Budući da je vinova loza penjačica, da biste je uspješno uzgojili potreban joj je potporanja ili oslonac za rast. Rijetko se vinova loza uzgaja bez oslonca, a ako se takav uzgoj i primjenjuje, gotovo uvijek su to vinogradi u jako toplim krajevima, poput primjerice naše Dalmacije.
Armatura u vinogradu
Kao što smo spomenuli, uzgoj vinove loze gotovo je nemoguć bez armature koji uključuje:
- stupove
- žice
- ankere (sidra)
- zatezače žice
- dodatne opreme (nosači, lanci, kukice i ostalo)
Stupovi za vinograd
Glavni dio armature za vinovu lozu su stupovi koji se postavljaju većinom 10 mjeseci do godine dana nakon sadnje, u proljetnim mjesecima druge vegetacije. Obično se postavljaju paralelno, a svaki postavljeni pravac određuje poseban red u vinogradu. Na samom početku i kraju svakog reda postavljaju se "čeoni stupovi", a između njih ostali na određenom razmaku.
Stupovi se mogu odmah zabiti u tlo (ručno ili strojno) ili postaviti u unaprijed iskopane jame.
Svaki pojedini stup mora biti jako čvrst kako u tlu, tako i iznad zemlje. Jedino tako bit ćemo sigurni u dobro postavljenu armaturu na kojoj se trs neće ljuljati i pomicati. Da biste to ostvarili, stup mora biti položen u tlo na minimalnoj dubini od 60 cm. Ako sadite vinovu lozu na pjeskovitom tlu, tada stupove položite još dublje u zemlju, do 80 cm. Na području s čestim udarima vjetrova, stupovi se postavljaju još dublje ili se u svakom redu postavi još više stupova.
Materijal od kojih su izrađen stupovi za korištenje u vinogradu sastoji se od plastike, betona, impregniranog drveta i različitih vrsta metala. Mogu biti s unaprijed probušenim rupama ili bez rupa kroz koje će se provlačiti žice.
Dimenzije su različite, a kreću se od stupova dužine od 2 pa sve do 2,7 metara. Ako planirate postaviti mreže protiv tuče, dužina stupova bi mogla iznositi i do 5 metara. Ako koristite pergole čiji krov ide ukoso, tada je potrebno koristiti i posebne stupove koji su slični okrenutim palicama za hokej. Kut loma kod takvih stupova je od 110 do 120 stupnjeva.
Učvršćivanje čeonih stupova
Čeoni stupovi se mogu usidriti, odnosno učvrstiti, na dva načina, a to su:
različitim tehnikama naslanjanja čeonog stupa na oslonac položen ukoso
različitim tehnikama vezanja vrha stupa koji je koso položen., On se veže žicom isključivo za sidro čvrsto postavljeno u tlu.
Kao sidro mogu poslužiti veći betonski kameni koji sadrže čeličnu ili željeznu armaturu, betonirane jame ili kao gotov proizvod - elisni vijci različitih veličina koji se vrte u smjeru kazaljke na satu i tako ukopaju u tlo.
Žice
Uz pomoć žice možemo zavezati vinovu lozu za armaturu i povući pomični dio trsa. Dostupni su različiti sustavi prilagođeni broju žica za postavljanje armature u vinogradu.
Sve su žice pocinčane, a mogu se koristiti i one od čistog čelika promjera od 1,6 do 2 mm te one od inoxa promjera 1,2 do 1,4 mm.
Zatezači
U prve dvije do tri godine uzgoja nije potrebno koristiti zatezače. No, nakon što grožđe značajnije rodi ili vinograd bude pogođen jačim vjetrom uslijed nevremena, žice se malo istegnu pa ih je potrebno tijekom svakog proljeća lagano pričvrstiti nakon što završite poslove oko rezidbe.
