Žir je plod hrasta ili bukve koji pripadaju porodici bukovki (Fagaceae) i rodu hrastova (Quercus). Plod potječe iz umjerenih i tropskih dijelova Europe, Azije i sjeverne Amerike i važan je izvor hrane kako ljudima tako i životinjama.
Iako često može sadržavati i dvije sjemenke, generalno sadrži jednu koja ima čvrstu i kožnu ljusku u obliku čaše. Plod je veličine 1 - 6 cm, duljine do 4 cm, a potrebno mu je 5 - 24 mjeseca da bi se u potpunosti razvio. Boja varira i može biti u nijansama smeđe, crvene, zelene i crne. Površina je gusta, a pojava rupica može značiti znak zaraze. Okus je neutralan i orašast i bere se isključivo u periodu od kasnog ljeta do rane zime. Bogat je izvor vlakana koji reguliraju probavni trakt kao i vitamina A koji ima funkciju održavanja zdravlja organizma.
Plodovi se formiraju na vrhovima grana i rastu sami ili u grozdovima. Često može proći i do 20 godina prije nego se pojave prvi plodovi, a nekim vrstama će trebati između 50 - 80 godina. Primjerice, stablo staro oko 100 godina može dati oko 2.200 žirova u jednoj sezoni. Statistika kaže da će samo 1 od 10.000 žirova uspješno postati stablo i, iako se mogu saditi u vrtovima kuća, i dalje jako istaknuti u divljini. Žir je moguće saditi u ranu jesen i to u posudu gdje će se formirati pri temperaturi 0 - 5°C.
Kako bi žir kao plod uspio izrasti u stablo idealna temperatura za razvoj i rast bi trebala biti viša od 15°C, ne viša od 30°C. Zalijevanje žira, a kasnije hrasta pomoći će u bržem rastu i boljem formiranju korijenskog sustava. Savjetuje se konstantno zalijevanje najmanje dvije godine, a kasnije bi bilo idealno uvesti sustav navodnjavanja kap po kap kako bi hrast imao dugotrajnu opskrbu vodom. Žir je pretežak da bi se širio vjetrom dok primjerice neke životinje poput vjeverica i šojki služe kao sredstva za raspršivanje. Kao plod, bogat je masnoćom, a ima oko 387 kcal na 100 g i sadrži brojne vitamine, minerale i proteine koji služe dobroj funkciji organizma.
Srodnici
Vrste žira
Divlji žir je izvrstan izvor hrane bogat brojnim vitaminima, a u svijetu postoji oko 450 vrsta hrastova gdje se klasificiraju na osnovu boje, okusa, veličine i sadržaja ulja. Slatki žirovi imaju nisku razinu tanina, odnosno gorkog biljnog spoja i najviše se koriste u kulinarstvu. Najpoznatije vrste žirova su hrast crnika, plavi hrast, hrast plutnjak i crni hrast. Najveći žirovi su dlakavi, a njihovi predstavnici su kalifornijski crni hrast, bijeli hrast i dolinski hrast.
Hrast crnika
Hrast crnika (lat. Quercus rotundifolia) ili Bellota hrast je vrsta podrijetlom s prostora Španjolske i Portugala, a može se naći i na prostoru sjeverne Afrike i južne Francuske. Vrsta je prilagođena različitim tipovima tla, a može podnijeti kratke periode mraza i snijega. U primorskim vremenskim uvjetima raste na mješovitim travnjacima ili livadama. Zimzeleno je stablo koje može narasti 15 - 25 m, a žirevi se formiraju 6 mjeseci nakon oprašivanja, otprilike u siječnju. Žir se skuplja kao hrana i za ljude i za životinje, a znatno se poveća u kasno ljeto. Ovaj žir sadrži vrlo malo tanina i dobar je izvor energije jer sadrži oko 60% škroba i oko 14 % masti.
Plavi hrast
Plavi kalifornijski hrast (lat. Quercus douglasii) je endemska vrsta koja se nalazi na prostoru središnje obale Kalifornije. Još se naziva planinski hrast i željezni hrast, a može narasti do 25 m sa širinom od skoro 10 m. Najviši hrast ikad zabilježen je bio visok 28 m i nalazio se u okrugu Alameda. Sadi se u suhim i dreniranim padinama, a preferiraju puno sunce. Žirovi ove vrste su ukusni i dugi oko 2,5 cm, a sazrijevaju tek 6 - 7 mjeseci nakon oprašivanja. Skupljaju se sa stabla kada dobiju smeđu boju, a onaj koji se odmah sije je potrebno potopiti u vruću vodu na 15 min. U slučaju da ga je potrebno skladištiti stavlja se u metil bromid.
