Kineski kupus (lat. Brassica rapa var. pekinensis) je jedna od egzotičnijih vrsta, koja dolazi iz porodice krstašica tj. kupusnjača (Brassicaceae) u kojoj se nalaze i brokula, cvjetača, raštika i druge, a koje se također nazivaju i krstašice (Cruciferae). Njegov originalni naziv na kineskom glasi "pe-tsai", što znači "bijelo povrće".
Porodica Brassicaceae obuhvaća brojne vrste komercijalnog značaja, koje se stoljećima koriste na različite načine, od stočne hrane do ljudske prehrane u različitim oblicima-svježem, konzerviranom ili prerađenom. U porodici kupusnjača nalazimo 338 različitih rodova, čije su vrste rasprostranjene po cijelom svijetu osim na Antarktici. Zbog bogate raznolikosti vrsta, njihova sistematika je dosta složena i ponekad upitna.
Najvažnije vrste roda Brassica su B. oleracea, B. rapa, B. napus, B. nigra, B. carinata i B. juncea. Među tim skupinama vrsta možemo naći mnoge poznate povrtne kultivare kao što su kelj, glavati kupusi, brokula, prokulica, cvjetača i raštika. Dodatno, varijeteti vrste Brassica rapa, među kojima je i kineski kupus, obuhvaćaju repe, uljanu i krmnu repicu te Pak-Choi. Općenito, kineske se kupusnjače dijele na dvije velike grupe: Pekinensis grupu i Chinensis grupu. Obilježja Pekinensis grupe (kojoj pripada kineski kupus, eng. "napa cabbage") su široki zeleni listovi s bijelim peteljkama, koji su čvrsto omotani i tvore kompaktnu glavicu. Najpoznatiji varijetet u Chinensis grupi je Pak-Choi, a grupu karakterizira odsustvo formiranja glavice, dok su listovi ovih kultivara tamno zeleni i glatki.
Kineski kupus ima uzdužnu glavicu tamnozelene, žute ili blijedožute boje, koja teži između 1 i 3 kg. Cvjetovi su mu žuti i imaju ukršteni raspored, koji je tipičan za skupinu krstašica. Obično se cvjetovi ne vide u polju, budući da se biljka bere u vegetativnom razdoblju. Biljka je jednogodišnja, a brojnije i veće listove stvara u uvjetima dugog dana. Izgled lista je naboran, a duljina mu je do 35 centimetara. Korijen biljke nema jednu jaku centralnu žilu nego je razgranat i nalazi se u površinskom sloju tla, ne dublje od 30 cm.
Uzgoj kineskog kupusa zahvalno je jer on ima relativno kratak vegetacijski period. Može ga se saditi i kao drugu kulturu tijekom jedne sezone. To je kasni ljetni ili rani jesenski usjev. Sadi se na tlu bogatom humusom, koje dobro zadržava vlagu. Može podnijeti i djelomično zasjenjeno područje. Uvjeti uzgoja slični su kao kod domaćeg običnog kupusa.
Srodnici
Sorte kineskog kupusa
Sorte kineskog kupusa razlikuju se izgledom glavice. One mogu biti kompaktne ili zbijene, mogu biti kratke i loptaste ili visoke i izdužene. Također, prema vremenu sjetve i berbe, razlikujemo vrlo rane (sjetva u 2. mjesecu), rane (sjetva u 4. mjesecu) i kasne sorte (sjetva u 7.-8. mjesecu).
Rubicon
Sortu karakteriziraju tamnozeleni, ujednačeni listovi, sa širokim bijelim rebrima i kremasto žutom unutrašnjošću. Okus mu je sladak, sočan i vrlo ukusan. Treba mu duže vremena da formira glavicu.
Bilko
U usporedbi s Rubiconom, Bilko je malo veća sorta, tamnijih listova i nešto je kasnija. Karakterizira je vrlo dobra prilagodba. Blagog, slatkog i ugodnog je okusa.
