Potočarka (lat. Nasturtium) je trajna zeljasta biljka iz porodice kupusnjača (Brassicaceae) od kojih su najpoznatiji predstavnici porodice kupus, kelj, raštika, cvjetača, prokulice, brokula, gorušica, velebitska degenija i hren.
Latinsko ime Nasturtium potječe od riječi "nasitortium" što znači "frknuti nosom", zbog izražajnog mirisa biljke ili prema drugim izvoru jer sok biljke stavljen na nos izaziva kihanje. Potočarka je biljka koja je poznata pod više raznih naziva kao što su brun-cress, izvorska potočarka ili ljekovita potočarka, guljavnik, vodeni hren, zelena salata i dr.
Potočarku možemo naći na različitim staništima, ali gdje god rasla odabrat će tlo koje je vlažno i bogato vodom. Najčešće raste kao divlja trava, a moguće ju je uzgajati i kod kuće. Stabljika potočarke može narasti do 50 cm ili malo više, gusta je, ali šuplja. Cvjetovi potočarke su bijele boje, a vrijeme cvatnje je od svibnja do kraja ljeta. Listovi su ugodne zelene boje u obliku srca po čemu se lako raspoznaje. Plod potočarke je 1 cm duga ljuska s malim sjemenkama.
Porijeklo potočarke je iz Skandinavije, sjeverozapadne i srednje Europe gdje raste kao divlja samonikla biljka. Najčešće se može naći uz rijeke, potoke i izvore. Rijetko se može naći u vodama stajačicama. Potočarka se plantažno uzgaja u planinama Kavkaza i središnje Rusije, Azije, niza afričkih zemalja, u SAD-u, Južnoj Americi i Europi.
Srodnici
Vrste potočarki
Rodu potočarke pripada 5 priznatih vrsta i to ljekovita potočarka (najpoznatija), floridska potočarka, gambelova potočarka, žuta potočarka i smeđa potočarka. Razlika među vrstama se ogleda u staništu, boji lista (zeleni i ljubičasti list), vremenu dozrijevanja (zelene potočarke rastu brže) i dr. Također postoji podjela potočarke na 3 poznate sorte koje se razlikuju po vremenu sazrijevanja: cjelovita, kovrčava i perasto raščlanjena.
Ljekovita potočarka
Ljekovita potočarka (lat. Nasturtium officinale) je brzorastuća polu-vodena biljka udomaćena u Europi, sjevernoj Africi i Aziji. Komercijalni uzgoj ove biljke je počeo od 1650. godine u Njemačkoj. Ova potočarka je jedna od najstarijih vrsta povrća koje je čovjek koristio, koristili su je već stari Grci i Rimljani. Stručak biljke pliva na vodi, cvjetovi su sitni i bijele boje.
Ljekovita potočarka, kako joj i ime kaže, se najčešće koristi u medicini. Ova vrsta potočarke sadrži više vitamina C nego naranče, više kalcija nego mlijeko i više željeza nego špinat. Također je bogata bjelančevinama, mastima, ugljikohidratima, mineralima i vitaminima. Već stoljećima se koristi za metaboličke poremećaje, čišćenje krvi, iskašljavanje, za groznice i dr. Biljka se koristi isključivo svježa, bez ikakve dodatne prerade.
Floridska potočarka
Floridska potočarka (lat. Nasturtium floridanum) je endem i nalazi se samo na Floridi (SAD). Floridska potočarka često raste na močvarnom tlu, u tekućim potocima, na izvorima i obali poluotoka, može se naći od poluotoka do središnjeg dijela sjeverne Floride. Cvjeta u proljeće, a boja cvijeta je bijela. Vrijeme cvjetanja floridske potočarke je od veljače do listopada. Ova vrsta potočarke je višegodišnja biljka koja može narasti do oko 1 m. Razlika između ove vrste potočarke i uobičajene ljekovite potočarke je u tome što floridska potočarka ima manje sjeme, u promjeru oko 2 mm.
