Hrast lužnjak (lat. Quercus robur) listopadno je drvo rasprostranjeno po Europi, Kakvazu i Maloj Aziji, a pripada porodici bukvi (Fagaceae) kao i sve vrste hrastova (cer, crnika, kitnjak) bukva, pitomi kesten i druge. Narodni nazivi su rošnjak, dub, gnjilec, lužnik. Može narasti čak do 50 m visine, a deblo čak i do promjera 3 m. Najbolje uspijeva na dubokim, glinenim ili pjeskovitim, vlažnim tlima, a na plitkom i suhom zemljištu slabije. Izuzetno je dugovječna biljka, pa su zabilježeni i primjerci čija je starost 1500 godina.
Kora debla je u mladosti glatka, ali oko 20 ili 30 godina starosti počinje se raspucavati, pa u zreloj dobi može dostići debljinu i do 10 cm. Korijenov sustav je izuzetno snažan, razgranat i prodire u dubinu zemljišta. S korijenom hrasta lužnjaka u simbiozi žive gljive koje mu pomažu da što bolje upije mineralne tvari.
Listovi hrasta lužnjaka su nagomilani na vrhovima izbojaka, dužine 6 - 14 cm, dok su peteljke dužine oko 1 cm. Plojka je duboko i nepravilno urezana te sa svake strane ima 4 - 8 zaokruženih lapova. Kod ove vrste do cvjetanja dolazi nakon listanja stabla, tijekom travnja i svibnja.
Cvjetovi se oprašuju vjetrom, a muški cvjetovi su odvojeni od ženskih i u rastu u obliku resa. Muške rese su dugačke do 4 cm i nalaze se u čupercima na prošlogodišnjim izbojcima, dok su ženske rese smještene u pazušcima listova ovogodišnjih izbojaka. I muški i ženski cvjetovi su poprilično neuglednog izgleda.
Plod hrasta je žir koji sazrijeva u jesen. Visi na stapci dugačkoj 3 - 8 cm a najčešće rastu 2 - 3 žira u skupini, rjeđe više od toga. Žir je veličine 1,5 - 2,5 cm, jajolik, najprije zelen, a kako stari postaje smeđ, glatke površine. Kapica žira, koja se naziva još i kupula, obrasla je mnogobrojnim sivo-smeđim ljuskicama pravilno poredanim.
Od hrasta kitnjaka se razlikuje po tome što raste u nizinskim predjelima Hrvatske i zahtijeva puno vode, dok hrast kitnjak raste na brdskim i brežuljkastim područjima. Sljedeća razlika je u tome što listovi hrasta lužnjaka nemaju peteljke i žirevi rastu na peteljkama, dok kod hrasta kitnjaka listovi imaju peteljke. a žirevi rastu pripijeni uz list i nemaju peteljke.
U Hrvatskoj hrast lužnjak dolazi u zajednicama sa žutilovkom na vlažnim područjima. a s grabom na sušim. Šume hrasta lužnjaka najbrojnije su u srednjoj Posavini, Pokuplju i Slavoniji.
Srodnici
Vrste hrasta lužnjaka
Hrast lužnjak je omiljena vrsta među uzgajivačima i danas ima mnogo kultivara koji se sade u parkovima, arboretima i botaničkim vrtovima i uglavnom su visinom manji od osnovnog stabla s vrlo zanimljivim osobitostima glede oblika krošnje i listova.
Quercus robur Fastigiata
Poznat je kod nas pod nazivom stupoliki hrast. Naraste od 25 - 35 m visine, s uskom i elegantnom krošnjom širine 5 - 8 m. Cvate tijekom svibnja, istovremeno s listanjem te dobro uspijeva kako na sunčanim, tako i na polusjenovitim mjestima.
Quercus robur Concordia
Ovaj kultivar je poznat i pod nazivom zlatni hrast. Naraste do 10 m visine, ima razgranate grane i krošnju nepravilnog oblika. Po svome obliku nalikuje osnovnoj vrsti, no specifičnost je što listovi već u proljeće poprime intenzivno žutu boju koju zadržavaju tijekom cijelog ljeta.
