Gledičija

Gledičija ili trnovac (lat. Gleditsia) je listopadno stablo iz porodice mahunarki (Fabaceae) kojoj pripadaju i zlatna kiša, japanska sofora i judino drvo. Može doseći visinu od 30 m i pritom tvori široku, veliku i prozračnu krošnju. Mlađa stabla imaju glatku sivosmeđu koru, a starenjem postaju duboko izbrazdana i gruba. Na deblu se nalaze crvenosmeđi trnovi koji mogu biti dugi do 20 cm. Grane su također prekrivene trnovima, ali nešto sitnijima i jednostavnijima. Gledičija ima složene, naizmjenično poredane parno peraste listove. Listovi mogu biti dugi do 30 cm, a sastoje se od sitnih lisaka eliptičnog oblika i cjelovitih rubova.

Žućkastozeleno cvjetovi su dvospolni i sitni, imaju pravilan oblik i ugodan miris. Rastu u pazušcima listova, skupljeni u grozdaste cvatove. Cvatnja traje otprilike dva tjedna i odvija se u svibnju i lipnju. Plodovi gledičije su savijene i plosnate, viseće mahune koje su u početku zelene boje, a kasnije poprime crvenosmeđu boju. Mahune mogu biti duge do 40 cm i u njima se nalaze plosnate sjemenke crvenosmeđe boje. Plodovi dozrijevaju tijekom listopada i studenog, ali i nakon toga se mogu zadržati na stablima.

Vrste koje se mogu nabaviti za sadnju su Elegantissima (s valjkastom krošnjom i bez trnja), F. inermis (također bez trna, ima kraće crvenkastosmeđe mahune), Pendula (s tankim i visećim granama te malim i uskim listovima) i Sunburst (sa širokom krošnjom i sjajnim listovima koji su slični paprati i koji su u početku zlatnožute boje, a u ljetnim mjesecima intenzivno zelene).

Uvjeti sadnje: sunčana pozicija
Tlo: plodno, duboko i dobro drenirano
Vrijeme cvatnje: svibanj i lipanj
Krošnja: velika, široka i prozračna
Visina stabla: do 30 metara
Korijen: dubok i dobro razvijen
Razmnožavanje: sjemenom, presadnicama

Sadnja gledičije

Gledičija je popularna zbog toga što se lako razmnožava i dobro podnosi onečišćenja u urbanim sredinama, kao i sol, visoke temperature, sušu te zbijena i alkalna tla. Zbog brzog rasta i otpornosti na loše uvjete odličan je izbor za područja na kojim se brzo želi dobiti hladovina. S obzirom na to da ima prozračnu krošnju i da ne stvara debeli hlad, može se saditi i u blizini travnjaka ili cvjetnjaka jer ispod mogu rasti i druge biljke. Pogodna je za uzgoj u gradskim parkovima i velikim dvorištima.

Gledičija se može razmnožavati sjemenom. Ako ih ne namjeravate posaditi odmah, sjemenke nakon skupljanja treba čuvati na suhom i hladnom mjestu. Sjeme gledičije ima visoku klijavost, ali je tvrdo pa ga prije sjetve treba namočiti u vodi. Najbolje vrijeme za sjetvu sjemena je proljeće, tako da se mlade biljke mogu ukorijeniti prije presađivanja na jesen. Sjemenke prije sjetve treba na 12 ili 24 sata potopiti u posudu s vrelom vodom. Nakon što nabreknu i povećaju se za gotovo tri puta više od njihove veličine prije ovog "tretmana", vade se iz vode i sade na dubinu od oko jednog centimetra.

Budući da gledičija voli vlagu, potrebno je održavati tlo vlažnim. Kako bi se poboljšali uvjeti za klijanje, posude u kojima je posijano sjeme možete prekriti plastičnom vrećicom na kojoj ćete probušiti male rupice kako bi unutra mogao dopirati zrak. Do klijanja bi trebalo doći otprilike nakon mjesec dana. Posude treba držati na mjestu s dosta svjetlosti, a nakon što sjeme proklija, plastična vrećica se može ukloniti. Prije nego gledičiju presadimo na stalno mjesto, treba je presaditi u veću posudu i iznijeti van na neko zaštićeno mjesto. Nakon što dosegne visinu od 30 cm, možemo je presaditi na stalno mjesto.

