cm i široke 60 - 90 cm. Također je važno odabrati posude koje imaju dobru drenažu tako da se višak vode može lako isušiti. Ako je posuda prevelika, zemlja se može prebrzo isušiti i biljka može doživjeti stres. Najbolji materijali za posude su glina, keramika, plastični ili tresetni lonci.
U jednu posudu preporučuje se posaditi samo jednu sadnicu manga jer ima velik i rastresit korijenov sustav koji se treba razviti kako bi biljka rasla zdravo i pravilno. Ako se posadi više sadnica u istu posudu korijenje će se međusobno ispreplesti i imat će im ograničen prostor za rast i razvoj, što može dovesti i do lošijeg rasta biljaka, manjeg prinosa ploda ili čak do propadanja biljaka.
Održavanje nasada
Da bi se pravilno održavali nasadi manga potrebno je vršiti redovno zalijevanje i prihranjivanje s naglaskom na korištenje organskih gnojiva poput komposta ili stajskog gnoja. Redovnom rezidbom i oblikovanjem krošnje produljuje se životni vijek stabla što se ujedno čini i uklanjanjem bolesnih i mrtvih grana oslobađajući mjesto za rast novih. Berbom plodova sprječava se neželjeno zadržavanje i propadanje ploda na stablu, a prva berba se može očekivati 3 - 5 godina nakon sadnje.
Berba se odvija isključivo ručno kako bi se izbjeglo neželjeno oštećenje ploda, obično u periodu od travnja do svibnja. Ako će se mango odmah konzumirati onda se on bere dok je sasvim zreo i kada dobije žutu boju dok mango koji se distribuira mora biti ubran još dok je zelen.
Održavanje i njega
Da bi se spriječilo širenje bolesti i štetnika preporučuje se sadnja manga na određenoj međusobnoj udaljenosti kao i na određenoj udaljenosti od objekata ili zidova jer krošnja manga može zauzeti prilično veliku površinu. Kako je prethodno spomenuto orezivanje je također jedna od ključnih stvari za održavanje zdravlja manga jer se orezivanjem dozvoljava cirkuliranje zraka unutar stabla kao i uklanjanjem suhih i oštećenih grana kako ne bi došlo do neželjenog pucanja grana.
Mango se, kao i svaka druga biljka, treba redovno prihranjivati i malčirati tlo posebice tijekom zimskog perioda kada dolazi do nižih temperatura i do veće količine vode koju sama biljka ne može podnijeti. Tada strada korijenski sustav biljke koji se vrlo lako može pretvoriti u kašu što dovodi do smrti biljke.
Zalijevanje
Zalijevanje manga je ključni dio brige o biljkama i treba ga obavljati pravilno kako bi se osiguralo zdravlje biljke. Zahtijeva redovito zalijevanje tijekom vegetacijske sezone, a posebno tijekom suhih razdoblja. Preporučuje se zalijevati ujutro ili navečer kada su temperature niže i manje je vjerojatno da će voda ispariti prije nego što prodre u tlo.
Zalijeva se korijen biljke, s tim da se preporučuje 2,5 - 5 cm vode tjedno za svaku biljku. Zalijevanje ovisi o uvjetima rasta biljke jer u suhim i vrućim uvjetima može se zalijevati češće dok je u vlažnim uvjetima zalijevanje rjeđe. Općenito zalijevanje 1 - 2 puta tjedno može biti dovoljno za većinu uvjeta rasta manga. Važno je paziti da se tlo ne presuši previše, ali isto tako izbjegavati pretjerano zalijevanje i stajaću vodu u tlu što može dovesti do truljenja korijena.
Gnojidba
Mango treba prihranjivati tijekom vegetacijske sezone, a posebno u razdobljima aktivnog rasta i cvatnje. Uobičajeno se primjenjuje gnojivo jednom mjesečno tijekom vegetacijske sezone. Može se primijeniti na nekoliko načina uključujući primjenu na tlo oko biljke ili primjenu u obliku folijarne prihrane.
