Uljana repica (lat. Brassica napus L.) veoma je važna industrijska vrsta, profitabilna biljka koja se uzgaja zbog dobivanja ulja koje je neizmjerno važno u ljudskoj prehrani, ali i industrijskoj upotrebi. Njezino ulje nije toliko kvalitetno za konzumaciju, već je sastavni dio industrijskih ulja, maziva, električnih ulja, sapuna i mnogih drugih prerađevina.
Uljana repica je važna kultura diljem svijeta, ali u Hrvatskoj njezin značaj nije veliki te je i zastupljenost mala. Procjenjuje se da se u Hrvatskoj uzgaja na 15.000 ha, a u proizvodnji prednjače Kanada i Kina. Ipak, njezina je važnost u industriji od velikog značaja i godišnji doprinos je oko 60 milijuna tona.
Uljana repica veoma je prepoznatljiva tijekom cvatnje zbog svog žutog cvijeta koji zbog guste sjetve može prekriti čitavo polje. Jasno je uočljivo da se radi upravo o toj vrsti. Korijen biljke je vretenast i ne prodire u dubinu već se zadržava blizu površine. Stabljika je dugačka i uspravna, a donji listovi su veći i imaju plojku te tvore rozetu. Listići koji rastu prema vrhu su manji i dlakavi. Plod koji nastaje je 5 - 10 cm duga komuška. Također, biljka razvija sitno i tamno sjeme koje je spremno za kasniju sjetvu.
Uljana repica je vrsta koja ne zahtijeva posebnu brigu te ju je moguće uzgajati na teškim i zabačenim područjima. Nije joj važna dobra propustljivost tla zbog vode, a može podnijeti razne tipove klime i tla. Prilagodljiva je i nadmorskoj visini i nagibu te ne zahtijeva samo ravne površine. Također, isplativa je jer ne treba posebnu njegu te može biti dodatan izvor zarade i sirovina na poljima koja su teže dostupna ili se ne koriste u tolikoj mjeri. Ipak, postoje neki savjeti koji mogu pomoći u pripremi tla za uzgoj.
Vrste uljane repice
Cilj razvoja hibrida kod uljane repice bio je riješiti se eruka kiseline koja nije pogodna za konzumaciju kod ljudi. Ona je izrazito štetna te su zemlje koje su vodeće u proizvodnji, što uključuje Kanadu i zapadnoeuropske zemlje, prednjačile u pronalasku hibrida koji imaju velik doprinos i malu količinu eruka kiseline. Danas je nekoliko segregacija uljane repice te postoje vrste kvalitete 0 i 00.
Također, zbog izolacije pozitivnih prihoda, postoje njemačke i francuske sorte koje su posebno zastupljene u Hrvatskoj. Hibrida ima mnogo i svake se godine pronalaze nove sorte koje su otpornije na štetnike i bolesti te imaju veće prihode. Također, mnoge se sorte mijenjaju linijski i često se događaju eksperimenti križanjem i potrebom za boljim prihodom. Ovo su sorte koje se većinom uzgajaju u Hrvatskoj: Elvira, Korina, Jet Neuf, Oro i Tower.
Elvira
Njemačka 0 sorta koja je slabije kvalitete, ali je prihvatljiva za ljudsku konzumaciju. Ističe se zbog velikih prinosa i jake izdržljivost te prilagodbe na okolinu i uvjete. Visoke je plodnosti bez obzira na svojstva tla u kojima raste. Visokog je udjela ulja u sjemenu, ali ono nije toliko kvalitetno. Ipak, jedna je od ranijih hibrida i nije toliko otporna na bolesti.
Korina
Još jedna njemačka sorta koja se uzgaja na našem području te se odlikuje visokom rodnošću i kasnijim urodom. Izrazito se lako prilagođuje okolišu, ali nema ujednačeno vrijeme zrenja. Također, nije otporna na neke gljivice što kasnije može uzrokovati probleme i potencijalne gubitke.
Jet Neuf
Francuski hibrid uljane repice koji je najrašireniji u Europi zbog otpornosti na bolesti i dobar urod. Ima visoki udio ulja, a podnosi i gušću sjetvu.
Oro
Jarna vrsta s malim udjelom kiseline iz koje su kasnije razvijeni ostali hibridi. Takve sorte nemaju velik udio u Hrvatskoj, ali je važna zbog svojih sposobnosti. Rana je i proljetna vrsta te ju je moguće saditi i na višim nadmorskim visinama.