Minuet
Ova sorta pripada mini-sortama. Izvana su listovi tamniji, a iznutra privlačne žute boje. Okus mu je sladak i lagan.
Red Dragon
Ova sorta je ljubičasto crvene boje, izvana i iznutra. U usporedbi sa zelenim sortama okus joj je nešto jači, a glavice su malo slabije povezane.
Merlot
Sorta je slična prethodnoj. Tamnije je crvene boje i privlačnijeg izgleda. Glavice su veće, glomaznije i punije listovima.
Uzgoj kineskog kupusa
Kineski kupus ima relativno kratko razdoblje rasta pa se može uzgajati nekoliko puta tijekom sezone. Također, može se uzgajati i kao pretkultura ili naknadni usjev. Uvjeti uzgoja nisu pretjerano zahtjevni.
Tlo
Idealna pH vrijednost tla koja odgovara kineskom kupusu je između 6.5 i 7. Za tla kiselija od pH 6 preporučuje se primjena kalcizacije. Dobra struktura tla posebno je važna pri direktnoj sjetvi. Kineski kupus dobro uspijeva na svim vrstama tla, osim na izrazito laganim ili teškim. Najbolje mu odgovara duboko tlo puno humusa, koje zadržava vlagu. Tla s nižim pH ili ona koja su sušna mogu dovesti do nedostatka kalcija ili magnezija, što vodi nedostacima u kvaliteti biljke.
Klima
Kineski kupus nema prevelike zahtjeve što se tiče temperature. Temperatura koja mu najviše odgovara da bi vegetativno rastao je ona između 12°C i 22°C. Temperature ispod nule može tolerirati kroz kratak vremenski period, a trajne mrazeve ispod -5°C ne može podnijeti. Preniska temperatura izaziva preuranjeno formiranje glavica.
Potrebno ga je zaštititi i od previsokih temperatura, pa tako za temperature iznad 28°C je potrebno zasjeniti ga. Ako ostane bez zaštite na visokoj temperaturi, smanjuje se kvaliteta, glavice se formiraju rahlije, a može se javiti i rubna trulež.
Kineskom kupusu je potrebno dosta vode tijekom cijelog razdoblja rasta, posebice u kolovozu i rujnu. Potrebna količina vode ovisi o vrsti tla i vremenskim uvjetima. Najkritičnija faza je tijekom formiranja glavice, kada mu treba između 25 i 40 mm vode tjedno, a ukoliko u tom periodu nedostaje vode, biljci će nedostajati i kalcija zbog čega će listovi na krajevima odumirati.
Biljci je potrebno i dosta svjetlosti da bi razvila široke listove i formirala glavicu. Kada je svjetlosti manje, tada se stvaraju uži listovi što će smanjiti prinos.
Vrijeme sadnje
Vrijeme proizvodnje u zatvorenom prostoru može biti u zimsko-proljetno razdoblje, kao i u jesenje-zimsko razdoblje. Takva proizvodnja zajedno s kasno proljetnom i jesenjom proizvodnjom koje su na polju, omogućuje kineskom kupusu cjelogodišnju proizvodnju. Prema tome, sjetva u zatvorenom prostoru kreće već krajem siječnja. Na otvorenom sjetva za vrlo rane sorte kreće u drugoj polovici veljače. Od sijanja do berbe treba proći između 8 i 10 tjedana.
Slaganje kultura
Kineski kupus tradicionalno se uzgaja u Kini, stoga su predkulture koje se uzgajaju na tim područjima dobre opcije za uzgoj kineskog kupusa. Nekoliko takvih predkultura su riža, šparoge, luk i rajčica. Ove kulture poboljšavaju kvalitetu tla, pomažu u suzbijanju korova i štetnika te mogu pomoći u boljem rastu kineskog kupusa. Važno je napomenuti da kineski kupus može rasti uz bilo koju kulturu, ali odabir prikladnih predkultura može poboljšati kvalitetu žetve.