Folijarna prihrana se može primijeniti na lišće biljke raspršivanjem otopine gnojiva na listove. Količina gnojiva koju treba primijeniti ovisi o veličini i dobi biljke, a također o koncentraciji gnojiva koja se koristi. Općenito se preporučuje primjena 250 - 500 g gnojiva po biljci, ovisno o veličini. Također se preporučuje upotreba organskog gnojiva poput stajskog gnoja, komposta i mulja koji su bogati hranjivim tvarima i poboljšavaju strukturu tla.
Preporučeni omjer za zrelo stablo manga je otprilike 5 - 10 - 10, dok je za mlado omjer 4 - 4 - 4 ili 10 - 10 - 10, ali je važno napomenuti da se omjer gnojiva može razlikovati ovisno o vrsti tla i lokalnim uvjetima rasta. Preporučuje se da se prije primjene gnojiva izvrši testiranje tla kako bi se utvrdilo koje gnojivo i u kojem omjeru najbolje odgovara biljkama.
Razmnožavanje
Iako je razmnožavanje sjemenom moguće, ono nije uobičajeno jer može dovesti do neujednačenog rasta i plodnosti. Najčešći načini razmnožavanja manga je reznicama i kalemljenjem, metodom koja je prethodno objašnjena. Razmnožavanje reznicama odvija se tako što se izrežu zdravi izdanci duljine 15 - 20 cm, s tim da se uklone listovi na donjem kraju reznice. Kraj reznice se potopi u hormon za ukorjenjivanje što će pomoći u poticanju rasta i razvoja korijena. Nakon toga reznica se sadi u vlažnu zemlju ili supstrat pod kutom od 45° gdje bi za otprilike 4 - 6 tjedana reznice trebale razviti korijenje.
Presađivanje
Mango se može presaditi u bilo koje doba godine, idealno u vrijeme mirovanja biljke tijekom zime prije ponovnog intenzivnog rasta. Prije presađivanja potrebno je odabrati dobro dreniranu zemlju koja je bogata hranjivim tvarima i ima dovoljno sunčeve svjetlosti nakon čega bi se trebala iskopati rupa dovoljno duboka i široka da stane korijenje biljke. Korijenje je potrebno pažljivo izvaditi da se ne bi oštetilo, a nakon stavljanja u rupu zemlju oko sadnice je potrebno dodatno zbiti kako se ne bi stvorili zračni džepovi.
Pomlađivanje
Prilikom bilo kakve aktivnosti vezane za uklanjanje grana bilo da se radi o klasičnoj rezidbi, pomlađivanju ili prorjeđivanju koriste se škare za grane i pila. Škare se koriste za orezivanje grana debljine 2 - 3 cm dok se za deblje grane koristi pila. Nakon rezidbe, rane se mogu tretirati sredstvima za dezinfekciju kako bi se spriječila infekcija i osigurao brži oporavak biljke. Pomlađivanje se provodi kada stablo postane preveliko, staro ili kada se primijeti slabiji rast i rodnost. To je proces uklanjanja starih, bolesnih ili slabih grana kako bi se potaknuo novi rast i poboljšala kvaliteta plodova.
Orezivanjem krošnje uklanjanju se stare, oštećene i slabe grane ostavljajući samo zdrave i jake grane. Ovaj postupak obično se provodi u kasnu zimu ili rano proljeće. Metoda rezidbe uklanjanjem uključuje uklanjanje cijelog dijela stabla pa i neke od glavnih grana. Ova metoda se primjenjuje kada je stablo jako staro ili kada postoji veći problem s bolestima ili štetnicima. Međutim ista metoda može oslabiti stablo i dovesti do smanjene rodnosti u kratkom roku pa se preporučuje samo ako je neophodna.
Prorjeđivanje
Biljka se može prorjeđivati na tri načina i to ručno, kemijskom metodom ili mehaniziranom metodom. Ručno prorjeđivanje uključuje ručno uklanjanje nezdravih i pretjerano zbijenih plodova iz krošnje, a ova metoda je najučinkovitija za manje stabla i kada postoji samo nekoliko plodova za uklanjanje. Kemijsko prorjeđivanje uključuje upotrebu kemijskih sredstava za proreda plodova. Ova metoda se obično primjenjuje na velikim plantažama manga i uključuje primjenu posebnih kemijskih proizvoda koji utječu na rast i razvoj plodova.
