Cvjetača (lat. Brassica oleracea var. botrytis) je dvogodišnja zeljasta povrtna biljka dobro razgranatog, vretenastog korijena iz porodice krstašica ili kupusnjača (Brassicaceae) kojoj pripadaju lisnati kelj, koraba, brokula, prokulice ili kelj pupčar, rusomača, gorušica, potočarka, kupus i druge.
U prvoj godini stabljika cvjetače može narasti do 50 cm visine, gdje joj se na vrhu razvija mesnati zadebljali cvat. Cvat je najčešće okruglastog ili blago spljoštenog oblika te fine zrnatosti. Listovi su izmjenično raspoređeni na stabljici, a kod suvremenih sorti prekrivaju cvat štiteći ga od sunčevog svjetla da ne požuti.
Cvjetača ima nešto niži sadržaj ugljikohidrata, stoga joj je i energetska vrijednost niža. U usporedbi s kupusom, bogatija je gotovo svim vitaminima i mineralima. Preporučuje se naročito za dijetetsku ishranu djece i bolesnika.
Dvije trećine ukupne proizvodnje nalaze se na Dalekom istoku, najviše u Indiji. U Europi je uzgoj najzastupljeniji u Francuskoj, Italiji i Španjolskoj. U Hrvatskoj se cvjetača, kao skupina kupusnjača, nalazi na drugom mjestu odmah iza kupusa. Cvjetača se može konzumirati od proljeća pa sve do jeseni, ali zastupljena je i tijekom zime kada ju spremamo ukiseljenu kao zimnicu.
Srodnici
Vrste cvjetače
Za proizvodnju cvjetače namijenjenu tržištu većinom se koriste hibridi. Karakteristike hibrida su te da daju znatno ujednačenije biljke, što povećava ujednačenu sazrelost za berbu. Biljke su također otpornije na bolesti, bolje su postojane u polju, a listovi dobro obavijaju i štite cvat.
Hibridi cvjetače: Elan F1, Malimba F1, Rapido F1, Lnindurian F1, Serano F1, Amsterdam F1, Frago F1, Pavilion F1, Profil F1, Jerome F1.
Rapido F1
Rani hibrid okruglastog cvata, bijele boje i prosječne težine 1 kg. Listovi su izduženi i plavkastozelene su boje. Sorta je dosta otporna na fiziološke promjene i veoma je ujednačenog dospijevanja za berbu. Proizvodi se u ranojesenskom i ljetnom razdoblju. Optimalan broj je 40.000 biljaka po hektaru.
Serano F1
Srednje rani hibrid dužine vegetacije od 75 dana od presađivanja. Ova sorta ima bijeli, okruglast i zbijen cvat, prosječno težak 1,5 - 2,0 kg. Biljka je bujna s poluuspravnim položajem listova, sivozelene boje koji dobro prekrivaju cvat. Iznimno je otporna na fiziološke poremećaje te je dobro postojana u poljima. Najčešće se uzgaja u jesenskom razdoblju.
Profil F1
Kasni hibrid s dužinom vegetacije od 90 dana od presađivanja. Cvjetača ima okruglasti, zbijeni i fino zrnati cvat. Biljke su osrednje bujne te karakteristično, dobro prekrivene listovima. Znatno je otporna na fiziološke promjene u okolini. Proizvodnja je namijenjena za ljeto, rano proljeće ili za jesen s presađivanjem tijekom lipnja.
Jerome F1
Kasni hibrid zimske cvjetače dužine vegetacije od oko 240 dana. Njegovi cvatovi su okruglasti, zbijeni, fine zrnatosti. Teži u prosjeku 1,5 - 1,8 kg. Biljke su vrlo bujne, s plavkastozelenim listovima koji se nalaza u poluuspravnom položaju. Kod ove sorte sposobnost prekrivanja cvata je osrednja. Namijenjena je za uzgoj tijekom zimskog razdoblja u područjima blage klime.