Zatezanje žica vrši se na dva načina:
- ručno zatezanje kojim se otpušta jedan kraj žice na jednom ili na oba čeona stupa. Usporedno se nakon dotezanja fiksiraju krajevi žica.
- ručno zatezanje tako da se ne oslobode krajevi žica (uz posebne zatezače). Postoji nekoliko različitih zatezača, a razlika je u tome što se neki moraju postaviti u isto vrijeme kad i žica, a drugi i kasnije.
Dodatni nosači
Ako upotrebljavate stupove koji nemaju rupe za žice, bit će vam potrebni i dodatni nosači. Riječ je o nosačima koji su izrađeni od inox materijala visoke kvalitete, a koji se s pripadajućim vijcima i maticama mogu pričvrstiti na stupove.
Nosače postavite horizontalno, na mjesto gdje žica prolazi na stupu. Žica se stavlja u predviđene utore. Dostupne su i metalne obujmice pomoću kojih se može opasati stup na gornjem dijelu, a posluži kao čvrsto mjesto od kojeg se napinje žicom prema sidru.
Ako koristite drvene stupove, važno je koristiti i kuke oblika slova U ili L koji svojim duljim krajevima ulaze u samo drvo. Pričvršćuju se uvrtanjem ili zabijanjem. Žice koje postavite na kukice oblika L, mogu se prema potrebi i ukloniti što je osobito važno tijekom rezidbe jer omogućuje njezin bolji učinak.
U slučaju ako se koriste lanci koji su dugački 30 cm, vežu se na krajeve žica. Oni povećavaju natezanje žica i lako se skidaju tijekom rezidbe. Natezanje je jednostavno. Dovoljno je samo promijeniti noseću kariku na kuki svakog čeonog stupa.
Izbor podloge za sadnju
Podlogu je potrebno prilagoditi klimatskim uvjetima područja na kojem će se vinograd saditi. Kod izbora podloge treba osobitu pozornost posvetiti kemijskoj analizi tla, odnosno sadrži li fiziološki aktivno vapno.
Vinova loza u Europi se ne sadi na vlastitom korijenu jer europske sorte nisu otporne na trsovu uš (filoskeru). Nakon što je uš stigla na europsko tlo, započelo je cijepljenje loze jer ona napada upravo korijen. Loza se cijepi na američku vrstu Vitis koja je otporna na štetnika. Kod križanja sorata, najbolji rezultati su ostvareni kada su se križale američke sorte. U tu svrhu stvorene su križane američke vrste i neke plemenite loze. Sve više se radi na tome da se stvore još bolje podloge pa slijedom toga nastaju i kompleksni križanci.
Karakteristike dobre podloge su:
- dobar imunitet (otpornost na trsovu uš)
- podnošenje vapna u tlu
- dobro ukorjenjivanje
- prilagodljivost na tlo i klimu
Američka sorta roda Vitis najviše se koristi kao podloga, a koriste se njezine vrste:
- Vitis rupestris - dolazi iz umjereno toplih dijelova Sjeverne Amerike, a karakterizira je duboko položen korijenov sustav.
- Vitis berlandieri - potječe iz toplih i suhih dijelova Sjeverne Amerike, a raste na području u čijem se sastavu tla nalazi veći postotak vapna. Korijen je smješten duboko u tlu. Kao podloga najmanje je raširena jer se reznice jako loše ukorjenjuju.
- Vitis riparia - budući da je iz Sjeverne Amerike, prilagođena je uzgoju na hladnijim područjima. Karakteriziraju je velika bujnost, kratka vegetacija i plitak i razgranat korijen.
Više od samih vrsta, proširena je upotreba njihovih križanaca koje možemo podijeliti u tri podskupine:
- Vitis berlandieri × Vitis rupestris
- Vitis berlandieri × Vitis riparia
- Vitis riparia × Vitis rupestris
Vitis berlandieri × Vitis rupestris
Vrsta dužeg vegetacijskog ciklusa (kasno dozrijevanje) što je posebno važno ako planirate saditi vinovu lozu u sjevernim, vlažnijim područjima. U tom slučaju izbjegavajte ovu vrstu.