Tower
Veoma prinosna vrsta 00 kvalitete. Ima jako kvalitetno ulje s veoma malim ili zanemarivim udjelom glukozinolata. Također, veoma je popularna za masovnu proizvodnju i to raniju zbog otpornosti na smrzavanje i loše uvjete.
Uzgoj uljane repice
Uzgoj uljane repice nije zahtjevan i lako se održava. Većina počiva na pravilnoj pripremi prije sjetve. Ipak, važni su neki koraci koji mogu pomoći da prinos bude plodniji i kvalitetniji.
Slaganje kultura
Postoji nekoliko kultura koje su dobre za uzgoj na polju prije sjetve uljane repice ili koje bez problema rastu pokraj nje. Najčešće pretkulture su žitarice i sijanje se nakon njih može obaviti odmah, nakon preoravanja zemlje. Najbolje se slaže s kukuruzom i ranim krumpirom te strnim žitaricama kao predusjevima.
Na području gdje se sije ili neposredno pokraj treba izbjegavati suncokret, soju, grašak i djetelinu kao i ostale vrste repa. Također, potrebna je rotacija, jer duže uzgajanje na jednom području može rezultirati najezdom štetnika.
Zalijevanje
Uljana repica zahtjevna je za zalijevanje jedino za vrijeme cvatnje. Tijekom klijanja iskorištava vodu od snijega i jesenjih kiša, ali važno je ravnomjerno rasporediti zalijevanje tijekom sušnih razdoblja. Također, važno je da se voda ne zadržava jer može dovesti do truljenja korijena. Srećom, repica rano klija i dobro koristi vodu koju ima na raspolaganju, pa tako će preživjeti i za vrijeme suša (iako nije njihov ljubitelj).
Gnojidba
Repica uspijeva u blago kiselim tlima, posebice koja su bogata kalcijem. Kalcizacija je posebno važna prije sjetve, ali se obogaćivanje može obavljati i prije i nakon klijanja. Osim kalcija, veliku potražnju ima za sumporom i dušikom. U pripremi je potrebno zaorati dušična gnojiva kako bi se zemlja pripremila za sjetvu. Prije sjetve dodatno se može obogatiti fosfornim gnojivom, a prihranjuje se tijekom proljeća ponovno ostatkom dušičnih gnojiva. Druga prihrana se obavlja 3 tjedna nakon prve, za vrijeme pupanja i omogućuje bogat urod.
Razmnožavanje
Repica se razmnožava sjemenom koje niče iz ploda. Ipak, sjeme koje nije tretirano ima manji prinos te ono nije dobro za daljnju sjetvu. Najbolje je nabaviti provjereno i kvalitetno sjeme koje će imati veći prinos i bolje plodove.
Presađivanje
Jednom kad se posije, uljana repica se više ne presađuje.
Tlo
Uljana repica najbolje uspijeva na tlima srednje teksture i dobro dreniranim tlima. Usjev tolerira kiselost tla 5,5 - 7 pH. Zbog svoje otpornosti na slanost, uljana repica se koristi kao prvi usjev na novoisušenim nasipima. Dobro funkcionira u širokom rasponu uvjeta tla, ali ne tolerira sušu dok su za uzgoj uljane repice najkvalitetnija glinasto-ilovasta tla.
Klima
Uljana repica kultura je koja se dobro prilagođava različitim klimama. Ipak, najbolje uspijeva u toplim i vlažnim klimama. Voli izravno sunce i važno je da bude na otvorenom te da biljke imaju dovoljno prostora kako bi upijale sunčevu svjetlost. Zato je važna pravilna sjetva s dovoljnim razmakom. Repica klija na temperaturi od 3 - 5°C, a jako dobro podnosi i niže temperature. Ako prezimi, u proljeće se regenerira i nastavlja s rastom.
Sjetva uljane repice
Uljana repica se sije i njezina uspješnost ovisi o vremenu sjetve i kvaliteti sjemena. Važno je prije sjetve odabrati kvalitetno sjeme tretirano fungicidom i insekticidom. Također, preporučuje se koristiti više hibrida na jednom području kako bi se dobio željeni rezultat. Sjeme je sitno i koristi se 3 - 4 kg/ha zbog čega ga je teško sijati ručno i koriste se sijačice.