Uzgoj cvjetače
Iako je danas na tržištu dostupan velik broj sjemena za direktan uzgoj, ipak se radije biraju presadnice. Moguć je uzgoj presadnica u zaštićenim prostorima ili uzgoj u kontejnerima koji donosi brojne prednosti.
Idealna temperatura klijališta za klijanje sjemena je na 20°C jer tada sjeme proklija nakon 5 - 6 dana. Cvjetači pogoduje vlaga u zraku i tlu, a najoptimalnija temperatura u vrijeme rasta trebala bi iznositi 13 - 20°C. Ako temperatura zraka prelazi 28°C, glavice će biti neugledne, sitne i rastresite te će izgubiti svoju vrijednost na tržištu.
Cvjetaču namijenjenu za jesensku potrošnju moguće je, osim presadnica, uzgojiti i izravnom sjetvom, ali uz preduvjet da je tlo vrlo dobro pripremljeno i da ima mogućnost obilnog i kvalitetnog navodnjavanja. Iako se izravnom sjetvom dobivaju manje jednolične biljke, ipak su te biljke jače razvijenog korijena pa su otpornije na moguću sušu.
Tlo
Cvjetača se uzgaja na koncipiranim tlima, dobrog zadržavanja vode, neutralne ili blago kisele reakcije. Na vrlo kiselim tlima, zbog manjka mikroelementa molibdena, česta je pojava kovrčavosti lišća i deformacija cvatova. S druge strane, na alkalnim tlima, nedostatak mikroelementa bora može dovesti do šupljikavosti i truljenja cvata.
Klima
Optimalna temperatura za rast i razvoj cvjetače je od 18 - 20°C. Biljke prestaju rasti kada se temperatura spusti na 4°C ili ako se podigne na 27°C. Ipak, razvijene biljke zimskih sorti pri postupnom privikavanju mogu podnijeti i niske temperature do -10°C. Iako cvjetača nije zahtjevna s potrebama za svjetlošću, ipak joj ne odgovara zasjenjivanje.
Vrijeme sadnje
Najbolje vrijeme sjetve sjemena u rasadniku ovisi o klimi, sortama i njihovoj temperaturnoj potrebi za formiranje cvata. Sorte cvjetače svrstane su u tri kategorije, a to su rane, glavne i kasnosezonske sorte. Ranosezonske sorte se siju tijekom svibnja do kolovoza, a spremne su za berbu od rujna do prosinca. Sjetva glavnosezonskih sorti obavlja se od rujna do listopada, a za berbu su spremne od prosinca do siječnja, dok se za kasnosezonske sorte sjetva obavlja od listopada do prosinca, a beru se od sredine siječnja do kraja travnja.
Slaganje kultura
Obvezno se uzgaja u plodoredu i na istoj površini se ne smije uzgajati barem 3 godine. Od pretkultura koje su poželjne ubrajaju se mahunarke grah, soja, leća, grašak, rogač, badem, kikiriki i bob, a od ratarskih kultura to su strne žitarice pšenica, raž, ječam, zob i krmne mahunarke lucerna i crvena djetelina.
Mačja metvica je biljka koja se koristi kao sredstvo za prevenciju štetnika koji napadaju cvjetaču, dok se sadnja nevena i lobelije koristi kao sredstvo za prevenciju bolesti i povećanja prinosa.
Pretkulture koje treba izbjegavati su kupusnjače i druge vrste iz iste porodice, kao i biljke iz porodice pomoćnica (Solanaceae) uključujući papriku, rajčicu, buniku, patlidžan, duhan i krumpir jer su nositelji bolesti koje se prenose na cvjetaču, dok su biljke iz porodice štitarki (Apiaceae) korijander, anđelika, kukuta, komorač i celer te biljke iz porodice glavočika (Asteraceae), primjerice kamilica, konkurenti cvjetači za hranjive tvari i crpe hranjive tvari iz tla uzrokujući slab razvoj cvjetnih glavica.
