Da bi vinograd ostvarivao dobre i dugogodišnje prinose, vinovu lozu potrebno je pravilno održavati.
Održavanje i njega mladog vinograda
Mlado postavljeni vinograd potrebno je redovito održavati i njegovati kako bi izrastao u kvalitetnu vinovu lozu. Sustav njega sastoji se od određenih agrotehničkih radova koji uključuju:
- uklanjanje viška mladica
- povezivanje mladica
- obrade tla
- uklanjanje površinskog korijenja
- vršikanje novoizraslih mladica
- uklanjanje zaperaka
- zaštita protiv štetnika i zaštita od bolesti
Uklanjanje viška mladica
Mlado trsje prepuno je mladica, a većinu njih potrebno je pravovremeno ukloniti jer su sve one konkurenti koji koriste hranjive tvari. Stoga, uklonite sve osim dvije koje su najbolje, a koje će tako oslobođene dobro rasti tijekom vegetacije.
Razlog zašto se ostavljaju po dvije mladice je taj što se u tom slučaju stvara više asimilata i manji je rizik od stradavanja mladice od tuče.
Povezivanje mladica
Tek proklijale mladice potrebno je vezati za armaturu jer su krhke pa tako i sklone lomljenju od jakih vjetrova. Povežite ih špagom ili plastičnom vezicom za žicu ili kolac.
Mladice je prvi puta potrebno povezati kada narastu u duljinu od 25 do 30 cm. Nemojte ih vezati prije toga jer bi mogle puknuti i slomiti se.
U vrijeme vegetacije potrebno ih je još dva ili tri puta vezati. Svaki puta kada mladica naraste za dodatnih 25 do 30 cm.
Obrada tla
Obradom tla se uz upotrebu traktora ili motike tlo usitnjava i rahli te se uz to uklanjaju nastali korovi. Obradom tla u zemlju unosimo kisik koji je važan za rast korijena.
Sprječavanjem kapilarnosti i uklanjanjem korova, smanjuje se mogućnost isparavanja vode čime se čuva potrebna vlaga u tlu. Osim navedenog, dolazi i do bolje mineralizacije humusa, a time je biljci dostupno više hraniva. Razvojem mikroorganizama dolazi do porasta biogenosti i plodnosti tla. Korijen se bolje i brže razvija, pritom koristeći manje snage, a glavni cilj je bolji rast mladica i rodnost trsa.
U slučaju izbijanja korova, tlo treba okopati kako bismo uklonili biljke koje su konkurencija trsu i koje mu oduzimaju potrebnu vodu, hraniva i kisik te svjetlost. Uz, procesom rahljenja u tlo unosimo potrebni kisik.
U prvoj godini uzgoja potrebno je tlo okopati dva do tri puta. U sušnoj godini, potreba za okopavanjem se smanjuje. Vjerojatno će biti dovoljna dva kopanja. No, u kišovitoj godini, bit će potrebno i do četiri okopavanja.
Kopanje se vrši motikom koja mora biti dovoljno naoštrena. Pritom treba paziti da ne zahvatimo i trs.
Dubina na kojoj ćemo kopati ovisi o tipu tla na kojem smo posadili trs. Teža tla se kopaju na većoj dubini, dok se lakša tla okopavaju pliće. U prosjeku, bit će dovoljno tlo okopati na dubinu od 5 cm.
Uklanjanje površinskog korijenja
Nakon što obavimo sadnju, postupno se počinje razvijati korijenov sustav. No, u nekim se slučajevima uz glavi korijen počinje razvijati i površinsko korijenje. Razlog tomu je taj što se kod površine tla korijen bolje razvija.
Površinsko korijenje ili brandusi moraju se ukloniti jer svojim rastom usporavaju rast glavnog korijena. Ponekad mogu preuzeti čak i funkciju glavnog korijena što može uzrokovati i propadanje cijelog loznog cijepa.
Vršikanje novoizraslih mladica
Kada mladice narastu do visine od 1,2 metra, potrebno je prikratiti vrhove. Postupak kojim se prikraćuju vrhovi mladice zove se vršikanje. Njime se stavlja pod kontrolu rast novih mladica, a nakon reza započinje ubrzano odrvenjivanje. Vršikanje dovodi i do boljeg dozrijevanja grožđa.
