Berba povrća iz vlastitog vrta svojevrsna je nagrada za sav uloženi trud i vrijeme koje je bilo potrebno kako bi se povrće uopće i uzgojilo. Stoga, ono predstavlja najveće veselje vrtlaru koji je marljivo i s ljubavlju njegovao svoje biljke, od sjetve i sadnje pa do same berbe. U kasno ljeto i ranu jesen intenzivno se skupljaju plodovi koje je bitno odmah potrošiti ili adekvatno uskladištiti.
Prilikom berbe važno je obratiti pozornost da povrće beremo dok je vrijeme suho. Osim toga, kod ubiranja plodova bitno ih je ubrati u pravo vrijeme, odnosno kada je ono tehnološki zrelo i kada biljka u potpunosti završi sa svojim vegetativnim rastom.
Korjenasto povrće poput mrkve se ubire kada je odgovarajuće veličine koja je tipična za tu vrstu i sortu. Kada je premaleno još nije uskladištilo sve hranjive tvari a ako je preveliko, tada u sebi troši skupljene hranjive tvari. Primjerice predebelu i preveliku ciklu treba duže kuhati pa se time i gubi više vitamina. Lisnato povrće poput kupusa, kelja pupčara i špinata potrebno je brati u rano jutro dok je još vlažno od rose jer će tako ostati duže svježe.
Kalendar branja povrća
Sezona berbe povrća počinje već od travnja i traje sve do studenog.
Branje povrća u travnju
Branje povrća u svibnju
U svibnju se bere povrće koje se bere i u travnju, uz dodatak:
Branje povrća u lipnju
U lipnju se bere povrće koje se bere i u travnju ili svibnju, uz dodatak:
Branje povrća u srpnju i kolovozu
U srpnju i kolovozu se bere povrće koje se bere i u travnju, svibnju ili lipnju, uz dodatak:
Branje povrća u rujnu, listopadu i studenom
- mrkva
- špinat
- rajčica
- patlidžan
- kupus
- cikla
Ako ste se tijekom vegetacije pridržavali sjetvenog kalendara, tada bi bilo dobro i da se berba obavi u dane koji su pogodni za berbu odgovarajućeg dijela biljke, poput ploda, cvijeta, korijena ili lista, jer će se povrće tako bolje održati uskladišteno. Za pojedine vrste je bitan i dio dana.
Primjerice, ako je po kalendaru povoljan dan za lisnato povrće i mi želimo brati salatu, tada nam zasigurno nije svejedno beremo li je ujutro ili popodne, jer je lisnato povrće najbolje brati upravo u ranim jutarnjim satima. U danima sjetvenog kalendara koji su povoljni za korijen, vadi se iz zemlje korjenasto povrće i to u poslijepodnevnim i predvečernjim satima, jer u to se vrijeme energija u prirodi spušta i odlazi u zemlju pa su upravo tada ubrani podzemni dijelovi biljaka najkvalitetniji i mogu se najbolje očuvati u skladištu.
No, kada beremo povrće za dnevne potrebe u jesenskim mjesecima, tada je povrće najbolje ubrati prije neposrednog pripremanja. Neke vrste lisnatog povrća poput kelja i kelja pupčara, poriluka, raštike, matovilca i zimske salate mogu prezimiti u vrtu, odnosno može ih se brati i ispod snijega. Ipak, tada bi bilo najbolje kada biste povrće tijekom zimskih mjeseci pokrili laganim koprenama koje bi štitile od smrzavanja.
Glavice zelja i kelja vade se s korijenom te ih se sprema u podrum ili ostavu jer su osjetljive na niske temperature, dok nezrele glavice istih mogu prezimiti na otvorenom i kod izuzetno niskih temperatura.
Ako korjenasto povrće kao što su peršin i pastrnjak želimo ostaviti u vrtu da prezime, tada moramo biti svjesni da ih ostavljamo da se bore s voluharicama i miševima. Bolji prijedlog je da se povrće povadi u jesen, prije nego što se zemlja smrzne.
Priprema zimnice
Za vrijeme zimskih mjeseca, od prosinca do ožujka, sezona je zimnice koja se priprema od povrća koje je bilo u fazi zrelosti upravo u navedenim mjesecima, odnosno onog povrća koje je prikladno uskladišteno nakon berbe.