Cvjetača može privući štetnike poput kupusove muhe, što može negativno utjecati na rast i zdravlje nekih biljaka poput vrbovice.
Faza mirovanja
Cvjetača ima fazu mirovanja koja se javlja tijekom razdoblja hladnijeg vremena, a koja je potrebna za njen normalan razvitak i rast. Faza mirovanja počinje kada temperature padnu ispod 7°C i traje dok god temperature ne narastu iznad tog temperaturnog praga. Ovo je period kada biljka "odmara" i priprema se za rast u novom ciklusu. U ovoj fazi, biljka se ne razvija i ne cvjeta te treba minimalnu njegu. Ako se uzgaja u plastenicima, potrebno je umjetno izazvati fazu mirovanja kako bi se biljke hladile na odgovarajućoj temperaturi.
Nakon faze mirovanja, cvjetača se nastavlja razvijati i cvjetati te se može brati u roku od 8 - 10 tjedana nakon sadnje.
Sadnja cvjetače
Cvjetača je dosta osjetljiva na vanjske uvjete kao što su visoke i niske temperature, ali i na nedostatak određenih makroelemenata i mikroelemenata u tlu. Posljedica toga su brojne deformacije na cvatovima ili se cvatovi uopće ne formiraju.
Sadnja sjemena
Sjeme cvjetače sije se zimi, točnije tijekom siječnja i veljače, a za ljetnu i jesensku proizvodnju presadnice se uzgajaju na gredicama i sjeme se sije tijekom travnja i u svibnju. Prije sjetve tlo treba pripremiti, usitniti ga i poravnati za uzgoj. Nakon pripreme treba obaviti zasijavanje sjemena te je potrebno je pravilno rasporediti sjeme po površini. Sjeme se blago pritisne u tlo i lagano prekrije zemljom te dobro zalije. Sjetva se treba obaviti 6 - 7 tjedana prije planiranog presađivanja.
Sadnja sadnice
Za ranu proizvodnju sadnice se proizvode u zatvorenim i zaštićenim prostorima kao što su staklenici, plastenici, klijališta i slično.
Zbog toga što uzgojene u kontejnerima imaju pravilan i jednak prostor za rast, ono im omogućuje ujednačen rast biljaka i znatnu ujednačenost. Sadnice se presađuju kada razviju 3 - 4 para lista i naraste 15 - 20 cm. Nekoliko dana pred presađivanja, gredice se otvaraju i prozračuju, a mlade se biljčice prilagođuju vanjskim uvjetima. Prije presađivanja potrebno ih je dobro zaliti.
Biljke cvjetače treba saditi 60 cm između biljaka i 60 cm između redova. Udaljenost između biljaka odredit će veličinu glave, pa se preporučuje pridržavanje preporučene udaljenosti. Što se biljke sade bliže, to će im glava biti manja. Sadnice se presađuju ručno oko 15. - 20. svibnja.
Sadnice ranih sorti cvjetača krajem veljače ili početkom ožujka sade se na otvorenom terenu od 25. travnja do 15. svibnja. Sadnja cvjetače srednjih sorti, posađene u travnju ili svibnju sade se u periodu od 20. svibnja do 15. lipnja. Kasnije vrste cvjetača, uzgojenih kroz sadnice, sade se u vrt oko mjesec dana nakon sjetve.
Uzgoj u vrtu
Nekoliko je razloga zbog kojih je cvjetaču problematično uzgajati u kućnom vrtu - najviše zbog okolišnih čimbenika. Previše topline sprječava da se formira cvjetna glava. Cvjetača se mora uzgajati stalno i neprekidno tijekom cijelog života, od sadnica do berbe. Sve što usporava ili zaustavlja rast, poput insekata, nedostatka vode ili prekomjerne vrućine ili hladnoće, može spriječiti razvoj glave.