Gambelova potočarka
Gambelova potočarka (lat. Nasturtium Gambelii) je rijetka vrsta potočarke koja se nalazi na 3 ili 4 lokacije u Kaliforniji. Porijeklo vuče iz središnjeg Meksika i Gvatemale. Ukupna populacija ove vrste potočarke u SAD-u se procjenjuje na manje od 300 jedinki. Uvrštena je na popis "ugroženih vrsta" u Kaliforniji 1993. godine.
Gambelova potočarka je višegodišnja biljka koja raste polegnuto do uspravno, a njezine razgranate stabljike doseži i do 2 m duljine. Ova vrsta je vodeni ili polu-vodeni tip te ponekad pluta na vodi stajačici ili se prostire po mokrom i vlažnom tlu. Listovi su dužine do 10 cm, cvjeta bijelim cvjetovima od oko 1 cm, a plod je dugačka ljuska oko 3 cm s do 20 sjemenki. Biljka se razmnožava sjemenom ili vegetativno nicanjem iz raširenih izdanaka. Gambelova potočarka raste u slatkim i slanim vodama, kao to su obale jezera i močvare.
Žuta potočarka
Žuta potočarka (lat. Nasturtium microphyllum) je vodena biljna vrsta raširena diljem Europe i Azije, a može se naći i u SAD, Kanadi, Meksiku, Srednjoj Americi, Australiji, Novom Zelandu i drugim mjestima gdje je donesena i presađena s izvornog staništa. Pojavljuje se na vlažnim područjima uglavnom na nadmorskoj visini manjoj od 1.500 m. Ova vrsta potočarke je također višegodišnja biljka te raste u vodenim ili polu-vodenim područjima. Možemo je pronaći na rubovima rijeka, potoka, jaraka i izvora, ali ne i u vodama stajačicama. Raste na šljunku, pijesku, mulju ili glini, ali ne na kiselim ili alkalnim tlima.
Ova potočarka ima puzeće ili plutajuće stabljike bez dlačica, duge oko 1 m. Listovi su tamnozeleni do brončani i bez dlačica. Cvjetovi su bijele boje te se oprašuju kukcima. U ljusci se obično nalazi jedan red sjemenki, smeđe su boje i do 1 mm duljine.
Žuta potočarka je jako slična uobičajenoj ljekovitoj potočarki, a glavna razlika im je u izgledu ljuske i sjemena. Kod ljekovite potočarke sjeme je u dva reda, a kod žute potočarke sjemenke su u jednom redu. Žuta potočarka ima veće cvjetove, više je polegnuta te u kasnijim stadijima razvoja imaju ispruženi oblik rasta.
Smeđa potočarka
Smeđa potočarka (lat. Nasturtium x sterile) je višegodišnja biljka koja može narasti do 0,5 m visine. Prirodno stanište joj je Velika Britanija i Francuska. Ova vrsta je sterilni hibrid, tako da ne stvara sjeme. Stvorena je hibridizacijom između ljekovite potočarke i žute potočarke. Može se naći na rubovima potoka i jarcima. Skuplja se iz divljine za lokalnu upotrebu kao hrana i lijek. Ova vrsta potočarke se lako uzgaja ako su ispunjeni uvjeti čiste vode koja lagano teče, po mogućnosti na vapnenačkom tlu. Razmnožavanje je moguće u bilo koje doba vegetacijske sezone. Gotovo svaki dio biljke, uključujući i jedan list, formirat će korijenje ako se odvoji od matične biljke. Cvjetovi su bogat izvor peluda te su vrlo privlačni pčelama.
Smeđa potočarka se uglavnom koristi kao ukras ili dodatak salatama, snažnog je okusa s karakterističnom ljutinom. Kao i ostale potočarke smatra se biljkom za čišćenje organizma, a radi velike koncentracije vitamina C posebno je korisna za kronične bolesnike. Listovi se mogu brati gotovo cijele godine i koriste se svježi.
Cjelovita potočarka
Ova vrsta potočarke odnosi se na širokolisne biljke koje sazrijevaju kasnije, najbolje sorte ove potočarke su dukat, cjeloviti i širokolisni.
