Kiwano ili kivano (lat. Cucumis metuliferus) je tropsko voće neobičnog izgleda koje se u Hrvatskoj često naziva afrički krastavac ili afrička rogata dinja. Pripada porodici tikvovki ili tikvenjača (Cucurbitaceae), a srodne biljke su mu krastavci, tikvice i dinje.
Ovo je voće podrijetlom iz središnje i južne Afrike, točnije iz Zimbabwea, Botswane, Namibije i Nigerije. Primarno se uzgaja na Novom Zelandu gdje je i dobio ime kiwano, a podjednako se sadi i u SAD-u, Izraelu, Keniji i Čileu. Međutim, od 1930-ih godina kada se glasina o njemu proširila izvan afričkog kontinenta, njegova popularnost ubrzano raste i u drugim dijelovima svijeta.
Kiwano je jednogodišnja biljka koja raste u malim grmićima izgleda sličnog grmićima krastavca. Stabljika može narasti u dužinu i do nekoliko metara te pušta jak korijen. Ima velike listove i male žute cvjetove, a svi su dijelovi ove biljke prekriveni sitnim dlačicama. Plod je okruglasto-ovalnog oblika, a dozrijevanjem se njegova kora iz zelene pretvara u zlatno-narančastu boju i poprima bodlje. Unutrašnjost je mekana, zelene je boje i sadrži mnoštvo sjemenki.
Srodnici
Egzotično voće
Uzgoj kiwana
Uzgoj kiwana nije puno zahtjevniji od uzgoja njegovih srodnika, primjerice krastavaca i dinja, koji se uzgajaju u svim dijelovima Hrvatske. Stoga se svatko tko ima volje i želje može, bez straha, upustiti u uzgoj kiwana poštujući upute koje će ovdje biti detaljnije navedene.
Tlo
Kiwano dobro raste u različitim vrstama tla, ali sadrži veliki postotak vode zbog čega najbolje uspijeva u vlažnijim tlima. U prirodi se može pronaći u dreniranom pjeskovitom tlu, glinastom, ali najčešće u aluvijalnim tlima pored voda tekućica. Kako bi kiwano što bolje uspijevao, važno je da je tlo lagano i da sadrži barem 2 do 3% organske tvari. Optimalno tlo koje zadovoljava sve navedene uvjete je pjeskovito ilovasto tlo koje se brzo zagrijava i zadržava toplinu koja je važna za brzi rast i razvoj kiwana.
Obrada podloge za sadnju kiwana ovisi o mnogo toga, no najviše o pretkulturama koje su se nalazile na tom prostoru. Ako su pretkulture bile neke od vrsta žitarica, dovoljno je da se zemlja prije sadnje plitko zaore. Međutim, ako je na tom području prije bio zasijan kukuruz, preporučuje se uništiti sav nadzemni dio biljke kukuruza i tlo izorati dublje. Također, kako biste si olakšali posao plijevljenja, prije sadnje možete pošpricati korove herbicidom, primjerice neselektivnim herbicidom Clampdown 480SL koji se priprema tako da se 200 ml razmuti u 20 l vode.
Važno je koristiti tehniku plodoreda kako bi se izbjeglo nakupljanje nametnika čija se koncentracija u tlu povećava svakom novom sadnjom iste biljke na istoj podlozi. Kao pretkulture se mogu koristiti žitarice ili mahunasto povrće jer njih napadaju nametnici koji ne napadaju kiwano. Nikako se kao prethodnice ne preporučuju tikvica, dunja, krastavci i slične biljke koje su srodnici kiwana jer se uz njih vežu isti nametnici kao i oni koji oštećuju kiwano.
Klima
Kiwano u prirodi raste u tropskim i suptropskim područjima pa stoga zahtijeva više temperature zraka za rast i razvoj. Optimalna temperatura zraka iznosi 26 - 30°C i poželjno je da oscilacije između dnevne i noćne temperature nisu prevelike. Kad temperatura zraka padne ispod 15°C, kiwano prestaje s rastom.
