Da biste uspješno zaštitili svoju vinovu lozu pa tako i vinograd od napada bolesti i štetnika, potrebno je dobro poznavati simptome koji se pojavljuju i razvijaju nakon samog napada.
Bolesti vinove loze
Za sprječavanje bolesti na trsu, potrebno je poznavati biologiju same bolesti, uvjete pod kojima se pojavljuje i razvija te u konačnici i kako ih spriječiti te kako zaštititi biljku kemijskim sredstvima ako dođe do pojave bolesti.
Plamenjača vinove loze
Plamenjača vinove loze kod nas je poznatija pod imenom peronospora, a u Europu je stigla iz SAD-a kroz američku vrstu Vitis koja se potkraj 19. stoljeća uvozila kao podloga za razvoj vrsta otpornih na filoskeru.
Plamenjača može napasti mladice, cvijet, listove, bobice i grozd, a uzrokuje je gljivica pod imenom Plasmopara viticola.
U prošlosti su od ove bolesti nastradali brojni vinogradi, no danas, uz primjenu korisnih fungicida, napadi i štete su postali puno manji.
Štete od plamenjače nisu isključivo i jedino direktne na bobicama. Kod jakih zaraza, dolazi do oštećenja listova, a zbog manjka asimilacijske površine u bobicama dolazi do manjeg nakupljanja šećera.
Najčešće su napadnuti bobice i listove, a nešto rjeđe cvijet, mladice i vitice. Bolest se prvo pojavljuje na donjim mladim listovima na kojima nastaju svijetlozelene i žute mrlje koje se s vremenom povećavaju do promjera do 1 do 3 cm. Nakon toga, javljaju se bijele prevlake, a zaražene zone ubrzo poprime crvenosmeđu boju. Na starijim listovima formiraju se žuta i crvena polja koja uz žile tvore mozaik u kombinaciji sa zelenim dijelovima listova.
Zaraženi dijelovi listova s vremenom počinje poprimati smeđu boju, tkivo počinje odumirati i sušiti se. Micelij gljivice ulazi u listove, a pjega se počinje sve više širiti. U konačnici, kada su zahvaćeni veći dijelovi listova, suše se i otpadaju.
Do opadanja listova ponekad dolazi već u srpnju, a zaraza je opasna jer se lako mogu zaraziti i ostali dijelovi biljke, posebice cvijet, odnosno cvjetna kapica koja poprimi smeđu boju i počne se sušiti. Ponekad se zaraza javlja i na peteljkovini cvata koja se pritom savija.
Zaraza se javlja i na bobicama koje mogu biti zaražene od još od samog zametanja. Na kraju se smežuraju i poprime ljubičastosmeđu boju. Najčešće se na svakom grozdu nalazi nekoliko zaraženih bobica, dok su ostale zdrave i dobro se razvijaju.
Mladice rijetko napada ova bolest, a najviše im je podložna kada su duge 10 do 15 cm. Kod zaraze, na njima se javlja bijela prevlaka. Napadnuti dijelovi odumiru, a ako bolest zahvati većinu mladice, ona se počinje sušiti.
Bolest se najčešće javlja kada je tlo vlažno, a temperatura u jednom danu ne prelazi 8 do 10 Celzijevih stupnjeva. Na listovima se kapljice vode zadržavaju četiri do šest sadi. Do sekundarne infekcije dolazi kada u dva do tri dana padne 10 do 11 mm kiše, a temperatura bude iznad 11 Celzijevih stupnjeva.
Preporučuje se odmah prije sadnje razmisliti o uzgoju otpornijih sorti. Gljivica se češće pojavljuje kada su nasadi podignuti na niskim terenima i na onima na kojima se voda duže zadržava. Posadite lizne cijepove u smjeru vjetrova koji će sušiti biljku i tako spriječiti zarazu.
Iako uz navedene mjere, postoje još neke koje mogu olakšati zaštitu vinove loze, ona je potpuno jedino uz primjenu odgovarajućih fungicida. U slučaju ne korištenja zaštite, vinova loza ne bi mogla trajati duže od nekoliko godina, a glavni neprijatelji bili bi joj plamenjača i pepelnica.
U današnje vrijeme, broj prskanja zaštitnim fungicidima je smanjen, a potrebno je otprilike četiri do šest prskanja
Pepelnica
Pepelnica ili latinski Uncinula necator prva je bolest koja je u Europu stigla, a da ima strano podrijetlo. Prvi je puta zabilježena u mjestu nedaleko od Londona 1845. godine, a ubrzo se proširila svim mediteranskim zemljama. Danas je česta u im mjestima gdje se vinova loza i uzgaja. Nanosi goleme štete grožđu, a prinos se može smanjiti od 80 do 90 posto.