Kovrčava potočarka
Kovrčava potočarka je biljka ranog ili srednjeg sazrijevanja, a najpoznatije sorte su Azur, kovrčava, Fine curls, itd.
Perasto raščlanjena
Perasto raščlanjena potočarka zauzima srednji položaj između cjelovite potočarke i kovrčave. Ova potočarka je biljka ranog sazrijevanja, a najpoznatije sorte su Uzkolistny, Zabava, Dansky, Kurled, itd.
Uzgoj potočarke
Potočarka se još naziva i "biljka čistih voda" jer u prirodi raste na izvorima čiste vode, potocima, rijekama i uz obale jezera. Potočarka se može uzgajati u zaštićenim prostorima, na otvorenom te u plastičnim posudama unutar kuće.
Tlo
Uobičajena ljekovita potočarka se može uzgajati gotovo bilo gdje, prilagodljiva je i nezahtjevna za tlo. Potočarka preferira blago kisela tla, ph između 6 i 7. Voli dobro oplođeno tlo, bogato organskim tvarima, rastresito i vlažno. Tlo za pripremu sjetve potočarke se obrađuje srednjim dubokim kopanjem tako da se zemlja cijedi te se nakon kopanja poravna grabljama. S obzirom na to da je potočarka nezahtjevna biljka gnojidba nije neophodna.
Klima
Potočarka je dosta otporna biljka te dobro podnosi hladnoću. Može se uzgajati većinu mjeseci u godini, izuzev veoma vrućih ljetnih mjeseci. Temperature idealne za uzgoj potočarke su od oko 15°C, a klija na temperaturama iznad 5°C. Voli vlažnu zemlju i moguće ju je uzgajati i u planinama. Iako joj je prirodno stanište na otvorenom prostoru uz vodu, može se uzgajati i u kućnim uvjetima.
Vrijeme sadnje
Potočarka se može sijati/presađivati gotovo cijele godine, ovisno o vremenskim uvjetima u kojima se planira uzgoj. U zaštićenim, zatvorenim prostorima može se sijati u siječnju, a već od kraja veljače se može sijati na otvorenom. Može se sijati u uzgajati u vrtu do kraja svibnja, kada zbog velikih vrućina treba prestati sa sjetvom te nastaviti krajem kolovoza. U rujnu i listopadu sjetva i uzgoj su mogući pod zaštitom.
Slaganje kultura
Neke biljke se slažu dobro dok se neke "ne podnose", stoga je važno kompatibilne biljke saditi jednu pored druge kako bi se poboljšao njihov rast, povećao urod i zaštitila biljka od nametnika.
Biljke koje su kompatibilne s potočarkom su rotkvica, repa, luk, špinat, rajčica i grožđe. Nekompatibilni, odnosno susjed kojeg potočarka ne voli je krastavac.
Potočarku je idealno uzgajati na mjestu gdje se ranije uzgajala mrkva, luk, krumpir ili repa. Ne preporučuje se sadnja na mestu gdje je prethodno bio kupus.
Jedna od biljaka koja voli rasti uz potočarku je i prkos.
Faza mirovanja
Potočarka je karakteristična po brzom rastu i razvoju. Za samo par tjedana nakon sjetve možemo je konzumirati. S obzirom na to da ne voli visoke temperature u to vrijeme se ne preporučuje saditi. Međutim kada temperatura bude ispod 7°C potočarka ulazi u fazu mirovanja.
Sadnja potočarke
Potočarka je vodena biljka koja je vrlo jednostavna za uzgoj. Cijenjena je prvenstveno zbog svojih ljekovitih svojstava, a i specifičnog okusa. Uzgoj je moguć u vrtu na otvorenom i kod kuće u lončanicama.
Sadnja sjemena
Sjeme potočarke se sije oko 0,5 cm ispod površine zemlje, a vrijeme sijanja ovisi od klimatskih uvjeta. Važno je tlo biljke održavati vlažnim inače biljka neće proklijati.
