Đumbir (lat. Zingiber officinale) je trajnica iz porodice đumbirovki (Zingiberaceae). Iako je najpoznatija vrsta, porodici još pripadaju kurkuma i kardamom. Zanimljivo je kako u toj porodici nema ugroženih vrsta, ali ima 5 invazivnih vrsta. Đumbir je najpoznatija biljka koja se uzgaja i koristi prvenstveno zbog svojih eteričnih ulja. Ime mu dolazi iz sanskrta i znači "tijelo u obliku roga", referirajući se na izgled rizoma. Prvenstveno se koristi kao začin, ali u orijentalnim kuhinjama ima raznovrsnu namjenu.
Đumbir je trajnica koja se smatra jednom od najstarijih kultiviranih biljaka. Stabljika i listovi mogu narasti do 1 m visine. Njegov rizom koji ispod zemlje raste i širi se ima kvrgavi izdanak iz kojeg raste stabljika. Rizom se širi grozdasto i brzo te iz svakog novog izdanka raste nova stabljika. Biljka čiji se rast ne kontrolira često izgleda kao busen biljaka.
Stabljika je uspravna i čvrsta, tamnozelene boje. Listovi su dugi, uski i kopljasti te mogu narasti do 15 cm. Cvjetovi su grozdasto smješteni i pretežito žućkaste boje. Nakon cvatnje, biljka dobiva plod koji je sličan mahuni sa sjemenkama. Đumbir cvate tek drugu godinu nakon sadnje. Rizom je tvrd i kvrgav, ima koricu ispod koje se skriva meso od žućkaste do ružičaste boje, po izgledu sličan gomolju čičoke.
Đumbir je biljka tropske i suptropske klime. Porijeklom je iz istočne Kine, a kasnije je preko Indije uvezen u Europi. Zbog tradicionalnog uzgoja u Kini, ima velik utjecaj na gastronomiju. Značajan je i u nekim europskim kuhinjama, kao što je engleska kuhinja. Prvenstveno se uzgaja zbog rizoma, ali se od njega rade i drugi proizvodi koji su dobro za zdravlje. Danas je popularan zbog svojeg ljekovitog učinka na ljudski organizam i kao začin u kuhinji.
Srodnici
Vrste đumbira
Postoji mnogo vrsta đumbira koje su se s vremenom raširile po svijetu. Iako su im stabljika i listovi uvijek izduženi i uspravni, razlikuju se po cvijetu i boji rizoma. Iako se na našim područjima đumbir ne uzgaja u većim količinama, u svijetu postoji nekoliko popularnih vrsta koje se koriste u kulinarstvu ili kao ljekovito bilje. Ovo su neke od poznatijih.
Žuti đumbir
Žuti đumbir je klasičan đumbir i prvo što nas asocira na tu biljku. Ima izrazito žuti korijen koji se koristi kao začin ili lijek. Poznat je po intenzivnom mirisu i snažnom okusu. Koristi se za liječenje rana, za podizanje imuniteta ili za alergijske i kožne reakcije. Osim toga, smatra se da pomaže kod ublažavanja različitih boli i čišćenja organizma.
Bijeli đumbir
Bijeli đumbir se često naziva i afrički đumbir jer se često uzgaja i na afričkom području. Poznat je po velikom bijelom cvijetu kojim cvjeta, pa se često koristi i kao ukrasna biljka. Njegov se korijen većinom suši i riba prije upotrebe, a koristi se u mnogo tradicionalnih indijskih recepata.
Globba đumbir
Globba đumbir veoma je visok primjerak koji cvjeta grozdastim bijelim cvjetovima. Cvjetovi se pojavljuju u lipnju i traju sve do jeseni. Najbolje mjesto za uzgoj je sjenovito i traži dosta vlage. Rizom mu je svijetloljubičaste boje.
Beehive đumbir
Beehive đumbir razlikuje se od ostalih vrsta prvenstveno zbog svog cvijeta. Cvijet je narančaste boje u obliku korneta i izgleda kao da je pleten. Ovaj je đumbir poznat po tome da ne podnosi vrućinu i izravno sunce jer mu se latice mogu doslovno zapaliti.