Hrast plutnjak
Hrast plutnjak (lat. Quercus suber) je vrsta koja može narasti do 20 m, zimzelen je i nema problem s opadanjem lišća. Podrijetlom je s prostora jugozapadne Europe i sjeverozapadne Afrike i može rasti uz drugu vrstu drveća poput borova i divljih maslina. Raste na pješčanom tlu i pri temperaturi -5 - 40°C na 100 - 300 m. n. v. gdje je godišnja količina padalina 400 - 800 mm. Žirovi su dugi 2 - 3 cm i koriste se za razmnožavanje, kao stočna hrana i za proizvodnju ulja. Vidljivi su tijekom cijele godine i obrubljeni su duguljastim ljuskama. Žirove ove vrste raspršuju ptice i sisavci, a sadrže veće količine tanina koji se koristi u tradicionalnoj medicini za njegu kože.
Crni hrast
Crni hrast (lat. Quercus palustris) ili močvarni španjolski hrast je jedan od najčešće uzgajanih hrastova zbog brzog rasta i lakoće presađivanja. Raste na prostoru istočne i srednje Amerike na nizinskim i vlažnim planinskim područjima. Može narasti do 25 m, a tamno smeđi okrugli i plosnati žirevi koji se nalaze na stablu zatvoreni su s plitkom kapom. Opadaju u periodu kasnog ljeta i rane jeseni, jestivi su, ali gorkog okusa. Tek 15 - 25 godina nakon sadnje hrast počinje proizvoditi žirove. Žirevi gotovo uvijek sadrže po jednu sjemenku, a u rijetkim slučajevima mogu biti dvije ili više. Potrebno je 8 - 13 mjeseci nakon oprašivanja da plod sazrije.
Kalifornijski crni hrast
Kalifornijski crni hrast (lat. Quercus kelloggii) ili hrast Kellogg je podrijetlom s prostora zapadnog dijela sjeverne Amerike i može narasti do 33 m, maksimalno 34 m. Može živjeti do 500 godina i raste na suncu odnosno u uvjetima gdje su ljeta suhe, a zime hladne i vlažne. Prve plodove će dati tek nakon 80 godina, a cvjeta u periodu od sredine ožujka do sredine svibnja. Žir će sazreti tek drugu godinu nakon oprašivanja. Dugi su 1,7 - 4 cm i skupljaju se od kraja rujna do početka studenog, odmah nakon opadanja s mogućnošću da se odmah posade ili da se pohrane do proljeća na temperaturu 0,5 - 1°C. Klijavost je u prosjeku 21 - 95%, ovisno o uvjetima držanja ploda.
Bijeli hrast
Bijeli hrast (lat. Quercus alba) je vrsta koja potječe s područja istočne i središnje sjeverne Amerike. Može narasti 20 - 30 m i ima sivu koru s tankim i čvrstim granama, a cvjeta u periodu od travnja do svibnja. Plodovi su dugi 1 - 2,5 cm i formiraju se od rujna do listopada, svjetlo smeđe su boje, najširi u središnjem dijelu i imaju kapu u obliku zdjele. Prvi plodovi će se pojaviti tek kada drvo dosegne starost između 50 - 100 godina, a sazrijevaju odmah prve jeseni. Stvaranje žirova nije redovno i mogu se pojaviti u periodima 4 - 10 godina.
Dolinski hrast
Dolinski hrast (lat. Quercus lobata) je najveći kalifornijski hrast koji može narasti do 30 m sa širinom od 15 m. Jako brzo rastu pa tako mogu u periodu od 5 godina narasti 6 m, a mogu doživjeti i do 600 godina. Ima debelu i izbrazdanu koru s granama nepravilnog oblika. Cvijeta u nijansama žute, smeđe i zelene boje u periodu od ožujka do svibnja. Žirovi ovog hrasta su veliki i duguljasti pa se lako skupljaju. Nemaju veliku količinu tanina i često se uspoređuju s kestenom. Plod je dugačak oko 5 cm s rasponom boja od svijetlo zelene do tamno smeđe. Kada sazru opadaju prilikom čega puca smeđa opna unutar koje se nalazi žir.
Uzgoj žira
Da bi se biljka razvila, potrebno je prethodno skupiti žireve s određene vrste stabla. Plodovi se skupljaju nakon što sazru i otpadnu s grane, obično tijekom kasnog ljeta, a prije pohranjivanja očiste se razrijeđenom otopinom izbjeljivača i vode kako se ne bi stvorila plijesan. Najbolje ga je čuvati u hladnjaku, a sadi se tijekom kišne sezone, u periodu između prosinca i siječnja. Obično se sade po dva žira metodom zakopavanja oko 0,5 cm ispod zemlje kako se ne bi osušili.
Počet će puštati korijen nakon nekoliko mjeseci, a navodnjavanje će pomoći bržem rastu. Potrebno je konstantno ga navodnjavati najmanje 2 godine. Nakon što je žir proklijao i niknula grana veličine 10 cm može se presaditi. Prije presađivanja, sadnice moraju očvrsnuti i mora proći period navikavanja na vanjske uvjete tako što će sadnice boraviti vani svaki dan po nekoliko sati.