Quercus robur Pendula
Ovo je malo do srednje veliko stablo koje ima široku krošnju s visećim granama koje ponekad dodiruju tlo. Naraste do 15 m visine, ima tamnosivu koru koja u zrelijoj dobi postaje ispucala. Mlade grane su crvenkasto-smeđe boje, listovi ovalni, dugi 5 - 14 cm, a široki 4 - 8 cm. U proljeće stablo prolista smeđe-crvenim listovima, dok žirovi rastu u skupinama do maksimalno 6 komada. Ovaj hibrid se često koristi i sadi kao sjenica u parkovima i vrtovima. Početak cvjetanja je sredina svibnja, a listovi opadaju u jesen.
Quercus robur Purpurea
Ovaj kultivar raste do 10 m u visinu, a listovi su mu tamnoljubičaste boje. Dosta sporo raste, no strpljenje biva nagrađeno doista atraktivnim izgledom koji uljepšava okolinu u kojoj je ovaj hrast posađen.
Quercus robur Pectinata
Glavna karakteristika ovog kultivara je perasto lišće koje je jako duboko urezano, skoro do središnje žile. Raste do 15 m visine. Listovi su u proljeće zelene boje, kako sezona odmiče to sve više postaju tamno žuti sa smeđim primjesama. Krošnja je širine oko 8 m.
Uzgoj hrasta lužnjaka
Uzgoj hrasta lužnjaka je specifičan jer zahtijeva tlo koje sadrži dovoljno vlage i hranjivih tvari te dobre uvjete za rast, uključujući svjetlost i dovoljno prostora za razvoj korijenja. Uz pravilnu njegu, može narasti do 40 m visine u roku od nekoliko desetljeća. Uzgoj započinje odabirom zdravog sjemena ili sadnice, a tijekom prvih nekoliko godina zahtijeva redovito zalijevanje i gnojidbu kako bi se osigurali najbolji uvjeti za rast. Uzgoj je dugotrajan i zahtijeva strpljenje.
Tlo
Hrast lužnjak najbolje raste na humusnim, vlažnim, ali i dobro dreniranim tlima, bogatim hranjivim sastojcima - magnezijem, kalcijem, kalijem, dušikom, fosforom i sumporom. Najviše mu odgovaraju tla neutralne reakcije. U slučaju da nije sigurno poznato kakvog je sastava tlo gdje je mladi hrast posađen, dobro je sakupiti nešto tla sa mjesta gdje se već nalazi odrastao, zreo hrast i dodati ga na mjestu sadnje mlade biljke kako bi se potaknula mikoriza - zdrava simbioza između gljive i hrasta, koja pomaže u razmjeni hranjivih tvari.
Klima
Klima u kojoj hrast lužnjak najbolje uspijeva je umjereno topla kišna klima s toplim, ali ne odveć suhim ljetima. Najčešće raste kao glavni element kontinentalnih, listopadnih mješovitih šuma na područjima gdje je srednja godišnja temperatura zraka od 10 - 11°C. Hrast lužnjak je osjetljiv na mraz, a visoke temperature dobro podnosi.
Vrijeme sadnje
Najbolje vrijeme za sadnju hrasta lužnjaka je jesen, ali treba izbjegavati sadnju nakon pojave mraza. U razdoblju mirovanja stablo će se lakše ukorijeniti i do početka novog vegetacijskog ciklusa ono će već steći potrebnu snagu.
Slaganje kultura
Kada biramo dobre susjede za hrast lužnjak, prednost dajemo onim biljkama koje dobro podnose sjenu i ne trebaju puno vode ni čestu gnojidbu. Biljke koje zahtijevaju puno dodatne prihrane mogle bi poremetiti prirodnu ravnotežu i štetno utjecati na korijenje hrasta. Ispod hrasta može se saditi kadulja, stolisnik, puzeći sedum, kalifornijski iris, jelenja trava.
Od drveća najbolje će se slagati s čempresom, američkom božikovinom i magnolijom.
Krokusi su trajnice koje cvjetaju rano u proljeće i preferiraju puno sunca, ali s obzirom na to da cvjetaju tako rano, odlično rastu ispod hrastova. Upadljivi cvjetovi perunika rastu iz rizoma koji izgledaju slično korijenu đumbira, a mogu uspješno rasti ispod hrastova, jer ne konkuriraju hrastovom korijenju i neće se natjecati s njim za hranjive tvari.