Mehaniziranim prorjeđivanjem koriste se uređaji za uklanjanje plodova iz krošnje, a metoda se obično koristi na velikim plantažama i uključuje upotrebu strojeva koji su posebno dizajnirani za prorjeđivanje plodova.
Rezidba
Rezidba manga se obično preporučuje obaviti poslije berbe plodova pa sve do prosinca kada je biljka još uvijek u mirovanju i kada se ne očekuje brzi oporavak. Ne preporučuje se rezidba svake godine, a prilikom same rezidbe ne preporučuje se uklanjanje više od 30% krošnje u jednoj sezoni kako se stablo ne bi preopteretilo. Također je važno napomenuti da se rezidba ne obavlja tijekom razdoblja intenzivne kiše ili vrlo suhog perioda. Uklanjaju se bolesne i suhe grane kao i male grane koje rastu iz debla ili glavne grane. Skraćuju se duge i neželjene grane kako bi se održala uravnotežena krošnja i potaknuo bolji rast.
Zaštita od vjetra
Zaštita od vjetra može biti važna u područjima s jakim vjetrovima je može doći do oštećenja, lomljenja grana, oštećenja cvjetova i plodova kao i smanjenog prinosa. Da bi se stablo zaštitilo od vjetra moguće je izraditi ogradu što će pomoći u stvaranju zaštićene zone i smanjiti brzinu vjetra koji dolazi do stabla. Sadnjom drugih biljaka kao što su živica ili drveće može se stvoriti prirodna zaštita od vjetra. Stablo manga može se oblikovati tako da ima više grana koje rastu prema unutra što će smanjiti mogućnost da grane puknu pod utjecajem vjetra ali i redovnim obrezivanjem što će pomoći u jačanju stabla i smanjenju mogućnosti oštećenja od vjetra.
Zaštita preko zime
Uklanjanje mrtvih, oštećenih i bolesnih grana tijekom zimskog razdoblja može pomoći u poticanju rasta novih grana i poboljšanju općeg zdravlja stabla. U proljeće, prije početka vegetacijske sezone, preporučuje se primjena gnojiva koje će pomoći u poticanju rasta novih izdanaka i povećanju prinosa, a za njegu biljke je jako bitno zalijevanje posebice tijekom sušnih razdoblja. Tijekom zime preporučuje se provjeriti stablo i ukloniti bilo kakve znakove infekcije ili štetnika. Potrebno je redovito provjeravati stablo tijekom vegetacijske sezone kako bi se identificirale infekcije ili štetnici koji se moraju pravovremeno tretirati.
Bolesti
S obzirom na to da se radi o tropskoj biljci koja uglavnom boravi u vlažnim uvjetima samim tim je i spisak bolesti poprilično velik jer velikoj većini bolesti odgovaraju uvjeti u kojima boravi mango da bi se mogle nesmetano razvijati. Pored širokog spektra bolesti najučestalije od kojih obolijeva mango su antraknoza, pepelnica, odumiranje, bakterijski rak i crvena hrđa.
Antraknoza
Antraknoza je gljivično oboljenje uzrokovano pojavom gljivice Colletotrichum gloeosporioides var minor, a može uzrokovati značajnu štetu na plodovima manga i dovesti do gubitka prinosa. Simptomi se pojavljuju na plodovima, listovima i granama i uključuju pojavu tamnih, okruglih mrlja koje se povećavaju u veličini i mogu se stopiti u jednu veliku mrlju. Mrlje se obično pojavljuju na vrhu ploda, a zatim se šire prema donjem dijelu. Također se mogu pojaviti pukotine na plodovima koje omogućuju drugim patogenima da uđu u plod.
Prevencija uključuje redovno uklanjanje zaraženih dijelova biljke, održavanje optimalne vlažnosti i osiguravanje dobrog protoka zraka oko biljke. Također se preporučuje korištenje fungicida poput benomila, propikonazola i tebukonazola, posebno u uvjetima visoke vlažnosti zraka i tople temperature kada je rizik od infekcije najveći.