Hidden đumbir
Hidden đumbir se još naziva i kurkuma đumbir zbog izrazito žute boje korijena. Ima lijep ružičasti cvijet koji je privlačan i kao ukras u vrtovima. Često se uzgaja za osobne potrebe ili u loncu, ali ga se često mora presađivati jer brzo raste.
Uzgoj đumbira
Đumbir u pravim uvjetima ne traži puno rada ili posebni tretman. Jednom kada se navikne na područje u kojem se uzgaja bit će ga lako održavati. U nastavku zato donosimo neke savjete kako se potruditi da đumbir uspije.
Tlo
Đumbir ne može uspjeti u siromašnim i kiselim tlima. Zahtjeva tlo najbliže prirodnom, a to je bogato, humusno i rahlo tlo, lagano vlažno. Opet, važno je da dobro upija i ne zadržava vodu. Tlo u koje se sadi mora biti dobro obrađeno, na minimalno 30 cm kako bi se olakšao razvoj rizoma. Također, može se pomiješati s pijeskom kako bi bilo prozračnije i lakše. Izbjegavajte sadnju đumbira na glinastim i teškim tlima.
Klima
Đumbir je biljka tropske klime i voli vlažna i topla područja. Voli rasti u sjeni stoga ga maknite s izravnog sunca. Takvi se uvjeti mogu prilagoditi samo u zatvorenim prostorima. Dobro uspijeva na 300 - 900 m nadmorske visine s dovoljno padalina, što znači 1.500 mm oborina. U svijetu raste u tropskim dijelovima, pa se može naći na Havajima i Tajlandu, ali najviše u Indiji i južnoj Kini.
Vrijeme sadnje
Đumbir na našem području ne može opstati na otvorenom zbog osjetljivosti i drugačijih uvjeta u kojima raste. Zato ga je najbolje uzgajati pri stalnoj temperaturi kako se ne bi riskiralo propadanje. Đumbir preživljava na temperaturi do 12°C. Na nižim temperaturama hibernira i usporava rast, a ako temperatura padne ispod minusa, dolazi do smrzavanja i odumiranja biljke.
Optimalna temperatura za razvoj biljke je 20°C, ali na našim prostorima takvu temperaturu nije moguće ostvariti tijekom cijele godine. Također, tropska je biljka i voli vlagu, pa mu ne odgovaraju ni suhi otoci. Kada se sadi u zatvorenom, može se posaditi u bilo koje doba godine pri navedenoj temperaturi.
Slaganje kultura
Đumbir je izvrstan dodatak svakom vrtu, posebno kada se sadi u pratnji drugih biljaka, jer ne djeluje negativno na biljke. Primjerice, čili papričice zasjenjuju đumbir, dok đumbir odbija štetnike i zasjenjuje korijenje paprike. Kurkuma i đumbir imaju ljut korijen i iste zahtjeve rasta te se međusobno nadopunjuju i jedna drugoj pojačavaju okus. Paprika babura je vrlo slična čili papričicama, ali bez ljutine, stoga ako se želi postići manje ljut đumbir, babura je idealan izbor za sadnju uz njega.
Grah i grašak popravljaju razine dušika u tlu, čineći tako odličan izbor za sadnju uz đumbir kojem će koristititi više dušika. Grah također ima velike listove koji će zaštititi đumbir od bilo kakvog jakog sunca. Korijander, limunska trava i češnjak ne zahtijevaju puno posebne njege, a ima ih dovoljno različitih vrsta, od kojih svaka ima svoj poseban okus koji ujedno poboljšava i pojačava okus đumbira.
Biljke s uljnim cvjetovima, poput lavande i timijana, pomoći će u odbijanju štetnika iz vrta i često se sade zajedno uz đumbir. Špinat je tijekom faze rasta osjetljiv na nekoliko štetnika, a đumbir svojom snažnom aromom odvraća te štetnike čineći ih kompatibilnim biljkama za sadnju.