Vrijeme sjetve
Sjetvu je optimalno izvršiti od sredine kolovoza do sredine rujn kada može uspješno prezimiti i iskoristiti vlažnost tla od jesenskih i zimskih kiša. Prerani usjev može prebrzo niknuti te biti uništen pod snijegom, a kasnija sjetva može rezultirati zamrzavanjem mladih izdanaka.
Podloga za sjetvu
Uljana repica je jako izdržljiva biljka, ali za veći prinos potrebni su i bolji uvjeti, bolje i plodnije uspijeva na humusnim i kiselijim tlima, a nije pogodna za močvarna i pjeskovita tla. Također, odgovaraju joj tla bogata kalcijem i koja imaju ravnomjernu distribuciju vode. Tlo je potrebno dobro izorati, dvaput ako je prije toga uzgajana druga kultura i pravilno ga očistiti. Sije se u plodoredu zbog plodonosnijeg uzgoja. Ipak, to se treba napraviti nekoliko tjedana prije jer se kasnije štete ne mogu ispraviti.
Sadnja iz sjemena
Sjeme se sije u pravilne plodorede mehanički na dubinu od 1 - 2 cm, a kod suših područja moguće je i dublje. Optimalan razmak između redova je 20 - 30 cm kako bi se moglo dobro obraditi. Sjetva se smije obavljati najviše 2 godine na istom području zbog pojave bolesti ako se nastavi sijati na istom mjestu.
Uzgoj u zatvorenom i teglama
Osim što je uljana repica sorta koja najbolje uspijeva na otvorenom, važna je za pčele i proizvodnju meda. Iz tog se razloga ne sije u zatvorenom i nije sorta za uzgoj u teglama. Nije isplativa ni za dekoraciju ni za osobnu potrebu. Također, važna joj je prozračnost i direktna svjetlost te nije pogodna za staklenike ili plastenike.
Održavanje i njega
Sjeme uljane repice je sklonije kvarenju od drugih žitarica, stoga se mora pravilno održavati kako bi se spriječio razvoj gljivica i osiguralo pravilno skladištenje. Za "sigurno" skladištenje, relativna vlažnost skladišnog prostora mora biti 70% ili manja.
Faza mirovanja
Mirovanje sjemena je kritični čimbenik u određivanju postojanosti sjemena u tlu i, ako se ne omogućuje, može stvoriti potencijalne probleme uljanoj repici u sljedećim godinama. Iako uvjeti okoliša tijekom zrenja sjemena utječu na dinamiku mirovanja, znanstveno je dokazano da faza mirovanja uljane repice pruža mogućnost poboljšanja vremena žetve i načina žetve te bolji razvoj uljane repice u usjevima sljedećih godina (izvor).
Održavanje nasada
Nasad je potrebno održavati uklanjajući korov prije sjetve kako korijenje ne bi ugušilo mlade izdanke. Također, korov se treba uklanjati i tijekom rasta. Važno je imati pravilan plodored kako se prilikom uklanjanja ne bi oštetile okolne biljke. Ipak, najučinkovitiji način micanja korova je uništavanje herbicidom koji se može koristiti tijekom rasta ili kasnije, ali važno je primijeniti pravilan herbicid. Naravno, nekad neće niti dovoljan jedan herbicid, već se mora upotrijebiti mješavina koja bi pokrila nekoliko štetnika.
Prorjeđivanje
Ako odmah nakon tretiranja padne obilna kiša, može doći do zastoja razvoja uljane repice, pa je u tom slučaju potrebno prorjeđivanje. Osim redovitog uklanjanja korova, uljana repica se prorjeđuje na 20 - 22 cm što joj omogućuje da se kvalitetno širi i raste.
Rezidba
Kod uljane repice obrezuju se samo cvatovi biljaka u ranom razdoblju cvatnje za ubrzavanje zadebljanja peteljki, stvaranje većeg broja cvatova i poboljšanje proizvodnje sjemenki. Vrhovi središnjih cvatova i cvatovi glavnih bočnih grana orezuju se dva puta u vremenskom razdoblju od veljače do ožujka kada se pojave pupoljci biljaka uljane repice i procvjetaju male količine cvjetova na donjem dijelu cvatova. Ova rezidba može značajno povećati proizvodnju uljane repice bez oštećenja cvijeća i mladih plodova.