Dok većina biljaka više voli puno sunca, kadulja će i dalje dobro rasti u djelomičnoj sjeni ispod velikih hrastovih stabala. Ne cvjetaju puno u sjenovitim područjima, ali će i dalje dobro rasti i izvrstan su dodatak krajolicima ispod hrastova.
Iako engleski bršljan može biti izvrstan pokrivač tla i rasti će na gotovo svakom tlu ili svjetlu, ova biljka nevjerojatno brzo raste i invazivna je stoga je treba izbjegavati kada je u pitanju sadnja ispod hrasta lužnjaka. Isto vrijedi i za hibiskus, melem, krizantemu, božure i neven.
Od povrća izbjegavajte sadnju šparoga, tikvi (bundeva, butternut, hokaido) i tikvica. Umjesto njih odaberite povrtne biljke koje dobro rastu posađene ispod hrasta, a to su krumpir, mrkva, zelena salata, grah, češnjak i rotkvice.
Faza mirovanja
Hrast lužnjak je listopadno stablo te mirovanje nastupa početkom jeseni i traje do proljeća. U tom razdoblju izgubit će svoje lišće, ali i akumulirati u sebi snagu za početak novog vegetativnog ciklusa.
Sadnja hrasta lužnjaka
Prije sadnje hrasta lužnjaka potrebno je pomno odabrati odgovarajuće mjesto i pripremiti ga za sadnju. Priprema se u prvom redu odnosi na kopanje rupe i pripremu odgovarajućeg humusa za sadnju. Uz pravilno proveden postupak sadnje mnogo desetljeća će ovo moćno stablo uljepšavati svoju okolinu.
Sadnja sjemena
Uzgoj hrasta lužnjaka iz žira dosta je zahtjevan proces koji traje oko godinu dana. Krajem rujna prikupljaju se žirevi koji će nam poslužiti za sadnju. Žireve je najprije potrebno oprati u toploj vodi, da se smanji opasnost od štetnih gljivica i ličinki. Tako pripremljeni žir polaže se horizontalno u zemlju na dubinu 5 - 6 cm, na sunčano mjesto.
Mjesto na kojem je žir posađen dobro je tretirati kalijevim permanganatom, a s obzirom na to da je stupanj klijavosti žireva relativno nizak najbolje ih je više posijati. Žir koji je posađen na otvoreno koncem jeseni, proći će prirodni postupak stratifikacije u zemlji nakon čega će proklijati.
Sadnja sadnice
Sadnica hrasta lužnjaka se presađuje kada ima više od 5 zdravih, razvijenih listova, a i prema korijenu se može procijeniti je li vrijeme za sadnju jer razvijena sadnica ima veliki, bijeli korijen. Prije sadnje zemlju treba iskopati i temeljito prorahliti te pomiješati sa supstratom, udjelom vapna i pepela, a zatim sve ovo zatrpati oko korijena sadnice i obilno zaliti. Sadnicu treba posaditi na mjestu koje ima dovoljno sunčeve svjetlosti neophodne za njezin rast i razvoj.
Kalemljenje
Kao podloga za sadnju koristi se dvogodišnja sadnica hrasta lužnjaka. U novije vrijeme primjenjuje se strojno cijepljenje s prerezima koji se rade oko 5 cm iznad vrata korijena i kalusiranjem u stratifikatu od piljevine i mahovine. Kada je riječ o cijepljenju hrasta lužnjaka uobičajenim metodama mnogo bolji rezultati postižu se cijepljenjem u stakleniku nego u vanjskim uvjetima.
Uzgoj u vrtu
Uzgoj u vrtu hrasta lužnjaka moguć je ako je ispunjeno nekoliko preduvjeta. Ponajprije, treba mu osigurati dovoljno prostora za rast i širenje korijena, što podrazumijeva da ga treba saditi dalje od stambenih objekata, instalacija ali i drugih stabala i grmova. Nadalje, potrebno mu je osigurati dovoljno svjetlosti, da bi mogao rasti, te pored njega ne saditi one biljke koje traže povećanu količinu navodnjavanja i gnojidbe.
Uzgoj u stakleniku
U stakleniku se mogu uzgajati sadnice hrasta, koje će u idealnim uvjetima koji podrazumijevaju odgovarajuću temperaturu i dovoljnu količinu vlage, uspješno rasti. Također, u staklenicima se može obavljati i kalemljenje hrasta lužnjaka i to s velikim stupnjem uspješnosti.