Prilikom kućnog uzgoja potočarke sjeme se sije u posudi napunjenom mokrim kompostom. Posudu je potrebno prekriti prozirnom plastičnom vrećicom i staviti na prozorsku dasku. Nakon klijanja sjemena vrećicu treba ukloniti. Posudu s proklijalim sjemenom treba staviti u drugu posudu napunjenu vodom tako da tlo ostane vlažno.
Sadnja sadnica
Potočarku je moguće presaditi pomoću sadnica, ali korijenje joj je krhko te je potrebno pažljivo postupati s presađenim biljkama. Korijenje je potrebno nježno presaditi u mokro tlo oko izvora vode. Nakon presađivanja, potočarka bi trebala lako rasti i dobro se razmnožavati.
Ako se presađuje u posude, potrebno je odabrati dvije posude koje će se složiti jedna u drugu. Prva posuda treba imati drenažni otvor. Prva posuda se stavlja u drugu, veću posudu kako bi osigurala izvor svježe vode u svakom trenutku. Prvu posudu je potrebno napuniti bogatom kompostnom zemljom i staviti nekoliko stabljika potočarke s izdancima korijena i dobro zaliti vodom, a zatim tu posudu u drugu veću posudu napunjenu vodom. Voda će se upiti u tlo kroz drenažni otvor prve posude i održavati tlo vlažnim za rast korijena potočarke.
Kalemljenje
Kalemljenje ove biljke nije moguće.
Uzgoj u vrtu
Ako se potočarka uzgaja u vrtu zemlju je potrebno pripremiti u jesen. Iako je biljka nezahtjevna što se tiče podloge, da bi dobili kvalitetnu potočarku preporučuje se da mjesto na kojem se planira sadnja bude popodne u sjeni, tlo je poželjno neutralno ili blago kiselo. Zemlju je potrebno očistiti od korova i drugih usjeva, okopati te obogatiti humusom.
Najbolje vrijeme za sadnju potočarke u vrtu je rano proljeće ili kasna jesen. Moguće ju je uzgajati i u kolovozu ako nisu previsoke temperature. Sjetva se određuje zavisno od klimatskih uvjeta prostora gdje se uzgaja, a proljeće je idealno vrijeme kada su temperature stabilne u rasponu od 6 - 8°C, a u jesen se sije prije jakih mrazeva.
Prilikom sadnje sjemena u zemlju treba voditi brigu o razmaku između redova, poželjno je da razmak bude od 20 - 30 cm, tako ćemo omogućiti biljci da razvije veće listove, manje stabljike i da ne podliježe raznim bolestima. Prilikom sadnje sjeme se stavlja u brazdu duboku oko 1 cm u proljeće, odnosno 1,5 cm za zimske sadnje. Brazda se prekrije zemljom i malo se zbije. Prvi izdanci će se pojaviti za oko 3 dana.
Uzgoj u posudama
Uzgoj potočarke je moguć u kućnim uvjetima ako se pridržavamo određenih uvjeta. Postoji više metoda uzgoja potočarke u kućnim uvjetima i to na podlozi od pamučne gaze, na mješavini tla i na mješovitoj bazi.
Za sadnju potočarke na podlozi od pamučne gaze potrebna je liječnička vata i gusta gaza. Sjeme potočarke se položi na vatu i prekrije se gazom.
Mješavina tla se može kupiti u specijaliziranoj trgovini ili iskopati u dvorištu. Prilikom uzimanja mješovitog tla iz dvorišta potrebno je ukloniti sav korov iz zemlje. Kao i kod ostalih metoda sjetve, sjeme se ravnomjerno rasprši po površini i posipa zemljom.
Mješovita baza se odnosi na smjesu pijeska i šljunka, sloj pamučne gaze i smjesu tla. Smjesa pijeska i šljunka djeluje kao drenaža za uklanjanje viška vlage iz zemlje, sloj vate i gaze zadržava potrebnu količinu vode za biljku, a mješavina tla omogućava biljci da dobije potrebne tvari za rast i razvoj. Sije se na isti način kao i prethodne metode.