Kineski kupus se ne bi trebao saditi na isto mjesto barem 3 godine, a također se ne bi trebao saditi na mjesto gdje su unutar prethodne 3 godine rasle bilo koje kupusnjače. Kulture koje su dobri prethodnici za plodosmjenu su također krumpir, grašak i mahune.
Neke biljke koje se preporučuju za sadnju uz kineski kupus su mrkva, rotkvica, salata, zelena salata i krastavci jer mogu poboljšati rast i kvalitetu žetve. Također mogu pomoći u poboljšanju kvalitete tla, smanjenju potrebe za gnojivima, zaštiti od nekih štetnika i održavanju vlažnosti tla.
Pri odabiru biljaka za sadnju uz kineski kupus treba izbjegavati biljke koje mogu utjecati na njegov rast i kvalitetu. To uključuje bijeli luk, cvjetaču, brokulu, kukuruz i rajčicu. Ove biljke mogu preuzeti hranjive tvari iz tla koje su potrebne kineskom kupusu, dijele slične štetnike i bolesti ili oslobađaju kemikalije koje mogu oštetiti kineski kupus.
Faza mirovanja
Kineski kupus ima fazu mirovanja koja se događa tijekom zime. Kada se temperatura spusti ispod određene razine, kineski kupus prestaje rasti i ulazi u fazu mirovanja. U ovoj fazi biljka usporava svoje metaboličke procese i počinje pohranjivati hranjive tvari u korijen, što joj pomaže da preživi zimu. Ova faza može trajati nekoliko mjeseci, ovisno o klimatskim uvjetima u kojima se kineski kupus uzgaja. Kada se temperatura opet zagrije na proljeće, kineski kupus će nastaviti rasti i razvijati se.
Sadnja kineskog kupusa
Za razliku od domaćeg običnog kupusa, kineski kupus bolje podnosi visoke temperature, no treba mu više vode. Sadi se u tlo bogato humusom koje dobro zadržava vlagu.
Sadnja sjemena
Kineski kupus uzgaja se iz sjemena, koje se može prvo posijati u zatvorenom, u kontroliranim uvjetima. Minimalna temperatura za klijanje iznosi 10°C. Nakon što prođu 2 tjedna, biljke se pikiraju, a razmak između njih treba biti 4 centimetra. Za otprilike mjesec dana biljke se mogu rasađivati, na razmak od 15 do 20 centimetara.
Za vrlo rane sorte sjetva na otvorenom može krenuti već u drugoj polovici veljače. Sjemenke se siju u kućice od po 3 sjemenke, a razmak između kućica treba biti 35 centimetara. Ili se siju svako sjeme zasebno, gdje također treba voditi računa o razmaku, koji treba biti 30 centimetara unutar reda, a 45 centimetara između redova. S obzirom na sitno sjeme, izravna se sjetva obavlja preciznim sijačicama. Dubina sijanja je 3 centimetra.
Sadnja sadnice
Kineski kupus se češće direktno sije na polja, nego što se proizvodi rasad. Ako se prvo proizvede rasad, prije presađivanja na otvoreno biljke trebaju imati 4 do 5 listova. Također, biljke se trebaju prilagoditi vanjskim uvjetima. Na otvoreno se presađuju kada temperatura zraka i tla bude minimalno 10°C, na međusobni razmak od 15 centimetara u redu i 40 centimetara između redova. Tako dobivamo oko 50.000 biljaka po hektaru.
Uzgoj u vrtu
U mediteranskom području, sadnice se presađuju na otvoreno u prvoj polovici travnja, a u kontinentalnom području krajem travnja. Budući da u to vrijeme može doći do mraza, ako zahladi nasad se prekriva agrotekstilom ili perforiranom PE folijom. Jesenski uzgoj na otvorenom je sigurniji. Naime, glavice dobro podnose nisku temperaturu, pa im hladnoće u kasnu jesen neće napraviti štetu. Biljke tako mogu podnijeti hladnoću od nekoliko stupnjeva u minusu, bez velike štete.