Žetva
Žetva uljane repice treba se odrediti u kratkom vremenu jer cvijet i plod dozrijevaju veoma brzo, a dobar trenutak za berbu određuje kasniju kvalitetu i prihod. Kako komuške neravnomjerno dozrijevaju, postoji šteta da će se sjeme rasipati i da će se dio prihoda izgubiti tijekom žetve. Postoje 2 razine zrelosti kod kojih se uljana repica može brati.
Prva je tehnička zrelost gdje biljka više nema zelenu boju, lišće se suši, a komuška dobiva sivo-smeđu boju. Sjemenke u komuškama bi trebale biti tamnije boje i u potpunosti tvrde. Kako ne dozrijeva ravnomjerno, mogu se i dalje naći zelene sjemenke.
Druga vrsta zrelosti ili prava zrelost očituje se suhim lišćem i padanjem cvjetova. Sjeme je u potpunosti tamno i čvrsto, a komuške mogu pucati same od sebe i sjeme se rasipa. Tada je najzrelije i u potpunosti spremno za berbu.
Žetva se može obavljati jednofazno kad se obavlja kombajnom ili dvofazno kada se vrši žetelicom i sakuplja kombajnom. Kako bi se održala kvaliteta kod ekstrakcije ulja, trebala bi se obavljati kad je vlažnost kod sjemena manja od 15%.
Skladištenje
Od uljane repice skladišti se samo sjeme. Kako bi se moglo skladištiti, potrebno je zadovoljiti 2 uvjeta: temperatura mora biti manja od 15°C i vlažnost ne smije biti veća od 10%. U drugim slučajevima sjeme propada i urod ne donosi prihod. Sjeme se čuva u prostoriji ili spremniku prije obrade, a ako će se čuvati duže vrijeme, temperature moraju biti i niže. Sjeme se može preraditi za daljnju sjetvu te se čuvati na hladnom i tamnom mjestu ili se upotrijebiti za daljnju preradu u ulje.
Sušenje
Uljana repica se suši vrućim zrakom te postoje "sigurne" temperature sušenja kako se uslijed visokih temperatura biljka ne bi užegla. Sigurno sušenje uljane repice vrši se na temperaturama nižim od 40°C uz veliki protok zraka nakon čega se osigurava da se osuši u roku od 14 dana. Ako sušenje traje duže, riskira se gljivično oboljenje, infestacija grinjama i užeglost.
Bolesti
Iako je veoma otporna, uljana repica nije otporna na bolesti i štetnike koji ju napadaju. Kako bi se spasio urod, nije moguće uvijek reagirati trenutno, već se moraju napraviti mjere predostrožnosti. Postoji nekoliko bolesti i štetnika koju mogu napasti repicu.
Bijela trulež
Nazvana i rak repice, a prvi simptomi izgledaju kao bijeli krugovi na lišću. Uzrokuje ju gljivica koja se javlja ako je proljeće prehladno i prevlažno. Može uzrokovati truljenje lišća ili stabljike, a u komuški ostavlja sklerocije koje izgledom podsjećaju na sjeme. Tako gljiva ostaje trajno u zemlji i do osam godina te ponovno može napadati nasad, ne samo repice nego i drugih kultura. Zato je važno ne sijati vrste koje bi isto mogla napasti, kao što su kukuruz i pšenica te tretirati fungicidima.
Crna pjegavost
Sve raširenija bolest koja napada lišće, ali oštećuje čitavu biljku. Uzročnik je također gljivica čiji rast potiče vlažnost. Pjege se isprva male i crne, ali s vremenom se šire kao koncentrične kružnice i prikrivene su sporastim organima iz kojih se bolest širi. Gljiva se kasnije širi na komušku i uzrokuje pucanje te se sjeme rasipa. Može ostati i na ostacima kao saprofit, pa je veoma važno maknuti sve ostatke nakon žetve i koristiti fungicid i kvalitetno sjeme.
Plamenjača
Plamenjaču odlikuje zagasita pjegavost koja se kasnije pretvara u tamnije boje i zauzima sve veću površinu lista. List koji je zaražen tim virom kasnije se kovrča te prelazi na stabljiku. Konačno se cijela biljka suši i dolazi do umiranja prinosa. Kako bi se spriječila pojava, važno je biljke špricati fungicidom pogotovo za vrijeme velike vlažnosti koje pogoduje razvoju bolesti.