Neke sorte mogu prerano stvarati glave na relativno malim biljkama. Ova pojava može biti jako frustrirajuća i uzrokuje ju stres biljke. Često se događa kada u vrt posade velike sadnice. Presađivanje biljaka na otvoreno kada su temperature još uvijek niske također može predstavljati problem. Da bi se izbjeglo, potrebno je posaditi male, zdrave sadnice dva tjedna prije prosječnog zadnjeg datuma mraza. U mladim biljkama cvjetače postoji dobra ravnoteža između vegetativnog i reproduktivnog rasta.
Odabire se mjesto sadnje s puno sunca do djelomične hladovine. Puno sunca preporučuje se za većinu sjemena, ali djelomično zasjenjeno postavlja zaštitu u slučaju naglog skoka temperature.
Kad je glava veličine otprilike kao teniska loptica, treba je zaštititi od sunčeve svjetlosti. Tako se održava bijelom, štiti od sunca i da promijeni boju u žutu ili bude bez okusa. Vanjski listovi se lagano povezuju preko glave starom najlonskom čarapom ili mekom krpom.
Uzgoj u plasteniku
Proizvodnja sadnica sorti za ljetnu potrošnju sije se u zaštićenom prostoru početkom mjeseca ožujka, za jesensku i zimsku potrošnju u svibnju, a za zimsku cvjetaču koja dospijeva u rano proljeće sredinom lipnja. Najkvalitetnije sadnice su one uzgojene u kontejnerima.
Zaštićeni prostori gdje se uzgajaju moraju imati mogućnost zagrijavanja, ali i održavanja optimalne temperature tijekom cijelog perioda uzgoja. Konstrukcija zaštićenih prostora mora omogućavati dobro provjetravanje kojim se regulira temperatura i vlažnosti zraka. Za uzgoj sadnica koriste se kontejneri od polistirena ili plastike s veličinom lončića od 25 - 35 cm3 . Sjetvu cvjetače je moguće napraviti ili pneumatskom sijačicom ili ručno.
Dobru berba moguće je postići samo u slučaju maksimalnog osvjetljavanja biljaka u staklenicima. Uz nedostatak svjetla, kultura se jako opire štetočinama i bolestima. Sadnice su osvijetljene luminiscentnim svjetiljkama. Za bolje rezultate, neki vrtlari koriste reflektirajuće zaslone.
Tlo u plasteniku treba redovito navlažiti, što je osobito važno kada se glavu povrća počne formirati. Uz nedostatak vlage, kvaliteta usjeva će se značajno pogoršati, a zrelost će se povećati.
Kontejneri se u zaštićenim prostorima polažu tako da ne budu izravno na tlu nego malo uzdignuti, postavljaju se cigle ili kamenih blokova na tlo i na njih mreže od betonskog željeza ili drvene letve. Povišeni položaj omogućava brže i bolje zagrijavanje.
Uzgoj u posudama
Kad su sadnice proklijale, ne samo supka ili "sjemenski" listovi, već i nekoliko skupina pravih listova, počinju se “otvrdnjavati”. To bi značilo da je vrijeme za postavljanje posuda vani na nekoliko sati dnevno, povećavajući na cijeli dan, prije nego što se presade u vrt.
Održavanje nasada
Osim brige o kvaliteti tla, redovitog zalijevanja, posebice kada su biljke u fazi cvatnje i uklanjanje korova, cvjetača nije zahtjevna biljka za održavanje.Također se moraju redovito orezivati kako bi se biljke koncentrirale na razvoj glavice, ali i pregledavati biljke za bilo kakve znakove bolesti ili napade štetnika.
Održavanje i njega
Biljke treba njegovati tako što se redovito okopavaju i štite od ptica. Isto tako, cvjetača zahtjeva mnogo vode, jer će u protivnom razviti sitnije glavice. Kako bi se sačuvala bijela boja cvata kod onih sorti koje nemaju sposobnost samoprekrivanja listovima, potrebno je cvat zaštiti tako da se povežu vrhovi listova ili se cvat prekriva prelamanjem donjih listova. U plastenicima za vrijeme sunčanih dana treba zasjeniti plastičnu foliju, primjerice krečom ili bojom.