Dragoljub je biljka koja čini prirodan pokrivač tla i odbija štetnike koji vole đumbir. Lisnate kupusnjače poput salate, brokule i cvjetače će služiti kao prirodni "mamac" štetnicima koji se vole hraniti đumbirom. Hibiskus privlači leptire i druge korisne oprašivače, a ujedno ima i iste uvjete uzgoja kao đumbir što ga čini dobrim dodatkom vrtu.
Sjenovite krošnje voćki i njihovo korijenje mogu zauzeti dosta prostora, stoga treba biti oprezan prilikom sadnje stabala voća, posebice ako imaju velike krošnje koje neće propuštati sunce i bacat će stalnu hladovinu.
Stabla oraha otpuštaju toksin poznat kao juglon koji može biti štetan za rast đumbira stoga se ne savjetuje uzgajati đumbir u blizini stabla oraha. Dok neka kombinacije đumbira i velebilja funkcioniraju odlično, rajčice i patlidžan mogu biti štetni za rast ljutog korijena. I patlidžan i rajčica dijele bakterije s đumbirom koje uzrokuju bolest bakterijskog venuća, što znači da ako želite se planiraju saditi zajedno, to treba učiniti u zasebnim posudama ili gredicama.
Faza mirovanja
Đumbir ima fazu mirovanja koja obično traje između jeseni i proljeća kada prestaje sa rastom i proizvodnjom lišća, a korijenske biljke počinju skupljati hranjive tvari u pripremi za novu sezonu rasta.
U to vrijeme, tlo oko đumbira bi trebalo biti suho i zaštićeno od mraza, a đumbir bi trebao biti prebačen u suhu, hladnu i tamnu prostoriju sa smanjenom vlagom. Ako se pravilno njeguje tijekom faze mirovanja, on će se nakon toga obnoviti i početi sa rastom kada postane pogodno vrijeme za to.
Sadnja đumbira
Đumbir je biljka koja prvenstveno raste u tropskom području i ne uzgaja se često na našem području. Na našem se području uzgaja više iz hobija ili zbog osobnih potreba, ali nema komercijalnog uzgoja. Dijelom je to zbog nepovoljne klime, a dijelom zbog slabe potražnje. Ipak, donosimo neke savjete kako uzgojiti đumbir, pa barem za osobne potrebe.
Sadnja sjemena
Đumbir razvija plod u obliku mahune u kojem se nalaze sjemenke za razmnožavanje. Sadnja sjemenki se ne prakticira često, s obzirom na to da se dobro razmnožava rizomom. Ako se ipak koriste sjemenke, potrebno je koristiti provjerene i tretirane sjemenke. Sjemenke se prije sjetve navlaže na 2 - 3 sata kako bi bolje klijale.
Sije ih se u zasebne kontejnere na humusno tlo na dubinu od 2 - 3 cm te se nježno pokriju zemljom. Zatim ih je potrebno poprskati vodom i pokriti folijom. Đumbiru treba duže vremena da nikne, čak i do 6 tjedana. Važno ga je držati na sobnoj temperaturi i redovito zalijevati.
Sadnja sadnice
Češći i najjednostavniji način uzgoja đumbira je iz rizoma. Za sadnju se uzima svježi korijen s izbojcima koji je poželjno ostaviti u vodi na 2 sata. Korijen se polaže u kompostnu zemlju pomiješanu s pijeskom te se pokriva rahlom zemljom. Dobro se zalije i pazi se na vlagu. Nakon 3 - 4 tjedana izbija sadnica koju je potrebno presaditi u veću zdjelu ili kontejner kako bi se rizom nastavio razvijati.
Kalemljenje
Đumbir je gomoljasta biljka čiji rizom grozdasto raste pod zemljom. Nije ju moguće uzgajati ili cijepiti na drugu biljku, već se kombiniranjem dvije vrste mogu dobiti različite sorte koje se onda uzgajaju u različitim dijelovima svijeta i imaju zasebne karakteristike.
