Leća (lat. Lens culinaris) je jednogodišnja biljka iz porodice mahunarki (Fabaceae). U narodu je još poznata pod imenica lećica, laća sočivica ili, jednostavno, jestiva leća. Podrijetlo je ove biljke nepoznato, iako se ponekad kao pradomovine leća spominju južna Europa i zapadni dio Azije. Danas se najviše uzgaja u Indiji, Turskoj, Kanadi i Iranu.
Najpoznatije mahunarke su različite vrste mahuna, ali i grašak, grah, bob, slanutak, kikiriki, bagrem, rogač, soja, pa čak i djetelina i piskavica.
Riječ je o zeljastoj biljci koja, zahvaljujući poluuspravnoj i razgranatoj stabljici, može narasti 14 - 40 cm. Ima slabije razgranat korijen koji je plitak i koji sadrži mnogo kvržica. Naizmjenični listovi parno su perasti i sadrže 2 - 8 pari sitnijih eliptičnih liski. Mali dvospolni cvjetovi su nepravilni i jedva primjetni, a rastu na stapkama u pazušcima listova s gornje strane. Na pojedinom koljencu može biti jedan cvijet ili skupno po 2 - 4. Cvjetovi su uglavnom bijele, ružičaste ili ljubičaste boje. Njihov vjenčić nalikuje leptiru, a tučak ima nadraslu plodnicu.
Vrijeme cvjetanja je od svibnja do srpnja, i to najprije na donjim granama, a potom na vrhu stabljike. Nakon oplodnje nastaju mahune s jednom sjemenkom ili dvama malim plosnatim sjemenkama koje su oblika leće.
Leća je nutritivno vrijedna namirnica koja uspijeva na gotovo svim tipovima tla. Uglavnom se sadi na područjima gdje prevladava topla klima.
Srodnici
Vrste leće
Leća je biljka koja daje sjemenke različitih boja, poput crne, smeđe, crvene, žute i zelene, stoga se u skladu s tim razlikuju njezine vrste.
Crna leća
Beluga ili crna leća iznimno je bogata proteinima i željezom, kao i mineralima, vlaknima i B vitaminima. Beluga je nadimak proizišao iz toga što podsjeća na kavijar. Ima blagi okus i zbog svoje tamne boje idealna je za garniranje jela. Prije kuhanja nije ju potrebno namakati.
Smeđa leća
Smeđa je leća dosta zastupljena u našim krajevima, a može se reći i da je najučestalija vrsta leća. Smeđa boja varira ovisno o tome je li riječ o indijskoj, njemačkoj ili španjolskoj smeđoj leći. Ima debelu opnu pa ju je prije kuhanja potrebno namakati najmanje dva sata.
Crvena leća
Crvena leća naziva se još i narančastom lećom jer ju je moguće pronaći u nijansama tih boja. Ova je vrsta leće najslađa i najsvježija na tržištu. Lako je probavljiva i ne treba ju namakati, a kuha od 15 do 20 minuta. Ne sadrži masti, a bogata je vlaknima i proteinima.
Žuta leća
Žuta leća zapravo je oguljena smeđa ili zelena leća. Karakteristična je po svojoj brašnastoj strukturi i blagoj orašastoj aromi. Prije kuhanja ne treba ju namakati jer je vanjska, tvrda opna već uklonjena i zbog toga se kuha vrlo kratko - manje od 10 minuta. Nakon kuhanja zadržava svoju žutu boju.
Zelena leća
Za razliku od žute i crvene leće, zelena leća puno se češće upotrebljava u sjevernim zemljama. Potječe iz francuskog grada Le Puy-en-Velay pa se naziva još i francuskom zelenom lećom. Ima dosta tvrdu i sjajnu vanjsku opnu te pomalo ljutkast okus. U odnosu na pripremu i kuhanje, zelena leća najduže se kuha (otprilike 45 min) i dobro ju je prije kuhanja namakati u vodi najmanje dva sata jer je dosta tvrda.