Uklanjanje zaperaka
Kada u vrijeme vegetacije mladica izraste te iste godine, ona se naziva zaperak. Zaperci niču iz pazušca kod peteljke lista. Uz pomoć zaperka, biljka pokušava stvoriti što više šećera (asimilata) te uz pomoć njih ući u stanje mirovanja.
S obzirom na to da u zimskim mjesecima može doći do relativno niskih temperatura zraka, količina šećera dobra je garancija za prezimljavanje mladice koja je već odrvenjela. Ona se sada zove rozgva.
Iz svega navedenog, na zaperku se ostavljaju po dva bazalna (početna) lista, a ostali se uklanjaju rezom.
Razlozi zbog kojih se na listovima ostavljaju po dva glavna lista su sljedeći:
- smanjuje se zimsko smrzavanje pupa (što nije moguće ako se zaperak zakida odmah iznad pupa)
- zbog veće lisne površine, biljka može stvoriti veće količine šećera
U slučaju neprikraćivanja zaperaka, može doći do stvaranja većih količina listova što može dovesti do većeg rizika za obolijevanje te pojačane zaštite od bolesti i štetnika.
Osim toga, kod neprikraćenih zaperaka u kasnim jesenskim mjesecima u biljci se odvija proces retrovegetacije. To znači da trs skuplja vodu, umjesto da je se oslobađa. Ako se spomenuto dogodi, u zimu će ući s povećanim rizikom pod pozebe.
Zaštita od bolesti i štetnika u mladom vinogradu
U prvoj godini sadnje, zaštita od bolesti i štetnika uglavnom se odnosi na zaštitu od pepelnice i vinove loze. Rijetko se u prvoj godini odvija zaštita protiv štetnika. Ona se obavlja iznimno u slučajevima ako je vinova loza u blizini šume pa je napad štetnika pojačan.
Rezidba vinove loze
Jednom godišnje obvezno se mora odraditi rezidba rodnog vinograda. Rezidba je najvažnija mjera u proizvodnji grožđa, a rezidbom se:
- oblikuje uzgojni oblik sorte
- održava vinograd
- utječe na kvalitetu grožđa
- utječe na prinos
- regulira rodni i vegetativni potencijal
- utječe na samo zdravstveno stanje vinograda
Kod rezidbe vinove loze važno je biti upoznat s dvije vrste rezidbe u rodu koje treba redovito provoditi tijekom godine:
- rez u zrelo - izvodni se za vrijeme mirovanja
- rez u zeleno - izvodi se na zelenom dijelu trsa za vrijeme vegetacije
Rezidba vinove loze u zrelo
Vinovu lozu je potrebno orezati u zrelo tijekom faze mirovanja, a to znači prikratiti joj jednogodišnje mladice (rozgve) na dužinu koja mora biti određena s obzirom na broj rodnih pupova.
Zimski pupovi na jednogodišnjem drvetu koji ostaju na vinovoj lozi nakon rezidbe zovu se - opterećenje. Opterećenje označava broj pupova koji će ostati nakon rezidbe, a ovisi o samom sustavu uzgoja. No, na to koliko pupova treba ostaviti na jednom trsu, utjecat će je i sama sorta, plodnost tla i klimatski uvjeti iz prethodne godine. Uz manji broj opterećenja i porast mladica je veći.
Nisu svi pupovi isto rodni. Naime, po dužini rozgve razlikujemo bazalne pupove koji su manje rodni, zatim, na sredini rozgve se rodnost povećava i na samom vrhu se opet smanjuje. Ovdje je važno znati i osobinu svake sorte.
Zimski pupovi su važni jer će se iz njih razviti nove mlade u vegetaciji koja slijedi. One nose rod koji bi mogao izostati jedino ako dođe do oštećenja pupa. Tada će do razvitka mladica doći iz suočica koji će znatno manje roditi. Ispod kore se nalaze još i "spavajući pupovi". Iz njih se razvijaju uglavnom mladice koje nisu rodne, a služe za pomlađivanje vinove loze ili za ispravke uzgojnog oblika.
Kako obaviti kvalitetnu rezidbu
Pravilo je da se bujniji trsovi više opterećuju od slabije bujnih. Slabo bujni trs ima manji broj pupova od uobičajenih trsova. Ako bi ostavili isti broj pupova ne gledajući bujnost i samu kondiciju trsa, bujni trs bi imao velik broj mladica, spavajući pupovi bi počeli pojačano tjerati. Sve to rezultiralo bi time da bi vinova loza bila osjetljiva na pojavu bolesti i štetnika te bi se više osipala u cvatnji. S druge strane, ako bi ostavili velik broj pupova na slabije bujnijem trsu, to bi moglo iscrpiti trs što bi u konačnici dovelo do nerazvijenih mladica, odnosno nedovoljno potjeranih pupova.
