Rukola (lat. Eruca sativa) pripada jednogodišnjim zeljastim biljkama iz obitelji kupusnjača tj. krstašica (Brassicaceae). U obitelj kupusnjača spadaju i kelj, kupus, koraba, cvjetača, rotkvica i repa. Neki od naziva za ovu biljku koje susrećemo u hrvatskom jeziku su: rikola, rokula, rugula, rigoa, vrizak, garda, grda, ludimeno sime, itd.
Od davnina se koristi u prehrani kao lisnato povrće. Razlog zašto se ova biljka uzgaja leži u njenom lišću koje ima specifičan oštar, ali pomalo pikantan okus. Bogata je vitaminima, a na ljudski organizam djeluje stimulativno. Posebni učinak ima na ograne za probavu odnosno želudac i crijeva.
Rikola je jednogodišnja ili dvogodišnja zeljasta biljka. Posebna je po svom karakterističnom mirisu. Visina biljke je do 60 cm. U svojoj vegetativnoj fazi na skraćenoj stabljici razvija lisnu rozetu čija je visina do 6 cm. Njezini su listovi kratkih peteljki, urezani i s povećim vršnim režnjevima. Listovi mogu biti dugi do 20 cm. U toplijem razdoblju, pri višim temperaturama, rukola razvija uspravnu cvjetnu stabljiku koja je u svojem gornjem dijelu razgranata. Cvjetovi ove biljke su bijeli ili blago žuti s istaknutim žilicama ljubičaste boje. Cvijet je grozdastog oblika i pojavljuje se tijekom svibnja i lipnja. Plodovi biljke su ljuske koje uspravno priliježu stabljici u obliku komuške. U komuški se nalazi oko 2 g sjemena, a sjeme je sitno i okruglog oblika.
Sadnja i uzgoj ove biljke nije kompliciran i ne iziskuje previše uvjeta. Biljka ima male zahtjeve za toplinom, a izražena je njezina otpornost na mraz. Period za uzgoj ove biljke se rasteže tijekom cijele godine. Uspijeva na svim vrstama tla, ali najbolje na tlu koje dobro zadržava vlagu te također na lakom pjeskovitom, pH neutralnom tlu.
Tijekom ljetnih vrućina, biljka će proizvoditi listove nešto slabije kvalitete i potrebno joj je omogućiti djelomičnu sjenu i zaštitu od direktnog sunčevog svjetla kako bi kvaliteta njenih listova za konzumaciju bila što bolja.
Srodnici
Vrste rukole
Vrste rukole dijele se na jednogodišnje i višegodišnje. Neke su vrste namijenjeni sadnji i uzgoju u staklenicima, a neke na otvorenom tlu. Kako bi izbjegli sadnju iste svake godine možete izabrati višegodišnje sorte. Sve sorte ove biljke sličnih su karakteristika, a njihove razlike uključuju izgled i ukus. Najpopularnije vrste rukole su Arrow Cupid, Olivetta, Grade Rocket, Victoria i Pasijans
Arrow Cupid
Ova je sorta spremna za upotrebu već nakon 4 tjedna od trenutka kada proklija. Visina biljke kreće se do 22 cm. Lišće je valovito, raskošne zelene boje i srednje veličine. Tijekom razdoblja cvatnje, na biljci se pojavljuju blijedožuti cvjetovi. Ako zasadite ovu vrstu na površinu veličine jednog kvadratnog metra, dobit ćete do 3 kg zelenih listova za konzumaciju.
Olivetta
Ova sorta uvjerljivo drži rekord brzine rasta rukole. Spremna je za konzumiranje već nakon 3 tjedna od kada se pojave klice. Biljka postiže visinu do 25 cm. Listovi su zelene boje i srednje veličine. Za vrijeme cvatnje biljka razvija žuti cvijet. Ima nešto manju produktivnost nego sorta Arrow Cupid pa ćete tako na površini od jednog kvadratnog metra uživati do 2 kg zelenih listova za konzumaciju. Okus ove sorte ima specifičan gorak okus.
