Velebitska degenija (lat. Degenia velebitica) je endemska trajna zeljasta biljka iz porodice kupusnjača (Brassicaceae). Biljka je monotipski rod, odnosno sadrži samo jednu vrstu i ne pojavljuje se nigdje drugdje u svijetu kao samonikla biljka.
Ova biljka je strogo zaštićena vrsta prema Zakonu o zaštiti prirode i simbol je Hrvatske i Velebita. Prirodno stanište velebitske degenije je planina Velebit. Pronađena je na samo tri mjesta i to na mjestu Krug i Kuka plana koji se nalaze na južnom Velebitu, a treće nalazište je na srednjem Velebitu, obronak Solin, kod Budakova brda. Presađena je i na druga mjesta, a jedan od njih je Meteorološka postaja Zavižan.
Prirodna staništa su joj najčešće planinska područja na visini oko 1.200 m nadmorske visine. Dobro podnosi izloženost vjetru. Smještena je na kamenitim mjestima i pukotinama stijena. Biljka ima srebrnkastu boju pa ju je teško uočiti među stijenama kada nema cvijeta. Iako je u prirodi jako rijetka, postoje rasadnici koji prodaju sadnice Velebitske degenije. U uzgoju biljka preferira dobro drenirano tlo, kamenito tlo i osunčan položaj ili djelomičnu sjenu.
Biljka je niskog rasta, može narasti do 10 cm. Ima srebrnkasti izgled zahvaljujući dlačicama koje pokrivaju cijelu biljku. Listovi su dugi oko 2 cm, a široki oko 3 mm, na vrhu su šiljasti i srebrnkaste boje. Cvjeta u svibnju i lipnju jarko žutim cvjetovima. Plod s 4 sjemenke dozrijeva u lipnju.
Uzgoj
Velebitska degenija se može uzgajati i u vrtovima i u zatvorenom prostoru zahvaljujući Botaničkom vrtu PMF-a koji već dugi niz godina iz sjemena davno sakupljenog na prirodnim staništima uzgajaju Velebitsku degeniju.
Biljka se uzgaja iz sjemena koje se nakon berbe u lipnju ostavi 10-ak dana na sobnoj temperaturi da sazre. Biljka se uzgaja u običnim posudama ili drvenim kutijama. Može se trajno uzgajati u zatvorenom prostoru i kontroliranim uvjetima, a moguće ju je i nakon prve ili druge godine presaditi na otvoreno. Uzgojene biljke će cvjetati nakon prve ili druge godine od sadnje.
Zalijevanje
Velebitska degenija je biljka koju je najbolje uzgajati u kamenjaru i na osunčanom mjestu kako bi uspješno rasla i cvjetala. Iako je biljka kamena, Velebitska degenija voli i vodu. Na svojim prirodnim staništima razvila je dugačak korijen kako bi sebi osigurala potrebnu količinu vode za rast. Imajući na umu naprijed navedeno zaključujemo da je biljku prilikom uzgoja potrebno redovito zalijevati.
Gnojidba
Biljka nema potrebe za gnojidbom, jedino joj se može dodati vapnenac u tlo jer dobro reagira na njega.
Razmnožavanje
Velebitska degenija se najlakše i najčešće razmnožava metodom sijanja sjemena. Biljka ima mogućnost samozasijavanja, a starija biljka se može razmnožavati sjemenom i vegetativno. Ako je cvjetala u jesen ili iduće proljeće mogu se naći brojne proklijale sjemenke koje će se razviti u mlade biljke.
Presađivanje
Biljka se može presaditi pomoću sadnica. Ako se uzgaja u zatvorenom prostoru, nakon godinu ili dvije biljka se može presaditi u vrt na otvoreno. Također, nakon samozasijavanja, mlade stabljike biljke se također mogu presaditi na željeno mjesto.
Tlo
Ako se uzgaja u vrtu potrebno je obratiti pažnju na tlo. Velebitska degenija voli dobro drenirano tlo, kamenjarsko tlo s puno sunca. Također voli pjeskovito tlo s dodatkom vapnenca.
Klima
Velebitska degenija je biljka specijalizirana za preživljavanje u ekstremnim životnim uvjetima. Može se prilagoditi na sušna staništa s visokim temperaturama. Također, dobro podnosi izloženost vjetru i snijegu te je otporna na hladnoću i smrzavanje.