Neke vrste povrća mogu se ukuhati za zimnicu, neke se mogu sačuvati i pripremiti kiseljenjem, a neke zamrzavanjem iako je zamrzavanje najlošiji oblik čuvanja plodova, jer duže uskladištene namirnice u zamrzivaču gube vitalnu energiju koja je našem organizmu prijeko potrebna radi imuniteta. Vitalna energija glavni je razloga i uzgoja povrća bez upotrebe pesticida i mineralnih gnojiva. Smrzavanje se preporučuje samo u iznimnim slučajevima i to na kraći period. Svi ostali oblici očuvanja povrća i namirnica puno su bolji nego smrzavanje.
Plodovito povrće teško se čuva ako je neprerađeno, osim nekih vrsta tikava i buča. Plodovito povrće, poput paprike i krastavaca, najčešće se pripremaju kiseljenjem ili se mogu pripremiti u obliku ajvara i raznih varijanti umaka od patlidžana i rajčice koji nas u zimskom periodu znaju vratiti okusima i mirisima ljeta.
Grašak se može sušiti pa potom sterilizirati u staklenkama isto kao i mahune. Krastavci se mogu kiseliti octom ili na prirodan način kao i zelje. Krastavci se bolje kisele ako se narežu na ploške. Isto tako su odlični u miješanoj salati sa žutom repom i mrkvom.
Od rajčice se skuha sok ili pire, a paprika može biti odlična ako se puni sa zeljem i ukiseli bez octa.
Korjenasto povrće bi bilo dobro sačuvati u piljevini, lišću ili pijesku. Ako imamo poveću količinu korjenastog povrća koje ima određena oštećenja, možemo ga oprati, očistiti i naribati na rezance pa osušiti ili ukiseliti.
Mrkva se ne čisti vodom, a lišće joj se odreže tako da ostane barem jedan centimetar peteljki, što je također važno i kod cikle, čije peteljke moraju ostati oko 5 centimetara duge. Tako će i mrkva i cikla tijekom skladištenja, a i kasnije kod kuhanja, izgubiti bitno manje dragocjenog soka.
Od pastrnjaka, celera, mrkve i peršina možete napraviti domaću vegetu tako da posušite povrće pa ga sameljete i dodate mu malo morske soli te punite staklenke i kasnije koristite.
Češnjak, krumpir i luk mogu puno duže izdržati bez klijanja ako smo ih sadili, njegovali i brali u dane za korijen kako nalaže sjetveni kalendar. Luk se najbolje očuva ako ga spletemo u vijence ili ga stavimo u manje mrežaste vreće te ga objesimo na suho i prozračno mjesto.
Što se tiče zelenog povrća i njegovog zamrzavanja i ukuhavanja, potrebno ga je pripremiti i spremiti što prije nakon berbe, a najbolje bi bilo isti dan. Zamrzavaju se manje količine kako bi se namirnice što prije zaledile, a neki zamrzivači imaju čak i posebnu funkciju koja u vrijeme smrzavanja snizi temperaturu što je potrebno kako bi se očuvale što veće količine hranjivih tvari.
Povrće koje se ubire po suncu ili kiši te se skuplja u velikim gajbama i gomilama može biti podložno intenziviranju biokemijskih procesa što stvara pogodne uvjete za razvoj neželjenih mikroorganizama. Također ovako ubrano povrće podložno je i mehaničkim povredama, što kasnije može utjecati i na dužinu čuvanja samih namirnica. Vrijeme i visina temperature koje prođe od procesa berbe do skladištenja u direktnoj je vezi i s vremenom uspješnog čuvanja istih.
Ako se spremate na berbu povrća postoje pravila na koje morate obratiti pozornost kako bi vaša zimnica bila kvalitetna i pripravljena samo od onih zdravih plodova. Bitno je brati samo zdrave i neoštećene plodove, iako primjerice, možete odstraniti oštećene dijelove i ostatak upotrijebiti za zimnicu, kiseljenje ili neki drugi način pripreme, i to najbolje isti dan. Najbolji način je da zimnicu pripremate u manjim količinama kako biste ubrzali sami proces, a i kako bi jednom otvorenu staklenku potrošili u što kraćem roku kako ona ne bi dugo stajala u hladnjaku. Isto tako vodite i računa o veličini pojedine vrste povrća koju berete i želite uskladištiti, jer primjerice, preveliki plodovi trebaju duže vrijeme obrade što u konačnici smanjuje i same hranjive tvari u njima.
Foto: Alexas_Fotos/Pixabay
Odgovori