Pepelnica
Pepelnica je također gljivično oboljenje koje je uzrokovano pojavom Oidium mangiferae što može biti ozbiljan problem jer smanjuje kvalitetu i prinos plodova. Gljivica se razvija na površini lišća, izdanaka i plodova stvarajući bijelu praškastu prevlaku. Osim toga zaražene biljke mogu oslabiti i biti osjetljivije na druge bolesti i štetočine.
Razvoju ove bolesti pogoduje toplo i suho vrijeme i temperature 24 - 32°C, a ako se primijete znakovi pepelnice na lišću ili plodovima važno je ukloniti zaražene dijelove kako bi se spriječilo daljnje širenje bolesti. Primjena fungicida može biti učinkovita u sprječavanju širenja bolesti, a fungicidi koji se mogu koristiti uključuju sumpor i fungicide na bazi kalija.
Odumiranje
Odumiranje manga uzrokovano je gljivicom Lasiodiplodia theobromae i obično je najaktivnije u periodu studenog i prosinca. Ova gljivica može izazvati propadanje vrhova i grančica manga, a ako infekcija napreduje može uzrokovati potpuno sušenje stabla. Bolest se obično javlja u uvjetima vrućeg i suhog vremena, a infekcija se obično događa preko rana na stablu manga.
Primjena fungicida može biti učinkovita u sprječavanju širenja bolesti, a fungicidi koji se koriste u kontroli Lasiodiplodia theobromae uključuju tiabendazol, triadimenol i druge fungicide.
Bakterijski rak
Bakterijski rak uzrokovan je bakterijom Xanthomonas citri pv. mangiferaeindicae. Ova bolest može uzrokovati ozbiljnu štetu stablima manga i smanjiti količinu i kvalitetu prinosa, a ulazi u biljku kroz rane, prirodne pore ili tijekom prijenosa sjemena. Uzrokuje pojavu smeđih, vlažnih i masnih lezija na kori stabla, a može doći do pucanja kore i opadanje grančica. Na plodovima se pojavljuju tamne mrlje koje se šire i prekrivaju cijeli plod koji postaju tvrdi i suhi.
Baterijskom raku pogoduje vlažno i kišovito vrijeme kao i temperatura 25 - 30°C. Primjena fungicida poput bakarnih fungicida i streptomicina mogu se koristiti u sprječavanju širenja bolesti.
Crvena hrđa
Crvena hrđa uzrokovana je algom Cephaleuros virescens, a bolest se očituje kao crvenkasto smeđe ili žuto smeđe mrlje na lišću, granama i plodovima. Na lišću koje trpi defolijaciju mogu se pojaviti male izbočine koje sadrže spore, a oštećeno lišće može otpasti. Plodovi koji su zaraženi postaju smeđi i nezreli i nerijetko otpadaju prije nego što postanu zreli. Crvena hrđa se obično javlja na biljkama koje su izložene dugotrajnoj visokoj vlažnosti i niskim temperaturama čiji uzročnik može preživjeti u biljnim ostacima i na površini zemlje pa se može širiti kroz vjetar, kišu i alate za obradu biljaka.
Za suzbijanje bolesti preporučuje se primjena fungicida poput bakrenih fungicida, fungicida na bazi triazola i na bazi strobilurina.
Štetnici
Stablo manga je podložno napadu različitih štetnika, a razlog tome je visok udio šećera i vlage što ih čini privlačnima za razne vrste štetnika. Među najpoznatijim i najučestalijim štetnicima koji napadaju ovu vrstu biljke su mangova vunasta uš, mangova vinska mušica, mangov žižak i mangov savijač listova.
Mangova vunasta uš
Mangova vunasta uš (lat. Drosicha mangiferae) je štetnik koji može napasti stabljiku, listove, cvjetove i plodove. Ova vrsta vunaste uši ima dlakave priloge što joj daje izgled male lopte, a hrani se sokovima biljke i izlučuje slatku ljepljivu tekućinu poznatu kao medna rosa koja može dovesti do rasta gljivica na površini biljke. Infekcije mogu dovesti do propadanja lišća i plodova. Prirodne metode su učinkoviti načini za kontrolu mangove vunaste uši, a uključuju pranje pod jakim mlazom vode, korištenjem sapunaste otopine kao i alkoholne otopine. Insekticidi koji se mogu koristiti u borbi protiv mangove vunaste uši su malatoin, imidakloprid i dimetoat.