Zalijevanje
Cvjetači je najpogodnija vlažnost tla između 70 - 80% poljskog kapaciteta tla za vodu, veća vlažnost od toga ne bi bila pogodna za biljku. Nastaje šteta jer plodovi postaju nearomatični, imaju nizak sadržaj šećera i mineralnih tvari, brzo se kvare, posebice ako se nakon berbe čuvaju u toplijim skladištima. Biljka je u fazi većeg porasta osjetljiva i prema nedostatku vlage u zraku što se očituje u fazi formiranja cvata. Povoljna relativna vlažnost zraka za cvjetaču kreće se oko 85 - 90%.
Cvjetača zahtijeva redovito zalijevanje, naročito u vrijeme zametanja. Stogase svi usjevi moraju redovito navodnjavati, a idealno bi bilo primjenjivati sustav navodnjavanja kap po kap. Navodnjavanje orošavanjem se ne preporučuje zbog toga što glavice cvjetača ostaju vlažne pa je biljka tada podložna napasti štetnika.
Gnojidba
U gnojidbi organskim gnojivima poželjno je koristiti stajski gnoj u količini 30 - 40 t zaoravanjem tijekom obrade tla. Osim gnojidbe organskim gnojivom, važna je i gnojidba mineralnim gnojivima koja prvenstveno ovisi o prirodnoj plodnosti tla i biljkama dostupnim hranjivim tvarima, o vremenu i uzgoju, dužini vegetacije i sklopu biljaka.
Sorte koje su uzgajane na tlu manje plodnosti, a duže su vegetacije, potrebno je gnojiti s više mineralnih gnojiva, u odnosu na one kraćeg vremena vegetacije uzgajane na plodnijem tlu.
Na umjereno plodnom tlu, uz gnojidbu stajskim gnojivom, primjenjuje se oko 700 kg/ha kompleksnoga gnojiva NPK 7:20:30 prije presađivanja ili sjetve unošenjem u tlo sjetvospremačima ili tanjuračama. Cvjetači pogoduje gnojidba stajskim gnojem jer se poboljšanje strukture tla i postiže se obogaćivanje tla sa ugljikovim dioksidom.
Nakon što su se ukorijenile presađene biljke, otprilike za 3 tjedna ili tijekom prve kultivacije nakon nicanja iz izravne sjetve, tlo se prihranjuje s oko 2.000 kg/ha KAN-a. Druga prihrana s istom količinom KAN-a provodi se oko mjesec dana nakon prve, a za sorte duge vegetacije potrebno je primijeniti i treću prihranu nakon zametanja prvih cvjetova.
Razmnožavanje
Cvjetača se razmnožava sjemenom koje se sije u proljeće ili rano ljeto, uz dobru drenažu i hranjivo tlo. Tlo se priprema za sadnju uklanjanjem korova i obogaćivanjem hranjivim tvarima, zatim se sjeme sije u redove ili kontejnere, redovito zalijeva kako bi sjeme bilo dovoljno vlažno. Kada biljke dosegnu visinu od 5 - 7 cm, presađuju se u veće kontejnere ili u vrt.
Presađivanje
Kod sadnje sadnica biljke se presađuju kada biljke dosegnu visinu od 5 - 7 cm i razviju nekoliko pravih listova. Proces presađivanja cvjetače uključuje odabir mjesta s dobro drenirajućim tlom bogatim hranjivim tvarima i priprema tla uklanjanjem korova i unošenjem organske tvari. Zatim se iskopaju rupe malo veće od korijenske bale sadnica. Rupe trebaju biti udaljene oko 60 - 90 cm jedna od druge. Pažljivo se izvade sadnice iz spremnika, pazeći da se ne ošteti korijenska bala, stave sadnice u rupe, pazeći da je vrh korijenove bale u ravnini s površinom tla. Nježno se učvršćuje zemlja oko sadnica i dobro zalijeva površina. Dodatno se nanosi sloj malča oko baze sadnica kako bi se zadržala vlagu u tlu.