Uzgoj u posudama
Hrast lužnjak se može uzgajati u posudama, ali samo privremeno dok biljka ne dosegne određenu veličinu kada ju je potrebno presaditi na otvoreno. Sadnja hrasta lužnjaka u posudi obavlja se tako da se žirevi najprije operu u mlakoj vodi, a zatim spreme u plastične vrećice u koje je dodana mahovina te tako pripremljeni stratificiraju u hladnjaku oko 2 mjeseca.
Nakon što sjeme proklija sadi se u male posude, može i u čašice od jogurta koje obavezno moraju imati rupu na dnu radi drenaže. Biljke se drže na prozorskoj dasci okrenutoj prema suncu i redovito zalijevaju, a čim izbiju 2 ili 3 nova lista presađuju se u veće posude. Do toga dolazi obično nakon 2 tjedna od prve sadnje. Tek kada u većoj posudi sadnica dosegne visinu od 15 cm, kada korijen počne premašivati opseg posude, sadnica se presađuje na otvoreno.
Održavanje nasada
Nasadi se održavaju ponajprije brigom o tlu u koje je hrast lužnjak posađen, a to obuhvaća rahljenje zbijenog tla i nerazgrađenog šumskog otpada, uklanjanje korova, eventualno razrjeđivanje pregusto zasađenih nasada. U fazi mirovanja potrebno je obaviti i rezidbu.
Održavanje i njega
Pravilno održavanje i njega obuhvaća uklanjanje odumrlih grana i onih koje su zaražene bolestima i štetnicima, ali i povremeno prorjeđivanje. Također, potrebno je osigurati dovoljnu količinu vode i to poglavito u prvoj fazi rasta i razvoja mlade biljke. Tek nakon druge godine mlado stablo hrasta lužnjaka može se tretirati mineralnim gnojivima.
Zalijevanje
Odraslo stablo hrasta nije potrebno previše zalijevati pa će biti dovoljno zaliti ga svega nekoliko puta mjesečno. Sa zalijevanjem ne treba pretjerivati jer se tada stablo izlaže opasnosti da mu korijenje počne trunuti. Zalijevanje ne treba obavljati tako da se velika količina vode zalijeva direktno na korijenje, jer to može izazvati neželjene posljedice. 30-ak l vode tjedno bit će optimalna količina za mlade hrastove, dok je starije biljke dovoljno zalijevati s istom tolikom količinom kroz mjesec dana.
Gnojidba
Idealno gnojivo za gnojenje hrasta trebalo bi u sebi sadržavati 12% dušika, 4% fosfora i 8% kalija. Gnojenje se u prvom redu odnosi na mlada stabla, dok kod zrelih stabala najbolje gnojivo je upravo ono koje stvara samo stablo, a to su otpali listovi hrasta. Ako ostavite lišće da se kompostira oko stabla, bez da ga grabljate, ono će predstavljati odličnu prirodnu hranu za hrast koja sadrži u sebi sve potrebne sastojke. Odrasla stabla hrasta su pravi ekosistemi, kako u nadzemnom tako i u podzemnom dijelu biljke te dodavanje gnojiva odraslom stablu može narušiti savršeno uspostavljenu ravnotežu.
Razmnožavanje
Tri su načina razmnožavanja hrasta lužnjaka - pomoću sjemena, reznicama i kalemljenjem. Reznice mladih stabala uzimaju se između svibnja i listopada te se ne preporučuje uzimati reznice sa stabala starijih od 5 godina. Reznice trebaju biti dugačke 15 cm računajući od vrha stabljike. Zatim se s donje polovice stabljike ukloni lišće te se reznice na kratko umoče u hormonski prašak za zakorjenjivanje te se zatim posade u posudu ispunjenu zemljom. Za otprilike 12 tjedana trebale bi se ukorijeniti.