Bolest može napasti listove, vitice, izboje, bobice i cvat, a uzrokuje je gljivica naziva Uncinula necator.
Bolest se može pojaviti na svim zelenim dijelovima biljke uključujući i bobice. Pepelnica može napasti listove u svim stadijima rasta, a pojavljuje se u obliku bijele prevlake koja dolazi od oidia i micelija. Napadnuti listovi zaostaju s razvojem, uvijaju se i kovrčaju. Kod nešto jačih zaraza, cijeli list se osuši. No, štete na listovima su neusporedivo male u odnosu na grozdove gdje gljivice uzrokuju jači napad.
Napadnute mogu biti i mladice na kojima se pojavljuju pepeljaste pa nakon toga plavkaste mrlje. Micelij s vremenom tamni, a tkivo odumire.
Napad na cvatu može se dogoditi još prije oplodnje, a češći je napad na cvjetove koji rastu jedan pored drugoga. Na njima se razvija gljiva, čiji sivi micelij dovodi do sušenja i opadanja cvjetova.
Najveće štete od pepelnice su one na bobicama, a napad se može dogoditi od zametanja plodova pa do formiranja boje. Kod jačih zaraza bobice mogu izgledati kao da su potpuno prekrivene pepelom. Ako se bolest na bobicama pojavi kasnije, štete nisu toliko velike. One su više estetske i smanjuju tržišnu vrijednost grožđa.
Bolest nastaje kada se oidije iz pupa počnu razmnožavati na temperaturi iznad 5 do 6 Celzijevih stupnjeva. Najviše se razmnožavaju na temperaturama od 25 do 28 Celzijevih stupnjeva. Kada temperature zraka pređu 30 Celzijevih stupnjeva, oidije se više ne razmnožavaju, a na 40 Celzijevih stupnjeva ugibaju. Micelij više nije aktivan na temperaturi od 45 Celzijevih stupnjeva.
Pepelnica se razmnožava već kod 30-postotne vlage zraka, iako se kod većih postotaka vlage razmnožava brže.
Bez redovite primjene fungicida, teško je ostvariti dobar prinos i uzgojiti grožđe. Preporučuje se naizmjenična upotreba fungicida s površinskim djelovanje (sumpor i dinokap), kombiniranih fungicida te sistemika (pirimidini i triazoli).
Crvena palež vinove loze
Crvena palež vinove loze ili latinski Pseudopezicula tracheiphila, bolest je koja potječe iz Europe, a koja se javlja na područjima na kojima nema dovoljno vode i na nešto laganijim tlima. U našim područjima javlja se obično u području Moslavačkih vinograda i na Plješivici, a najosjetljiviji je Portugizac.
Bolest napada listove, a uzrokuje ga gljivica imenom Pseudopezicula tracheiphila. Parazit ulazi micelijem u snopove listova i tako onemogućuje razvoj sokova. U tkivu ponestaje vode pa se listovi između žila suše i odumiru. Dolazi do razvoja pjega koje poprimaju izgled trokuta. Boja nastalih pjega se mijenja, od početne svijetložute do crvenosmeđe.
Simptomi bolesti obično se pojavljuju potkraj svibnja i u lipnju, a rijetko u kolovozu i rujnu.
Do infekcije dolazi kada je pri temperaturi zraka od 15 Celzijevih stupnjeva, list najmanje 48 sati vlažan, a kod temperature od 20 Celzijevih stupnjeva, 16 sati. Od nastanka infekcije do prvih simptoma može proći od tri do pet tjedana. Inkubacija duže traje jer do prvih simptoma dolazi tek kada micelij dođe do provodnih snopova.
Infektivni potencijal bolesti smanjuje se zaoravanjem listova. Preporučuju se dva prskanja kada biljka razvije tri, pet i sedam listova ako u tom razdoblju pada kiša. Od fungicidnih sredstava preporučuju se karbamati koji mogu pomoći i kod suzbijanja gljivice Phomopsis viticola.
Siva plijesan vinove loze
Siva plijesan vinove loze ili latinski Botrytis cinerea uzrokuje štete na listovima, mladicama, peteljkama i bobicama. Glavni uzročnik bolesti je gljivica pod imenom Botrytis cinerea.
Gljivica uzrokuje dvojake štete - smanjuje prinos za 3,5 posto, a ponekad i za značajno više te uzrokuje lošiju kvalitetu mošta i vina. Naime, gljivica troši veće količine šećera i kiselinu iz bobica čiji okus na kraju poprima okus jabučnog octa.