Grade Rocket
Ovo je još jedna vrsta koja ima nešto kraći rok perioda od klijanja do sazrijevanja do biljke spremne za konzumaciju. Lišće je valovitog oblika, srednje veličine i specifičnog mirisa senfa. Listovi su bogati vitaminima, posebno vitaminom C. Ova je sorta pogodna za uzgoj na otvorenom tlu kao i u staklenicima.
Victoria
Period razvoja ove vrste rukole od klijanja do rezidbe je 3 tjedna. Visina ove sorte varira 15 - 25 cm. Lišće je bogate zelene boje sa svijetlim prugama. Lišće ima orašast i senfast okus koji se savršeno slaže sa svim jelima. Ova je sorta bogat izvor minerala, vitamina i antioksidansa.
Pasijans
Uzgojena 2007. godine, zbog svoje iznimne otpornosti na zimske uvjete, omiljena je sorta mnogim vrtlarima. U rano proljeće razvija klice, a do konzumacije njenih listova potreban je period 3 - 4 tjedna. Miris listova je veoma lagan i orašastih nota. Na kraju svog vegetacijskog razdoblja, ova sorta cvjeta cvjetovima blago žute boje.
Uzgoj rukole
Rikola se može uzgojiti na otvorenom tlu od veljače do rujna i u stakleniku tijekom cijele godine. Njezin je uzgoj jednostavan i zahtijeva vrlo malo brige. Najviše se treba posvetiti njenom zalijevanju jer biljka voli vlagu. Također, nedostatak vlage utječe na okus i kvalitetu listova koji se konzumiraju.
Tlo
Najbolje uspijeva u tlu koje dobro zadržava vlagu kao, na primjer, na pjeskovitom tlu. Tlo za sadnju rukole trebalo bi biti pH neutralno. Odlično uspijeva na pjeskovitom tlu koje ima visoku sposobnost zadržavanja vlage. Obrada zemljišta za ovu je biljku veoma slična kao i za sve drugo lisnato povrće. Osnovna obrada tla, odnosno oranje se izvodi na dubini od 20 cm.
Klima
Optimalna temperatura za razvoj rukole iznosi od 9 - 14°C, no odlično podnosi temperature i do -4°C. Toplije vrijeme pogoduje njenom razvoju, a s obzirom na to da rukola raste samoniklo na području Mediterana, najviše joj odgovara mediteranska klima.
Vrijeme sadnje
Vrijeme sadnje je od kraja zime pa sve do kraja jeseni na otvorenom tlu. Ako imate staklenik, biljku možete posijati u bilo koje vrijeme.
Slaganje kultura
Odlični prethodnici rukole su bundeva i mahunarke poput mahuna, graška i graha, iako će nakon njih možda biti potrebno popravljanje tla izjednačavanjem pH vrijednosti.
Dobri susjedi su također sve niske sorte graha, špinat, celer, krastavci i razne vrste salata. Rotkvica je još jedna biljka koja se dobro slaže s rukolom i obično se sadi prije rukole, jer brzo sazrijeva i može se brzo ukloniti kada rukola počne rasti, također može pomoći u suzbijanju štetnih insekata i bolesti koje bi inače mogle negativno utjecati na rukolu.
Korjenasti usjevi poput mrkve, cikle, luka i češnjaka odlično uspijevaju tijekom hladnog vremena i mogu maksimizirati prostor u vrtu jer primarno zauzimaju područje rasta ispod zemlje. Lisnati vrhovi mrkve i cikle pružit će sjenu rukoli, a oštre arome luka i češnjaka odbit će vrtne štetnike.