Presađivanje
Mjesto pogodno za presađivanje hrasta lužnjaka je podalje od stambenih objekata, zbog činjenice da se radi o biljci koja je izuzetno velika i s ogromnim, razgranatim korijenjem. Hrast se presađuje na prozračno mjesto, ako se radi o sadnicama iz kontejnera tad je idealno vrijeme za presađivanje jesen. Na dno iskopane rupe potrebno je staviti šljunak ili komade slomljene cigle radi drenaže, a korijenski vrat biljke mora biti nekih 2,5 cm iznad razine tla. Gornji sloj zemlje potrebno je pomiješati s humusom, može se dodati i pepela te se tako pripremljenom zemljom zatrpava područje oko hrasta. Presađivati se mogu male biljke, jer presađivanje velikih hrastova zbog njihove veličine praktički nije moguće.
Pomlađivanje
Pomlađivanje hrasta obavlja se njegovom rezidbom i prorjeđivanjem. Tako se potiče rast i razvoj mladih grana, ali i oblikovanje krošnje koja je jedno od najbitnijih obilježja ovog bujnog i lijepog stabla. U godinama obilnog uroda žirom, može se provesti i tzv. oplodna sječa nasada hrasta koja se obavlja tako da se postupno uklanjaju matična stabla uz istovremenu pojavu podmlatka generacije koja raste iz takvih stabala.
Tijekom pomladnog razdoblja koje traje 5 - 20 godina stara se stabla postupno osijeku s time da se prvom sječom uklanjaju biološki nekorisna, bolesna i slaba stabla, druga sječa se obavlja u godini kada su stabla dobro urodila sjemenom koje je palo na zemlju i njome se omogućava da dovoljno svjetlosti dopire do mladica, a trećom završnom sječom se uklanjaju preostala stara stabla s površine i njome se dovršava smjena generacija hrasta lužnjaka.
Prorjeđivanje
Kada se vrši prorjeđivanje hrasta lužnjaka, osnovni cilj je da se mladim granama i njihovim vršnim pupovima dovede dovoljno svjetla kako bi se ubrzao njihov rast. To se obavlja uklanjanjem onih središnjih grana koje zastiru prodor svjetlosti u krošnju stabla.
Rezidba
Ako se hrast nalazi na otvorenom vanjskom prostoru on se u pravilu ne orezuje. Rezidba se odnosi u prvom redu na hrastove posađene u vrtovima, a s obzirom na veličinu ovog stabla radit će se o vrtovima srednje veličine.
Idealno vrijeme za rezidbu hrasta lužnjaka je kasno proljeće ili kasno ljeto. Rezidba se ne bi trebala provoditi nakon što su se pupovi otvorili, prilikom listanja mladog lišća ili neposredno prije početka opadanja listova. Neki uzgajivači imaju mišljenje da je rezidbu najbolje provoditi u vrijeme zimskog mirovanja biljke no to je dosta dvojbeno, jer hrast slabo trpi mraz pa bi tada orezanu biljku trebalo dobro zaštiti posebno na dijelovima zahvaćenim rezidbom.
Prilikom rezidbe ne smiju se vršiti ozbiljnije intervencije u hrane deblje od 10 cm u promjeru, a također se rezidbom ne smije ukloniti veći dio krošnje. Ako je rezidba namijenjena smanjenju dužine grane, rez bi trebalo učiniti u pazusima takvih grana. Sve ovo što je navedeno odnosi se na zrele, odrasle hrastove.
Rezidba mladih hrastova lužnjaka naziva se meka rezidba i njome se uklanjaju odumrle ili oštećene grane, one koje se međusobno križaju te izbojci na podlozi. Mlada stabla potrebno je orezivati svake 3 godine.
Priprema za sljedeću sezonu
Tijekom zimskog mirovanja nije potrebno zalijevati stabla hrasta nego je najbolje izvršiti malčiranje organskim materijalom, poput otpalih listova hrasta lužnjaka. Tako će se zadržati vlaga potrebna za rast biljke, ali i snabdjeti korijenje korisnim hranjivim sastojcima.
Bolesti
Brojni su uzroci sušenja šuma hrasta lužnjaka i često se radi o kombinaciji različitih čimbenika. Radi se o problemu koji je jedan od središnjih u šumarstvu Hrvatske, i to upravo zato što su šume hrasta lužnjaka jedne od najzastupljenijih u domaćoj flori. Najčešće bolesti koje napadaju hrast lužnjak su hrastova pepelnica, mednjača, rak debla hrasta i antraknoza.