Uzgoj u plasteniku
Ovaj način uzgoja zastupljen je u manjoj mjeri, a namijenjen je plasiranju na tržište u svježem obliku. Ako se sije u siječnju, za ranu proljetnu proizvodnju, potrebno je imati grijanje u objektu. Sijanje u svibnju ne zahtijeva grijanje. Uzgoj u stakleniku nema bitnih razlika od uzgoja ove kulture na otvorenom.
Uzgoj u posudama
Uzgoj kineskog kupusa u posudama je osobito koristan ako se nema puno prostora u vrtu ili u urbanim sredinama. Za uspješan uzgoj kineskog kupusa u posudama treba se odabrati velika posuda koja može sadržavati dovoljno zemlje i koja ima dobru drenažu. Zatim se odabire dobro osunčano mjesto, gdje će kineski kupus dobiti najmanje 6 sati sunčeve svjetlosti dnevno. Nakon toga posaditi se sjeme ili presadnice kineskog kupusa u posudu i redovito zalijeva, održavajući vlažnost tla. Također je važno dodavati gnojivo i osigurati dobru cirkulaciju zraka oko biljke.
Održavanje nasada
Pri pregledu polja, bolesne biljke je potrebno odmah odstraniti iz reda. Ukoliko se javi problem s nametnikom buhačem, biljke se trebaju uzgajati ispod prekrivača za redove ili tanke mreže. Obično se oko biljaka stavlja malč koji smanjuje rast korova te dulje zadržava vlagu u tlu. Kada se biljke dobro ukorijene, slijedi prihrana dušikom.
Održavanje i njega
Njega kineskog kupusa prije svega podrazumijeva pravilno i redovito zalijevanje, posebno u sušnim periodima. Oko biljka se može postaviti i malč koji pomaže zadržati vlagu u tlu. Važno je i pravilno održavanje nasada.
Zalijevanje
Biljci je potrebno dovoljno vode, zbog toga što ima kratak vegetacijski period, a broj listova je velik. Preporuka za zalijevanje je jednom tjedno, s 20-25 mm vode. Ako se uzgaja u zatvorenom prostoru, neophodno je održavati nisku relativnu vlažnost zraka, oko 60%, da se ne bi javila nekroza listova zbog poremećaja metabolizma kalcija. Ako se to dogodi, potrebno je prihraniti kalcijem te sniziti temperaturu unutar objekta.
Gnojidba
Na način i količinu gnojenja utječe prije svega stanje tla, a potom i očekivani prinos. Najčešće se primjenjuje dodavanje kalcija u količini od 250 kg/ha. Fosfor se dodaje u količini od 80 kg/ha, a dušika ide 129 kg/ha. Treba napomenuti da se dušik dodaje u 3 navrata, a ne sav odjednom. Preporučljiva je i folijarna prihrana primjenom uree, koja se koristi u omjeru 5 kg/100 l vode u količini od 500 l/ha. Ukoliko se dodaje i stajski gnoj, omjer je 4-5 kg/m2.
Razmnožavanje
Kineski kupus može prerano otići u cvijet ako se dogodi povreda korijenovog sustava prilikom presađivanja (biljka to radi kako bi ranije završila životni ciklus). Također tijekom svibnja biljke mogu ranije procvjetati zbog razlike u duljini dana, a kako bi se to izbjeglo sjeme se sije u rano proljeće ili na kraju ljeta, kada dani nisu toliko dugi. Nedostatak vlage također može uzrokovati cvjetanje. Isto tako, do preuranjenog cvjetanja može doći ako temperatura naglo padne.