Začinsko bilje također odbija štetnike koje se hrane rukolom, pa se tako preporučuje sadnja uz začinske kulture kao što su kopar, majčina dušica, menta, vlasac, peršin, korijander, kadulja, bosiljak, origano i boražina. Ako se želi postići šarenilo, preporučuje se sadnja uz kamilicu, neven, dragoljub i petunije. Kamilica će privući insekte oprašivače, a njen jak miris će prikriti rukolu od vrtnih štetočina.
Iako su jagode odličan pokrivač tla, nisu dobre biljke za pratnju rukole i spriječit će njen rast. Ovo vrijedi za sve kupusnjače za koje se savjetuje sadnja jedan ili dva reda dalje od rukole. Većina biljaka iz obitelji velebilja ili porodice pomoćnica nije kompatibilna uz sadnju s rukolom zato što velebilje preferira kiseliji pH tla, dok rukola preferira neutralniji pH tla, stoga se ne preporučuje uzgoj pored patlidžana, paprike, krumpira ili rajčice.
Faza mirovanja
Rukola je biljka koja obično raste kao godišnja biljka, što znači da od klijanja do završetka životnog ciklusa prođe samo jedna sezona rasta. U prirodi, obično raste od rane jeseni do sredine ljeta, što znači da biljka nema klasičnu fazu mirovanja kada ne nastavlja svoj rast i razvoj. Međutim, u vrlo toplim klimatskim uvjetima, rukola može i dalje rasti i nakon toga kada se temperature povećavaju, pod uvjetom da ima dovoljno vlage i hranjivih tvari, ali ni tada biljka nema svoju fazu mirovanja.
Sadnja rukole
Rikola je kultura koja nije zahtjevna. Ne potražuje puno topline te se zato može proizvoditi tijekom cijele godine. Posebnost ove biljke je što se može zasijavati sama. Ako posijete rukolu u svoj vrt, velika je mogućnost da će dogodine sama niknuti na istom ili u blizini mjesta gdje ste je posijali.
Sadnja sjemena
Postoje određeni savjeti kojih bi se trebalo pridržavati prilikom sadnje sjemena kako bi se postigao najbolji rezultat odnosno najkvalitetniji urod.
Dubina jamice u koju se polaže sjeme trebala bi biti ne veća od 1 - 1,5 cm. Udaljenost između redova rukole trebala bi biti najmanje 30 cm, a između biljaka u redu oko 5 cm. Razmaci su potrebni jer se zbog prevelike gustoće biljke stanjuju i ne dopušta se njihov potpuni razvitak. Tlo bi trebalo redovito zalijevati, a gnojidba se provodi samo organskim tvarima.
Sadnja sadnice
Rikolu možete i presađivati, međutim potrebno je znati da je veoma teško prenijeti sadnice rukole na otvorenu zemlju. Presađivanje bi trebala biti posljednja mogućnost uzgoja ove biljke. Ako odaberete ovu metodu, uzgojene mlade sadnice potrebno je presaditi na željeno mjesto krajem travnja ili početkom svibnja uzevši u obzir razmak između sadnica koji je potreban za njen optimalan rast - ne manje od 5 cm. Također, potrebno je paziti da se prilikom presađivanja ne ošteti korijen mlade biljke koji je osjetljiv. Kako bi se spriječio šok za biljku koja je uzgojena na nekom drugom mjestu bilo bi potrebno privikavati je na vanjske uvjete.
Temperatura u vrijeme presađivanja ne bi smjela pasti ispod 9°C. Zalijevanjem ćete omogućiti da vam listovi budu gorkog okusa i dobit ćete kvalitetniji urod.
Uzgoj u vrtu
Rikola se može uzgajati u vrtu od kraja zime do kraja jeseni. Korijen biljke odlično podnosi hladnija razdoblja i biljka može proklijati i na temperaturi od -4°C. Kod uzgoja na otvorenom tlu, potrebno je pripaziti da biljku uzgajate na djelomično sjenovitom mjestu kako bi njezin urod bio kvalitetniji.