Hrastova pepelnica
Ovu bolest uzrokuje gljivica Microsphaera alphitoides, a prvi simptomi napada manifestiraju se već krajem svibnja i početkom lipnja na mladim listovima vršnih izbojaka. Glavni simptom ove bolesti su male bijele mrlje koje se postupno šire po cijeloj biljci. a najviše listovima i grančicama. Pepelnica je bolest koja može oslabiti imunitet biljke koja tada postaje podložna raznim drugim oboljenjima. Nakon početne faze u kojoj su listovi prekriveni bijelim prahom, oni se suše i otpadaju s grana. Za suzbijanje ove bolesti koriste se fungicide na bazi pirimidina i triazola.
Mednjača
Ovo je još jedna bolest koju uzrokuju gljivice vrste Armillaria mellea. Radi se o patogenima koji dolaze iz tla i stoga je vrlo teška borba protiv ovog vrsta oboljenja. Ovo je bolest koja napada one biljke koje su već prethodno načete nekim drugim oboljenjima poput pepelnice. Na deblu stable razvijaju se kolonije gljiva te njihovo odvajanje od debla uzrokuje oštećenje stable. Mednjača najprije napada kambij, zatim izaziva trulež bjeljike a rjeđe i središnjeg dijela debla.
Rak debla hrasta
Smatra se da ovu bolest uzrokuje gljivica Fusarium solani. Kao truležnica može se pojaviti na korijenu ali može izazvati i rak debla hrasta, kada dolazi do stvaranja tamnih, trulih tvorbi po biljci koje je moguće liječiti samo u početku razvoja bolesti i to otklanjanjem zaraženih dijelova.
Antraknoza
Gljivica Apiognomonia quercina uzrokuje bolest antraknozu. Na listovima smještenim na donjem dijelu stabla pojavljuju se sitne smeđe mrlje te listovi s vremenom ugibaju i otpadaju. Liječi se fungicidima, a odlična prevencija je uklanjanje zahvaćenih grana.
Štetnici
Štetnici koji napadaju hrast lužnjak mogu izazvati velike štete u šumama u kojima je ova vrsta hrasta dominantna. Najčešći štetnici su hrastova strizibuba, hrastov četnjak, kukavičji suznik, hrastov savijač, gubar, hrušt.
Hrastova strizibuba
Hrastova strizibuba (lat. Cerambyx cerdo) je kukac kornjaš čije odrasle jedinke postaju uočljive tijekom proljeća i početkom ljeta. Ženka polaže jajašca u šupljine zdravog drva koje se, zatim, hrane tkivom drveta i tako ga uništavaju. Ličinke se nakon 3 - 4 godine transformiraju u kukuljice. Suzbijanje se uglavnom svodi na uklanjanje zahvaćenih dijelova stabla i prevenciju.
Hrastov četnjak
Hrastov četnjak (lat. Thaumetopoea processionea) polaže jaja u gornjem dijelu stabla na tankim izbojcima glatke kore. Ženka polaže do 300 jaja smještenih u obliku pločica duž grane. Gusjenice se legu iz jaja početkom svibnja, prolaze kroz nekoliko faza razvoja a konačna je da se pretvaraju u leptire koji se pojavljuju u srpnju i kolovozu. Ovaj štetnik kod ljudi izaziva urtikariju, a ponekad i napadaje astme. S obzirom na to da gusjenice sviju gnijezdo, potrebno je ta gnijezda mehanički odstraniti.
Kukavičji suznik
Kukavičji suznik (lat. Malacosoma neustria) smeđi je leptir koji se roji u drugoj polovici lipnja. Gusjenica je modre boje i brsti lišće hrasta od svibnja do početka lipnja, a nakon toga se začahuri. Jajna legla ovog štetnika su lako uočljiva pa se mogu fizički odstraniti, a kemijski se štetnik suzbija sredstvima piretroida.
Hrastov savijač
Hrastov savijač (lat. Tortrix viridiana) je leptir čija su prednja krila s gornje strane svijetlo zelena, a stražnja su siva. Gusjenica je zelene boje, duga 18 mm a rojenje ovog leptira odvija se u prvoj polovici lipnja. Ženka polaže do 60 jaja iz kojih se u travnju legu gusjenice koje se hrane pupovima listovima. Feromonske klopke pokazale su se dobrim u uništavanju ovog leptira, kao i mehaničko uklanjanje kolonija jajašaca.