Ako uzgajate vinovu lozu na plodnim tlima, tada možete očekivati i veće prinose pa su i opterećenja na svakog trsu veća. Rezidba se obavlja duže. Nasuprot tome, na siromašnim tlima, do trsa slabije dolazi potrebna hrana pa to zahtijeva i oštriji rez, odnosno slabije opterećenje.
Na to koliki će biti broj pupova te dužina rodnog drveta, može utjecati i sorta vinove loze. Odnosno, rodnost može biti genetski uvjetovana. One sorte čiji bazalni pupovi imaju slabiju rodnost, zahtijevat će rezidbu na lucnjeve (dugo rodno drvo). S druge strane, kod onih sorti koje dobro rode obavlja se rezidba na kraće rodno drvo.
Da biste obavili uspješnu rezidbu važno je razlikovati i poznavati vrste drva na pojedinom trsu. Rez prilagodite sorti vinove loze, tlu, uzgojnom obliku, ali i očekivanoj proizvodnji (kakvoći grožđa i prinosu).
Vrste drveta za rezidbu su:
- jednogodišnje drvo
- dvogodišnje drvo (lucnjevi i reznici)
- višegodišnje drvo (ogranci i krakovi, stablo)
Na dvogodišnjem drvu raste jednogodišnje drvo koje je rodno. Dvogodišnje drvo nastavak je ili trogodišnjeg ili višegodišnjeg drveta. Zaključak je da se jednogodišnje drvo razvilo iz dvogodišnjeg.
Što je sve potrebno za pravilnu rezidbu
Da bite obavili dobru rezidbu vinove loze, za početak će vam trebati i primjeren pribor. On uključuje vinogradarske škare koje se sastoje od ručica, kuke oblika polumjeseca, opruge i oštrice. Škarama ćete rezati jednogodišnja i dvogodišnja stabalca. Osim škara, potrebna vam je i pila za rezanje višegodišnjem drveta.
Rezidba jednogodišnjeg drveta
Kod rezidbe razlikujemo sljedeće:
- Prigojni reznik - jedan pup
- Prigojni reznik - dva pupa
- Rodni reznik - od 3 do 5 pupova
- Kratki lucanj - od 6 do 8 pupova
- Dugi lucanj - sadrži više od 8 pupova
Rez se obvezno izvodi ukoso i na suprotnu stranu od strane gdje se nalazi pup, a razlog toga su sokovi ne bi navlažili pup koji bubri.
Kod rezidbe kontinentalnih sorti rezidba se izvodi mješovitim rezom. Njime se ostavlja rodno drvo, odnosno lucanj i prigojni reznik. Uklanja se stari lucanj, a s prošlogodišnjeg reznika se gornja mladica reže na dugo rodno drvo, odnosno lucanj. Donju mladicu vežemo za prigojni reznik (na dva pupa).
Kod rezidbe valja zadovoljiti pravilo da reznik uvijek bude položen ispod rodnog drveta. Ako na rezniku od prošle godine nedostaju mladice, odnosno razvijena je jedna, tada se rezidba vrši tako da se spomenuta mladica uklanja na prigojni reznik po principu da se na starom lucnju ostavlja lucanj iz prve rozgve koja je dobro razvijena.
Ako na rezniku nije razvijena ni jedna mladica ili niti jedna od razvijenih nije prikladna za rezidbu zato što je bolesna, oštećena ili slabije bujnosti, potrebno je odraditi modifikaciju. No, pritom se valja pridržavati temeljnog pravila za rezidbu vinove loze. Naime, budući da su rodni pupovi na jednogodišnjoj mladici koja je smještena na onoj dvogodišnjoj, rodno drvo, odnosno rodni reznik ili lucanj se moraju držati ovog pravila. Prigojni reznik iz mladice koja je razvijena iz višegodišnjeg drveta, može ostati.