Osim spomenutih zahtjeva koje ova biljka iziskuje, potreban je određen razmak između sadnica i djelomično sjenovito područje te čupanje korova između redova rukole kako bi se spriječilo gušenje biljke i omogućilo joj više zraka i mjesta za razvoj.
Uzgoj u plasteniku
Rikola se može uzgojiti i u stakleniku tijekom cijele godine, a uzgoj je jednak kao i na otvorenom tlu. Biljci je potrebno omogućiti mjesto za razvoj, paziti na razmak između sadnje, pripremiti tlo i zalijevati je kako bi njezini listovi imali bolji okus.
Optimalna temperatura iznosi oko 17°C. Potrebno je rahlije tlo oko biljke kako bi se korijenu omogućio dovod zraka zato što se sa svakim zalijevanjem tlo oko biljke stvara tvrdi pokrov.
Uzgoj u posudama
Rikola se jednostavno može uzgojiti i u posudama. Tegla u koju planirate posaditi rukolu trebala bi biti dublja od 10 cm. Za sadnju je prikladno bilo koje tlo, ali se preporučuje da ga prije sadnje pomiješate s humusom u omjeru 1:1. Kako bi poboljšali drenažna svojstva i spriječili preplavljivanje biljke, na dno posude dodajte pijesak, pjenu ili šljunak. Sjeme se sije u ožujku na udaljenosti od 1 cm te se prekriva malim slojem zemlje i lagano nabije. Klijavost sjemena je izvrsna te nije potrebno sjemenke prije sadnje namakati u vodi, a očekivano pojavljivanje prvih izdanaka je već nakon nekoliko dana. Posude stavite na osunčanu stranu imajući na umu da biljka voli sunce, ali ne tijekom cijelog dana.
Održavanje nasada
Kako bi se osigurao nov i svjež urod rukole, potrebno je sijati nova sjemena svaka dva tjedna. Kada biljka krene u fazu cvjetanja, potrebno je izrezati i izvaditi je iz zemlje ostavljajući dvije do tri biljke za sjeme za sljedeću sadnju. Nije poželjno da se berba odgađa zato što lišće preraste i dobije okus gorčine. Stoga je potrebno redovito rezati lišće kako bi se biljka stalno obnavljala i kako bi uvijek rasli nježni i svježi mladi listovi. Za održavanje nasada važno je i navodnjavanje, prikladno mjesto koje je dio dana zaštićeno od sunca i briga o uklanjanju korova između biljaka.
Održavanje i njega
Njega usjeva podrazumijeva međuredne obrade i uklanjanje korova između redova biljaka i pravilnog navodnjavanja. Također, u njegu rukole spada i zaštita od prejakog sunca. Izloženost jakom suncu dovodi do slabije kvalitete uroda i okusa gorčine. Također, berba se provodi škarama jer čupanje listova može uzrokovati da se zajedno s lišćem iščupa i korijen biljke. Veoma je važno napomenuti kako se rast i razvoj rukole nikako ne smije pokušati uz pomoć kemikalija jer ona akumulira sve kemikalije u lišću te postaje nejestiva.
Zalijevanje
Rikola zahtijeva puno vlage. Zalijevanje usjeva provodi se svakih 1 - 3 dana. U sušnim razdobljima potrebno je zalijevanje svaki dan. Mora se pripaziti da se zalijevanje provodi pravilno.
Najbolji način zalijevanja je blagim prskanjem jer se tako izbjegava oštećenje nježnih listova. Nedovoljno zalijevanje odnosno nedostatak vlage negativno utječe na kvalitetu i okus, lišće se prilikom nezalijevanja zgušnjava, gubi okus i postaje gorko. Također, ako se ne zalijeva, rukola započinje prijevremeno cvjetati, a novi listovi za konzumaciju prestaju rasti.
Gnojidba
Tlo se gnoji sa 100 - 120 kg/ha kalija, 60 - 80 kg/ha dušika i 60 - 80 kg/ha fosfora. Gnojidba se provodi oko 3 tjedna prije planirane sjetve, ali ne u razdoblju rasta biljke zbog kratke sezone rasta zato što kratka sezona rasta ne omogućuje dovoljno vremena da se gnojivo raspadne te se ono nakuplja u listovima biljke.