Tlo
Žirevi najbolje rastu u tlima gdje je pH vrijednost u rasponu 3,6 - 7 i podnosi tla koja su blago kisela do neutralna. Iako nisu sve vrste tla idealne za sadnju žira najvažnije je da je ono dobro drenirano i bogato organskom tvari, a kompostiranje lišća i iglica vrši ravnotežu u pH vrijednosti. Ne može se s točnošću reći koje su vrste tla dobre za sadnju jer svaka vrsta žira podnosi drugačije uvjete pa tako primjerice crni hrast (lat. Quercus velutina) najbolje raste u kiselom tlu dok, primjerice hrast bura (lat. Quercus macrocarpa) najbolje podnosi alkalna tla.
Klima
Žirevi su plodovi stabla koji su se vremenom prilagodili na različite vremenske uvjete pa tako ovisno o vrsti hrasta varira i temperatura. Općenito je zajedničko da je vrijeme klijanja i stvaranja ploda rezervirano za proljeće, a idealne temperature bi trebale biti između 0 - 5°C gdje je vlažnost preko 80 %. Granična temperatura koju mogu izdržati je -5°C dok pri temperaturi od -10°C gube sposobnost klijanja.
Vrijeme sadnje
Žirevi se skupljaju u jesen nakon čega se pripremaju za sadnju. Rano proljeće je idealno vrijeme za sadnju žira. Sadi se u prethodno pripremljenu posudu, a nakon što pusti korijenje i naraste 10 - 15 cm presađuje se na otvoreno. Sadnja u posudi zahtijeva kombinaciju zemlje za posude i pijeska s dodatkom mljevene mahovine i perlita.
Prije presađivanja na otvoreno sadnica mora rasti najmanje tri mjeseca, a sadi se u prethodno iskopanu rupu tako da baza debla bude u ravnini sa zemljom oko nje. Biljka ima dubok i razgranat korijenski sustav pa se preporučuje sadnja dalje od građevina i dalekovoda.
Iako je relativno otporna biljka ne podnosi temperature niže od -5°C na kojima gubi sposobnost klijanja. Tlo je moguće malčirati tankim slojem organskog komposta kako bi se spriječilo pretjerano upijanje vode što dovodi do truljenja korijenskog sustava koje rezultira propadanjem biljke.
Slaganje kultura
Hrastovi koji stvaraju žirove se mogu kombinirati s nizom biljaka sve dok se drži određena međusobna udaljenost koja neće smetati korijenskom sustavu što automatski utječe na stvaranje plodova i na njihovu veličinu.
Zbog uvjeta i širokog raspona tla u kojima rastu moguće ih je kombinirati s trajnicama poput božikovine i presličice dok se za kombinaciju s grmljem koriste jorgovan, mak i hortenzija. Kao pokrivači tla i biljke koje čuvaju korijenski sustav koriste se krespin, bobice i divlji đumbir. Trave koje je moguće kombinirati između stabala hrasta su trava Sv. Augustina, smilica i čupava trava.
Biljke poput đumbira, ananasa i hrena su višegodišnje voće i povrće koje se preporučuje saditi ispod stabala dok je jednogodišnje voće i povrće koje se sadi rajčica, šparoga, luk i brokula.
Faza mirovanja
Iako je uvriježeno mišljenje da žir nema fazu mirovanja jer imaju sposobnost rasta bilo da se radi o vlažnim uvjetima ili uvjetima bez zemlje neki stručnjaci kažu da žir ima čak tri vrste mirovanja. Općenito žirovi mogu biti u fazi mirovanja oko 1200 godina nakon čega će bez problema moći proklijati. Tri vrste mirovanja koje se spominju su:
- Morfološko mirovanje - sjeme se razvija prije nešto što je spremno klijati
- Fiziološko mirovanje - kemijska struktura žira se treba modificirati da bi klijalo
- Fizičko mirovanje - fizički proces koji se događa prije nego žir uopće bude u stanju klijanja
Sadnja žira
Žir se sadi na predviđeno mjesto u vrtu ili u prethodno pripremljenu posudu kako bi moglo nesmetano rasti, a uspješno raste i u posudama i na balkonima okrenutim prema jugu. Najčešće se sadi u vrtu kao ukrasno stablo dovoljno udaljeno od kuća zbog korijenskog sustava i samog stabla čija će krošnja vremenom zauzeti veliku površinu. Ako se sadi s drugim stablima mora postojati određena međusobna udaljenost od minimalno 15 - 20 cm, a moguće ga je kombinirati s raznim pokrivačima tla, grmolikim biljkama, jednogodišnjim ili višegodišnjim povrtnicama.