Dobra je podloga za tople krajeve čija su tla kamena, suha i pjeskovita. Sadržaj vapna može biti srednji ili veći (16 do 30 posto FAV). Dobro se ukorjenjuje te se slaže s drugim sortama.
Najznačajnije podloge iz spomenute skupine su:
- 1103 Paulsen
- 140 Rg (Ruggeri)
- 99 Richter
- 110 Richter
Vitis berlandieri × Vitis riparia
Najčešće korištena podskupina u većini vinograda kontinentalne Hrvatske. Dobro se slaže s gotovo svim sortama. Jedino joj ne odgovaraju neke stolne sorte.
Dobro se ukorjenjuje, no bujnost joj je različita - što ovisi o samoj vrsti. Dobra je za razmnožavanje. Podnosi vapno u tlo (30 do 50 posto ukupnog vapna i 16 do 25 posto fiziološki aktivnog vapna).
Najčešće korištene podloge iz spomenute podskupine su:
- Teleki 5C
- Kober 125AA
- 225 Ruggeri
- SO4
- 420 A
- Teleki 8B
- Kober 5BB
Vitis riparia × Vitis rupestris
Odlična vrsta otporna na trsovu uš te se dobro slaže s većinom vrsta koja pripadaju u skupinu plemenite loze. Mogu se uzgojiti na različitim tlima, ali podnose tek nešto nižu koncentraciju vapna.
Najčešće korištene podloge iz spomenute podskupine su:
- 101-14 MG
- Schwartzman
- 3306 C
- 3309 C
U rasadniku je moguće nabaviti podlogu za sve vrste tala na našim područjima, a najznačajnija podloga od svih navedenih je svakako podloga Kober 5 BB. Njezina najveća prednost je ta što se može dobro prilagoditi svim tlima.
Pripreme prije sadnje vinove loze
Vinova loza je višegodišnja kultura pa se prije podizanja samih nasada trebaju obaviti kvalitetni radovi kojima će se stvoriti idealni uvjeti za razvoj nadzemnih dijelova biljke i njezinog korijenovog sustava. Dobro razvijena vinova loza zadržat će otpornost u svim vremenskim uvjetima te će čak i u onim nepovoljnima omogućiti dobar prinos.
Prije podizanja nasada potrebno je obaviti pripreme poput:
- uređenja mjesta na kojemu će se vršiti sadnja vinove loze (planiranje proizvodnje na terenu i krčenje vegetacije koja je prethodno bila posađena na tlu)
- priprema tla za podizanje nasada
- odvodnje i navodnjavanja (hidromelioracija)
- gnojidbe i rigolanja (agromelioracija)
Priprema tla za sadnju vinograda
Obično se vinogradi podižu na mjestima gdje je prethodno već bio vinograd, gdje su se uzgajale voćke ili gdje je rasla šikara. Stoga, za početak, površinu je potrebno dobro prokrčiti, a pritom treba ukloniti sve ostatke korijenja prethodno zasađenih biljaka kako bi se mogućnost zaraze proizašle iz ranije posađenih kultura svela na minimum (gljivice truležnice).
U starijim vinogradima često se dolazi do pojave raznih virusnih bolesti pa ako želite posaditi nove nasade vinograda, na mjestu gdje je prethodno već rasla vinova loza, ostavite tlo da se odmori minimalno šest godina ili provedite dezinfekciju tla.
Ako ste odlučili pričekati, iskoristite vrijeme za uzgoj povrtnih kultura prikladnih za zelenu gnojidbu što će doprinijeti poboljšanju organskih tvari u tlu.
Proces krčenja danas se najčešće obavlja uz pomoć stroja. Iako, na malim površinama za kućnu upotrebu, česta je i ručna obrada tla.