Presađivanje
Presađivanje kineskog kupusa je korisno ako se sije sjeme u prenapučene gredice ili ako se želi premjestiti biljke na drugo mjesto. Najbolje vrijeme za presađivanje kineskog kupusa je kada su biljke još mlade i imaju samo nekoliko listova, jer su u toj fazi najotpornije na stres koji uzrokuje presađivanje.
Prije presađivanja priprema se tlo i rade rupe u koje će se presaditi biljke. Također je važno izvaditi biljku iz tla zajedno s korijenom kako se ne bi oštetilo korijenje. Nakon presađivanja, kineski kupus treba zalijevati i paziti da dobije dovoljno svjetla i hranjivih tvari kako bi se brzo oporavio od stresa uzrokovan presađivanjem.
Pomlađivanje
Kineski kupus nije potrebno pomlađivati na isti način kao neke druge vrste biljaka, poput grmova i drveća. Međutim, nakon što se kineski kupus počne razvijati, donje lišće će se prirodno sušiti i otpadati kako biljka raste. Ako se suho lišće ostavi na biljci, mogu privući štetnike ili bolesti, pa ih je bolje ukloniti.
Također, ako se ostavi da raste predugo, može postati gorak i tvrd, pa mnogi uzgajivači preferiraju berbu dok je kupus još mlad i nježan. U tom slučaju, može se ukloniti cijela biljka nakon berbe i zasaditi novi kineski kupus kako bi se osigurala neprekidna proizvodnja. U svakom slučaju, pomlađivanje nije potrebno za uspješan uzgoj kineskog kupusa, ali redovito uklanjanje suhog lišća i berba u pravom trenutku mogu pomoći u održavanju zdrave biljke s visokim prinosom
Prorjeđivanje
Prorjeđivanje kineskog kupusa uključuje uklanjanje biljaka koje rastu preblizu jedna drugoj, tako da preostale biljke imaju dovoljno prostora i resursa za rast i razvoj. Ako se biljke ne prorijede, one mogu biti prenapučene, što može dovesti do slabog rasta i bolesti biljaka.
Najbolje vrijeme za prorjeđivanje kineskog kupusa je kada biljke imaju oko 4 - 6 listova i rastu na udaljenosti od oko 15 - 20 cm jedna od druge. Tada se može otkinuti višak biljaka i ostaviti samo najzdravije i najjače, ostavljajući oko 30 - 40 cm prostora između svake biljke što će osigurati da preostale biljke imaju dovoljno prostora za rast, što će na kraju rezultirati većim i zdravijim kineskim kupusom.
Rezidba
Općenito, kineski kupus se ne orezuje. Međutim, u nekim slučajevima može biti korisno ukloniti oštećene ili bolesne dijelove biljke kako bi se spriječilo širenje problema na ostatak biljke. Ako se primijeti da su neki listovi kineskog kupusa oštećeni ili bolesni, mogu se jednostavno otkinuti iz biljke kako bi se spriječilo širenje problema. Ovo je osobito važno ako se pojave znakovi bolesti, poput smeđih mrlja ili žutih listova, jer se takve bolesti mogu lako širiti na ostatak biljke.
U nekim slučajevima također može biti korisno ukloniti nekoliko vanjskih listova biljke kako bi se omogućio bolji protok zraka. Međutim, ovo nije nužno i ovisi o uvjetima uzgoja i veličini biljke.
Zaštita od vjetra
Kineski kupus može biti osjetljiv na jake vjetrove, pogotovo ako se uzgaja u otvorenom prostoru. Vjetar može oštetiti biljke i otežati rast, što može dovesti do manjeg prinosa. Stoga se preporučuje zaštititi ga planiranom sadnjom u zaštićenim područjima, poput mjesta uz zidove ili ograde, gdje će biljke biti manje izložene jakom vjetru. Također, mogu se koristiti koristiti materijali poput mrežica, ograde ili tkanina koje će djelomično zaštititi biljke od jakih vjetrova.