Malčiranje je potrebno kako bi se zadržala odgovarajuća vlažnost i smanjio rast krova, a malčira se 30 cm oko stabla. Savjetuje se navodnjavanje sustavom kap po kap gdje se u prosjeku potroši oko 38 l vode u periodu 1 - 2 tjedna. Kao i svaka druga vrsta nakon sadnje zahtijeva pojačano zalijevanje jedan određeni period dok ne počne razvijati svoj korijenski sustav. Tijekom ekstremnih temperatura potrebno je pojačano zalijevanje dok u periodu zime i jeseni zalijevanje nije potrebno. Biljka se može prihraniti gnojivom sa sporim otpuštanjem posebice u periodu cvjetanja.
Stratifikacija
Stratifikacija je postupak u kojem se žir stavlja u hladnjak da bi se proveo proces klijanja. Brzina klijanja ovisi o vrsti pa je tako primjerice žiru crvenog hrasta (lat. Quercus rubra) potrebno 2 godine da sazru i 1 - 2 mjeseca stratifikacije dok žir bijelog hrasta (lat. Quercus alba) klija u jesen bez procesa stratifikacije.
Prije postupka stratifikacije izvodi se test plutanja gdje se žirevi stavljaju u posudu s vodom na 1 - 2 minute i odbacuju se oni koji plutaju, a ostavljaju oni koji padnu na dno posude. Preostale zdrave žireve je potrebno skupiti i osušiti nakon čega se stavljaju u vrećicu u kojoj se nalazi mješavina vlažne piljevine, vermikulita i treseta. Vrećica se zatim stavlja u hladnjak i žirevi se izlažu niskim temperaturama što je ujedno i priprema za klijanje u proljeće.
Potrebno je povremeno provjeriti stanje zemlje koja ne bi trebala biti previše suha ni previše vlažna jer žir može istrunuti. Iako će većina žireva početi klijati generalno je spreman za sadnju 40 - 45 dana nakon skladištenja. Temperatura u hladnjaku za vrijeme procesa klijanja bi trebala biti 0 - 5°C.
Sadnja sjemena
U ovom slučaju sjeme predstavlja žir koji se sadi najčešće u posudu nakon prethodne pripreme, odnosno nakon procesa stratifikacije. S obzirom na to da su žirevi veliki, sadi se po jedan ili maksimalno dva u istu posudu. Nakon sadnje zahtijeva zalijevanje sve dok voda ne počne curiti iz drenažnih rupa, a zatim se stavlja na sunčano mjesto okrenuto prema jugu. Sadnicu je potrebno redovito zalijevati i ne smije se dopustiti sušenje tla, a nakon perioda od 3 mjeseca i veličine 10 - 15 cm sadnica je spremna za presađivanje.
Ako obje sadnice niknu, presađuje se samo ona koja je zdravija i veća dok se druga uklanja. Idealna temperatura koja je potrebna za rast je oko 20°C, a proces klijanja za vrijeme stratifikacije traje 30 - 90 dana.
Kalemljenje
Žir se može koristiti za cijepljenje, iako se to rijetko radi u praktične svrhe. To je uglavnom zato što žir sadrži endosperm i zametnutu klicu, što otežava pravilno kalemljenje ili cijepljenje. Međutim, ako se želi pokušati koristiti žir za cijepljenje, najbolje je to učiniti u rano proljeće. Za cijepljenje se obično koristi vrh mladog izdanka biljke, koji se odvoji od stabljike i posadi u zemlju, a zatim se zalije i pokrije kako bi se održala vlaga i stvorili uvjeti za klijanje.
Za cijepljenje na žir se koristi stabljika koja se umetne u žir, s tim da se žir prethodno mora izvaditi iz vanjske ljuske. Nakon što se stabljika umetne u žir, žir se zatim stavlja u zemlju i čeka se da se klijavac pojavi.
Važno je napomenuti da će proces žira vjerojatno biti prilično težak i možda neće biti uspješan. Zbog toga se u praksi najčešće koriste drugi postupci uzgoja biljaka.
Sadnja sadnice
Prije sadnje žira potrebno je pripremiti zemlju gdje će se saditi prihranjivanjem i stavljanjem drenažnog sloja pijeska na dno posude ili u iskopanu rupu u zemlji. Po mogućnosti se sadi na mjestu gdje će mu biti osigurana cjelodnevna sunčeva svjetlost od minimalno 6 sati direktnog sunca, a uspijeva na svim vrstama tlu čija je pH vrijednost u granicama između 3,6 - 7,0.
Sadi se u prethodno iskopanu rupu, a za nesmetan rast mora mu se osigurati udaljenost od drugih biljaka 25 - 30 cm kao i udaljenost od vodova, cijevi i drugih građevina zbog korijenskog sustava. Sadnica koja se sadi mora biti odgovarajuće veličine, a nakon sadnje zahtijeva temeljito zalijevanje i dobru cirkulaciju zraka kako bi se spriječila bolest propadanja korijena i skupljanje štetnika koji uništavaju biljku. Moguća je i kombinacija s drugim niskorastućim vrstama koje mogu biti jednogodišnje ili višegodišnje.