Za uzgoj su pogodna duboka, drenirana i plodna tla te osunčane pozicije. Dakle, gledičiju možete saditi na mjestima na kojima želite dobiti hlad. Lako se presađuje, a budući da ima veliku i čvrstu korijenovu balu potrebno je iskopati veliku rupu za sadnju. Rupa bi trebala biti duboka koliko i posuda u kojoj je rasla sadnica te dvostruko šira. Iako podnosi različite vrste tla, ona koja su izrazito suha, zaslanjena ili imaju visoku pH-vrijednost bilo bi poželjno izbjegavati, budući da su stabla u takvim uvjetima podložnija napadima bolesti i štetočina. U prvoj godini uzgoja obično raste od 20 do 40 cm, a brzina rasta se nakon toga pojačava.

Uzgoj gledičije

Mlada stabla je potrebno zalijevati svaki dan dok se ne ukorijene, dok starija dobro podnose sušu. Preporučuje se tijekom prve godine uzgoja zalijevati stabla tri puta tjedno, osobito za vrijeme sušnih razdoblja. Bilo bi dobro tlo oko njih malčirati komadićima drva ili kore. Sloj malča će pomoći u ravnomjernom održavanju vlage u tlu te spriječiti potencijalna oštećenja na deblu ako se gledičija uzgaja na travnjacima za čije se održavanje koriste trimeri ili kosilice.

Gledičija ili trnovac dobro podnosi orezivanje i može se uzgajati kao živica. Mlade izboje koji se mogu pojaviti duž debla i grane koje se ne uklapaju u oblik koji želite postići možete odrezati u proljeće, dok se zaražene ili polomljene grane mogu rezati u bilo koje doba godine.

Mahune koje u proljeće opadaju s ovih stabala treba redovito uklanjati jer mogu stvoriti nered u dvorištu, ali ako vam to predstavlja veliki problem, moguće je pronaći i kultivare koji ih ne proizvode, kao što je moguće pronaći i kultivare na kojima ne rastu trnovi.

Upotreba gledičije

Gledičija je dobra medonosna biljka s koje pčele skupljaju pelud i nektar. Dnevno je moguće prikupiti do 4 kilograma po košnici, a prinos meda po hektaru kreće se do 250 kilograma. Za razliku od, primjerice, sjemenki bagrema, sjemenke gledičije su jestive, a konzumirati ih mogu divljač i stoka. Budući da ima teško i gusto drvo koje je otporno na vlagu i pri dodiru s vodom ne truli, gledičija je pogodna za proizvodnju namještaja. U prošlosti su se tvrdi trnovi mladih stabala gledičije koristili kao čavli, a sam drvo je imalo primjenu u brodogradnji.

Zanimljivosti

Prirodno stanište ovog stabla su središnja područja Sjeverne Amerike, a u Europu je stiglo u 17. stoljeću. Latinski naziv roda Gleditsia potječe od botaničara Johanna G. Gleditscha koji se nalazio na čelu Botaničkog vrta u Berlinu. Naziv vrste triacanthos nastao je od riječi tria - tri i akantha - trn. Nazivi na engleskom jeziku su thorny locust i honey locust.

U poljoprivrednim regijama Australije gledičiju smatraju korovom jer formira šikare koje uništavaju pašnjake važne za ishranu stoke. Osim što uništavaju pašnjake, šikare tamošnjim divljim i domaćim životinjama onemogućavaju pristup izvorima vode, zbog oštrog trnja koje raste na ovom drveću. Bodlje ne predstavljaju problem samo životinjama, često se i ljudi znaju ozlijediti, a mogu probiti i gume od automobila.

Bjelogorično drveće

Gledičija je jedna od brojnih vrsta bjelogoričnog drveća. Ono što je svim vrstama zajedničko je to što im lišće, koje se pojavljuje u proljetnim mjesecima, tijekom jeseni mijenja boju iz zelenih nijansi u tople crvene, žute, narančaste ili smeđe tonove. S obzirom na to da lišće prije zime otpada sa stabala, ovu vrstu drveća još nazivamo i listopadnim drvećem.

Bjelogorično ili listopadno drveće razlikuje se po visini koju može doseći, kori drveta, obliku krošnje, obliku listova, tipu korijena, izgledu plodova i cvjetova itd. Većina ovog drveća u proljeće cvjeta mirisnim cvjetovima koji privlače kukce i na taj se način oprašuju. Iz oprašenih cvjetova razvijaju se plodovi koji su kod nekih vrsta bjelogoričnog drveća jestivi, a kod nekih nisu.

Vrste bjelogoričnog drveća koje su najzastupljenije na našim prostorima su hrast lužnjak i kitnjak, topola, divlji kesten, grab, jasen, lipa, bazga, bagrem, divlja trešnja, jablan, platana, lijeska, pitomi kesten, javor, joha, breza, brijest, vrba te stabla raznih voćaka.

Foto: Hans/Pixabay