Vrijeme sadnje
Kiwano se na otvorenom ne preporučuje saditi prije kasnog proljeća, a sa sadnjom na otvorenom trebate početi tek krajem svibnja zato što je kiwano tropska biljka koja ne podnosi hladnoću i jedan mraz koji zahvati sadnicu dovoljan je da ju uništi. U stakleniku sa sadnjom možete započeti i ranije s obzirom na to da je u stakleniku temperatura viša i sadnice ne može zahvatiti mraz, a razlog zašto se počinje saditi u proljeće je kako bi sadnice imale dovoljno sunčeve svjetlosti.
Slaganje kultura
Pretkulture koje treba izbjegavati, zbog sličnih bolesti i nametnika, su lubenice, dinje, krastavci, različite vrste tikve (hokaido, butternut, buča) i druge biljke iz ove porodice. Uvjet za uspješnu sadnju kiwana je da na tom tlu navedene biljke nisu bile zasađene unazad minimalno četiri godine.
Pretkulture koje je dobro saditi su žitarice, mahunasto povrće, različite vrste trave, krumpir, rajčica, paprika i slično povrće.
Razmak između redova kiwana najčešće je 1 - 1,5 m, a međusobni razmak između sadnica unutar reda trebao bi biti minimalno 50 cm. Također, važno je osigurati potporu za penjanje pa se tako uz sadnice mogu postaviti mrežice ili ogradice po kojima se ova biljka može penjati.
Sadnja kiwana
Kiwano se najčešće sadi u tropskim i suptropskim područjima, ali moguće ga je, uz ispunjavanje određenih uvjeta, saditi i u Hrvatskoj. Sadnja se ne razlikuje mnogo od sadnje krastavaca i tikvica, ali je važno zaštititi ga vjetra i pada temperature ispod 15°C.
Sadnja sjemena
Sadnja iz sjemena može se obavljati na dva načina - sijanje u spremnike za sadnice (sa sadnjom na ovaj način možete započeti već početkom ožujka) ili sijanje izravno u tlo na otvorenom (u ovom se slučaju ne preporučuje sadnja prije kraja svibnja).
Ako se odlučite za sijanje kiwana u spremnike za sadnice, preporučuje se prvo ih na 24 sata natopiti u hranjivi supstrat, primjerice otopinu koja sadrži natrijev humat. Nakon toga, sjeme se utiskuje u dubinu od 3 cm u spremnike za sadnice promjera 10 cm. Važno je da zemlja bude lagana i prozračna, nikako zbijena. Spremnike za sadnice je potrebno pokriti staklenom posudom ili spremiti u staklenik kako bi se biljku zaštitilo od vjetra i hladnoće.
Ako pak kiwano sadite na otvorenom, morate osigurati razmak između redova oko jedan metar, a u svakom je redu potrebno iskopati rupe dimenzija 50x50x50 cm u međusobnom razmaku oko 80 cm. U te se rupe zatim stavlja zemlja bogata kompostom te se sije 3 - 5 sjemenki kiwana u dubinu jedan do dva cm, razmak između sjemenki bi trebao biti minimalno tri do četiri cm. Nakon sjetve potrebno je obilno zaliti tlo.
Sadnja sadnice
Sadnice se presađuju u dvolisnoj fazi, također tek u drugoj polovici svibnja kad ne postoji opasnost od mraza i kad su temperature veće od 15°C. Preporučeni razmak između sadnice je 50 do 80 cm jer poprilično raste u širinu i pušta vitice kojima se može hvatati za druge biljke.