Ono što je važno napomenuti je da gnojiva ne doprinose pozitivno na rast biljke tijekom vegetacijske sezone jer će ona učiniti više štete nego koristi s obzirom na to da se kemijski spojevi akumuliraju u zelenilu. Prihrana je dopuštena, ali mora biti pažljiva. Rikola uzima puno hranjivih tvari iz zemlje. Mlade biljke mogu se prihranjivati dušikom, otopinom mulleina ili pilećim izmetom.
Razmnožavanje
Rikola se razmnožava sjemenjem koje se razvija nakon cvatnje u obliku komuške. U svakoj komuški nalazi se oko 2 g sjemenja koje je maleno i okruglog oblika. Nerijetko se događa da rukola nikne na istom mjestu i sljedeće godine bez namjernog sijanja.
Presađivanje
Rukolu nije uvijek potrebno presađivati, ali ovisi o ciljevima uzgoja i uvjetima u kojima raste. Ako se uzgaja u vrtu, može se saditi izravno na stalno mjesto, posebno sadnice, dok će kod uzgoja u posudama ih možda biti potrebno presaditi u veće posude, tako da imaju dovoljno prostora za rast korijena i razvijanje. Ovo je posebno važno ako se uzgaja u zatvorenom prostoru, gdje je količina dostupnog tla i prostora ograničena.
Pomlađivanje
Rukola je biljka koja se može uzgajati kao jednogodišnja kultura ili kao trajnica u toplijim klimatskim područjima. S obzirom na to da se obično sadi kao jednogodišnja biljka, obično nije potrebno provoditi redovno pomlađivanje kao kod trajnica, jer nakon završetka vegetacijske sezone biljka prirodno odumire.
Međutim, ako se uzgaja kao trajnica, moguće je da će biljka nakon nekoliko godina uzgoja postati manje produktivna i manje ukusna. U tom slučaju, može se pomladiti rezidbom starijih dijelova i poticanjem rasta novih izdanaka. Pomlađivanje rukole obično uključuje uklanjanje starih, drvenastih izdanaka na bazi biljke, koje se obično formiraju nakon 2 - 3 godine rasta.
Prorjeđivanje
Rukola se prorjeđuje u slučajevima kako bi se osigurao zdrav rast i dobar prinos. Kada biljka naraste, može se pojaviti gusta nakupina lišća, koja može uzrokovati probleme s protoko zraka i stvoriti uvjete za razvoj bolesti i štetnika. Prorjeđivanje pomaže u uklanjanju viška biljaka i stvaranju dovoljno prostora između njih za pravilan rast i razvoj.
Postoje dva načina za prorjeđivanje rukole, a jedan je uklanjanje viška biljaka dok su još mlade, dok je drugi uklanjanje viška biljaka tijekom berbe. Prvo prorjeđivanje obično se provodi kada su biljke visoke oko 5 - 7 cm kada se rukola može prorijediti na razmak od oko 5 - 10 cm između biljaka.
Drugi način prorjeđivanja se provodi tijekom berbe, kada biljke počinju rasti i stvarati lišće. U ovom slučaju, uklanjanje nekoliko biljaka koje rastu blizu jedna drugoj omogućuje preostalim biljkama da se nastave razvijati i stvarati dovoljno lišća za fotosintezu i razvoj zdravog korijenja.
Rezidba
Rikola raste u grmovima do 60 cm u visinu. Potrebno je ne zanemariti rezidbu jer lišće brzo raste. Redovitom rezidbom, odnosno berbom doprinosimo pravilnom obnavljanju biljke i dobivamo svježe i nježne listove za konzumaciju. Najbolje je rezidbu izvoditi škarama kako bi se izbjeglo oštećenje biljke. Mlade biljke je potrebno prorijediti na udaljenost ne manju od 5 cm kako bi one imale dovoljno mjesta za svoj razvoj.