Planiranje terena
Nakon krčenja tla, sljedeći korak uključuje planiranje površine, odnosno ravnanje tla na blago nagnutim i ravnim površinama, nasipavane i po potrebi izvođenje terasa na onim nagibima koji su veći od 12 do 15 posto. Cilj ovih mjera je da se kasnije spriječi zadržavanje voda koje bi mogle ugroziti korijenje ako bi duže stajala u zemlji, a time bi propao i cijeli trs.
Poslovi planiranja terena obavljaju se buldožerima koji u sebi imaju ugrađene daske za ravnanje. Kod manjih površina koriste se ravnjači koji se priključe za traktor.
Ravnanje se mora provesti i na površinama na kojima prethodno nije bilo vegetacije i nema većih biljnih ostataka.
Ako primijetite višak vode, potrebno ju je ukloniti kroz sustave drenaže (podzemnim kanalima) ili na otvorenim kanalima riješiti višak površinskih i slivnih voda.
Proces terasiranja površine provodi se jedino ako se uzgaja vinova loza za skupa i kvalitetna vina jer riječ je o zahtjevnom i skupom poslu.
Preporučuje se da 5 posto površine ostavite neobrađeno. Ono može biti stanište korisnim organizmima. Ako na raspolaganju imate veću površinu, organizirajte putove i parcele.
Obrada tla rigolanjem
Obrada tla koja prethodi podizanju nasada zove se duboko oranje ili rigolanje. Njime se stvaraju bolji uvjeti za razvoj mlade vinove loze.
Rigolanje se može provoditi:
- buldožerima
- podrivačima
- bagerima
- traktorima snage 90 do 150 KW
- kanalokopačima
Rigolanje se obavlja u krajem ljeta ili početkom jeseni.
Ako ćete vinograd saditi u jesenskim mjesecima, rigolanje je potrebno odraditi dva do tri mjeseca prije početka sadnje. U slučaju da se vinograd sadi u proljeće, rigolanje obavite u jesenskim mjesecima, prije pojave prvih mrazeva.
Tijekom zimskih mjeseci, tlo će se smrznuti što će doprinijeti njegovom boljem usitnjavanju.
Rigolanje se obavlja na dubini od 60 do 100 cm, a koju ćete dubinu odabrati ovisit će o klimi na odabranom području te o svojstvima samog tla. U pravilu, kod plodnijih tla gdje su uvjeti sadnje vlažniji, rigolanje se obavlja do 70 cm, dok se kod propusnih i plitkih tla rigola na dubini od 60 cm.
Rigolanjem se popravlja sama struktura tla biološka aktivnost i vodozračni uvjeti. Ono omogućuje se da pomiješaju horizonti tla i odstrane svi ostaci od vegetacije koja je prethodno rasla na tom tlu. Osim toga, moguće je bolja preraspodjela mineralnih i organskih gnojiva dublje u zemlju gdje će se razvijati korijenov sustav.
Podrivanjem se poboljšavaju vodo-zračni odnosi u tlu, ali i kvaliteta tla u nasadima starim nekoliko godina. Vrši se u ljetnim mjesecima, kada je tlo rastresito i suho, svakih tri do pet godina. Riječ je o mehaničkoj mjeri kojom se rješavamo viška vode iz korijenovog sustava, tlo postaje bolje strukturirano što potiče bolji rast korijenovog sustava.
Podrivanjem se tlo ne okreće niti ne miješa (kao kod oranja ili frezanja), već se usitnjuje i puca. Podrivači se koriste kako bi se tlo oko korijena razrahlilo, kako bi se razbila gornja tvrda i nepropusna površina zemlje i pustila voda, vlaga i hranjive tvari u dublje slojeve zemlje.
Podrivaču se mogu dodati i spremnici za mineralno gnojivo (deponator) kojim se može položiti mineralno gnojivo pored korijenovog sustava.