Zaštita preko zime
Kineski kupus dobro podnosi niske temperature i u većini područja ne zahtijeva dodatnu zaštitu preko zime. Međutim, u područjima s vrlo hladnom klimom, preporučuje se primijeniti neke mjere zaštite kako bi se biljke zaštitile od hladnoće. To može uključivati pokrivanje biljaka mrežom ili tkaninom, dodavanje malča oko biljaka, uklanjanje snijega s biljaka i odabir zimski otporne sorte. Ako se poduzmu potrebne mjere zaštite, kineski kupus će preživjeti i ostati zdrav preko zime.
Bolesti
Kineski kupus podložan je bakterijskim, virusnim i gljivičnim oboljenjima. Za vrijeme velike vlage ili tijekom skladištenja, bakterije mogu izazvati truljenje.
Kupusna kila
Kupusna kila (lat. Plasmodiophora brassicae) je gljivica koja uzrokuje izobličenje korijena u vretenast oblik. Suzbija rast bočnih korijena. Bolest se kasno otkriva, a prvi znak je osušeno lišće za sunčanih dana, a biljka se tijekom noći oporavlja. Nakon toga slijedi usporen rast, a ako se kila razvije na mladoj biljci slijedi uvenuće. Jedine prihvatljive mjere zaštite su otpornije sorte, plodored te kalcifikacija tla. Prema potrebi, provodi se i hidromelioracija kojom se na teškim tlima smanjuje prevelika vlažnost.
Crna lisna pjegavost
Koncentrična ili crna lisna pjegavost (lat. Alternaria brassicae). Kineski kupus je izuzetno osjetljiv na ovu gljivičnu bolest. Obilježja bolesti su tamne, okrugle pjege u kojima su vidljivi koncentrični krugovi. Bolesti pogoduju ljetne vrućine, s visokom vlagom zraka i čestim pljuskovima. Prenosi se sjemenom, a najraširenija je u području gdje se sade i vrtne kupusnjače te uljana repica. Preporučeni fungicid za suzbijanje koncentrične pjegavosti je Ortiva SC, koji se primjenjuje 2 puta uz razmak od 8 do 12 dana u količini od jednog kilograma po hektaru.
Virus mozaika repe
Virus mozaika repe ubrajamo u skupinu Potyvirusa. Izaziva bolest kod biljaka krstašica, a obično ga širi 50 vrsta lisnih ušiju. Obilježje su klorotične pjege s oštrim rubovima, a prvi se simptomi javljaju na najmlađim listovima. Uzrokuje smanjenje prinosa. Prevencija se odnosi na suzbijanje prijenosnika virusa (u ovom slučaju, lisnih uši) i plodored. Za zaražene biljke nema lijeka i potrebno ih je ukloniti.
Štetnici
Najčešći štetnici kineskog kupusa su buhač, različite gusjenice te puževi golaći. Gusjenice napadaju lišće krajem ljeta i početkom jeseni, tj. pojave se u fazi formiranja glavica.
Kupusni buhač
Kupusni buhač (lat. Phyllotreta nemorum) je mali kukac, veličinom svega 1,5 do 3 mm. Kreće se skakanjem. Boja mu je tamna i sjajna, a tijelo čvrsto. Štetno djelovanje prepoznaje se po brojnim sitnim rupicama po listovima, a izražene su u toplom i sunčanom periodu. Suzbijanje se mora započeti kod uništenja 10% lisne površine, a provodi se pripravcima: Radotion E-50 i Radotion P-5, Fastac 10 SC, Direct 1,25 SC, Rotor 1,25 ili Chromorel D. Za manje površine suzbijanje se može provesti prekrivanjem posebnim mrežama koje propuštaju svjetlost, ali sprečavaju ulaz štetnika.