Mangova vinska mušica
Mangova vinska mušica (lat. Ceratitis cosyra) je štetnik koji napada plodove manga, a prisutan je tijekom cijele godine u tropskim i suptropskim područjima Afrike, Bliskog istoka i Azije. Ženke polažu jaja ispod kožice zrelog voća, a larve se hrane plodom uzrokujući propadanje i trulež. Oštećeni plodovi nisu pogodni za konzumaciju. Postoje različite metode za suzbijanje štetnika, a jedna od metoda je primjena insekticida poput spisnosada, malationa i deltametrina koji su namijenjeni zaštiti plodova.
Zbog utjecaja na okoliš i ljudsko zdravlje preporučuju se prirodne metode za suzbijanje štetnika poput primjene mamaca koji privlače odrasle jedinke mušice ili primjene prirodnih neprijatelja kao što su predatori koji se hrane mangovom vinskom mušicom. Također važno je redovito uklanjati zaražene i oštećene plodove kako bi se smanjio broj odraslih jedinki mangove vinske mušice u okolini.
Mangov žižak
Mangov žižak (lat. Sternochetus mangiferae) je štetnik koji napada plodove manga čije ženke polažu jaja ispod kože zrelih plodova nakon čega se izlegu ličinke koje se hrane plodovima i mogu uzrokovati njihovo propadanje. Oštećeni plodovi često otpadaju, a oni koji ostanu na stablu mogu biti deformirani, imati udubljenja i crne mrlje. Na mjestima gdje su larve ušle u plod može se pojaviti trulež, a infekcije mogu dovesti do smanjenja kvalitete i prinosa plodova manga. Za suzbijanje mangovog žiška koriste se različiti insekticidi poput fentiona, karbofentiona, tiametoksama i deltametrina.
Mangov savijač listova
Mangov savijač listova (lat. Orthaga euadrusalis) napada listove manga dok je još u fazi gusjenice. Hrani se donjom stranom listova stvarajući uvijene oblike koji sliče na cijevi. Na napadnutim listovima se može primijetiti i izmet gusjenica u obliku malih zrnaca smeđe boje. Kod suzbijanja mangovog savijača listova mogu se primijeniti različiti insekticidi ovisno o intenzitetu napada i drugim čimbenicima kao što su vremenski uvjeti i dostupnost sredstava. Neke od učinkovitih tvari koje se koriste protiv ovog štetnika su abamektin, bifenazat, indoksakarb i spinosad.
Upotreba manga
Mango se uzgaja zbog svojih sočnih, slatkih plodova koji su bogati vitaminima, mineralima i antioksidansima. Plodovi se mogu jesti svježi, sušeni ili konzervirani, a koriste se i za pripremu brojnih jela. Osim plodova stablo manga ima važnu ulogu u pejzažnoj arhitekturi kao i u proizvodnji drveta i papira. Drvo manga se koristi u izradi namještaja, građevinskog materijala, glazbenih instrumenata, a često se koristi i za ogrjev i kuhanje hrane. Lišće manga se koristi kao stočna hrana i za proizvodnju organskog gnojiva.
U indijskoj kulturi mango ima kulturnu i religijsku važnost pa se koristi u obredima i slavljima. U medicini se primjenjuju različiti dijelovi manga, uključujući lišće, kore, korijen i plod dok se u kozmetičkoj industriji najčešće koristi ekstrakt manga.
Berba
Period branja manga ovisi o sorti i vremenskim uvjetima, a općenito se bere kada je plod zreo i ima karakterističnu aromu. Za većinu sorti to je uglavnom u kasno proljeće ili rano ljeto. Prije utvrđivanja točnog perioda branja preporučuje se promatranje plodova kako bi se utvrdila njihova zrelost i kvaliteta, a zreli plodovi su obično žute boje. Mogu se brati ručno ili strojno ovisno o veličini plantaže i dostupnosti opreme. Kada se bere treba ga pažljivo odvojiti od stabla što se najčešće radi ručno ili korištenjem alata poput posebnih škara za branje voća.