Uzgoj u vrtu
Žir se sadi u rano proljeće, a prekrasne cvjetove daje ljeti za vrijeme viših temperatura. Mjesto sadnje mora imati osiguranu cjelodnevnu sunčevu svjetlost, kao i djelomičnu zaklonjenost od kiše. Rupa u koju se sadi sadnica mora biti dubine 60 - 90 cm s tim da se prethodno razbiju sve grudice u zemlji, a ako tlo nije vlažno potrebno ga je natopiti ili pričekati kišu da bi posadili sadnicu. Dubina rupe nije fiksno određena nego ovisi o duljini korijena sadnice.
Nakon sadnje, sadnicu je potrebno zaštititi stavljanjem žice ili plastične ograde kako bi se spriječilo uništavanje lišća što je osobito zanimljivo zečevima, jelenima i drugim životinjama. Biljka se zalijeva za vrijeme suhog vremena, a osobito se savjetuje princip zalijevanja kap po kap. Vremenom kako sadnica raste tako će se njena potreba za vodom postupno smanjivati, a u periodu od minimalno 20 godina stablo će moći proizvesti vlastiti žir. Moguće ga je vidjeti kako raste u vrtovima, parkovima, na livadama ili na velikim površinama uz pločnik.
Uzgoj u stakleniku
Žireve je moguće saditi u posudu u stakleniku gdje će rasti najmanje tri mjeseca prije nego što se posadi na otvoreno. Ako se sadi u jesen tek će se na proljeće moći presaditi nakon što prođe posljednji mraz. Prije sadnje, žirevi se podvrgavaju postupku stratifikacije gdje se u procesu selektiranja otklanjaju truli žirevi i ostavljaju zdravi za daljnji proces sadnje.
Sade se u prethodno pripremljenu posudu koja mora obavezno sadržavati sloj pijeska koji služi kao drenažni materijal, a nakon sadnje stavlja se na osunčano mjesto kako bi se moglo pristupiti procesu raste već djelomice proklijale biljke. Proces rasta traje 6 - 8 tjedana pri temperaturi od oko 20°C, a nakon što su sadnice narasle moguće ih je presaditi na otvoreno ili u veću posudu.
Ako se sade primjerice dva žira u jednu posudu onda se ostavlja onaj zdraviji s većom i debljom granom, a uklanja se onaj slabiji, ali samo tako što će se odrezati do dna jer prilikom rasta se korijenje dva žira može međusobno zapetljati što dovodi do propadanja i druge sadnice ako se uklanja metodom iskopavanja.
Uzgoj u posudama
Žir se sadi 2,5 - 5 cm duboko u posudu s prethodno pripremljenom mješavinu pijeska, vermikulita, perlita i tresetne mahovine. Posuda u koju se sadi mora biti duboka najmanje 20 cm, a sadi se s korijenom okrenutim prema dolje koji se razvio u prethodnom postupku stratifikacije. Nakon sadnje prekriva se laganim slojem zemlje poslije čega se zalijeva dovoljno da samo navlaži zemlju, a zalijevanje se savjetuje svaki put kada se gornji sloj zemlje osuši.
Posuda sa žirom se stavlja na osunčano mjesto, idealno a prozor na južnoj strani. Sadnica se jedan određeni period prije presađivanja drži u zatvorenom, a da bi je naviknuli na vanjske uvjete u periodu od 2 - 3 tjedna svakodnevno se iznosi na otvoreno po nekoliko sati dok se po noći unosi unutar zatvorenog prostora.
Održavanje i njega
Žir, kao plod hrasta ne zahtjeva nikakvo održavanje i njegu, osim presađivanja u svrhu poticanja rasta i razvoja te berbe, sušenja i skladištenja.
Zalijevanje
S obzirom na to da je žir plod stabla, nije mu potrebno zalijevanje, no stablu na kojem raste je potrebna voda za rast i razvoj. Međutim, tijekom prvih nekoliko tjedana nakon sadnje, zalijevanje treba biti umjereno kako ne bi došlo do prekomjernog namakanja tla.
Preporučuje se zalijevanje jednom tjedno ili kada je gornji sloj tla suh na dodir. Važno je zalijevati tlo ravnomjerno oko stabla, izbjegavajući prekomjerno namakanje jednog područja. Prekomjerno zalijevanje ili stajaća voda može uzrokovati truljenje korijena ili druga oštećenja biljke. Kako stablo raste i postaje veće, tako će i njegova potreba za vodom porasti. Važno je pratiti vlažnost tla tijekom cijelog vremena rasta, ali izbjegavati prekomjerno zalijevanje ili isušivanje tla.