Kod pripreme za sadnju vinove loze, obrada terena vrši se na dubinama većim od 80 cm, dok je kod redovitog održavanja dovoljno podrivačem prodrijeti na dubinu od 40 do 80 cm.
Budući da im je rad jednostavan i kvalitetan, podrivači se često koriste kao pomoć u obradi vinograda i voćnjaka.
Meliorativna gnojidba
Spomenutom gnojidbom obogaćuje se tlo u zoni u kojoj će se razviti korijenov sustav. Time će se opskrbiti tlom hranivima za rast, a u konačnici utjecat će i na visoke i redovite prinose.
Prije nego što se obave pripremni radovi i sadnja cijepova loze, provodi se kemijska analiza tla kojom ćemo ustanoviti količinu biljnih hraniva u tlu. S obzirom na potrebe, a i nakon analize, obavlja se i kalcizacija tla.
Za dobar rast vinove loze bitno je u tlu utvrditi zalihe organskih tvari te kalija, fosfora i kalcijevog karbonata.
Sama gnojidba obavlja se s obzirom na rezultate nakon provedene analize.
Organska i mineralna gnojidba provodi se duž cijele površine tla prije nego što krene proces rigolanja. Time će se gnojivo dobro rasporediti duž cijelog tla.
Za nasad vinove loze najbolje je tlo koje sadrži:
- 10 do 15 mg na 100 grama tla fosforovog pentoksida
- 20 do 40 mg na 100 grama tla kalijevog oksida
- 2 do 3 posto humusa
Najčešće se koriste kalijeva i fosforna gnojiva, a sve više i NPK gnojiva koja sadrže nizak postotak dušika, a to su: NPK 5:20:30, NPK 7:20:30 ili NPK 7:14:21. Za tla koja sadrže dovoljne količine kalija koristi se NPK formulacija 15:52:0.
U posljednje vrijeme sve se više gleda i sadržaj magnezija u tlu. Mnogi su nasadi vinove loze podignuti na tlima koja su bogata vapnom ili kalijem, ali im nedostaje magnezija. U tim slučajevima tla treba pognojiti kizeritom - 100 kilograma na jedan hektar.
Događa se i da su tla siromašna humusom pa je tada potrebno povećati sadržaj organskih gnojiva u tlo kroz kompost i stajski gnoj ili posijati kulture koje će omogućiti zelenu gnojidbu. Navedeno će popraviti biološka, kemijska i fizikalna svojstva tla.
Tanjuranje
Kada se tlo osuši, a netom prije sadnje, obavlja se tanjuranje tla. Nakon toga, tlo se planira ravnjačom. Ovime su radovi pripreme za sadnju vinograda privedeni kraju.
Nakon toga dalje kreću radovi:
- iskolčavanja parcela
- uređenje putova u vinogradu (glavnih i sporednih)
- odabir smjera redova
- odabir razmaka sadnje
- obilježavanje sadnih mjesta
Kada ste odabrali područje na kojemu ćete saditi vinovu lozu, potrebno je odrediti redove i razmak između sadnje svakog pojedinog loznog cijepa.
Odabir smjera redova
Smjer redova za sadnju vinove loze ovisi o:
- ekološkim uvjetima položaja sadnje (vjetar, sunce)
- konfiguraciji terena
U sjevernim, kontinentalnim krajevima preporučeni smjer redova za sadnju je sjever - jug, kako bi položaji vinove loze većim dijelom dana bili okupani sa svjetlošću i suncem. Ako ćete vinovu lozu saditi u južnim krajevima, smjer redova i nije toliko bitan jer je riječ o području s većim brojem sunčanih sati.
Intenzitet i smjer vjetra izrazito su bitni za sadnju te temeljem njega treba odrediti i redove za sadnju. Ako će vaši nasadi vinove loze biti na područjima s jačim udarima vjetra, svakako razmislite o sadnji vjetrozaštitnih pojasnih biljaka.