Uzgoj u vrtu
Na našem je području đumbir skoro pa nemoguće uzgojiti na otvorenom. Diljem svijeta se uzgaja na otvorenom u području tropske klime, zbog čega zahtijeva toplu i vlažnu klimu. Iako je biljka južnih krajeva, ne voli izravno sunce, pa ga se tijekom uzgoja treba štititi od jakog popodnevnog sunca. Kod nekih vrsta izravna sunčeva svjetlost može oštetiti biljku.
Uzgoj u plasteniku
Na našim prostorima je najisplativiji način uzgoja u zatvorenom, no mora se zadovoljiti razina vlage i kvaliteta tla. Đumbiru je potrebno osigurati temperaturu iznad 20°C tijekom cijele godine, iako se ona može malo i spustiti tijekom hladnijih mjeseci. Ima velike zahtjeve za kvalitetnim tlom koje mora biti humusno i rahlo. Đumbir voli vlagu, pa ga je potrebno redovito zalijevati. Mora imati osiguran sustav navodnjavanja, a najbolji način je orošavanjem čime se podiže razina vlage u samom stakleniku, ali i biljka upija vlagu preko lista.
Uzgoj u posudama
Najpopularniji i najlakši način za uzgoj đumbira je u tegli. Biljci je potrebno osigurati teglu s barem 50 cm dubine u kojoj može razvijati rizom. Kako raste, tako ga je potrebno presađivati u dublje i šire tegle.
Kod takvog je uzgoja važno osigurati dobro drenirano i rahlo dno. Đumbir voli tlo bogato kompostom i hranjivim tvarima, pa se za uzgoj može koristiti zemlja za cvijeće. Osjetljiv je na količinu vode i treba ga dobro zalijevati.
Đumbir se uzgaja u vlažnoj i toploj prostoriji s puno svijetla, najčešće kuhinji. Grijanje u zatvorenom može isušiti zrak, pa je potrebno vlažiti lišće ili koristiti ovlaživač zraka. Biljka se za toplije vrijeme može iznositi na balkon, ali ju je preko noći bolje unositi i uklanjati s izravnog sunca.
Održavanje nasada
Održavanje nasada đumbira uključuje razbijanje eventualne pokorice, provjetravanje zemlje i uništavanje korova. Razbijanje pokorice je važno kada je zemlja tvrđa ili glinasta. Kada se glinasta zemlja osuši ili jako navlaži, može nastati pokorica koja ometa rast rizoma.
Osim pokorice, zemlju je potrebno stalno osvježivati i okapati kako bi imala dovoljnu količinu kisika. Okapanje je najbolje obaviti ručno kako se ne bi štetio rizom ili dio biljke. Kod okapanja je dovoljno ići na dubinu do 10 cm kako bi se uništili eventualni štetnici i prozračilo se tlo.
Na otvorenom ili u stakleniku treba voditi računa i o korovu koji može gušiti rast biljke. Zato se zemlja prije sjetve mora pravilno obraditi. To uključuje temeljnu obradu kojom se uklanjaju eventualne pretkulture te fino sitnjenje pred sadnju. Osim toga, tlo koje je duže bilo zapušteno može se i tretirati herbicidima kako bi se smanjio ili iskorijenio korov.
Održavanje i njega
Proces održavanja đumbira nije težak i sama biljka se lako uzgaja u optimalnim uvjetima. Kod održavanja đumbira nije potrebno ulagati puno rada kako bi se dobio obilan urod.
Zalijevanje
Đumbir je posebno osjetljiv na vlagu i vodu, pa je zato važno voditi računa o zalijevanju. Zalijeva se 2 - 3 puta tjedno i važno je da je zemlja vlažna, ali ne i mokra kako korijen ne bi istrunuo. Zalijeva se kišnicom ili demineraliziranom vodom. Kod većeg uzgoja, važno je osigurati sustav navodnjavanja kojim se održava vlažnost. Navodnjavanje je posebno važno u tri faze razvoja. Prva je kod ukorjenjivanja mladih biljaka. Druga je kod rasta rizoma i treća je kod cvjetanja. Tada je potrebno posvetiti više pažnje i redovitije zalijevati.