Zaštita od vjetra
Rukola je osjetljiva biljka koja zahtijeva zaštitu od jakih vjetrova, posebno u početnim fazama rasta kada su biljke male i osjetljive. Vjetar može isušiti tlo i oštetiti biljke, što može usporiti rast i uzrokovati gubitak prinosa. Stoga, ako se uzgaja u području s jakim vjetrovima, preporučuje se adekvatna zaštita.
Jedan od načina je uzgoj rukole u zaštićenom okruženju, poput staklenika ili ukopanih tunela. Može pružiti dobru zaštitu od vjetra, ali je skuplja varijanta i zahtijeva više održavanja i nadzora.
Drugi način je stvaranje zaštitnih barijera oko biljaka postavljanjem rešetki ili mreža ili stavljanjem zaštitnih zidova od dasaka, kamenja ili drugih materijala. Ovo će pomoći u usporavanju brzine vjetra i smanjenju njegovog utjecaja na biljke.
Treći način je sadnja rukole u skupinama ili zajedno s drugim biljkama koje će pružiti prirodnu zaštitu od vjetra. Visoke biljke poput kukuruza ili graha djelovat će kao zaštitni zid za niže biljke poput rukole, pružajući im zaštitu od jakih vjetrova.
Priprema za sljedeću sezonu
Rikola je biljka koja proizvodi svoje sjeme u komuškama. Svaka komuška sadrži oko 2 g sjemena. Sjeme se lako skupi i spremi na suho mjesto te će ono biti spremno za sjetvu u bilo koje doba godine.
Bolesti
Rikola nije podložna bolestima. Međutim, kako je za njen rast i razvoj potrebno puno vlage, može se dogoditi da se u tlu razvije gljivična bolest.
Gljivična bolest
Simptomi ove bolesti će odmah biti vidljivi na biljci, a oni uključuju prestanak rasta biljke, poprimanje blijede boje i pojavljivanje smeđih nadutosti na korijenu biljke. U slučaju bolesti, postoje antifungalni preparati kojima se treba tretirati tlo.
Štetnici
Postoji nekoliko štetnika koji napadaju rukolu i mogu uzrokovati štetu na biljkama i smanjiti prinose, a kontrola obično uključuje kombinaciju preventivnih mjera i kemijskih tretmana, dok preventivne mjere uključuju redovito uklanjanje korova, uklanjanje zaraženih biljaka i održavanje čistoće okoliša. Kemijski tretmani uključuju primjenu insekticida i fungicida koji su sigurni za uporabu na rukoli, ali se preporučuje pridržavanje uputa proizvođača.
Puževi
Puževi su česti štetnici rukole, posebno u vlažnim uvjetima. Hrane se lišćem i ostavljaju vidljive tragove sluzi po biljkama. Mogu uzrokovati veliku štetu ako se ne kontroliraju. Najčešće ih se može uočiti u večernjim satima i noću. Kontrola puževa uključuje primjenu različitih metoda, poput ručnog skupljanja, primjene zaštitnih barijera i primjene prirodnih repelenata ili pesticida.
Buhač
Buhač je kukac iz porodice Chrysomelidae koji se hrani lišćem i izdancima biljaka iz porodice kupusnjača, uključujući rukolu. Odrasli kukci jedu lišće biljke, što može uzrokovati sitne rupe na listovima i smanjenje fotosinteze. Ličinke buhača se hrane korijenjem rukole, što može uzrokovati smanjenje rasta i prinosa biljke. Kada se napad rukole dogodi u ranoj fazi rasta, može dovesti do slabijeg rasta biljke i manjeg prinosa. Kontrola buhača uključuje primjenu različitih metoda, poput primjene prirodnih predatora, primjene zaštitnih barijera, insekticida ili pesticida na bazi prirodnih sastojaka, pri čemu je važno pridržavati se uputa proizvođača.