Rezidba u zeleno
Kod proizvodnje vinskih sorti vinovih loza najvažnije je provesti mjere zelenog reza u vrijeme vegetacije, a one uključuju:
- plijevljenje
- zalamanje zaperaka
- vršikanje
- pinciranje
- prorjeđivanje listova (defolijacija)
Postoje još neke mjere koje se preporučuju isključivo kod uzgoja stolnog grožđa, a to su:
- prstenovanje
- cizeliranje (prorjeđivanje dijela grozda ili bobica)
Plijevljenje
Plijevljenje se obavlja kako bi se odstranile mladice koje nisu rodile, odnosno one koje neće poslužiti za oblikovanje rodnog ili prigojnog drveta. Uključuje uklanjanje onih mladica koje su proizašle iz suočica na prigojnom ili na rodnom drvetu ili iz starog drveta.
Plijevljenje nam omogućuje da se poboljšaju uvjeti uzgoja, nahranjenost rodnih mladica, ali i na zdravstveno poboljšanje trsa kao što je njegovo prozračivanje.
Najbolje ga je provesti što prije, a ponekad se izvodi čak u dva navrata:
- na početku vegetacije - kada su mladice visoke 15 cm
- deset dana prije cvatnje - u isto vrijeme kada se provodi pinciranje
Ako ćete pomlađivati trs ili obnoviti uzgojni oblik, nemojte otkloniti sve mladice plijevljenjem.
Zalamanje zaperaka
Obično se obavlja u isto vrijeme kada se provode mjere pinciranje ili plijevljenja, a odnosi se na uklanjanje mladica koje su se razvile iz ljetnog pupa. Također, može se odnositi na njihovo kraćenje na jedna pup.
Riječ je o mjeri koja se pokazala boljom, a preporučuje se da se obavezno provodi kod svih starijih zaperaka jer postoji mogućnost da je zimski pup oštećen ili da istjera u toj istoj godini.
Zaperci se uklanjanju u samoj zoni cvatova, na donjoj koljenci mladice. Ovom rezidbom poboljšat će se cvatnja i oplodnja.
Kasnije se više ne provodi uklanjanje zaperaka, a oni koji su se ranije razvili mogu donijeti i to naknadnog roda za kojeg postoji mogućnost da će dozreti u povoljnim uvjetima (martinjsko grožđe).
Vršikanje
Riječ je o procesu kojim se pred sam kraj rasta (tijekom kolovoza) uklanjaju svi vrhovi mladica. Ovaj proces potrebno je odraditi prije samog početka dozrijevanja grožđa. Njime prekidamo rast mladica koji bi se usmjerio na dužinu, a hranjive tvari se usmjeravaju prema samom grožđu. Navedeno će utjecati i na bolje dozrijevanje drva i na zdravlje vinove loze s obzirom na to da spomenuti vrhovi obično budu napadnuti pepelnicom ili plamenjačom nakon što je završeno ranije prskanje.
Duge mladice, između ostalog, ometaju i berbu. Preporučuje se da se ostavi nešto više od 15 razvijenih listova po jednoj mladici.
Pinciranje
Pinciranjem se skraćuju vrhovi rodnih mladica prije same cvatnje. Time se prekida njihov rast koji bi mogao otići previše bujno, a u isto vrijeme se omogućuju bolji uvjeti za proces cvatnje i oplodnje. Ova faza rezidbe izričito je važna kod onih sorata koje sklone osipanju. Naime, prekidom rasta mladice u njezinu dužinu, hranjive se tvari usmjeruju preka cvatu biljke. Tako su bor i fosfor (biogeni elementi i asimilati) na većem raspolaganju cvatovima u vrijeme oplodnje i cvatnje.
Ovom mjerom mogu se poboljšati prinosi što je isključivo vidljivo kod onih osjetljivijih sorata ili u uvjetima loših vremenskih uvjeta.
Pinciranje je važno provoditi 10 do 20 dana prije početka cvatnje, a sam proces ovisi o ostavljenim listovima iznad posljednjeg grozda. Ono može biti:
- oštro - jedan do dva lista
- umjereno - tri do četiri lista
- blago - pet listova ili više
Pinciranjem se povećava prinos za 10 do 30 posto, a ono što je najvažnije, ne utječe na kakvoću samo vina kasnijim procesom prerade.
Ako bi se proces pinciranje provodio kasnije, ne bi imao tako dobar učinak. Kasnije mjere pinciranja opravdane su jedino kod uzgoja ranih stolnih sorata.