Gnojidba
Žir kao plod ne treba posebnu gnojidbu, ali stablo treba. Međutim, ovisno o vrsti koja se sadi postoji mogućnost da u prvih nekoliko godina nakon sadnje treba izbjegavati gnojidbu, jer biljka u sebi ima dovoljno hranjivih tvari za početni rast. Međutim, nakon što se razvije stablo i dosegne nekoliko metara, može biti korisno dodavati gnojivo kako bi se osiguralo zdravlje i produktivnost biljke.
Gnojivo se može primijeniti u proljeće ili jesen, najbolje u obliku sporootpuštajućeg gnojiva za drveće i grmlje, koje će polako otpuštati hranjive tvari tijekom cijele sezone rasta. Količina gnojiva ovisi o veličini biljke i količini organske tvari u tlu. Važno je ne koristiti previše gnojiva, jer to može dovesti do prekomjerne rasti i slabljenja biljke.
Također, ako se koriste prirodna gnojiva, kao što su kompost ili stajski gnoj, treba biti oprezan s količinama i frekvencijom primjene. Previše organskog materijala može dovesti do prekomjerne kiselosti tla, što može oštetiti korijenje biljke. Stoga je važno pratiti pH vrijednost tla i prilagoditi gnojidbu prema potrebama biljke.
Razmnožavanje
Žir se ne može razmnožavati. Žir je plod hrasta ili drugog sličnog stabla, a služi kao izvor hrane i hranjivih tvari za klice koje se nalaze u njemu. Kada žir padne na tlo, klica se razvija iznutra i koristi hranjive tvari iz žira kako bi rasla. Stablo hrasta ili kestena se razmnožava sjemenom koja se nalaze unutar plodova, poput žira, a ne putem samih plodova. Sjeme se razvija iz cvjetova biljke, a ne iz ploda koji plodove samo štiti i omogućuje razvoj sjemena u njihovom zaštićenom okruženju.
Presađivanje
Žirevi se sade u jesen nedugo nakon otpadanja, a nakon postupka sadnje presađivanje se može vršiti ili u tlo na otvoreno ili u novu veću posudu. Bilo da se radi o presađivanju na otvoreno ili u veću posudu potrebno je da biljka izraste 10 - 15 cm. Ako se presađuje u novu posudu ona mora imati drenažne rupe i posuda treba biti velika najmanje 2 l. Posuda se napuni mješavinom zemlje za posude i vrtne zemlje u omjeru 1 : 1 nakon čega se dodaje jedna čajna žlica gnojiva sa sporim otpuštanjem.
Prije presađivanja izravno na otvoreno tlo sadnice je potrebno jedno vrijeme prilagođavati vanjskim uvjetima iznošenjem vani svaki dan po nekoliko sati. Prije presađivanja potrebno je odrediti mjesto na kojem će se biljka saditi pri čemu se treba voditi računa o količini sunčeve svjetlosti, blizini vodova i nogostupa, udaljenosti od kuće i obližnjoj vegetaciji. Rupa u koju se sadi sadnica treba biti tri puta veća od sadnice i jednake dubine. Da bi se poboljšala drenaža dodaje se organska tvar i nakon toga se sadi sadnica vodeći računa o tome da je korijen okrenut prema dolje, a listovi prema gore. Nakon sadnje, zemlju je potrebno zbiti i staviti debeli sloj malča 30 cm oko stabla. Ako se sadi više sadnica u plodoredu onda bi međusobna udaljenost trebala biti 60 x 60 cm. Svaka sadnica se mora zaštititi mrežastim štitnikom najmanje 3 godine.
Pomlađivanje
Žir se ne može pomlađivati jer se radi o plodu stabla hrasta, ali je stabla potrebno pomlađivati, ovisno o vrsti koja se sadi, stoga se preporučuje pogledati savjete za sadnju stabla i određene biljke.
Prorjeđivanje
Prorjeđivanje žira se obično radi kada se plodovi počnu brzo širiti i rasti što može dovesti do prenatrpanosti i smanjenja kvalitete ploda. Postupak prorjeđivanja može se provesti ručno, odnosno uklanjanjem suvišnih plodova ručno ili se može koristiti kemijska obrada koja će smanjiti broj žirova na stablu. Važno je prorjeđivati ih u pravom trenutku, jer prerano ili prekasno prorjeđivanje može utjecati na veličinu i kvalitetu preostalih plodova.
Rezidba
Žir se ne može orezivati, jer se radi o plodu koji se razvija iz cvijeta i raste na granama hrasta. Hrast se može orezivati, ali je važno napomenuti da se to radi u određenim vremenskim razmacima i s određenim ciljevima. Rezidba se obično provodi kako bi se održao pravilan oblik stabla, uklonili oštećeni ili bolesni dijelovi, poboljšala cirkulacija zraka i svjetla u krošnji ili kako bi se potaknuo rast novih grana. Važno je provoditi orezivanje stručno i pažljivo, kako ne bi došlo do oštećenja stabla ili infekcije bolestima i štetnicima.