Kada se sjeme posije u zemlju potrebno je omogućiti veću količinu vlage, ali treba voditi brigu da sjeme ne pluta u vodi. Nakon sjetve zemlja se važi iz raspršivača. Dok se ne pojave prvi izdanci iz sjemena biljku je potrebno držati na sjeni pri temperaturi od 6 - 8°C i dalje od izvora topline. Kada se pojave prvi izdanci treba je premjestiti na sobnu temperaturu od 15 - 18°C.
Održavanje nasada
Održavanje nasada potočarke u vrtu je relativno jednostavno sve dok se tlo održava ravnomjerno vlažno. Biljku je potrebno povremeno gnojiti topivim tekućim gnojivom. Prije sadnje potočarke je potrebno suzbiti korov.
Potočarka se bere škarama i nakon branja će ponovno izrasti još jednom. Može se ponovno sijati svakih nekoliko tjedana što će omogućiti kontinuirano uživanje u žetvi. Kada potočarka počne proizvoditi male bijele cvjetove, listovi postaju gorkog okusa.
Održavanje i njega
Potočarka nije zahtjevna biljka što se tiče održavanja. Osnovna briga o potočarki se odnosi na redovito prskanje sadnica vodom kako bi se održala optimalna vlažnost tla.
Zalijevanje
Potočarka je polu-vodena biljka te ju je prilikom kućnog uzgoja potrebno redovito zalijevati prskanjem sadnica i vlaženjem podloge. Zrak i tlo moraju uvijek biti vlažni u suprotnom biljka potočarka brzo stari, listovi postaju grubi, dobivaju gorak okus i stabljike se ispruže. U kućnom uzgoju spremnik s potočarkom je potrebno držati dalje od grijalica.
Ako se potočarka uzgaja na otvorenom polju potrebno ju je svakodnevno obilno zalijevati, posebno za vrijeme ljetnih razdoblja. Ako je vrijeme oblačno i kišovito dovoljno ju je zaliti jednom svaka 3 dana. Ako dođe do kišnih ljetnih razdoblja potočarka se ne zalijeva jer višak vode može dovesti do gljivičnih bolesti.
Gnojidba
Gnojidba potočarke je zahtjevna jer biljka ubrzano raste te joj je potrebna hrana, međutim gnojivo treba biti bez nitrata jer ga biljka zbog brzine rasta nije u mogućnosti razraditi. Kod gnojidbe potočarke potrebno je gnojivom obogatiti zemlju prije sjetve sjemena ili sadnje sadnica. U različitim fazama razvoja potrebno je dodavati različitu prehranu.
U fazi razvoja prvog lista sadnice se hrane gnojivom urea rastvorenog u vodi. Ovaj sastav se raspršuje po listovima biljke. Tjedan dana nakon prvog hranjenja potočarku je potrebno ponovno obogatiti i to otopinom amonijevog sulfata i kalijeve soli. Nakon berbe je potrebno ponovno nahraniti tlo tekućim gnojivom slabe konzistencije da bi omogućili hranu za rastuće sadnice.
Razmnožavanje
Potočarka se razmnožava sjemenom, iako u prirodnom okruženju dijelovi biljke mogu razviti korijenje pa se biljka može proširiti presađivanjem dijelova (lista, stabljike). Sjeme potočarke se sije oko 0,5 cm ispod površine zemlje, a vrijeme sijanja ovisi od klimatskih uvjeta, sije se u vrijeme bez mraza. Važno je tlo biljke održavati vlažnim inače biljka neće proklijati.
Prilikom kućnog uzgoja potočarke sjeme se sije u posudi s mokrim kompostom. Posudu je potrebno prekriti prozirnom plastičnom vrećicom i staviti na prozorsku dasku. Nakon klijanja sjemena vrećicu treba ukloniti. Posudu s proklijalim sjemenom treba staviti u drugu posudu napunjenu vodom tako da tlo ostane vlažno.