Bolest se na listovima očituje u obliku žutih pjega koje kasnije mogu postati smeđe. Na vlažnim mjestima iz pjege će se javiti sive prevlake. Gljivica može napasti i zelene izboje te peteljku grozda i prije nego dođe do cvatnje pri čemu može otpasti i čitav grozd.
Gljivica na bobicama uzrokuje dvije vrste simptoma. Dok su bobice još zelene napada ih i uzrokuje njihovo propadanje, a u drugom slučaju, koji je češći, do zaraze dolazi pred samu zriobu.
Zaraza se obično javlja potkraj lipnja i početkom srpnja kada bobice i peteljka poprimaju smeđu boju, a na njima se javlja i siva prevlaka. Napad dolazi iz bobica koje su smještene u unutrašnjem dijelu grozda i tako se širi na one susjedne. Najgori simptomi bolesti javljaju se pred samu zriobu.
Da bi došlo do zaraze, zelene bobice grožđa moraju biti oštećene, a do oštećenje dolazi obično pred samu zriobu kada kožica bobica postaje tanja zbog većeg udjela šećera. Spore gljivica klijaju na temperaturama od 20 do 23 Celzijevih stupnjeva, a potrebna je i dovoljna količina vlage u isto vrijeme.
Preporučuje se sadnja manje osjetljivih sorti te korištenje manje bujnih podloga. Vinova loza bi trebala biti usmjerena u pravcu puhanja vjetrova jer će se tako smanjiti količina vlage. Količinu vlage može smanjiti i uklanjanje zaperaka i listova koji će grozd više izložiti suncu.
Osim spomenutih mjera, potrebno je i prskanje odgovarajućim fungicidnim sredstvima. Preporučuju se četiri prskanja i to:
- nakon završetka cvatnje - fungicidi širokog spektra
- nakon zatvaranja grozdova - fungicidi širokog spektra
- kad sorte promjene boju ili bobice omekšaju (ovisi o sorti) - specifični botriticidi
- tri do četiri tjedna prije berbe (ovisi o karenci fungicida) - specifični botriticidi
Crna pjegavost rozgve
Crna pjegavost rozgve ili latinski Phomopsis viticola otkrivena je tek 1973. godine. Nakon što se smanjila upotreba fungicida na bazi sumpora i bakra, spomenuta bolest postala je sve veći problem.
Riječ je o bolesti koja postepeno iscrpljuje biljku, a urod se svake godine sve više smanjuje. Prema dostupnim podacima štete mogu biti i veće od 30 posto.
Bolest napada mladice, listove i rozge, a uzrokuje je gljivica Phomopsis viticola.
Simptomi bolesti očituju se na peteljkama gdje nastaju tamnosmeđe zone okružene svjetlijim rubom. Ponekad infekcija napadne i listove uslijed čega se na njima pojavi žuti prsten, a listovi se na kraju deformiraju.
Na mladicama krajem svibnja nastaju dugačke tamnoplave nekroze koja se pod utjecajem vjetra može lako slomiti. Kora počinje poprimati srebrnu boju, a pupovi kasne s otvaranjem. Micelij iz jednogodišnje rozgve može prijeći u starije drvo što utječe na truljenje vinove loze. Takve biljke sporo rastu, listovi se često suše, a s vremenom dolazi do odumiranja kraka.
Optimalni uvjeti za razvoj ove bolesti su temperatura zraka od 23 Celzijeva stupnja i 98 do 99 posto relativne vlažnosti zraka.
Ne pretjerujte s gnojidbom, posebice s dušikom, a kod rezidbe pokušajte odstraniti zaraženu rozgvu i uklonite je iz vinograda.
Ako u vinogradu postoji zaraza, obavite zimsko prskanje fungicidima na bazi bakra (prije početka vegetacije). Nakon toga obavite još tri prskanja - dva prskanja, jedno u stadiju B i C i jedno u D do E (Baggiolini).
Štetnici vinove loze
Da biste prepoznali štetnika koji je napao vaš trs, potrebno je prepoznati simptome koje štetnika ostavlja na generativnim i vegetativnim dijelovima biljke. Nakon toga, možete razmišljati o zaštiti kemijskim ili organskim sredstvima. Zaštitna sredstva možete aplicirati prije pojave štetnika kao znak prevencije ili nakon što primijetite da se neki od štetnika pojavio. Preporučuje se provedba redovite kontrole vinograda jer se jedino tako mogu pravovremeno spasiti nasadi.