Kupusni bijelac
Kupusni bijelac (lat. Pieris brassicae). Štetu nanose ličinke ovog kukca, gusjenice, hraneći se lišćem te ostavljajući izmet. Gusjenicu ćemo prepoznati po žutozelenoj boji s malim crnim tičkicama i nježnim bijelim dlačicama, a duga je oko 4 cm. Prirodni neprijatelj ovih gusjenica je osa najeznica.
Kupusni moljac
Kupusni moljac (lat. Plutella maculipennis) je kukac koji ima kratak životni vijek, 14 dana, no unatoč tome vrlo brzo se razmnožava i može preletjeti velike udaljenosti. Najčešći je u mediteranskim krajevima. Odrasla jedinka je smeđe siva, duljine oko 9 mm. Gusjenica, koja je u ovom slučaju štetočina, prepoznaje se po karakterističnoj zelenoj boji s tamnijom glavom, a narastu i do 12 mm dugačke. Šteta koju ostavljaju za sobom može biti tolika da na listovima ostanu samo glavne nervature. Kao mjera suzbijanja preporučuje se propisno zaoravanje ili uništavanje svih ostataka biljaka na mjestu gdje će se saditi sljedeće godine. Obavezno je pridržavanje plodoreda. Najefikasnija je primjena kemijskih sredstava koja su bazirana na lambda-ciahalotrinu, no ona se provodi samo na kulturama za jesensku proizvodnju.
Kupusna sovica
Kupusne sovice (lat. Mamestra brassicae) su noćni leptiri, a gusjenice su često debele i kada su uznemirene karakteristično se skvrče u obliku slova "C". Leptiri su tamnosmeđi, prošarani parama različitih tonova, a dužina je oko 20 mm. Gusjenice su dugačke 5 cm. Za sobom ostavljaju rupe na listovima, koje su nepravilnog oblika. Kada narastu, tada počinju bušiti kupus i stvarati hodnike što sve više oštećuje biljku. Problem je i izmet zbog kojeg listovi trunu. Rješenje protiv gusjenica je dovođenje njihovih prirodnih neprijatelja, prekrivanje uroda zaštitnim mrežama ili korištenje registriranih pripravaka.
Upotreba kineskog kupusa
Kineski kupus ima blaži okus od domaćeg običnog kupusa. Dijetalna je namirnica bogata hranjivim tvarima, a sadrži malo kalorija. Ovo hranjivo povrće, osim što je izuzetno ukusno, uz to i zdravo te štiti od mnogih bolesti.
Berba
Kineski kupus se uglavnom bere ručno, a to se mora učiniti prije no što krene prorastati. Bere se velikim oštrim nožem, kada u potpunosti formira glavicu. Glavica u pravilu teži između 1 i 2 kilograma. Nakon posječene glavice, iz debla se mogu razviti novi listovi. Samo se na velikim površinama bere mehanizirano. Prinos ranih kultivara je do 45 t/ha, dok je kasnih do 80 t/ha (zbog veće mase njihovih glavica).
Skladištenje
Glavice se za skladištenje pripremaju uklanjanjem vanjskih listova, kako bi sve bile otprilike iste težine (najčešće oko 800 grama). Smješta se u drvene kašete ili kutije po 10 kilograma. Glavice se mogu zasebno pakirati i u perforirane vrećice što omogućuje dulje održavanje. U hladnjači se kineski kupus zamrazava na temperaturi od 0°C do 2°C. Može se čuvati do 3 mjeseca nakon branja. U hladnjaku se čuva čvrsto umotan prianjajućom plastičnom folijom i tako može izdržati nekoliko dana. Za zamrzivač se priprema kao kelj, narezan na trakice, pofuren i ohlađen.
Kulinarstv0
Kinezi su ovo povrće prvi počeli upotrebljavati za pripremu svježih salata ili kao kraće termički obrađenog na vrlo visokoj temperaturi (u woku).