Suha trulež korijena
Suhu trulež korijena uzrokuje gljivica koja se može pojaviti na lišću, komuškama ili stabljici. Gljivica je najaktivnija u vlažno doba, a ako se pojavi za vrijeme klijanja, može uništiti čitav proces i tako i većinu prihoda. Na lišću se pojavljuju pjege bijele do crne boje koje kasnije uzrokuju kovrčanje lista te sušenje cijele biljke. Tlo na kojem je ostala se mora zasaditi drugom kulturom te se tretirati fungicidima.
Štetnici
Osim bolesti, za uljanu repicu pogubni mogu biti i neki štetnici, a oni se dijele na jesenske i proljetne štetnike. Proljetni štetnici su Repičin sjajnik i Repičina pipa, dok su jesenski Crvenoglavi buhač i Osa listarica.
Repičin sjajnik
Najvažniji i najrasprostranjeniji štetnik. Odrasla jedinka je tamnozelene boje dok su ličinke bijele boje. Odrasli odlaže jaje na pupove i ličinke se hrane pupovima i cvjetovima. Kako odlažu 2 - 6 jaja dnevno, brzo uništavaju čitave nasade. Oštećeni pupovi ne cvatu i čitava biljka propada. Protiv sjajnika se može boriti insekticidom, ali samo dok to nije opasno za pčele. Ako se cvijet otvori i uoči se njegova prisutnost, a pčele već sakupljaju pelud, ne smije se špricati kako se ne bi ugrozila njihova populacija.
Repičina pipa
Također kukac koji nese ličinke opasne za repicu. Svoje ličinke počinje nesti u proljeće, dok je biljka još mala i krhka. Kroz peteljku one ulaze u stabljiku i buše hodnike kojima se kreću. Biljka se s vremenom deformira dok ju u potpunosti ne unište. Suzbija se insekticidima, ali i pravilnim odlaganjem otpada nakon žetve.
Crvenoglavi buhač
Kukac metalnog sjaja koji odlaže jaja u zemlju ispod kupušnjača. Odrasle ličinke nagrizaju lišće, što je prvi znak njihovog postojanja. Ličinke se zatim penju na biljku te buše peteljku i ulaze u stabljiku bušeći tunele. Tako trajno oštećuju biljku i uništavaju je. Mogu se spriječiti sistematičnim korištenjem insekticida, ali je potrebno premještati sjetvu ako se ta vrsta pojavi.
Osa listarica
Leti u vrijeme od sredine kolovoza i nije toliko opasna za repicu, koliko je to njezina pagusjenica. Može narasti jako velika i ima 11 pari nogu. Zbog svoje velike proždrljivosti, mogu obrstiti golemo područje tijekom dva dana. Ako se ne primijete odmah šteta će biti velika. Također, suzbija se insekticidom, ali su važna prijevremena prskanja kako bi se izbjegla najezda.
Upotreba uljane repice
Iako se dugo vremena uljana repica koristila samo u praktične svrhe, danas joj je upotreba šira i ima poznata svojstva u industriji i prehrani.
Kulinarstvo
Ulje uljane repice nije toliko cijenjeno u kulinarstvu kao ulje ostalih biljaka. Ipak, u današnje se vrijeme, smanjivanjem štetnih enzima i kiselina, dobilo kvalitetno i pročišćeno ulje. Najčešće se koristi za prženje, pogotovo u lancima restorana ili na mjestima gdje je potrebno pržiti puno u malo vremena. Sentiment koji ostaje nakon prerade važan je kao hrana za krmivo, tzv. masne pogače. Uljana repica u cvatnji je važan izvor peluda za pčele te je poznat med od uljane repice.
Medicina
Uljana repica se u medicini ne koristi kao biljka, već je posebno važan njezin med koji je bogat vitaminima i mineralima te je posebno blag za probavu. Potiče probavu i zdrav rad crijeva te se preporučuje u prehrani umjesto nezdravih zaslađivača.
Zanimljivosti
Uljana repica nastala je križanjem kelja i ogrštice koja se uzgaja u sjevernim krajevima. Stari su narodi njezino ulje upotrebljavali za osvjetljenje. Prvenstveno su se radila maziva koja su služila za davanje svjetlosti ili za lakiranje površina. Danas se također upotrebljava za maziva ili sapune, ali puno je važniji biodizel koji se može proizvesti iz ulja. To je ekološko gorivo koje je mnogo jeftinije i ne oštećuje okoliš transportacijom. Smanjuje se i efekt staklenika te je gorivo koje će se tek koristiti u budućnosti i koje za sada još nije dovoljno razvijeno.
Foto: jhenning / Pixabay
Odgovori