Prorjeđivanje listova (defolijacija)
Spomenuta mjera provodi se najčešće kod stolnih sorata kojima je potrebna bolja i ujednačenija boja bobica i vizualno ljepši izgled grozdova.
Listovi se uklanjaju u zoni grozdova, točnije uklanjaju se tri do četiri donja lista na mladici koja rodi. Ovu mjeru potrebno je provesti pred sam početak dozrijevanja (u šari ili prije fenofaze u šare).
Za početak potrebno je ukloniti listove koji se nalaze na sjevernoj strani i iz unutrašnjeg dijela trsa. Listove smještene na južnoj strani, ostavite. Oni će štititi plodove grožđa od jakih sunčevih zraka.
Brojne su prednosti ovog postupka, a neke od njih su:
- grozdovi su više izloženi suncu što omogućuje bolje dozrijevanje
- manje su mogućnosti za gljivična oboljenja
- lakše obavljanje berbe
Provedena istraživanja dokazala su da provođenjem ove mjere dolazi do boljeg nakupljanja šećera u grozdovima i rjeđeg napada Botrytisa (sive plijesni).
Prstenovanje
Ovim procesom uklanja se dio kore koji se nalazi na osnovnom djelu rodne mladice, a obavlja se posebnim škarama. Glavni cilj ovog procesa je smanjivanje mogućnosti transporta asimilata prema korijenju što dovodi do boljeg protoka hraniva prema grozdovima, a što u konačnici utječe na bolju kakvoću i prinos.
Često se obavlja kod stolnih sorata u fazi samog razvoja bobice jer se njihov obujam može povećati i za 20 posto. Također, vrijeme dozrijevanja se može ubrzati za 10 do 15 dana.
Ipak, i kod ovog procesa valja biti oprezan. Ne preporučuje se svake godine niti se preporučuje više od 1 do 3 prstena po jednom trsu jer bi inače moglo doći do iscrpljivanja trsa.
Prorjeđivanje grozda
Obavlja se netom prije cvatnje ili dok su bobice u porastu. Cilj ove mjere je rasterećenje trsa ako bi preobilno rodio. Time se povećava krupnoća bobica i grozdova, a i dozrijevanje je punije.
Postupak ide tako da se prvo uklone svi slabo razvijeni i sitniji grozdovi, a nakon toga po potrebi i oni dobro razvijeni. Takvi grozdovi nikada se ne trgaju već se na području gornjeg dijela peteljke uklone profesionalnim voćarskim škarama.
Zaštita vinograda
Vinograd najviše može nastradati od mraza i tuče. S obzirom na navedeno, vinograda možemo zaštititi na sljedeće načine.
Zaštita vinograda od mraza
Zaštita vinograda od mraza dijeli se na:
- pasivnu zaštitu protiv mraza
- direktne mjere zaštite protiv mraza
Pasivna borba protiv mraza
Da biste dugoročno zaštitili vinograd od mraza, potrebno je u prvom redu odabrati dobar položaj za podizanje vinograda. Uvijek moramo težiti tome da odaberemo vinograd čiji položaj bi mogao zadovoljiti gotovo potpuno bezmrazno razdoblje.
Bezmrazno razdoblje ustvari je vegetacijsko razdoblje, odnosno broj dana između posljednje mraza u proljetnim mjesecima i prvog koji se pojavi u jesen. Spomenuto može biti samo okvirna orijentacija o tome koliko je neki položaj pogodan za sadnju jer su varijacije o pojavi mraza velike. Također, važno je znati da u većini područja ne postoje točni podaci oko spomenute izmjere, već isključivo iskustva ljudi koja su jednako tako važna kod procjene.
Jedna od bitnih mjera je i izbor kultivara o kojem će ovisiti pojava mraza. Odaberite onaj kojemu se vrijeme vegetacije kada mu je osjetljivost na mraz pojačana, može dobro uklopiti u one razdoblje koje je određeno kao bezmrazno, a na kojemu se nalazi nasad. Sami izbor kultivara određuje se uz Pravilnik o vinu i regionalizaciji.
Direktne mjere zaštite protiv mraza
Direktne mjere mogu se primijeniti isključivo ako su pravilno primijenjene one pasivne (izbor položaja i kultivara). Razlog tomu je taj što niti jedna mjera ne može uspjeti ako je mraz suviše jak i dugo traje.