Uzgoj leće
Uzgoj leće nije pretjerano zahtjevan. Moguće je uz vrlo malo jednostavnih preporuka, koje se odnose na slaganje kultura, zalijevanje, gnojidbu i razmnožavanje, uzgojiti zdravu i plodnu biljku.
Tlo
Prednost je leće što uspijeva na različitim tlima te podnosi pomalo zaslanjena i bazična zla. Najbolja su plodna tla koja su strukturna i duboka te neutralne pH vrijednosti. U odnosu na obradu tla, ona je ista kao i za sve mahunarke. To znači da se tijekom jeseni tlo treba orati do 30 cm u dubinu, a površini sloj treba dobro usitniti jer se leća sije iznimno plitko u zemlju.
Klima
Leća je biljka koja uspijeva i raste u toploj klimi te zahtijeva dosta svjetlosti. Minimalna temperatura za nicanje biljke iznosi 15°C, a najpovoljnija je temperatura od 18 do 21°C. Najpovoljnija temperatura za rast i razvoj biljke iznosi 24°C, što podrazumijeva i umjerenu vlagu zraka i tla.
Vrijeme sadnje
Leća se sije u kasno proljeće, a obično je riječ o mjesecu svibnju kada prođe i zadnja opasnost od mraza. Dužina vegetacije ranih kultivara je od 80 do 110 dana, a kasnih kultivara od 125 do 190 dana.
Slaganje kultura
Prije sadnje leće preporučuje se uzgajati biljke koje mogu fiksirati dušik iz zraka i pohraniti ga u tlo. Time će se poboljšati kvaliteta tla i osigurati dovoljno dušika za rast leće. Grašak je jedna od biljaka koja se preporučuje kao predusjev za uzgoj leće jer ima slične potrebe za hranjivim tvarima i sposoban je fiksirati dušik u tlo. Djetelina i lucerna su također dobre opcije jer poboljšavaju kvalitetu tla i pružaju dovoljno dušika za rast i razvoj leće. Gorušica se također se može koristiti kao predusjev za uzgoj leće jer brzo raste i pokriva tlo, sprečavajući eroziju i poboljšavajući strukturu tla.
Osim toga, rotacija usjeva poput pšenice, ječma, lucerne, zobi, repe, crne rotkve, uljane repice ili kukuruza također može pomoći u održavanju kvalitete tla i smanjenju štetnika i bolesti koje mogu utjecati na uzgoj leće. Kukuruz može djelovati kao podrška za leću, omogućujući joj da se popne i širi. Kukuruz također može pružiti hlad i zaštitu od sunca za leću.
Krumpir može pomoći u poboljšanju kvalitete tla i pružanju dovoljno dušika, ali se ne preporučuje kao predusjev za uzgoj leće, jer može prouzročiti veću količinu korova, a korovi mogu biti ozbiljan problem u uzgoju leće.
Važno je izbjegavati uzgoj biljaka poput luka, češnjaka, rotkvice i rotkve uz leću jer mogu utjecati na njezin rast i kvalitetu. Također se trebaju izbjegavati biljke koje su osjetljive na slične bolesti i štetnike kao i leća, kako bi se smanjio rizik od prijenosa bolesti i štetnika. Primjerice, ne preporučuje se uzgoj mrkve, peršina ili celera uz leću jer se svi ovi usjevi mogu zaraziti istim vrstama bolesti kao i leća. Također, neke biljke poput suncokreta, soje i drugih mahunarki, koje imaju slične potrebe za hranjivim tvarima kao i leća, ne preporučuju se za uzgoj uz leću, jer mogu smanjiti kvalitetu tla i utjecati na uspješnost uzgoja leće.
Faza mirovanja
Leća ima fazu mirovanja koja se obično javlja kada se sadi sjeme u jesen ili zimu. Ova faza naziva se dijapauza sjemena i može potrajati nekoliko tjedana ili čak nekoliko mjeseci. Tijekom ove faze, sjemenke leće neće klijati čak i ako su pod povoljnim uvjetima, kao što su odgovarajuća temperatura i vlažnost tla.