Hrastov gubar
Hrastov gubar (lat. Lymantria dispar) vrsta je leptira i jedan od najvećih šumskih štetnika koji može izazvati ogoljelost čitavih šuma. Ženka odlaže jaja na koru drveta te ih pokriva dlačicama svoga tijela tako da nalikuju na gljivu gubu. Njegove gusjenice hrane se lišćem, a s hrastova lužnjaka može prijeći i na druge kulture. Suzbijanju ovog štetnika pristupa se prije listanja stabala i to tako da se najprije stabla detaljno pregledavaju od podnožja do krošnje. Za naročito visoka stabla koriste se i dalekozori. Pregledi se vrše za vrijeme zimskog mirovanja vegetacije. Suzbijanje se vrši aviotretiranjem kemijskim sredstvima.
Upotreba hrasta lužnjaka
Upotreba hrasta lužnjaka je višestruka. Ponajprije se koristi kao vrlo cijenjeno drvo u drvnoj industriji, zatim i za ogrjev, a široka je njegova upotreba i u narodnoj medicini te u gastronomiji.
Berba
Prikupljanje žireva hrasta lužnjaka obavlja se u jesen kada žirevi padaju sa stabla na zemlju. Dvije su metode skupljanja - ručno ili zgrtanje lopatama. Sakupljanje treba izvršiti za suhog vremena, no ne treba prikupljati odmah one prve žireve koji padnu s hrasta jer su takvi najčešće nerazvijeni ili bolesni.
Najbolje je početi prikupljati žireve koncem listopada. Trebalo bi tada odmah probrati žireve i ukloniti one crvljive, bolesne ili sa znakovima plijesni. Žirevi hrasta lužnjaka jako su cijenjeni, i danas se na mnogim punktovima u Hrvatskoj otkupljuju. Koristiti se mogu i pupovi i kora s mladih grančica koja se bere u proljeće.
Sječu stabala za ogrjev ili izradu namještaja najbolje je obavljati tijekom zimskog mirovanja jer tada stabla u sebi imaju najmanje vlage.
Skladištenje
Nakon prikupljanja, žireve je potrebno dobro osušiti i čuvati na suhim i prozračnim mjestima na temperaturi do 2°C. Dnevno ih je potrebno 2 - 3 puta miješati dok se ne osuše kako treba. Zreli žirevi su smeđe boje i s njih se lagano uklanjaju kapice.
Ubrani mladi pupoljci odmah se koriste za prihranu divljači. Hrastovu koru također je potrebno sušiti u suhoj i prozračnoj prostoriji i zatim skladištiti u staklenke hermetički zatvorene ili u jutene vrećice.
Stabla, nakon obrade koja podrazumijeva piljenje i sječu na manje trupce, treba skladištiti na suho i prozračno mjesto koje nije u dodiru s tlom. Drvo namijenjeno drvnoj industriji odmah nakon sječe se skladišti i šalje na daljnju obradu.
Kulinarstvo
Žirevi imaju visoku energetsku vrijednost zahvaljujući proteinima i ugljikohidratima kojima obiluju. Omiljena su hrana mnogih životinja, ali mogu se naći i u prehrani ljudi. Kuhanjem ili prženjem žira uklanja se njegova oporost, a najpoznatiji pripravak od žira hrasta lužnjaka je kava.
Ona se priprema tako da se svježi, zreli žir najprije samelje, a zatim osuši te spremi u kutiju na suho i tamno mjesto. Nakon što žličicom dozirate količinu potrebnu za pripremu kave, najprije tako mljeveni žir popržite na laganoj vatri, a zatim od njega pripremajte kavu na uobičajeni način.
U gastronomskom smislu i brojni drugi narodi cijene hranjive pripravke od hrasta. Sjevernoamerički Indijanci na području Kalifornije upotrebljavali su žir za dobivanje brašna, a kruh od žira se pripremao i u Italiji, Norveškoj i Švedskoj. U korejskoj gastronomiji specijaliteti su žele od žira i knedle od žira.
Medicina
U mladoj, svježoj kori hrasta lužnjaka brojni su korisni sastojci i to hrastov tanin, galna kiselina, floroglucinol, šećeri, pektinske tvari, kvercetin, gorki kvercin. Žir sadrži škrob, tanin, mast, kvercit, fosfor, limunovu kiselinu.