Nutritivna vrijednost u 100 grama iznosi: 13 kalorija, 2,18 g ugljikohidrata, 1,5 g proteina, 0,20 g masti te 1 mg vlakana. Ne sadrži kolesterol, ima vrlo malo natrija i šećera. Vrijedan je izvor folata i vitamina A, C i K.
Neki od prijedloga za pripremu kineskog kupusa su sirov u salati, kuhan u juhi, pržen ili dimljen.
Zdrava salata
Sastojci su: jabučni ocat, šećer, sol i papar, 1 češanj češnjaka, 1 glavica kineskog kupusa, 200 g kukuruza šećerca i 2 žlice maslinovog ulja. Priprema ide kako slijedi. Kukuruz šećerac se prokuha 10 minuta. Kineski kupus sitno se nasjecka i na njega se doda nasjeckani češnjak. Začini se po ukusu i na kraju pomiješa s kukuruzom te pusti da se neko vrijeme hladi.
Kimchi
Radi se od kineskog kupusa. Izuzetno je zdravo, a odgovaralo bi na neki način našem domaćem kiselom kupusu, samo što je egzotičnije i dosta ljuto. Sastoji se od fermentiranog povrća: kupusa, daikon, mrkve i paprike te začina đumbira, čili papričica, češnjaka i ljute paprike. Takvo pripremanje povrća služi da bi se ono dulje konzerviralo, a tradicionalno se kimchi skladištio u glinenim posudama. Ljutkasto fermentirano povrće bogato je probavnim enzimima i dobrim bakterijama koje pomažu pri detoksikaciji organizma i pospješuju zdravi rad crijeva, jetre i bubrega. Preporuka je kimchi jesti redovito, posebno u zimskom periodu, no ne više od 3 žlice dnevno.
Medicina
Liječnik Li Shizhen iz dinastije Ming bavio se proučavanjem ljekovitih svojstava kineskog kupusa. S obzirom na sadržaj kalija i kalcija te vrlo niski sadržaj natrija, kineski kupus povoljno djeluje na regulaciju krvnog tlaka i regulaciju količine šećera u krvi. Ima visok udio željeza koje tijelo koristi za proizvodnju hemoglobina u krvi, pa se ovom namirnicom možemo boriti protiv anemije i osjećaja umora.
U kineskom kupusu nalazimo brasinin i glukozinolate. Kalcij i vitamin K održavaju zdravlje kostiju. Sadrži i antioksidanse koji čuvaju organizam od propadanja. Vitamin A , kojeg sadrži, čuva zdravlje očiju i sprečava kataraktu ili gubitak vida. Vitamin C jača imunosni sustav, a osim toga kineski kupus sadrži i druga antibakterijska svojstva.
Dijetalna je namirnica, bogata hranjivim tvarima, te je pogodna za zdrav način mršavljenja.
Zanimljivosti
Smatra se da se vrsta Brassica rapa razvila na visoravnima Sredozemnog mora, a odatle se proširila u Skandinaviju te zemlje zapadne i istočne Europe. Potom se širila do zapadne Azije, preko koje je dospjela u Kinu, odakle potječe varijetet kineski kupus. Kineski je kupus kao varijetet u Europu stigao u 19. stoljeću.
Kao što se iz njegovog naziva može zaključiti, kineski kupus potječe iz Kine gdje se uzgaja već više od 1.500 godina. Uglavnom se uzgajao u području delte rijeke Yangtze, a prvi zapis o ovom kultivaru datira iz 15. stoljeća. Otamo se proširio do Koreje i Japana.
U 19. stoljeću, kineska dijaspora raširila ga je po ostatku Azije, Europe, Amerike te čak u Australiju. Danas se uzgaja i jede u cijelom svijetu. Zemlje koje su najveći proizvođači kineskog kupusa su Kina (sa skoro 20.000 tona godišnje), Rusija, Indija i Koreja.
Kineski kupus je prva komercijalno važna kupusnjača čiji je genom sekvenciran, a njegova veličina iznosi 516 Mbp.
Odgovori