Dijapauza sjemena leće je prirodan proces koji pomaže sjemenu da preživi nepovoljne uvjete i osigura da sjeme klija u optimalnim uvjetima. Za poticanje sjemena leće da izađe iz faze mirovanja i počne klijati, obično se sade u proljeće kada temperature tla dosegnu optimalnu razinu, a sjeme je dobilo dovoljno vode i hranjivih tvari za rast.
Sadnja leće
Leća se može saditi iz sjemena ili sadnica. Sadnja sadnica je manje uobičajena, jer leća brzo raste i njezine sjemenke lako klijaju. Sadnice se mogu uzgajati kod kuće ili kupiti od lokalnih proizvođača ili vrtnih centara. Nakon što sadnice dosegnu visinu od 5 - 10 cm, mogu se presaditi na otvoreno. Pri sadnji sjemena potrebno je osigurati dovoljnu vlažnost i hranjive tvari. Leća također prolazi kroz fazu mirovanja, što može potrajati nekoliko tjedana ili mjeseci, ovisno o uvjetima sadnje.
Sadnja sjemena
Preporuka je neposredno prije sadnje sjeme leće namakati jedan dan. Ako se sjeme namače u otopini biostimulatora rasta, tada se može očekivati značajno povećanje produktivnosti leće, a istodobno će porasti održivost i otpornost izdanaka na mraz. Nakon namakanja, sjeme se treba osušiti prije sjetve.
U odnosu na mehaniziranu proizvodnju, leća se sije žitnom sijačicom na dubinu 3 - 5 cm. Pri tome treba osigurati razmak redova 15 - 30 cm te 65 - 90 kg/ha sjemena. Mjere ovise o apsolutnoj težini i upotrebnoj vrijednosti. Preporuča se sijati leću na uži razmak od otprilike 12 cm kako bi biljka mogla dobro iskoristiti vegetacijsku površinu te kako bi se ubrzalo pokrivanje tla radi smanjenja gubitka vode iz tla i pojave korova. S druge strane, leću je moguće uzgajati i saditi i kao klice, dakle namakanjem sjemenki u vodi te održavajući njihovu vlažnost nekoliko dana.
Sadnja sadnice
Sadnice leće se sade na otvorenom kada su dovoljno jake i zdrave za presađivanje, obično nakon što su dosegle visinu od 5 - 10 cm. Sadnice treba presaditi u vlažno tlo koje je dobro drenirano i obogaćeno organskom tvari. Razmak između sadnica treba biti oko 5 - 10 cm, a razmak između redova oko 30 - 45 cm. Sadnice treba pažljivo izvaditi iz posuda ili klijališta i presaditi u rupe koje su malo veće od korijena sadnice. Nakon sadnje, treba ih dobro zalijevati kako bi se osigurala dovoljna vlažnost za daljnji rast i razvoj. Uz pravilnu njegu i održavanje, sadnice leće će brzo rasti i moći će se brati nakon 2 - 3 mjeseca.
Uzgoj u vrtu
Leća preferira umjereno toplo vrijeme i može se uzgajati u proljeće i jesen u većini područja. Najbolje uspijeva u dobro dreniranom, humusnom tlu s pH vrijednošću između 6,0 i 7,5. Prije sadnje, tlo treba dobro pripremiti dodavanjem organske tvari kako bi se poboljšala struktura tla i osiguralo dovoljno hranjivih tvari. Prije sjetve, tlo treba dobro zalijevati kako bi se osigurala dovoljna vlažnost. Sjeme se sije na dubinu od 2 - 3 cm s razmakom od 5 - 10 cm između sadnica i 30 - 45 cm između redova.
Leća ne voli previše vlage, stoga je važno izbjegavati prekomjerno zalijevanje. Međutim, tlo treba održavati vlažnim tijekom cijelog razdoblja rasta i razvoja. Također ne voli previše hladno vrijeme, stoga je važno osigurati dovoljno sunčeve svjetlosti i topline. Uz pravilnu njegu i održavanje, leća će brzo rasti i moći će se brati nakon otprilike 2 - 3 mjeseca.