Postoje zahvati kojima se može kontrolirati temperatura i spriječiti mraz, a to su:
- sustav umjetnog kišenja - riječ je mjeri koja je najdjelotvornija. Temperatura se povisuje kod izmjene topline između okolnog zraka i vode za prskanje. Prskanjem vode dolazi do stvaranja ledenog omotača oko pupova, dok njihova unutarnja temperatura bude oko 0 Celzijevih stupnjeva pa se oni tada ne smrzavaju. S procesom prskanja započnite na temperaturi od minus 0,5 Celzijevih stupnjeva i prestanite na 3 Celzijeva stupnja.
- sustav velikih ventilatora - pokretanjem zraka dolazi do premještanja toplijeg zraka koji se kreće s gornjim slojeva prema dolje, u područje oko nasada. Spomenuti zahvat radi se zato što gornji slojevi zraka mogu biti puno topliji od onih koji se nalaze uz sam nasad. Ventilatori mogu topliji zrak usmjeriti prema zemlji i tako u području nasada povisiti temperaturu od 1 do 3 Celzijeva stupnja.
- zagrijavanjem zraka grijačima - u nasadu se zagrijava zrak naftnim plamenicima koje može biti otežano zbog jačeg vjetra.
Antimrazna zaštita moguća je i s mrežom za zaštitu od tuče. Na spomenutoj mreži mraz se skuplja te tako štiti nasade vinove loze.
Da bi trs stvorio svoju prirodnu otpornost na mraz, možemo djelovati i pravilnom rezidbom. Onaj trs čija je rezidba obavljena kasnije, otporniji je na pojavu mraza.
Opasnost od mraza može se smanjiti i odgađanjem vegetacije što se postiže prskanjem vinove loze. Prskanje se provodi 25 postotnom otopinom zelene galice i 7 postotnog parafinskog ulja nekoliko dana prije početka pupanja.
Ovom mjerom kretanje vegetacije se usporava za 10 do 20 dana.
Zaštita vinograda od tuče
Pojava leda javlja se u toplijem dijelu godine kada dolazi do dizanja vlažnog i toplog zraka u gornje dijelove atmosfere gdje na području temperature ispod nule dolazi do kondenzacije vode.
Dva su glavna načina borbe protiv tuče:
- postavljanjem mreža - zaštita se vrši mrežama koje se smatraju najsigurnijim načinom borbe protiv tuče. Budući da su načinjene od propusnih umjetnih vlakana, kroz njih mogu prodrijeti sunčeve zrake. Lagane su i lako se postavljaju na svoju armaturu čime čine svojevrsni krov iznad vinove loze. Ako se želite ozbiljno baviti proizvodnjom grožđa, ovu mjeru ne biste smjeli preskočiti.
- sprječavanje uvjeta koji dovode do tuče - provodi se zasijavanjem oblaka tuče jezgrama kondenzacije kako bi se spriječilo stvaranje velikih ledenih kugla. Što više jezgara postoji, bit će više manjih zrnaca leda koja će se otopiti prije nego što padnu na tlo i učine štetu na nasadima.
Razmnožavanje vinove loze
Vinova loza se razmnožava vegetativno i to:
- kalemljenjem (cijepljenjem)
- reznicama
- položenicama
- potapanjem čokota
Razmnožavanje kalemljenjem je najčešće, a preostali načini prakticiraju se u starijim nasadima vinove loze (nakon četvrte godine starosti). Tada je potrebno izvršiti popunjavanjem vinograda.
Kalemljenje
Kalemljenje se može vršiti na stalnom mjestu i to u procjep ili poluprocjep (procjep sa strane). Ova vrsta razmnožavanja obavlja se ako je podloga veća od mladice.
Razmnožavanje reznicama
Reznice se sade u zemlju gdje dolazi do zakorjenjivanja. U nadzemnom dijelu dolazi do razvoja lastara koji nosi naziv proporak ili korjenjak.
Razmnožavanje položenicama
Kod ovog razmnožavanja izbor položenice biramo sa susjednog čokota čija je debljina i dužina optimalna. Polaže se središnji dio u zemlju, a na vrhu se obavlja kraćenje.
Razmnožavanje potapanjem čokota
Ovaj način razmnožavanja obavlja se tako da se cijeli čokot potopi, a ostavljaju se samo dva lastara koji vire iz zemlje i koji moraju biti pričvršćeni uz kolac.
Više informacija
Foto: JillWellington / Pixabay
Odgovori