Filoksera (trsova uš)
Filoksera ili latinski Viteus vitifoliae, poznatija još kao i trsova uš, u Europu, točnije u Francusku, donijeta je oko 1980. godine iz Amerike. Brzo se proširila diljem svih zemalja Europe te iza sebe ostavila na tisuće propalih vinograda.
Ubrzo su sve europske vrste cijepljene na američke podloge koje je su na spomenutu uš otporne. Danas se još samo ponegdje uz Dunav i na nekim otocima gdje prevladava pjeskovito tlo, mogu pronaći europske vrste vinove loze koje nisu cijepljenje na onu američku. Naime, na tim terenima se ne može razviti trsna uš.
Trsova uš napada:
- listove - američka loza
- korijen - europska loza
Riječ je sitnom štetniku koji je dugačak svega 0,7 do 1,4 mm, a rijetki oblici narastu do 2 mm. Napada tako da kroz rilo izlazi silet kojim probuši tkivo biljke i tako iz njega siše sokove.
Filoksera se razlikuje kod američke i europske loze. Na europskoj se uš razvija na korijenovom sustavu (partenogenetski), a ličinke mogu prezimiti. Postoje četiri do devet generacija u jednoj godini. Na američkoj lozi, uš napada listove tako da se tvore male nabrekline u kojima uši žive i izlaze iz njih kroz otvore.
Na europskoj lozi koja je cijepljena, suzbijanja ovog štetnika nije potrebno, a na američkim lozama, uš se suzbija tijekom mirovanja prskanjem insekticidima koja ubijaju jajašca.
Grozdov moljac
Grozdov moljac ili latinski Lobesia botrana; Clysia ambiguella uključuje žutog i pepeljastog moljca koji, iako se naziva moljcem, spada u skupinu savijača. Jedan je od najznačajnijih štetnika loze.
Pepeljasti moljac može se naći na prostorima cijele Hrvatske i svuda je raširen osim u sjeverozapadnim dijelovima Hrvatske gdje je rašireniji žuti moljac.
Napada plodove (bobice grožđa) i cvijet. Može narasti so 7 mm, dok mu je raspon krila od 11 do 15 mm, ovisno o vrsti. Jedan je pepeljasto siv, drugi žut, a svaki od njih ima kukuljicu iz koje izlazi gusjenica. Kod pepeljastog moljca gusjenica je zelena sa žutom ili smeđom glavom, dok je kod žutog moljca ružičasta kada je mlada, a kasnije je bijele boje.
Žuti grozdov moljac ima dvije generacije godišnje, dok pepeljasti ima čak tri.
Gusjenice iz prve generacije napadaju cvijet, one iz druge napadaju zelene bobice grožđa (toliko ga izgrizu da ponekad od njih ostane samo sjemenka). Gusjenice treće generacije napadaju zrelo grožđe, a osim što stradaju bobice, ova generacija moljca može uzrokovati zarazu sive plijesni, odnosno Botrytisa.
Iako spadaju u istu skupinu, dva spomenuta moljca se osim po izgledu, razlikuju i po napadu na vinovu lozu. Žutom grozdovom moljcu potrebna je visoka vlaga, ali ne i toplina, dok pepeljasti moljac zahtijeva nešto manje vlage, ali izrazito toplo vrijeme.
Pepeljasti moljac pojavljuje se periodično, javlja se naglo prve dvije godine, dok treće nestaje. A pojava žutog moljca je puno ujednačenija.
Zaštita protiv grozdovog moljca provodi se zaštitnim insekticidima za suzbijanje gusjenica. Glavni cilj je suzbiti već prvu generaciju kako bi se smanjila opasnost od napada tijekom druge generacije u vrijeme kada su grozdovi već formirani.
Lozine grinje šiškarice
Lozine grinje šiškarice se od ostalih paučnjaka razlikuju po tome što imaju dva para nogu. Sitne su, duguljaste, široke 0,03 mm i dugačke 0,6 mm. Tijelo im je bijele boje. Budući da su jako sitne, ponekad se mogu uočiti tek uz pomoć povećala.
Najpoznatije lozine grinje šiškarice su:
- akarinoza - latinski Calepitrimerus vitis
- erinoza - latinski Colomerus vitis
Akarinoza
Akarinoza napada listove i pupove. Štetnik ženke prezimi ispod kore na čokotu ili na pupu ispod ljuske te tako odloži jajašca. Nakon deset dana razvije se ličinka koja u sljedećih osam do deset dana seli na mlade listove. Aktiviraju se u proljetnim mjesecima za vrijeme hladnog vremena kada je rast loze sporiji. Ako u pupu ima puno grinja, tada štete ne ovise o vremenskim uvjetima. Ima tri do pet generacija godišnje, a u nekim slučajevima i više od toga.