Sadnja u plasteniku
Leća se može saditi i uzgajati u plasteniku, posebno u područjima s hladnijom klimom, jer se plastenik može koristiti za zaštitu biljaka od hladnoće i iznenadnih temperaturnih promjena. Prije sadnje, tlo u plasteniku treba pripremiti dodavanjem organske tvari i gnojiva kako bi se osiguralo dovoljno hranjivih tvari. Sjeme se sije u dubinu od 2 - 3 cm s razmakom od 5 - 10 cm između sadnica i 30 - 45 cm između redova, kao i kod sadnje na otvorenom. Važno je osigurati dobru cirkulaciju zraka kako bi se spriječilo razvoj gljivica i drugih bolesti.
Uzgoj u posudama
Za uzgoj leće u posudama, potrebno je odabrati posudu veličine i promjera najmanje 20 cm i visine 20 - 30 cm. Tlo se treba pripremiti miješanjem zemlje za cvijeće s dodatkom komposta ili gnojiva kako bi se osigurala dovoljna količina hranjivih tvari. Prije sadnje, sjeme leće se treba namakati u vodi najmanje 4 sata, a idealno 12 sati kako bi se poboljšala klijavost sjemena. Nakon namakanja, sjeme se sije u posudu s dubinom od 2 - 3 cm, a razmak između sjemenki trebao bi biti oko 3 cm.
Posuda se postavlja na sunčano i toplo mjesto, a tlo se održava vlažnim, ali ne previše mokrim. Nakon otprilike 2 - 3 tjedna, kada se biljke pojave, potrebno je redovito zalijevanje, osiguravajući da tlo bude uvijek vlažno, ali ne natopljeno vodom.
Leća u posudama treba puno sunčeve svjetlosti i topline, stoga je važno osigurati dovoljno sunčeve svjetlosti i temperature između 15 - 30°C. Leća će rasti brzo, a nakon otprilike 2 - 3 mjeseca, može se brati.
Održavanje i njega
Održavanje i njega leće podrazumijevaju prethodno navedene preporuke o zalijevanju i gnojidbi, ali i obradu i održavanje tla prije i nakon sadnje. Leća se uglavnom ne sije u suho tlo, ali ako se to dogodi, potrebno je nakon sjetve obaviti valjanje tla. Također, ako se stvori pokorica, rotacijskim ili laganim drljačama treba ju uništiti. Uz to, potrebno je redovito uklanjati korov oko leće jer on može spriječiti njezin rast. S druge strane, ako leća raste prečesto, tada zaklanja svjetlost drugim biljkama i ometa njihov razvoj, stoga se mogu ukloniti njezini viškovi. Uvijek treba imati na umu da je zdravija biljka bolja od nekoliko slabih i slabo plodnih biljaka.
Zalijevanje
Leća je zahvalna biljka za uzgoj jer nema prevelikih zahtjeva u odnosu na vodu. Vrlo dobro podnosi sušu, ali i odstajalu vodu nakon obilnijih pljuskova. Razumljivo, nedostatak vode ipak može negativno utjecati na biljku u vrijeme cvatnje, oplodnje i nalijevanja zrna i u tim fazama biljci treba osigurati redovito zalijevanje.
Gnojidba
U prvim fazama razvoja biljke mogu se upotrijebiti dušična gnojiva kako bi se biljki osigurala dovoljna količina dušika. Kasnije biljku nije potrebno posebno gnojiti jer će sama iskorištavati atmosferski dušik. Osnovna gnojidba najbolja je u omjeru od 500 do 600 kg NPK 7-14-21 ili 8-16-24.
Razmnožavanje
Leća se razmnožava sjemenom i pritom je potrebno pridržavati se pravila za sadnju sjemena.
Presađivanje
Leća se obično ne presađuje, jer se bolje prilagođava na mjestu na kojem je posađena i ima plitak korijenov sustav koji nije baš otporan na presađivanje. Stoga se preporučuje sjetva izravno na mjestu gdje će rasti. Ako je ipak potrebno presaditi leću, to treba učiniti vrlo pažljivo kako ne bi oštetili korijenov sustav. Najbolje vrijeme za presađivanje leće je kada biljke još nisu narasle previsoko i imaju samo nekoliko listova.