Smjer redova je na manjim područjima ograničen i samim oblikom parcele pa ih je u tom slučaju najbolje postaviti po dužini. Kod većih parcela potrebno je isplanirati da se svi radovi poput obrade tla, održavanja i zaštite što bolje isplaniraju i obave. Ako podižete vinograd na nagnutoj parceli, postavite ga tako da što više smanjite moguću eroziju.
Odabir razmaka između vinove loze
Razmak sadnje u vinogradu ovisi o velikom broju čimbenika, a neki od njih su:
- oblik terena
- ekološki uvjeti
- bujnost same sorte
- uzgojni oblik
- upotreba strojeva
Kod planiranja vinograda u današnje vrijeme u obzir najviše dolazi mehanizacija (izbor strojeva) uz pomoć kojih će se obavljati održavanje vinograda.
Stoga, ako koristite male traktore (30 KS) i motokultivatore iste jačine, razmak između redova bi trebao biti od 1,2 do 2,2 metra, a unutar reda od 0,7 pa do 1,2 metra. Traktori čija je snaga veća, odnosno iznad 50 KS, razmak između redova se kreće od 2,4 do 4 metra, dok onaj u redu može biti od 0,9 pa do 1 metra.
Ako uzgajate stolne sorte, razmak između redova i unutar redova ovisit će o samoj vrsti, a može biti između redova od 2,8 do 3,5 metara te unutar reda od 1,3 do 2 metra.
Odabrani razmaci ovise o specifičnosti pojedinih vinograda i mjesta na kojima se obavlja njihovo podizanje.
Postavljanje kolaca na parceli
Ako podižete vinograd na većoj površini, za početak odredite dužinu i širinu tabli. Optimalna dužina reda je od 1 do 1,3 metara. Duži redovi se ne preporučuju jer je teže održavati armaturu, što je posebno od važnosti na područjima na kojima udari vjetra mogu učiniti veće štete.
Uređenje putova
Sve glavne putove u vinogradu potrebno je postaviti okomito s obzirom na smjer redova. Širina bi im trebala biti od 5 do 7 metara kako bi se mogao omogućiti prolazak vozila i strojeva koje ćete trebati u održavanju vinograda.
Sporedni putovi se postavljaju okomito s obzirom na glavni put, ali usporedno sa samim smjerom u kojem idu redovi. Širina bi im trebala biti od 3 do 5 metara.
Pripreme za sadnju vinove loze
Prije nego što krenete saditi lozu, obilježite sadna mjesta kako bi dobro isplanirali vinograd. Ako sadite vinovu lozu na većim površina, bit će vam potrebna pomoć teodolita (geodetskog instrumenta). Njime ćete moći sa sigurnošću odrediti u kojem će pravcu ići prvi red jer svi ostali redovi moraju biti pod pravim kutom s obzirom na taj prvi red.
Vinova loza se može saditi u:
- jame
- brazde
Ako ćete saditi u jame, svako mjesto dodatno označite kolcem, a ako će to biti u brazde, kolce postaviti na udaljenosti od 20 do 30 m.
Na nešto manjim, a uz to često i nepravilnim površinama, iskolčavanje se obavlja tako da se prvi i osnovni red odredi na dijelu parcele koji je površinom najduži, dok se svi ostali redovi određuju s obzirom na njega. Da biste lakše obavili markiranje, koristite žice jarkih boja koje se pritom trebaju dobro nategnuti. Sve to utjecat će na bolju vidljivost.
Sadnja vinove loze
O dobro prinosu i uspješnosti proizvodnje uvelike ovise kvalitetne sadnice, odnosno dobar lozni cijep za sadnju. Da bismo zadovoljili sve navedeno, spomenute sadnice moraju biti zdrave s dobro razvijenim korijenovim sustavom i najmanje tri dobro razvijena korjenova izdanka (1 do 2 mm kod baze).