Uzgoj u vrtu
Ako se kiwano uzgaja na otvorenom, prije sadnje se potrebno uvjeriti da je opasnost od mraza prošla i da temperatura nije niža od 15°C. Potrebno ga je saditi na mjestima koja su zaštićena od vjetra, ali i od prevelike količine izravne sunčeve svjetlosti. S obzirom na to da je kiwano biljka penjačica, potrebno ga je saditi uz mreže, zidove ili ograde kako bi mu se omogućilo penjanje. Može se uzgajati na otvorenom tlu, tlu prekrivenom malčem, tlu prekrivenom crnom PE folijom, a tlo se može prekriti i armaturnom mrežicom.
Uzgoj u plasteniku
Prilikom uzgoja kiwana u stakleniku, također je važno paziti na razmak između sadnica koji ne smije biti manji od 50-80 cm. Sadnice je potrebno vezati uz okomitu rešetku kako bi im se omogućilo penjanje. U plasteniku je važno brinuti o vlazi zraka i čestom prozračivanju prostora.
Uzgoj u posudama
Ako živite u gradu i nemate mogućnost uzgajati kiwano u vrtu ili stakleniku, ne brinite, on se može uzgajati i u posudama koje će krasiti vaš balkon. Važno je da te posude budu volumena 5 - 25 l. Na balkonu ili lođi najčešće neće biti moguće oprašivanje pomoću kukaca pa je kiwano potrebno ručno oprašiti četkicom. Zalijevajte ga 2 - 3 puta tjedno.
Održavanje nasada
Održavanje nasada ne razlikuje se puno od održavanja nasada krastavaca i tikvica. Jedina je specifičnost to što je izrazito važno redovito suzbijanje korova jer kiwano može pravilno rasti jedino u laganom i rahlom tlu.
Održavanje i njega
Kiwano je poprilično otporna i jednostavna biljka koja zahtijeva jednaku količinu njege kao i drugo voće i povrće. Na njegovo održavanje nećete potrošiti više vremena nego na održavanje, primjerice, vinove loze.
Zalijevanje
Kiwano ima izrazito visok udio vode u plodu (oko 89%) te zbog toga zahtijeva redovito zalijevanje. Ako nema padalina, potrebno je usjeve obilno zalijevati 2 - 3 puta tjedno. Ako se kiwanu redovito ne pruža dovoljna količina vode, dolazi do propadanja ženskih cvjetova što uzrokuje značajno manji prinos plodova.
Gnojidba
Gnojidba prije sadnje kiwana izrazito je važna. Tlo je najbolje zagnojiti u jesen, a preporučuje se gnojidba stajskim gnojem nakon čega je potrebno zaorati tlo 30 cm u dubinu. Preporučena količina stajskog gnoja je dvije tone po hektaru zemlje. Ako tlo nije zagnojeno u jesen, gnojidba se može obaviti i u proljeće prije same sadnje. Gnojidbu je najbolje obavljati tako da se naizmjenično dodaju organska i mineralna gnojiva. Uz stajsko gnojivo, dobro je koristiti i mikrobiološke poboljšivače tla koji u svom sastavu imaju spore gljive Trichoderma aperellum.
Uz gnojidbu prije sadnje, jednako je važna i redovita prihrana tekućim lisnim gnojivima koja se preporučuje obavljati svakih 10 - 12 dana. Takva gnojiva možete pripremiti i kod kuće, primjerice od gaveza, preslice ili koprive koji potiču razvoj i imaju fungicidni učinak. Možete koristiti i preparate na bazi minerala, primjerice preparat 501 koji je na bazi kvarca. Kako biste povećali otpornost biljke, možete koristiti prihranu na bazi biljnih aminokiselina koju treba provesti prvo prije cvatnje, a zatim i dva tjedna nakon cvatnje.
Razmnožavanje
Kiwano je jednodomna biljka, odnosno ima odvojene ženske i muške cvjetove koji se nalaze na istoj vriježi. Muški se cvjetovi najčešće nalaze na glavnoj stabljici, a ženski se cvjetovi najčešće nalaze na bočnim stabljikama. U uzgoju na otvorenom najčešće dolazi do oprašivanja uz pomoć kukaca, a ako se uzgaja u zatvorenim prostorima, može se provesti oprašivanje četkicom.