Sušenje
Sušiti se mogu i listovi i plodovi manga, a obično je postupak sušenja na zraku. Plodovi koji se suše trebaju biti izrezani na komade i prethodno oguljeni. Ako se suše na suncu plodovi se režu na tanke ploške i stavljaju na ravnu površinu dok ne postanu kruti i suhi. Sušenje u pećnici se obično odvija u pećnici na temperaturi 50 - 60°C dok ne postanu kruti i suhi otprilike 8 - 10 sati, a prethodno trebaju biti izrezani i složeni na lim.
Skladištenje
Listovi i plodovi manga se mogu pohraniti na nekoliko načina ovisno o tome radi li se o kratkoročnom ili dugoročnom čuvanju. Svježi plodovi se trebaju staviti ih u plastičnu vrećicu ili posudu s poklopcem, a u hladnjaku se mogu držati do nekoliko dana. Plodovi manga se mogu držati u zamrzivaču do 6 mjeseci dok se listovi manga skladište na suhom i tamnom mjestu. Prije pohranjivanja potrebno ih je razmjestiti listove na papir i ostaviti da se osuše na zraku 3 - 4 dana. Nakon toga će suhi listovi biti krhki na dodir i spremni za pohranu u staklene posude.
Kulinarstvo
Plodovi manga koriste se za pripremu brojnih jela, uključujući deserte, sokove, umake, za proizvodnju sladoleda, konzervi, voćnih salata i drugih proizvoda. Može se konzumirati i sirov kao voće ili u salatama. Koristi se i za pripremu alkoholnih pića poput koktela i likera. Bogat je vitaminima, mineralima i vlaknima što ga čini zdravim dodatkom prehrani. Također se vjeruje da ima protuupalna, antioksidativna i antibakterijska svojstva.
Kozmetika
U kozmetičkoj industriji mango se koristi za pripremu krema, balzama za usne i losiona za njegu kože. Neki od sastojaka manga koji su korisni za kožu uključuju vitamin C, A i E, beta - karoten, antioksidanse i enzime. Ulje sjemenki također se koristi u kozmetičkoj industriji kao sastojak u raznim proizvodima za njegu kose, uključujući šampone, regeneratore i maske za kosu. Bogato je esencijalnim masnim kiselinama i drugim hranjivim tvarima koje pomažu u hidrataciji i jačanju kose kao i u sprječavaju pucanja vrhova. Uz to koristi se kao sastojak u aromaterapiji i masažama zbog ugodnog i opuštajućeg mirisa.
Medicina
Mango ima potencijalna ljekovita svojstva kao i protuupalna svojstva zbog prisutnosti fitokemikalija poput mangiferina i galotanina. U zemljama poput Bangladeša, Pakistana i Šri Lanke mango se koristi za liječenje probavnih smetnji, a u nekim dijelovima Afrike za liječenje visokog krvnog tlaka.
Zanimljivosti
Najveći proizvođač manga je Indija koja proizvodi više od 40% svjetske proizvodnje manga. U 2021. godini Indija je proizvela gotovo 22 milijuna tona voća. Kina je drugi najveći proizvođač manga dok je Tajland treći najveći proizvođač manga i poznat po sorti Nam Dok Mai.
Naziv Mangifera indica dolazi od latinskog naziva. Mangifera potječe od portugalskog izraza manga (plod) i indica (iz Indije).
Smatra se jednom od najstarijih i najpoznatijih kultiviranih voćaka u svijetu koja potječe iz južne Azije točnije s područja Indije i Bornea, a datira se iz razdoblja prije više od 5.000 godina. Prvi zapisi u Indiji datiraju iz 4. stoljeća kada se uzgajao u državama Kerala i Karnataka i bio važan ne samo kao hrana već i kao simbol ljubavi i plodnosti u hinduističkoj kulturi.
Od Indije se mango proširio u druge dijelove Azije, Afrike i Južne Amerike. U 14. stoljeću je stigao u istočnu Afriku, a u 16. stoljeću u Brazil.
Foto: Bishnu Sarangi / Pixabay
Odgovori