Korijen mora biti pravilno raspoređen, rozgva mora biti zrela, dobro razvijenih pupova. Spojno mjesto mora biti kalusirano, odnosno skroz sraslo. Provjerite je li kalusirano tako da palac položite na plemku. Ona se tada ne bi smjela odvojiti od podloge.
Sadni materijal mora obvezno biti dezinficiran kako se mlade biljke ne bi zarazile virusima te certificiran.
Preporučuje se korištenje parafiniranih cijepova jer oni imaju velik broj prednosti. Primjerice, ne može doći do sušenja spojnog mjesta, manje se razvija postrano korijenje te se cijepovi ne zagrtaju.
Budući da vinova loza ostaje posađena na istom mjestu dugi niz godina (25 do 30 godina), potrebno je odabrati položaj za sadnju koji će joj najviše odgovarati i na kojem će se ostvariti povoljni prinosi s visokokvalitetnim sortama grožđa.
Prije podizanja nasada vinove loze potrebno je procijeniti uspješnost proizvodnje, mogućnost ekološke sadnje vinove loze, općenitu organizaciju poslova koji se tiču tržišta, mehanizacije, transporta, prerade.
Vrste sadnje
Vinogradar mora sam odlučiti o koju će vrstu sadnje odabrati, a ona će ovisiti i o veličini parcele, vrsti vinove loze i konfiguraciji terena.
Sadnja loznih cijepova može se obaviti:
- ručno (kopanjem jama, sadnjom u redove i uz pomoć hidro-uređaja)
- strojno
Vrijeme sadnje vinove loze
Vinova loza se sadi u:
- jesen
- proljeće
Vrijeme sadnje ovisi o tome sadite li lozu u mediteranskom ili kontinentalnom dijelu Hrvatske. Općenito se preporučuje proljetna sadnja, posebice u kontinentalnim područjima gdje su zime oštre, a temperature ispod ništice. Sadite je od ožujka do svibnja, a točan mjesec sadnje ovisi i o izboru vrste tla. Sadnju obavite ranije na lakšim, pjeskovitim tlima, a kasnije na težim, ilovastim tlima.
Jesenska sadnja preporučuje se isključivo na područjima s blagom zimom, gdje ne postoji opasnost od smrzavanja tla, što je moguće u mediteranskim dijelovima zemlje.
Povoljni prostor za sadnju vinove loze
Povoljni prostori za sadnju vinove lože smatraju se:
- položaji odgovarajućeg nagiba, ekspozijice i nadmorske visine koji osiguravaju dobru cirkulaciju zraka, osunčanost i manju opasnost od magle i niskih temperatura (mrazeva)
- odgovarajući položaji s obzirom na sortu
- oni položaji čija su tla dobro strukturirana, drenirana i propusna, s humusom iznad 1,5 posto i bez podzemnih voda
Prije nego što posadite svaki lozni cijep, potrebno im je odstraniti oštećeno korijenje. Skratite korijenje do zdravog dijela i namočite cijepove u vodu na 24 sata.
Neposredno prije same sadnje, namočite cijepove u smjesi vode, svježe kravlje balege i zemlje u omjeru 1:1:1.
Vremenski uvjeti za sadnju vinove loze
Sadnja loze obavlja se po suhom i toplom vremenu. Nemojte saditi lozu u mokro tlo jer to predstavlja prevelik rizik za sadnju.
Tlo mora biti optimalne vlažnosti, dobro uređeno i označeno te s postavljenim kolcima uz mjesto sadnje.
Na dno sadne jame dodajte malu količinu crne zemlje kako bi se trs lakše zakorijenio. Položite lozni cijep u zemlju pa oko njega postavite nagaženu sipku zemlju. Na kraju dodajte peletirani stajski gnoj i obavite zagrtanje trsa.
Više informacija
Foto: JillWellington / Pixabay
Odgovori