Rezidba
Tijekom rasta kiwana potrebno je redovito provoditi postupak pinciranja, odnosno uklanjanja zaperaka. Zaperci su mlade grančice koje rastu u pazuhu razvijenih listova i izrazito ih je važno uklanjati na vrijeme, ponekad i jednom tjedno, kako bi se spriječilo pretjerano bujanje biljke koje otežava oprašivanje. Zaperke nije teško odstraniti, možete to napraviti rukom ili pak škarama.
Osim pinciranja, preporučuje se provesti i dekapitiranje. Dekapitiranje se vrši tako da se zakida vrh biljke s 2 - 3 lista iznad posljednje zametnute rascvjetane grane. To omogućuje zaustavljanje nepotrebnog rasta biljke u visinu čime se ubrzava zrioba plodova.
Priprema za sljedeću sezonu
U jesen, nakon berbe kiwana, biljke se odlažu u kompost, a tlo opet zagnoji stajskim gnojem i zaore na dubinu 30 cm. Brazde ostaju otvorene tijekom cijele zime te se zatvaraju tek u proljeće.
Bolesti
Kiwano je biljka koja je poprilično otporna na bolesti, nema puno bolesti koje ju napadaju i ne napadaju je često. Međutim, mogu se javiti bolesti poput pepelnice (Erysiphe cichoracearum), plamenjače (Pseudoperonospora cubensis) i virusa mozaika krastavca.
Pepelnica
U Hrvatskoj su poznate dvije gljivice koje uzrokuju pepelnicu - Golovinomyces cichoracearum i Podosphaera fuliginea. Pepelnicu možete prepoznati po bijelim i svijetlosivim mrljama odnosno prevlakama na listu. List koji je prevučen tom prevlakom počinje žutjeti i sušiti se, a ako se ne liječi, može doći do toga da se svi listovi na biljci osuše. Ova se bolest češće javlja kod uzgoja u stakleniku.
Važno je uništavati korove u blizini biljke jer se i s njih može prenijeti ova bolest. Također, nakon pojave prvih znakova pepelnice, potrebno je poprskati biljku fungicidima, najbolje je koristiti naizmjenično više vrsta fungicida. Djelotvorni su fungicidi koji sadrže miklobutanil, azoksistrobin i slične djelatne tvari, a možete ih prepoznati po oznaci Px ili Ec na ambalaži.
Plamenjača
Plamenjača (Pseudoperonospora cubensis) je bolest koja može zahvatiti kiwano u bilo kojem razvojnom stadiju. Možete ju prepoznati po tome što listovi dobivaju zeleno-žućkaste pjege, odnosno izgleda kao da je list oštećen od strane plamena, a na donjem se dijelu lista javljaju bijele prevlake u kojima se nalaze spore.
Ova bolest se također liječi fungicidima, a u njezinu suzbijanju mogu pomoći i pripravci koje je moguće napraviti kod kuće. Pa tako listove, i gornju i donju stranu, možete prskati pripravkom od mlijeka, sode bikarbone i vode u omjeru 10 l vode, 1 l svježeg mlijeka i 1 žlice sode bikarbone. Mlijeko, odnosno kalcij povećava otpornost biljke, a soda bikarbona djeluje kao prirodni fungicid. Korisno je napraviti i takozvanu juhu od koprive i preslice jer kopriva pozitivno utječe na otpornost biljke, a preslica je također prirodni fungicid.
Virus mozaika krastavca
Virus mozaika krastavca je virusna bolest koju na biljke prenose kukci vektori. Simptomi koji se javljaju su svijetle mrlje i tamnosmeđe malene pjege na listovima. U kasnijim fazama, list se uvine te zatim i uvene.