Štetnik uzrokuje oštećenje na pupu i listovima. Pup smeđi i ugiba, a listovi ostaju oštećeni, šupljikavi i karakterističnog tamnog ruba koji je uzdignut. Ako listovi budu napadnuti tijekom ljeta, poprime tamnu boju zbog mnogobrojnih tamnih točkica, a tada se čini da im je boja ljubičasta.
Erinoza
Erinoza napada listove tako da ženka prezimi unutar rozgvine kore. Štetnika može imati i do sedam generacija u jednoj godini, a može uzrokovati tri vrste oštećenja.
Prvi simptomi pojavljuju se na listovima u obliku nabreknuća crvene ili ljubičaste, a kasnije zelene boje. Na naličju se nalaze vunaste prevlake bijele boje, ali ljubičastog ili crvenog sjaja. Na kraju one požute ili posmeđe. S vremenom, grinje prelaze i na mlade biljke.
Drugi tip oštećenja javlja se na pupovima, dok se kod trećeg tipa listovi uvijaju bez da se prethodno stvori vunasta prevlaka. Listovi s vremenom požute i posmeđe te se otpadaju.
Lozine grinje šiškarice mogu prezimiti u odraslom obliku pa ih je slijedom toga potrebno tretirati tijekom zime kada pup počne bubriti. Potrebno je kvalitetno prskanje uljanim oraganofosfornim sredstvima.
Tijekom vegetacije grinje izlaze iz pupova i prelaze na izboje gdje dalje napadaju listove. U tom slučaju koristite sredstva na bazi endosulfana i fenazakvin.
Cigaroš
Cigaroš ili latinski Byctiscus betulae štetnik je koji se najčešće pojavljuje u Dalmaciji i Istri. Napada listove i pupove.
Odrasli štetnici imaju tijelo različitih boja, od svijetlozelene i sjajne do plave i bakrene te metalne. Mogu narasti od 6 do 9 mm. Ličinka ovog štetnika nema noge, velika je 6 mm i bijele je boje.
Prezimljuju na zabačenim mjestima, a pojave se tijekom travnja i svibnja, u proljetnim mjesecima. Tada se hrane nabreklim pupovima, a kasnije i listovima. Imaju godišnje svega jednu generaciju.
Zanimljiv je njihov način odlaganja jajašca. Naime, ženka uvenule listove mota u tuljac koji izgleda poput cigarete, a unutar svakog odlaže jajašca. Jedna ženka može napraviti čak 20 tuljaca. Iz jajašca se razvijaju ličinke koje žive i hrane se u tuljcu, a pri završetku razvoja se kukulje u tlu.
Odrasli štetnik na listovima ostavlja grizotine, a kada se pupovi otvore i vinova loza zazeleni, počinju gristi peteljke listova što dovodi i do uvenuća. U nekim slučajevima mogu oštetiti i izboje pri vrhu.
Ovaj štetnik suzbija se tako da se skidaju i uništavaju tuljci s ličinkama i jajašcima jer se tako sljedeće godine smanjuje napada. Odrasli štetnik je također dobro uočljiv pa se može skinuti i uništiti.
Suzbijanje kemijskim sredstvima može se provesti kada nema puno tuljaca, a odrasli štetnici su brojni. To bi moglo biti u svibnju. Pomoći će vam sredstva na bazi fentiona, endosulfala, fenitrotiona i fosalona.
Lozin trips
Lozin trips ili latinski Drepanothrips reuteri čest je štetnik u vinogradima u kontinentalnom dijelu Hrvatske i u obalnom. Štetnik napada mlade izboje, listove i grozdove.
Odrasli štetnik manji je od 1 mm, a boja mu je svijetložuta.
Na čokotima vinove loze može prezimiti odrasla ženka koja se na proljeće počinje hraniti mladim izbojima biljke. U prosjeku jedna ženka može odložiti i do 100 jajašca. Iz jajašca izlaze ličinke nakon šest do deset dana, one se hrane listovima i grozdovima. Razvijaju se od šest do devet dana, a tijekom jedne godine postoji više generacija.
Štete mogu biti goleme jer štetnik napada vinovu lozu na samom početku vegetacije kada su izboji još mladi. Kao takvi, oni zaostaju u rastu. Kasnije, ličinke djeluju na peteljci listova i mladim grozdovima. Listovi se suše, a razvijene bobice grožđa poprimaju točkast izgled.
Mogu se primijeniti sredstva na bazi imidakloprida ili organofosfornih insekticida.
Više informacija
Foto: JillWellington / Pixabay
Odgovori