Kupusna uš
Kupusna uš je mali insekt koji se hrani sokovima biljaka iz porodice kupusnjača, uključujući rukolu. Odrasle jedinke i ličinke se hrane na donjoj strani lišća, što može uzrokovati deformacije i uvijanje listova. Kupusne uši također izlučuju slatku tekućinu, poznatu kao medna rosa, koja privlači druge štetnike poput mrava i gljivica. Medna rosa također može uzrokovati razvoj crne plijesni na listovima, što može smanjiti fotosintetsku aktivnost biljke. Kontrola kupusne uši uključuje primjenu prirodnih predatora kao što su bubamare ili ose, primjenu insekticida ili upotrebu vodenog mlaza kako bi se fizički uklonile s listova.
Lisne uši
Lisne uši su insekti koji se hrane sokovima biljaka i često napadaju rukolu. Odrasle jedinke i ličinke se hrane lišćem, izvlačeći sokove iz biljke, što može uzrokovati deformacije i uvijanje listova, slabljenje biljke te smanjenje prinosa. Osim toga, poput kupusne uši, i lisne uši izlučuju slatku tekućinu, poznatu kao medna rosa, koja može privući druge štetnike. Kontrola lisnih uši uključuje primjenu prirodnih predatora kao što su bubamare, upotrebu vodenog mlaza kako bi se fizički uklonile s listova, primjenu insekticida, ili upotrebu prirodnih sredstava kao što su sapunaste otopine i ulja koja imaju učinak gušenja štetnika.
Upotreba rukole
Prije upotrebe i konzumacije rukole, potrebno ju je ubrati i isprati vodom. Ako je potrebno može se dodatno usitniti. Konzumira se u svježem obliku, a osim listova mogu se iskoristiti i sjemenke. Ova je kultura bogata vitaminima. Ima pozitivan učinak na probavni, mokraćni i respiratorni sustav.
Berba
Berba počinje kada biljka dosegne oko 10 cm i to otprilike 40 dana od sadnje. Berba započinje rezanjem škarama najvećih donjih listova dok se ostatak biljke pušta da raste. Ako se stabljika cvijeta ukloni, razdoblje rasta novih listova se produžuje. Također, potrebno je prilikom berbe ostavljati tek izrasle listove. Ono što je odlično kod rukole jest da čim se više reže, više se potiče njen rast i razvoj.
Sušenje
Sušenje rukole je jedan od načina za očuvanje njene arome i okusa, a najbolji način za sušenje je da je se objesi naopako i ostavi na suhom i tamnom mjestu, poput šupe ili ostave, gdje se može sušiti na zraku. Nakon što se potpuno osuši, rukolu treba pohraniti u hermetički zatvorenu posudu na suhom i tamnom mjestu kako bi se očuvala njena aroma i okus. Sušena rukola može se koristiti za začinjavanje salata, umaka, juha i drugih jela.
Skladištenje
Orezani usjev može se čuvati u hladnjaku zamotan u prianjajuću foliju do dva tjedna. Uzevši u obzir da se rukola može uzgajati tijekom cijele godine, za njezino skladištenje nema potrebe, ali naravno postoje načini kako je skladištiti.
Listovi se mogu čuvati u hladnjaku sve dok ne uvenu. Dugotrajnom skladištenju rukole potrebno je posvetiti puno pozornosti. Potrebno ju je zamrznuti, ali je važno da se prije zamrzavanja dobro opere i osuši. Nadalje, dugotrajno skladištenje rukole moguće je postići i njenim sušenjem. Potrebno je usitniti listove rukole i raširiti ih na pladnju ili limu za pečenje koji se odlaže u tamnu, dobro prozračenu prostoriju u kojoj se suše otprilike tjedan dana.
Također, može se sušiti u pećnici na temperaturi ne višoj od 40° ili pomoću dehidratora. Sušena se rukola može čuvati do nekoliko godina.