S obzirom na to da je ova bolest virusna, ne može se učinkovito tretirati pesticidima. Najvažnije je pri pojavi prvih simptoma odmah otkloniti zaražene biljke i tako zaustaviti prenošenje bolesti na druge sadnice.
Štetnici
Osim što je poprilično otporan na bolesti, kiwano ne napada niti velik broj štetnika. Ipak, pri uzgoju na otvorenom može doći do napada od strane lisnih ušiju, lisnih minera i koprivinih grinja (Tetranychus urticae). Kad se kiwano uzgaja u stakleniku, mogu se pojaviti štetnici poput štitastog moljca (Trialeurodes vaporariorum).
Lisne uši
Lisne uši su maleni kukci koji su veliki tek nekoliko milimetara, a vole se skupljati na bujnim i vlažim biljkama. One biljci štete tako što sišu sokove iz nje i na taj ju način iscrpljuju, a također su i prijenosnici brojnim virusnih bolesti biljaka.
Suzbijati se mogu korištenjem sistemičnih insekticida, primjerice alfacipermetrina. Kod kuće možete napraviti pripravke od pepela, alkohola, sapunice, koprive i slično.
Lisni mineri
Lisni mineri su ličinke kornjaša, gusjenice leptira i slične ličinke koje rade hodnike odnosno "mine" na parenhimu listova, a to uzrokuje uvenuće lista.
Suzbijati se mogu insekticidima, a jedan od najpoznatijih je NeemAzal TS koji prekida životni ciklus velikog broja različitih vrsta lisnih minera.
Koprivine grinje
Koprivina grinja (Tetranychus urticae) ili obični crveni pauk je izrazito mali pauk čija je odrasla jedinka veličine do 0,6 mm, a mogu biti crvenkaste ili narančaste boje. Oni se hrane listom i list izgleda kao da je prošaran mramornim uzorkom, a kasnije se osuši.
Mogu se suzbiti fungicidima čija je djelatna tvar sumpor, a neki od učinkovitih pripravaka u Hrvatskoj su Phytopack, Spidex i slično. Također, može ih se suzbiti i upotrebom njihovog prirodnog neprijatelja, primjerice naseljavanjem grinje Amblyseius cucumeris.
Štitasti moljac
Štitasti moljac (Trialeurodes vaporariorum) ili bijela mušica je štetnik kojem izrazito pogoduju povišena vlaga i temperatura zraka pa se često pojavljuje u staklenicima. To je maleni bijeli kukac, velik nekoliko milimetara, koji može letjeti. On siše sokove iz lišća što uzrokuje njihovo uvenuće.
Štitasti moljac se može suzbijati biološkim putem uz pomoć parazitske osice Encarsia farmosa koja liježe svoja jajašca u ličinke štitastog moljca, ali zbog dlakavog lišća kiwana ovo nije najbolja opcija suzbijanja. Stoga je za zaštitu kiwana od ovog nametnika najbolje koristiti insekticide pout različitih piretroida, neonikotinoida ili pak organo-fosfata.
Upotreba kiwana
Kiwano se zbog svog organskog sastava može široko upotrebljavati i u prehrani i u medicini. Naime, on obiluje vitaminom C, željezom i kalijem. U manjim količinama sadrži i fosfor, kalcij, magnezij, razne antioksidanse i brojne druge korisne tvari, a njegove su koštice bogate masnim kiselinama.
Berba
Plod kiwana zreo je najčešće 30 - 35 dana nakon oprašivanja cvijeta, u Hrvatskoj je to najčešće u drugoj polovici kolovoza i prvoj polovici rujna.
Kora zrelog ploda je zlatnonarančaste boje, a unutrašnjost ploda je mekana. Berba se može izvršiti i prije zrele faze, odmah na početku dok su plodovi još maleni i imaju meku zelenu koru, ali u tom se slučaju jedu s korom kao, primjerice, krastavci.