Također je važno napomenuti da je cvjetača usjev za hladnu sezone, pa ju je najbolje presaditi u rano proljeće ili kasnu jesen kada su temperature niske i biljka je manje izložena stresu.
Pomlađivanje
Postoji nekoliko načina za pomladiti biljku cvjetače koja je možda bila pod stresom ili se ne razvija dobro, a uključuju pravilno zalijevanje, gnojidbu uravnoteženim gnojivom, dodavanjem fosfora i kalija za promicanje zdravog rasta i razvoja cvjetne glavice, osiguranje odgovarajućeg razmaka, uklanjanje oštećenog ili požutjelog lišća koje privlači štetnike i bolesti.
Prorjeđivanje
Prorjeđivanje presadnica cvjetače važan je korak u procesu uzgoja kako bi se osiguralo da biljke imaju dovoljno prostora za pravilan razvoj. Postupak prorjeđivanja sadnica cvjetače uključuje pažljivo uklanjanje viška sadnica režući ih škarama ili laganjim trganjem prstima pazeći da se ne poremeti korijenje sadnice. Prorjeđivanje sadnica pomoći će osigurati da svaka biljka ima dovoljno prostora, svjetla i hranjivih tvari za pravilan rast i stvaranje zdrave glave. Također omogućuje biljci da svoju energiju usmjeri na stvaranje velike glavice umjesto da je troši na previše malih glavica.
Priprema za sljedeću sezonu
Pripremom tla tijekom zime osigurava se da će tlo biti spremno za sadnju u proljeće, te da će cvjetača imati najbolje moguće uvjete za rast. Postupak pripreme tla za cvjetaču uključuje čišćenje tla na kojem se planira posaditi cvjetaču od ostataka, lišća ili korova. Također je potrebno testirati tlo kako bi se odredila njegova pH vrijednost i sadržaj hranjivih tvari, a na temelju rezultata ispitivanja tla, tlo se dopunjava potrebnim hranjivim tvarima. Cvjetača preferira tlo bogato organskom tvari, fosforom i kalijem.
Frezom ili lopatom se prevrće tlo na dubinu od najmanje 20 cm što će pomoći da se razbije zbijeno tlo i umiješaju dodaci, a zatim se u tlo dodaje sloj organske tvari poput komposta ili dobro istrunulog stajnjaka te pograblja tlo kako bi se stvorila glatku, ravna površina.
Sadnja pokrovnog usjeva kao što je raž ili djetelina kako bi tlo ostalo pokriveno tijekom zime će pomoći u sprječavanju erozije i dodavanju organske tvari u tlo kada se bude obrađivalo sljedećeg proljeća. Mjesto sadnje se također može prekriti debelim slojem malča kako bi se tlo zaštitilo od erozije i ekstremnih temperaturnih oscilacija.
Bolesti
Najznačajnije bolesti cvjetače su pjegavost kupusnjača, plamenjača, kupusna kila, bijela hrđa, pepelnica, suha trulež kupusa i fuzarijsko venuće.
Pjegavost kupusnjača
Pjegavost kupusnjača (lat. Alternaria brassica) je bolest čiji su simptomi vidljivi kao koncentrične tamnosmeđe pjege, a pojavljuju se na listovima. Pjege se javljaju i na cvatu pokrivajući veći ili manji dio cvata, što dosta umanjuje vrijednost proizvoda na tržištu. Bolest se javlja tijekom cvatnje.
Plamenjača
Plamenjača (lat. Peronospora parasitica) se pojavljuje na listovima u obliku klorotičnih pjega koje kasnije obamru. Ako je napadnut veći broj listova, cijela se presadnica može osušiti. Osim listova, mogu biti zaraženi i cvjetovi na kojima nastaju tamne pjege. Parazit se najčešće prenosi na sjemenu, a pogoduje mu visoka relativna vlažnost zraka. Za tretiranje protiv uzročnika biljnih bolesti koriste se fungicidi.