Kulinarstvo
Rukola ima specifičan okus, ali odlično se slaže s većinom namirnica. Tako se rukola koristi kao dodatak sirevima, može se poslužiti kao hladno predjelo primjerice sir zamotan u rukolu. Također, rukola se poslužuje u salatama, a veoma je popularna kao dodatak na pizzu, u sendviče i slična jela. Rikola se može pripremiti blanširanjem poput špinata ili blitve te tako pripremiti savijaču ili razne tarteve.
Osim listova, može se koristiti i sjeme rukole kao začin i kao jedan od sastojaka za izradu senfa.
Sušena rukola koristi se kao začin za juhe, pite i druga jela.
Medicina
Mnoge su blagodati ove biljke. Pozitivno djeluje na cijeli ljudski organizam. Listovi rukole bogati su vitaminima B i C, cinkom, željezom i folnom kiselinom. Konzumacija rukole ima pozitivan utjecaj na ljudski imunološki sustav uništavajući štetne bakterije.
Također, konzumiranje ove biljke pridonosi jačaju stijenki krvnih žila i poboljšanju njihove elastičnosti. Rikola ima blagotvoran utjecaj na probavni, mokraćni i respiratorni sustav stoga se njeno konzumiranje preporučuje ljudima koji pate od bilo koje bolesti želuca.
Nadalje, rukola smanjuje kolesterol i ima sposobnost uklanjanja viška tekućine iz tijela stoga je preporučljiva za mršavljenje. 100 grama rukole ima 10 kalorija. Važno je istaknuti kako rukola doprinosi povećanju hemoglobina te smanjuje razinu šećera u krvi.
U pučkoj medicini sjemenom ove biljke liječio se ubod škorpiona. U povijesti, rukola je bila jedan od glavnih sastojaka sirupa protiv kašlja.
Zanimljivosti
Poznato je da rukola u prirodi raste kao korovska biljka na mjestima koja su zapuštena. Iako se o njenoj povijesti malo zna, poznato je da biljka ima bogatu povijest.
U doba antičkog Rima, koristila se kao začinska biljka, te zbog toga povjesničari zaključuju da je rukola rođena Rimljanka. U početku se konzumirala kao divlja biljka, ali je njeno uzgajanje počelo već u Staroj Grčkoj i Rimu.
Ova biljka je porijeklom iz zapadnog Mediterana točnije Alžira i južne Španjolske. Iz tih područja se proširila u istočne krajeve.
U Indiji raste kao posebna vrsta, a iz Indije je uvozom dospijela i u središnju Europu. Također, uvezena je i u Sjedinjene Američke države.
U povijesti se biljka smatrala afrodizijakom i nazivala "ljubavnom drogom", a njezina se afrodizijačka svojstva spominju i u Vergilijevim djelima gdje piše da rukola pobuđuje spolnu želju.
Vrtnu se rukola već tisućama godina sije u priobalju, a u današnje vrijeme nije ju problem pronaći pokraj puteva i staza u priobalju.
Gorčinu rukole možete odrediti prema njenoj veličini. Što je rukola manja, njena gorčina je veća.
Sok od svježe rukole može pomoći u uklanjanju pjega. Potrebno je sok nanijeti točkasto na pjegu.
Imena sorti rukole "Eruca Sativa" i "Wild Rocket" također su imena glazbenih sastava.
Osim gorčine, možete prepoznati i svježinu ubrane rukole u trgovini. Ako su listovi tamnozelene boje, to znači da je ruiola svježe ubrana.
Rikolu je najbolje jesti svježu zato što stajanjem gubi vitamin C.
Okus i miris divlje, samonikle rukole i rukole uzgojene u vrtu gotovo je identičan.
Razlika između divlje rukole i uzgojene je u izgledu listova. Listovi divlje rukole malo su više nazubljeni.
Foto: filmbetrachterin / Pixabay
Odgovori