Prije presađivanja, potrebno je pripremiti tlo i napraviti male jame ili utore u kojima će se sadnice leće smjestiti. Nakon što se biljke pažljivo izvade iz zemlje, potrebno ih je prenijeti u nove rupe ili utore i zaliti ih obilno kako bi se osiguralo dovoljno vlage za oporavak.
Pomlađivanje
Leća je jednogodišnja biljka, što znači da obično ne zahtijeva pomlađivanje jer će sama doći do kraja svog životnog ciklusa nakon što završi sa sazrijevanjem i proizvodnjom sjemena. Međutim, ako se biljke ne uklanjaju kada sazriju, starije biljke mogu postati drvenaste i manje produktivne. U tom slučaju, može se provesti pomlađivanje leće kako bi se potaknula daljnja proizvodnja.
Pomlađivanje leće se obično provodi nakon što se biljke osuše i požute. Potrebno je pažljivo ukloniti gornji sloj biljaka i lišća, što će omogućiti novim izdancima da se pojave i nastave rast. Ova tehnika se obično koristi u komercijalnoj proizvodnji leće kako bi se osigurala veća produktivnost i kvaliteta usjeva.
Prorjeđivanje
Prorjeđivanje leće je važno kako bi se osigurao optimalan razmak između biljaka i spriječila konkurencija za hranjive tvari i prostor za rast. Prorjeđivanje se obično provodi kada su biljke visoke oko 5 - 7 cm. Potrebno je ukloniti najslabije i najmanje razvijene biljke tako da se ostave samo najjače i najzdravije biljke, s razmakom od oko 5 - 7 cm između njih. Ovo će omogućiti preostalim biljkama da dobiju više hranjivih tvari i vode te će spriječiti da se biljke međusobno guše.
Zaštita od vjetra
Leća može biti osjetljiva na vjetrove jer se često uzgaja u područjima s nižim ravninama gdje nema prirodne zaštite od vjetrova. Jak vjetar može uzrokovati lomljenje i savijanje stabljika, do smanjenja prinosa i kvalitete usjeva. Također, vjetar može utjecati na ravnomjerno raspoređivanje sjemena tijekom sadnje, što može dovesti do neujednačenog rasta i manjeg prinosa.
Za zaštitu leće od vjetra, mogu se koristiti različite tehnike. Jedna od učinkovitih metoda je sadnja leće u zaštićenim poljima ili na mjestima gdje postoje prirodne prepreke poput drveća, grmlja ili zgrada. Također, mogu se koristiti mreže ili ograde oko vrta kako bi se smanjio utjecaj vjetra na biljke.
Važno je napomenuti da prekomjerna zaštita od vjetra također može biti problem, jer biljke trebaju neko kretanje zraka kako bi se smanjila vjerojatnost pojave gljivičnih bolesti.
Priprema za sljedeću sezonu
Priprema tla za uzgoj leće uključuje uklanjanje svih biljnih ostataka nakon žetve kako bi se spriječila pojava štetnika i bolesti koje mogu preživjeti na biljnim ostacima. Također, uklanjanje ostataka biljaka osigurat će da će zemlja biti slobodna za obogaćivanje hranjivim tvarima.
Drugi korak u pripremi tla za novu sadnju leće je primjena gnojiva. Preporučuje se primijeniti organsko gnojivo, poput stajskog gnoja, u jesen kako bi se hranjive tvari mogle razgraditi tijekom zime i pripremiti tlo za sljedeću sadnju. Osim toga, može se primijeniti i mineralno gnojivo, poput dušika, fosfora i kalija, kako bi se osigurao pravilan rast i razvoj biljaka. Zatim slijedi okopavanje tla što će omogućiti zemlji da se prozrači i oslobodi od korova koji bi mogli rasti. Osim toga, okopavanje tla također može pomoći u razgradnji organskog gnojiva koje je primijenjeno prethodno. Primjenjuje se i vapno kako bi se smanjila kiselost tla i povećala njegova pH vrijednost. Leća preferira blago alkalno tlo, pa primjena vapna može poboljšati kvalitetu tla za uzgoj leće.