Zaštita od vjetra
Žirevi hrasta su relativno otporni na vjetar i uobičajene vremenske uvjete, tako da im ne treba posebna zaštita od vjetra. Međutim, ako je područje izloženo jakim vjetrovima, moguće je da bi vjetar mogao uzrokovati padanje žirova prije nego što dozriju ili oštetiti stablo. U tom slučaju, moglo bi biti korisno poduprijeti stablo. Međutim, ovo nije uobičajena mjera zaštite žireva, jer se hrast smatra relativno otpornim na vjetar i obično nije potrebna dodatna zaštita, osim ako su u pitanju mladice stabla.
Priprema za sljedeću sezonu
Pravilnim skladištenjem se žireve priprema za sljedeću sezonu u kojoj će se eventualno saditi ili će se posađeni žirevi koji su razvili svoje sadnice moći presaditi. Potrebno ih je držati na određenoj temperaturi kako ne bi propali, a zemlju održavati konstantno vlažnom zalijevanjem samo kada je gornji sloj zemlje suh. Da bi se iz žira razvila sadnica potrebno ju je saditi u određenu kombinaciju zemlje i dodataka s tim da je jako važno dodati drenažni sloj pijeska kako bi se spriječilo nepotrebno zadržavanje vode. Stavljanjem žireva na južnu stranu pomoći će se procesu klijanja.
Bolesti
Iako se šteta uzrokova na žirevima često pripisuje samo štetnicima postoje brojne bakterije i gljivice koji su odgovorni za propadanje, ali nisu nikad detaljno proučavani. Vlažni uvjeti su najviše zaslužni za razvoj bolesti jer pružaju idealne uvjete za rast gljivica. Jedini patogen koji se ističe u napadu na žir je bolest kapajućeg žira.
Bolest kapajućeg žira je bolest koju uzrokuje bakterija Erwinia quercina, a koja inficira otvorene rane na žiru. Uslijed zaraženosti ovom bakterijom dolazi do pojave iscjetka iz žira u obliku smeđe pjenaste tekućine koja uzrokuje ljepljivost na površinama. Obično su meta mladi i nerazvijeni žirovi ili mjesta gdje će se oni tek razviti. Važno je napomenuti da bolest ne uzrokuje propadanje cijelog stabla niti ostalih žirova koji se na njemu nalaze već samo isključivo onaj žir koji je zaražen. Nema metode koja se pokazala učinkovitom za suzbijanje ove bolesti koja je jako rijetka i ne javlja se svake godine. Jedina metoda kojom se može pokušati suzbiti problem je rezanjem grana na kojem se nalaze zaraženi žirovi kako bi se spriječilo kapanje ljepljive tvari i ulazak gljivice u ostale dijelove stabla.
Štetnici
Životinje poput ptica, miševa i vjeverica koriste žir kao hranu, a ne uzrokuju njegovo propadanje ili uništavanje na grani te se ne smatraju štetnicima. Postoje neke vrste nametnika koji uzrokuju propadanje žira dok je još u fazi formiranja ili neposredno prije sazrijevanja. Vrste nametnika kojima se pripisuje uništavanje žirova su žučna osa i žirov žižak.
Žučna osa
Žučna osa (lat. Andricus quercuscalicis) je štetnik koji izaziva uvijanje žira dok je još u fazi rasta polažući jaja unutar pupova. Djelovanje ovog štetnika uzrokuje pojavu prekomjernog rasta tkiva u smislu oteklina što smeta razvoju žira. Moguće ih je uočiti u periodu od proljeća do ljeta odnosno za vrijeme aktivnog polaganja jaja što štetni ukupnom zdravlju biljke i negativno utječe na njegovo razmnožavanje. Kvrge mogu doslovno prekriti cijeli žir koji se neće vidjeti.
Žirov žižak
Žirov žižak (lat. Curculio) je smeđi štetnik čije ženke polažu jaja unutar žira sredinom ljeta i ostaju sve do jeseni praveći rupu na ljusci kako bi ušli u plod. Kada padnu na tlo tu mogu ostati do dvije godine gdje će novi žižak ponoviti proces. Larve imaju sposobnost da pojedu cijeli orah unutar žira koji se kasnije više ne može iskoristiti. Pojava ovog štetnika se nikako može spriječiti, a brojni uzgajivači koriste insekticide koji su obično nedostupni za osobnu upotrebu.