Pomlađivanje
Potočarku se može pomlađivati kako bi se osigurao zdrav rast i da cvjeta u punom sjaju, što se može postići rezidbom starih i slabljenih izdanaka i presađivanjem u svježu zemlju svake 2 - 3 godine. Također, potrebno je redovito hraniti biljku, pratiti vlažnost zemlje i osigurati dovoljno svjetla.
Presađivanje
Potočarku je moguće presaditi, ali korijenje joj je krhko te je potrebno pažljivo postupati s presađenim biljkama. Korijenje je potrebno nježno presaditi u mokro tlo oko izvora vode. Nakon presađivanja potočarka bi trebala lako rasti i dobro se razmnožavati.
Ako se presađuje u posude, potrebno je odabrati dvije posude koje će se složiti jedna u drugu. Prva posuda treba imati drenažni otvor. Prva posuda se stavlja u drugu, veću posudu kako bi osigurala izvor svježe vode u svakom trenutku. Prvu posudu je potrebno napuniti bogatom kompostnom zemljom i staviti nekoliko stabljika potočarke s izdancima korijena i dobro zaliti vodom. Ovu posudu je potrebno staviti u drugu veću posudu napunjenu vodom. Voda će se upiti u tlo kroz drenažni otvor prve posude i održavati tlo vlažnim za rast korijena potočarke. Potrebno je svakodnevno dodavati čistu, svježu vodu.
Prorjeđivanje
Potočarka se sije svaka 3 tjedna, brzo dostiže zrelost te ju nije potrebno prorjeđivati ako se uzgaja u lončanicama. Izuzetak je ako se pojavi neki oboljeli izdanak, on se treba ukloniti. Uzgoj u vrtu zahtjeva dovoljan razmak između redova biljke kako bi ista postigla što bolju kvalitetu.
Rezidba
Orezivanje potočarke se vrši uklanjanjem starih i slabljenih izdanaka čime se stimulira novi rast biljke. Najbolje vrijeme za orezivanje je u rano proljeće prije nego što počnu rasti novi izdanci. Orezivanje se obavlja tako da se izrežu izdanci na vrhu biljke, ostavljajući samo nekoliko cm iznad zemlje. Rezidba pomaže u održavanju bujnijeg cvjetanja i za postizanje optimalne forme i izgleda.
Priprema za sljedeću sezonu
Uzgoj potočarke je moguć gotovo cijele godine, osim u periodu visokih temperatura. Priprema za sezonu sjetve se odnosi na pripremu zemlje, odnosno uklanjanje korova i obogaćivanje zemlje tekućim gnojivom. Potočarka nije zahtjeva biljka, ali ako se pristupi pripremi zemljišta na pravilan način dobiti će se kvalitetnija biljka te će se smanjiti opasnost od bolesti i štetnika.
Bolesti
Brz rast i sazrijevanje potočarke štite je od bolesti i štetočina. Najveći problem može biti vlaženje tla, što prijeti infekcijom crne noge ili truljenjem. Jedini način rješavanja ovog problema je ponovna sjetva jer bi liječenje fungicidima moglo biti opasno po zdravlje.
Crna noga je gljivična bolest čiji se uzročnici mogu naći u bilo kojem tlu i vrsta je truljenja. U uvjetima visoke vlažnosti dolazi do aktivacije aktivnih bakterija, sadnice prvo potamne, omekša im tkivo stabljike nakon čega biljke uvenu. U slučaju kada potočarka oboli od bolesti crne noge najbolje je posijati novu biljku jer tretiranje fungicidima može naštetiti ljudskom zdravlju.
Štetnici
Postoji velik broj štetnika koji žive u tlu i napadaju biljke. Od svih insekata, odnosno štetnika, križasta buha najčešće napada potočarku.
Križasta buha je najčešći neprijatelj potočarke. Kako bi se riješili križaste buhe usjeve je potrebno tretirati duhanskom prašinom ili duhanskom juhom za vrijeme vrućeg i suhog vremena. Kako bi se izbjegla pojava treba voditi brigu o plodoredu i saditi usjeve na većoj međusobnoj udaljenosti.