Konačno, važno je provjeriti da je tlo dobro drenirano. Voda koja se nakuplja u tlu može uzrokovati truljenje korijena i druge probleme koji mogu smanjiti rast i kvalitetu biljaka. Stoga je važno osigurati da tlo ima dobru drenažu kako bi se spriječila nakupljanja vode.
Bolesti i štetnici
Leća je dosta otporna biljka na bolesti i štetnike. S vremena na vrijeme može doći do pojave hrđe.
Hrđa je bolest koja uzrokuje odumiranje pojedinih dijelova biljaka, pri čemu se biljke suše i njihov je urod zato lošiji. Širi se brzo, uglavnom od lipnja do rujna. Najčešće pogađa listove celera, luka, poriluka i češnjaka, ali i leće. Na listovima nastaju smeđe mrlje, a posebice na donjoj strani listova nastaju nakupine spora.
Što se tiče mjera zaštite, uvijek je dobro saditi otporne sorte i pridržavati se raznolikosti biljnih vrsta prilikom uzgoja. Preventivno se može smanjiti vlaženje biljaka i primijeniti prskanje određenim ekološkim pripravkom kao što je poljska preslica. Zaražene biljke tretiraju se tako da se pažljivo uklone bolesni listovi i biljka se tretira fungicidom. Ako je zaraza prejaka, cijela se biljka treba iskopati i spaliti. Ostatke treba maknuti s usjeva kako se bolest ne bi proširila na ostale biljke.
Upotreba leće
Leća se od davnina koristi u medicini i kulinarstvu. Zbog svojih je nutritivnih vrijednosti iznimno cijenjena u medicini, a u kulinarstvu ju koriste i početnici i iskusni kuhari jer je vrlo jednostavna za pripremu, a svako jelo posebno obogati.
Berba
Plodovi leće sazrijevaju postupno na biljci. Berba tj. žetva treba započeti nakon sazrijevanja plodova i u donjem i u gornjem dijelu biljke. Preporuka je i započeti žetvu kada su plodovi u donjem dijelu potpuno zreli i kad se sjeme počne osipati ili kada plodovi na vrhu stabljike požute. Otprilike 10 dana sjeme se ostavlja u zbojevima da nadzori, a nakon toga obavlja se žetva žitnim kombajnima, ako je riječ o velikim otvorenim prostorima.
Prinosi mogu biti različiti jer ovise o kultivari i uvjetima uzgoja (340 - 1.500 kg/ha). Budući da se na korijenu biljke nalaze kvržišne bakterije, kao i kod ostalih mahunarki, na kraju je žetve biljku potrebno dobro pokositi tako da bakterije mogu prodrijeti u tlo i obogatiti ga dušikom za sljedeću kulturu.
Sušenje
Nakon berbe leću je potrebno osušiti kako bi se spriječilo kvarenje i produžila njezina trajnost. Prvo se dobro očisti i odvoji od nečistoća, a zatim stavi na suho i prozračno mjesto kako bi se potpuno osušila. Važno je osigurati dobru ventilaciju kako bi se spriječila pojava plijesni. Nakon što je leća potpuno suha, može se spremiti u hermetički zatvorene posude ili vreće te čuvati na suhom i tamnom mjestu do sljedeće upotrebe.
Skladištenje
U pravilnim uvjetima skladištenja leća može ostati svježa i jestiva do jedne godine, a prosjek je otprilike šest mjeseci. Potrebno je osigurati prostor za skladištenje bez vlage jer je ona glavni uzrok truljenja i oksidacije zrna. Sjeme nakon žetve obično sadrži povećan udio vode, stoga ga je prije skladištenja potrebno sušiti da bi se smanjio udio vode na ispod 14%.