Kupusna kila
Kupusna kila je značajna i raširena bolest kupusnjača kako u Hrvatskoj, tako i u svijetu. Uzročnik bolesti je pseudogljiva, odnosno FLO patogen (gljivama sličan organizam), zvan Plasmodiophora brassicae Wor. Karakteristični simptomi bolesti su hipertrofije ili zadebljanja korijena vidljivi kao vretenaste izrasline ili kile, po kojima je bolest i dobila ime. Simptomi se mogu javiti i na nadzemnim organima biljke kao vidljivo žućenje listova, zaostajanja u rastu i razvoju, venuće. Suzbijanje bolesti je dosta teško, jer do sada ne postoje djelotvorne mjere zaštite kupusnjača od napada ove bolesti, pogotovo ne odgovarajući fungicidi. Iz tog razloga se poduzimaju određene mjere zaštite kupusnjača kao što su sterilizacija, drenaža i kalcifikacija tla.
Štetnici
Od štetnika koji nanose štete na cvjetači najčešći je kupusni buhač (Phyllotreta nemorum). On se vrlo često pojavljuje kod nas, naročito ako je vrijeme toplo i suho. Štete prave odrasli kukci - kornjaši, izgrizajući okrugle rupice u lišću, koji se za jačeg napada spajaju tako da cijeli list može biti pojeden.
Kupusna muha
Kupusna muha (lat. Delia radieum) slična je kućnoj muhi. Ličinke su bjelkasta do svjetložućkasta tijela, nemaju noge niti vidljivu glavu. Ovaj štetnik napada korijenje tako da napadnuti dijelovi trunu, a u njima se nalaze ličinke muhe. Mlade biljke propadaju, starije zaostaju u rastu, ne formiraju glavu ili ona bude vrlo mala. Cvjetačino lišće je ljubičaste ili sivkaste boje. Biljke od bolesti polegnu i uvenu te se lako čupaju iz tla. Ako se u prosjeku nađe više od 4 jaja ili ličinke po 1 m2, treba provesti kemijsku zaštitu.
Kupusna lisna uš
Kupusna lisna uš (lat. Brevicoryne Brassicae) u povoljnim uvjetima može se vrlo brzo prekomjerno namnožiti. Uzrokuje kovrčanje i deformaciju lišća koje žuti i suši se. Stoga biljke zaostaju u rastu i propadaju, a pri većoj količini uši glavice propadaju. Razvoju uši pogoduje suho i toplo proljeće. Uzročnik se može naći na naličju donjeg lišća.
Upotreba cvjetače
Cvjetača se primarno koristi u prehrani, a može se jesti svježa, kuhana ili pečena te se koristi i za pripremu različitih jela, kao što su salate, juhe, pite i priloge. Cvjetača je bogata vitaminima i mineralima, kao što su vitamini C i K, folat i kalcij te se smatra zdravim povrćem.
Berba
Na 1 m2, u proljetnim sortama cvjetače, moguće je ostvariti doprinos od 25 - 30 t, a u jesenskim 20 - 25 t cvjetače.
Iako suvremeni hibridi daju ujednačene biljke, ipak se primjenjuje višekratna ručna berba. Berba se obavlja u fazi kada su cvatovi čvrsti i promjera većeg od 15 cm. Biljke se beru za vrijeme suhog i sunčanog vremena tako što se odsijeca cvat zajedno s lišćem što ga obavija, a zatim se listovi skrate toliko da s bočnih strana zaštićuju cvatove. Nakon berbe ubrani cvjetovi se moraju zaštiti od izravnog sunčevog svjetla kako im se ne bi promijenila boja. Kod zakašnjele berbe može doći do izduživanja cvjetnih grana cvatova kada postaju rastresiti i gube boju.