Upotreba potočarke
Potočarka je biljka koja se već vjekovima koristi u svrhu liječenja i kulinarstvu. Korištena je za liječenje mnogih stanja i bolesti. Osim ljekovitih svojstava bogata je i okusom te je omiljena među gurmanima i ljubiteljima zdrave hrane.
Berba
Potočarka se uzgaja od jeseni do proljeća kada je i vrijeme berbe. Prvi rod potočarke se može brati već 2 tjedna nakon prvih izdanaka. Prilikom berbe režu se izdanci koji su dugi 10 - 15 cm, režu se nožem ili škarama. Ne preporučuje se brati u vrijeme cvjetanja jer joj je tada okus gorak.
Sušenje
Sušenje se obično obavlja kada biljka cvjeta i koristi se za dugotrajno čuvanje cvjetova i lišća, a može se sušiti prirodno ili ubrzano. Prirodno sušenje podrazumijeva stavljanje cvjetova i lišća na suho mjesto u hladu gdje će se prirodno sušiti tijekom nekoliko tjedana. Ubrzano sušenje se može obaviti sušeći biljke u dehidratoru ili u pećnici na niskoj temperaturi. Obje metode su efikasne, a ono što je važno je osigurati da se suhi cvjetovi i lišće čuvaju na suhom i tamnom mjestu kako bi se spriječilo truljenje.
Skladištenje
Potočarka je biljka koju je najbolje konzumirati odmah nakon branja. Zrelost potočarke se ogleda u boji listova i mirisu - listovi moraju biti široki i svjetlozeleni s ugodnim svježim mirisom. Ako je želimo skladištiti to je moguće u posudi s hladnom vodom 2 - 3 dana u hladnjaku.
Kulinarstvo
Upotreba potočarke u kulinarstvu je široka. Iako ju je najbolje konzumirati svježu jer preradom gubi većinu svojih vrijednih svojstava, potočarka se koristi i pirjana i sušena. Okus potočarke je ljutkast, ako se koristi prije cvjetanja doza ljutine je manja.
Potočarka u svježem stanju se dodaje salatama, gotovim jelima, predjelima, umacima, sendvičima te se koristi i kao začinska biljka i za pripremu čaja. Termički obrađena dodaje se u ribu, meso, umake i deserte. Također se može naći u obliku kapi i tinktura.
Medicina
Potočarka je visoko cijenjena biljka u medicini zbog svog sastava. Ima nizak udio kalorija i visoku vrijednost minerala i vitamina (90% voda, vitamini A,E,K,C, folna kiselina, kalcija, željezo, kalij, selen, magnezij, bakar, cink, fosfor…).
Potočarka daje najbolje iz sebe ako je koristimo u svježem stanju. Za organizam pruža mnoge blagodati kao što je čišćenje cijelog organizma jer potiče izmjenu tvari, ima dobar utjecaj na krv, osvježava i otvara apetit. Često se koristi kao antibiotik, protiv upala mjehura i groznica, angina, grlobolja i protiv zubobolje. Osim što se koristi za unutarnju primjenu može se koristiti i za vanjsku kao oblog za razna kožna oštećenja i protiv opadanja kose.
Zanimljivosti
Porijeklo potočarke je iz Skandinavije, sjeverozapadne i srednje Europe gdje raste kao divlja samonikla biljka. Danas je široko rasprostranjena i može se naći po cijelom svijetu. Najčešće se može naći uz rijeke, potoke i izvore. Rijetko se može naći u vodama stajačicama. Potočarka se plantažno uzgaja u planinama Kavkaza i središnje Rusije, Azije, niza afričkih zemalja, u SAD-u, Južnoj Americi i Europi.
Grci, Egipćani i Rimljani su je koristili kao snažno sredstvo za vraćanje energije. Robovi u Egiptu su svakodnevno ispijali sok od potočarke kako bi održali snagu. Rimski carevi su je koristili kao pomoć u donošenju važnih odluka.
Foto: Alois Grundner / Pixabay
Odgovori