Također, dobro je leću skladištiti na tamnijem mjestu, dakle bez otvorene sunčeve svjetlosti. Uz to, u blizini ne bi trebalo biti izvora topline. Leća se treba skladištiti u kartonske kutije ili platnene vrećice, a nikako ne u plastične vrećice ili staklenke jer one dobro akumuliraju nepoželjnu vlagu.
Što se tiče kuhane leće, ona može biti jestiva do tjedan dana ako se čuva u hladnjaku. S druge strane, zamrznuta leća može se čuvati do 6 mjeseci. Nakon odmrzavanja leća će neupitno promijeniti konzistenciju, ali njezin bi okus trebao ostati isti.
Pripravci
Kulinarstvo
Leća je odličan dodatak prehrani zbog izvrsnih nutritivnih vrijednosti i niske kaloričnosti. Vrlo je zdrava namirnica i može se jednostavno iskoristiti u različitim receptima. Od leće se mogu napraviti ukusne salate, variva, tjestenine, ali i namazi i nadjevi.
Većina se grahorica prije kuhanja namače kako bi se smanjilo vrijeme kuhanja. To može biti namakanje preko noći u hladnoj vodi, namakanje nekoliko sati u mlakoj vodi ili namakanje u hladnoj vodi od 2 - 3 sata. Što se tiče leće, vrijeme namakanja ovisi o kojoj je vrsti riječ. Primjerice, crvena i žuta leća ne trebaju se uopće namakati, a zelena i smeđa trebale bi se namakati od 5 - 7 sati u hladnoj vodi.
Vrijeme kuhanja također ovisi o vrsti pa se sitnija žuta leća treba kuhati svega 10 minuta, a krupnija zelena leća treba se kuhati najmanje 45 minuta.
Medicina
Zbog svojeg iznimnog nutritivnog sastava, leća pozitivno utječe na zdravlje. Sadrži mnoge korisne sastojke kao što su vlakna, proteini, minerali, vitamini i željezo, ali je niskokalorična jer ne sadrži gotovo nikakve masnoće.
Budući da sadrži mnogo topljivih vlakana, leća je vrlo dobra za smanjenje kolesterola u krvi, a s time je povezano i smanjenje rizika od moždanog udara i srčanih bolesti. Leća utječe i na zdravlje srca jer je dobar izvor magnezija i folata. Magnezij poboljšava protok krvi, a folat smanjuje razinu homocisteina. Budući da sadrži fosfor, cink i željeto, leća je idealna namirnica za osobe koje pate od anemije. Nadalje, leća je vrlo dobra za probavu jer sadrži netopljiva dijetalna vlakna koja ujedno podržavaju raznovrsnu crijevnu mikrofloru. Od svih mahunarki i orašastih plodova, leća sadrži najveću količinu proteina, čak 26%.
Zanimljivosti
Smatra se da je leća jedna od prvih kultura koja se uzgajala u svrhu prehrane, i to još od doba neolitika. Danas raste kao samonikla kultura na području jugozapadne Europe i na području Azije, ali se zahvaljujući brzom širenju proširila i na neka tropska područja.
U Drugom svjetskom ratu leća je bila najpopularnija namirnica koja je spašavala od gladi. Također, iznimno poznata bila je u predrevolucionarnoj Rusiji gdje je bila glavna hrana za siromašne. Paradoksalno, istodobno se posluživala u luksuznim restoranima diljem Moskve i St. Petersburga kao vrlo skupa poslastica.
Leća se često uspoređuje s grahom jer te dvije biljke imaju gotovo ista nutritivna svojstva. Kada se želi odrediti koja biljka ipak ima prednost, gotovo je uvijek to leća jer je lakše probavljiva od graha.
Jezično gledano, riječ leća homonimska je riječ jer njezin izraz ima dva različita značenja. Može označavati biljku, ali i prozirni predmet u optici omeđen dvjema površinama ili plohama pravilne zakrivljenosti. Zapravo su prema biljci nazvane leće u optici jer dijele jednak oblik koji podsjeća na sjeme.
Foto: rottonara / Pixabay
Odgovori