Upotreba žira
Indijanci su koristili žir kao glavnu namirnicu u pripremi tradicionalnih jela, a u rimskoj arhitekturi se koristio kao ukras na nakitu, priboru za jelo, i namještaju, a pojavljuje se i u Westminsterskoj opatiji. Žir je imao važnu ulogu kao glavna hrana diljem svijeta, koristio se i kao zamjena za kavu bez kofeina, a često se miješao s listovima čaja kako bi se poboljšao okus. Dosta se koristi u kulinarstvu, a u medicini se koristi za stomačne probleme. U kozmetičkoj industriji se koristi za izradu preparata za njegu kože.
Berba
Žir skuplja u jesen kada padne na tlo ispod krošnje drveta i to prije velikih vjetrova koji mogu raspršiti žirove s izvornog mjesta. U trenutku kada padne s grane on sadrži oko 45% vlage, a ako količina vlage padne ispod 25% neće moći klijati. Nakon skupljanja provjerava se njihova zrelost i kvaliteta stavljanjem u vodu gdje će propali žirovi izbiti na površinu. Neke vrste žireva je nakon skupljanja moguće odmah posaditi, ali velika većina će morati proći proces stratifikacije.
Sušenje
Nakon branja i provjeravanja zrelosti metodom plutanja u vodi, žireve je potrebno osušiti da bi se pravilno mogli skladištiti i stratificirati. Suše se tako što se stavljaju na papir kako bi se izbjeglo bespotrebno truljenje. Moguće je sušenje na toplom mjestu, na suncu, kratko isušivanje u pećnici ili stavljanjem u dehidrator.
Skladištenje
Žireve je moguće čuvati u košarama 1- 2 tjedna ili skladištiti do 4 mjeseca stavljanjem u plastičnu vrećicu samo zdrave plodove. Zamrznuti žirevi mogu izdržati nekoliko mjeseci, a cijeli žir osušen i u ljusci može se čuvati do nekoliko godina. Vrećice je potrebno obilježiti pisanjem datuma, vrste i mjesta prikupljanja, a na žireve u vrećici dodati 2 - 3 šalice vermikulita ili vode. Potrebno ih je provjeravati svakih nekoliko tjedana.
Kulinarstvo
Žir se prije više koristio u tradicionalnoj kuhinji posebice zbog toga što sadrži hranjive tvari poput ugljikohidrata, masti i bjelančevina. Danas je potreba za proizvodnjom žira svedena kao i potreba za bilo kojim drugim orašastim plodovima. Unatoč niskoj popularnosti može se koristiti u svrhu pravljenja brašna koje je služilo za daljnje pravljenje kruha, kolača, peciva, tjestenine, palačinki. Pečeni žir jako dobro služi kao međuobrok i ujedno je najlakši način pripreme. Žir je jako lomljiv pa se često koristi kao namirnica za pravljenje namaza.
Kozmetika
Bogat je vitaminom E koji smanjuje upalu, a koristi se i u fitoterapiji kao i u proizvodnji preparata za njegu kože posebno u svrhu uklanjanja masnoće, ekcema, iritacija i prištića. Ulje žira se koristi u prirodnoj kozmetici u obliku krema i pasti jer ima visok postotak esencijalnih masnih kiselina i palmitinske kiseline koji hidratiziraju i hrane kožu. Krema s uljem žira pomaže u održavanju hidratacije dok šampon sadrži oleinsku kiselinu koja djeluje blagotvorno na kosu i vlasište.
Medicina
Žir je plod koji sadrži brojne vitamine poput kompleksa vitamina B, vitamina A i E, kalcija, bakra, magnezija, željeza, cinka i kalija. Vlakna iz žira pomažu pri regulaciji rada crijeva, uklanjaju grčeve i gastrointestinalnih problema. Pomaže u reguliranju šećera u krvi, povećava razinu energije i pomaže u održavanju zdravlja kostiju jer sadrži kalcij, fosfor i kalij koji sprječavaju nastanak osteoporoze.
Zanimljivosti
Postoji preko 500 vrsta hrastova, a tijekom svog života može dati oko 10 milijuna žirova, točnije oko 2.000 plodova godišnje. Žir bijelog hrasta ima manje tanina nego žir crvenog hrasta koji ima dlakavu unutarnju površinu za razliku od žira bijelog hrasta.
Ovisno o vrsti žira, 100 g može sadržavati 265 - 520 kcal. Sok od žira se davao pijancima kako bi se izliječili od trenutnog stanja, a u Kini je poznato jelo žele od žira naziva dotorimuk.
Kape konjičke vojske Amerike sadrže tragove žira, a simbol je nacionalnih staza Engleske i Walesa. Žir bijelog hrasta je jedan od simbola Sveučilišta Connecticut, a nalazi se kao simbol na grbu općine Tammele u Finskoj.
U nordijskoj mitologiji se vjeruje da držanje žira na prozorskoj dasci može spriječiti udar groma jer se Thor bog groma jednom sklonio ispod hrasta.
Foto: Manfred Richter / Pixabay
Odgovori