Sadnja
Botanički vrt PMF-a je sakupio sjeme na prirodnom staništu Velebitske degenije nakon čega su krenuli sa sadnjom biljke iz sjemena. U početku, biljku su uzgajali na kamenjarima, a kasnije su počeli sa sadnjom u pokusnim klijalištima koja su napunjena kombinacijom vrtne zemlje i vapnenačke zemlje. Takav način uzgoja pokazao se uspješnim, biljke redovito cvatu počevši od ranog travnja ili svibnja, a u svibnju i lipnju donose veliku količinu ploda i sjemena.
Sadnja sjemena
Plodovi Velebitske degenije se sabiru odmah nakon dozrijevanja, najčešće u lipnju. Nakon berbe sjemena, treba ga ostaviti na sobnoj temperaturi da dozre. Prije sjetve potrebno je pripremiti zemlju, a najbolje je dodati vapnenac u tlo jer je uočeno da isti biljci odgovara. Sjetva sjemena se obavlja u stakleniku, u kontroliranim uvjetima. Nakon klijanja, tlo je potrebno održavati ravnomjerno vlažnim. Kada biljke očvrsnu iste se mogu presaditi na otvoreno. Najviše im odgovaraju kamenjari ili osunčano mjesto u vrtu.
Uzgoj u vrtu
S obzirom na to da je za uzgoj sadnica Velebitske degenije jedini ovlašten Botanički vrt PMF-a u vrt možemo donijeti sadnice ili sjeme. Sadnicu je potrebno posaditi u vrt na osunčano mjesto i u kamenjar. Biljka voli sunce i tlo bogato vapnencem. Može se posaditi u zemlju ili u posudu. Ako se uzgaja u posudama isto će rezultirati kraćim životnim vijekom i slabijim cvjetanjem. Stara biljka se može razmnožavati vegetativno i sjemenkama. Ako je biljka cvjetala u jesen ili iduće proljeće mogu se naći mnogi izdanci iz kojih će se razviti mlade biljke.
Uzgoj u posudama
Velebitska degenija se može uzgajati u posudama, u zatvorenom prostoru ili na otvorenom. U zatvorenom prostoru biljci treba osigurati dovoljno svjetlosti i redovito je zalijevati. Uzgoj u posudama rezultira kraćim životnim vijekom biljke nego kada se ona uzgaja na tlu ili na kamenjarima.
Održavanje i njega
Velebitska degenija je biljka koja je otporna na razne vremenske uvjete i nije zahtjevna po pitanju održavanja. Održavanje i njega uključuju redovito zalijevanje i obogaćivanje tla vapnencem. Potrebe biljke za vodom su umjerene, a preko zime joj nije potrebna zaštita.
Velebitska degenija je višegodišnja biljka kojoj je prirodno stanište planinski kraj. S obzirom na prirodno stanište, podrazumijeva se da je biljka otporna na hladnoću i mraz. Biljci nije potrebna dodatna zaštita kako bi preživjela zimu. Ako se uzgaja u vrtu, potrebno je obogatiti tlo vapnencem kako bi biljka nastavila rasti.
Nema zabilježenih bolesti ni štetnika
Zanimljivosti
Velebitska degenija je dobila naziv u čast mađarskog botaničara Arpadu von Degenu (1866. - 1934.) koji ju je otkrio 1907. godine. Prvi dio naziva "Velebitska" ukazuje na velebitsko stanište. Austrijski botaničar August Edler von Hayek ju je svrstao u vlastiti rod i ona je jedina vrsta u tom rodu.
Velebitska degenija je ugrožena vrsta i zaštićena je prema Zakonu o zaštiti prirode. Također je svrstana u Crvenu knjigu vaskularne flore Hrvatske. U prirodi je vrlo rijetka, nalazi se na svega nekoliko lokacija na Velebitu. Unatoč naprijed navedenom mogu se kupiti sadnice i sjemenke u rasadnicima koji ih prodaju. U Hrvatskoj Velebitsku degeniju uzgaja Botanički vrt Prirodoslovno-matematičkog fakulteta u Zagrebu.
Velebitska degenija je simbol Hrvatske i nalazi se na kovanici od 50 lipa hrvatske nacionalne valute. Na Dan planete Zemlje (22. travnja), dodjeljuje se novinarska nagrada "Velebitska degenija" za najbolji autorski rad o zaštiti okoliša koji je objavljen u protekloj godini. Rad može biti objavljen u bilo kojem mediju, odnosno u tisku, na radiju ili na televiziji.
Foto: Michael Wolf / CC
Odgovori