Čajni uvarak od mlade kore hrasta lužnjaka koristi se kao pomoć pri trovanjima, unutarnjim krvarenjima, kašlju. Tople kupelji s oparkom od kore hrasta koriste se kod hemeroida i ostalih upalnih procesa u rektumu. Naime, tanini u kori koaguliraju bjelančevine i stoga povoljno djeluju kod zacjeljivanja, ali i zaustavljaju proljeve.
Vrlo je dobro grgljati i ispirati desni uvarkom od hrastove kore i to u slučajevima upala desni te infekcija ždrijela i usne šupljine.
Uvarak se priprema tako da 1 - 2 pune čajne žličice narezane kore dodamo u 1/4 l hladne vode koju zatim zakuhamo i kuhamo 3 - 5 minuta.
Žir se koristi i kod pojedinih ženskih tegoba, obilnih menstruacija ili prejakog bijelog pranja, a njegovo oralno konzumiranje preporučuje se i kod želučanih smetnji i kolitisa.
Drvna industrija
Drvo hrasta lužnjaka je izuzetno čvrsto, tvrdo i dugotrajno, a poznato je još i pod nazivom slavonska hrastovina. Odlikuje ga i finoća, pravilnost godova, njihova simetričnost i zlatnožuta boja. Od njega se izrađuju parketi, namještaj, brodovi, željeznički pragovi itd. Visokokvalitetna hrastovina koristi se i za izradu furnira i ploča.
Zanimljivosti
Hrast je drevno stablo za koje se smatra da se na planeti pojavio prije 65 milijuna godina.
Bilo je sveto drvo kod starih Slavena i simbol vrhovnog boga Peruna. U Europi su se sve do 4000 godine prije Krista diljem kontinenta prostirale beskrajne hrastove šume, a kao sveto stablo štovali su ga i keltski Druidi. U Panonskoj nizini, prema nalazima arheologa, mješovite hrastove šume su se pojavile već u mlađem kamenom dobu oko 5000. - 2500. godine prije nove ere.
Kod Latina je predstavljao simbol snage pa otud i naziv robur što znači snažan, a još pisac i povjesničar Plinije u 1. stoljeću hvali ukus ispečenog žira u pepelu. Kod Germana hrast je bio posvećen bogu Donnaru. Kasnije su i kršćani preuzeli štovanje spram ovog stabla, a po nekim vjerovanjima i križ na kojem je Isus razapet sačinjen je od hrastovine.
Najveći kompleks šuma hrasta lužnjaka u Hrvatskoj i Europi nalazi se u sjeverno-istočnom dijelu Hrvatske, u porječju rijeka Spačve i Studve. Površina ovog šumskog kompleksa je čak 40.000 ha a poznat je i pod nazivom spačvanski bazen.
Poznati hrvatski pisac Josip Kozarac u svojim djelima pisao je o slavonskom hrastu lužnjaku, a hrast lužnjak se nalazio i na kovanici od 5 lipa.
Bjelogorično drveće
Hrast je jedna od brojnih vrsta bjelogoričnog drveća. Ono što je svim vrstama zajedničko je to što im lišće, koje se pojavljuje u proljetnim mjesecima, tijekom jeseni mijenja boju iz zelenih nijansi u tople crvene, žute, narančaste ili smeđe tonove. S obzirom na to da lišće prije zime otpada sa stabala, ovu vrstu drveća još nazivamo i listopadnim drvećem.
Bjelogorično ili listopadno drveće razlikuje se po visini koju može doseći, kori drveta, obliku krošnje, obliku listova, tipu korijena, izgledu plodova i cvjetova itd. Većina ovog drveća u proljeće cvjeta mirisnim cvjetovima koji privlače kukce i na taj se način oprašuju. Iz oprašenih cvjetova razvijaju se plodovi koji su kod nekih vrsta bjelogoričnog drveća jestivi, a kod nekih nisu.
Osim hrasta lužnjaka, vrste koje su najzastupljenije na našim prostorima su hrast kitnjak, hrast lužnjak, grab, topola, divlji kesten, bukva, jasen, lipa, bazga, bagrem, divlja trešnja, jablan, platana, lijeska, pitomi kesten, javor, joha, breza, brijest, vrba te stabla raznih voćaka.
Foto: Pexels / Pixabay
Odgovori