Skladištenje
Prilikom pripremanja cvjetače za pakiranje i otpremu treba biti pažljiv, jer i najmanje oštećene glavice uzrokuju brzo kvarenje za vrijeme prijevoza. S ciljem očuvanja boje i izbjegavanja onečišćenja, cvjetača se već na polju stavlja u gajbe s glavom prema dolje. Proljetne i ljetne sorte manje su trajne od kasnih.
Najprikladnija temperatura za skladištenje je između -1 - 0°C i na toj temperaturi se može čuvati 3 - 4 tjedna uz relativnu vlažnost zraka 90 - 95%. Ako se cvjetača duže vrijeme ostavi na temperaturi -1°C, dolazi do oštećenja, odnosno, cvat poprima sivo-crnu boju i ima oštar miris. Na sobnoj temperaturi gubi upotrebljivost već nakon 3 dana.
Kulinarstvo
Cvjetača je odavno zastupljena u kulinarstvu kao namirnica koju svi rado konzumiraju. Odlično se uklapa u razna variva ili jednostavno kao prilog. Kuha se u neposoljenoj vodi, zbog toga što lako potamni. Idealno bi bilo da se kuha na pari, kako bi se zadržala sve nutritivne vrijednosti. Često se događa da se cvjetača prekuha, odnosno postane gnjecava, umjesto da je čvrsta i hrskava. Kuha se u širokom loncu s malo vode u koju se može dodati kap limuna. Stavlja se u kipuću vodu s cvatnim drškom prema dolje i kuha 10 minuta u poklopljenoj posudi.
Koristi se kao glavni sastojak za popečke, stavlja se u razne složence i jela s tjesteninom. Kuhana se poslužuje sama ili uz dodatak bijelog umaka, a može se preliti umakom od sira i zapeći u pećnici. Francuzi je jedu sirovu uz dodatak majoneze. Cvjetača pržena na maslacu je također vrlo ukusna, kao i juha od cvjetače. Osim toga, vrlo rado se rado jede ukiseljena u zimnici.
Medicina
Cvjetača je namirnica velike hranjive vrijednosti bogata vitaminom C, ali i vitaminima A, E, K i B. Također, u njoj se skrivaju brojni minerali kao što su kalij, sumpor, fosfor, bakar, mangan, natrij, cink, selen i magnezij.
Kako cvjetača uz brokulu, kupus i kelj pripada porodici kupusnjača, njena specifičnost je da je gotovo bez masti, da ima malo ugljikohidrata i općenito malo kalorija. Obiluje antioksidansima i fitokemikalijama i poznata je po svojoj niskokaloričnosti sa svega 25 kcal na 100 g. Kao niskokalorična namirnica puna nutrijenata, koristi se u brojnim dijetama.
Zanimljivosti
Cvjetača se najvjerojatnije razvila od divlje vrste koja se nalazi u Maloj Aziji i Grčkoj. Porijeklom je iz južne obalne i zapadne Europe, vjerojatno iz Italije. Povijest uzgoja cvjetače bilježi se čak od 6. stoljeća prije Krista, na području Mediterana. U većem broju na području Europe, počinje se uzgajati početkom 12. stoljeća u Grčkoj.
Cvjetača je u Rusiju došla tek prije 2 stoljeća, međutim, termofilnu biljku bilo je moguće uzgajati samo u južnim krajevima. Nakon što je poznati znanstvenik Bolotov razvio sjevernu verziju kupusa, postalo je moguće uzgoj povrća u sjevernom dijelu zemlje.
Ova vrsta uključuje i drugo uobičajeno povrće poput kelja, brokule i briselske klice. Vjerovali ili ne, sve to potječe iz uzgoja jedne jedine biljke - divljeg kupusa. Kroz stoljeća, poljoprivrednici su selektivno uzgajali biljku za određene osobine koje su željeli naglasiti. Na kraju se divlji kupus podijelio na različite sorte u kojima danas uživamo.
Foto: artverau / Pixabay
Odgovori