Ako ih želite jesti zrele, ali iz određenih razloga ste primorani berbu obaviti dok plodovi još nisu potpuno dozreli, plodove možete nakon berbe tretirati etilenom koji pospješuje dozrijevanje.
Skladištenje
Najvažnije je kod skladištenja pripaziti na to da se plodovi međusobno ne dodiruju jer na kori imaju oštre bodlje koje mogu oštetiti koru drugog ploda i uzrokovati obolijevanje tog ploda. Ako ne možete plodove skladištiti tako da nisu u doticaju, možete otupiti njihove bodlje, primjerice uz pomoć brusnog papira.
Plodovi se mogu skladištiti i nekoliko mjeseci, a preporučuje ih se skladištiti na temperaturi 10 - 15°C. U idealnim uvjetima, plodovi se mogu skladištiti čak do 6 mjeseci. Osim o previsokim temperaturama, treba voditi računa i da temperatura ne padne ispod 5°C jer na temperaturi već od 4°C može doći do smrzavanja ploda.
Kulinarstvo
Kiwano jednostavno možete jesti svježeg kao bilo koje drugo voće, a najlakši način je taj da ga prerežete na pola i žlicom izdubite njegovu mekanu unutrašnjost, možete slobodno jesti i koštice koje su također izrazito zdrave.
Kiwano je i česti sastojak raznovrsnih voćnih salata i koktela jer ima izrazito blagi okus koji odgovara gotovo svakome.
Osim plodova, jestivi su i njegovi listovi koje možete pripremati na isti način kao i listove špinata pa od njih napraviti ukusan umak ili pak zdravu i niskokaloričnu krem juhu.
Medicina
Brojne su blagodati ploda kiwana za ljudsko zdravlje. Naime, on sadrži brojne antioksidanse koji pomažu u borbi protiv slobodnih radikala u tijelu što jača naš imunološki sustav. Primjerice, vitamin E kojim kiwano obiluje je učinkoviti antioksidans koji štiti organizam.
S obzirom na to da sadrži veliku količinu kalija, dobar je za ublažavanje simptoma kardiovaskularnih i gastrointestinalnih bolesti. Oleinska kiselina koju sadrže njegove koštice pomaže u snižavanju krvnog tlaka kod osoba koje pate od povišenog krvnog tlaka.
Sadrži i vitamin A koji je važan za njegu kože pa ne čudi činjenica da se pripravci od kiwana koriste u kozmetičke svrhe, primjerice za piling lica. Također, u nekim se zemljama njegova pulpa stavlja na rane jer se vjeruje da ubrzava proces zacjeljivanja.
Zanimljivosti
Kiwano je biljka koja izvorno raste u središnjem i južnom dijelu afričkog kontinenta uz pustinju Kalahari. Ona je divlja biljka koja je u prošlosti bila vrijedan izvor tekućine ljudima koji su putovali ili živjeli u pustinji Kalahari.
Tek 1930-ih godina postala je poznata ostatku svijeta, a vjeruje se kako je prva zemlja izvan afričkog kontinenta koja je uzgajala kiwano bio upravo Novi Zeland koji je i danas jedan od vodećih izvoznika kiwana.
Ova zanimljiva biljka se danas uzgaja u zemljama Južne Amerike, u SAD-u, Australiji i Novom Zelandu, u brojnim afričkim zemljama, a sve je popularnija i diljem Europe.
U plodu kiwana nije pronađena niti jedna štetna tvar, a njegov se okus ne može precizno odrediti. Naime, neki vjeruju kako je okus kiwana zapravo mješavina okusa tikvice, krastavca, dinje, limuna i banane.
Plod kiwana načinjen je od 89% vode te je pogodan za dijetnu prehranu jer 100 g kiwana sadrži samo 44 kcal.
Na europskom tržištu, da bi plod kiwana bio klasificiran kao prvoklasni proizvod, mora biti duži od 100 mm i treba težiti od 240 - 260 grama.
Foto: Frank Vincentz / CC
Odgovori