Gnojidba
Kako bi se pospješio njegov rast i osigurao kvalitetan rizom, važno ga je i pravilno prihranjivati. Ne podnosi baš dobro stajsko gnojivo, pa je zemlju u osnovnoj obradi bolje obogatiti kompostom. Također, dobar način je i dodavanje gnojiva u granulama prije sjetve. Granule se miješaju s gornjim slojem zemlje te se sadi biljka. Biljku je potrebno dobro zalijevati kako bi se granule raspale i obogatile zemlju. Kasnije se mogu dodavati tekuća mineralna gnojiva, a najveću potrebu ima za dušikom.
Razmnožavanje
Najjednostavniji i najbrži način razmnožavanja đumbira je rizomom. Za rizom se koristi svježi korijen, a može se upotrijebiti i sušeni koji se namače dan prije sadnje. Važno je da na sebi ima izbočine iz kojih će se kasnije razviti novi izdanci. Može se razmnožavati i sjemenom, ali je to duži i trajniji proces.
Presađivanje
Prije presađivanja đumbira, potrebno je pripremiti tlo i odabrati adekvatne posude. Nakon toga, đumbir se pažljivo iskopava iz zemlje i očisti od zemlje oko korijena. Sljedeći korak je rezidba izdanaka na željenu veličinu i zalijevanje đumbira prije presađivanja. Đumbir se tada stavlja u pripremljenu posudu tako da se korijeni nalaze na dnu, a najgornji dio izdanaka izlazi iz tla. Nakon presađivanja, đumbir se zalijeva kako bi se osiguralo da su korijeni dobro navlaženi, a zatim se stavlja na mjesto s dobrom svjetlošću i optimalnom temperaturom. Tijekom nekoliko sljedećih tjedana, potrebno je redovito zalijevati ga i pratiti njegov rast, kako bi se osiguralo da se dobro ukorijeni u novom tlu.
Pomlađivanje
Pomlađivanje đumbira nije uobičajeno jer se uglavnom razmnožava reznicama, tako da se korijenska biljka dijeli na više manjih dijelova, koji se onda sadi na različitim mjestima. Međutim, đumbir se također može razmnožavati sjemenom, a ako je zdrav, može samostalno nastaviti sa rastom bez potrebe za pomlađivanjem.
Prorjeđivanje
Prorjeđivanje đumbira je moguće, ali ne i nužno te ovisi o njegovoj veličini i uvjetima u kojima raste. Ako se širi previše i stvara gušće lišće, to može dovesti do manjeg broja izdanaka i smanjene proizvodnje, pa se u tom slučaju preporučuje prorijediti ga.
Prorjeđivanje se obično obavlja tako da se odstrane stari ili bolesni izdanci i ostave samo najzdraviji. Ova tehnika može pomoći da se đumbiru osigura dobra cirkulacija zraka i svjetlost te da se stvori prostor za nove, zdrave izdanke da ojačaju i narastu.
Rezidba
Đumbir nema potrebe za rezidbom, već je kod njega važno presađivanje. Naime, nakon što se biljka ukorijeni, rizom jako brzo raste i popunjava prostor, pa ga je potrebno redovito presađivati čim postane prevelik za teglu ili za prostor u kojem se uzgaja. Kod uzgoja na otvorenom ili u stakleniku, važno ga je prorjeđivati kako bi između svake biljke ostalo minimalno 20 cm koje će omogućiti protok zraka i prostor u zemlji za razvoj rizoma.
Zaštita od vjetra
Iako nije nužno, u nekim slučajevima đumbir će biti potrebno zaštititi od vjetra, ovisno o uvjetima u kojima raste. Jaki vjetrovi mogu oštetiti listove i stabljike đumbira, što može dovesti do manjeg broja izdanaka i smanjene proizvodnje. Ako raste na otvorenom i nalazi se u području s jakim vjetrovima, đumbir se može zaštititi tako da se okruži zaštitnim zidovima ili prekrije gustim, vodootpornim materijalom, poput plastične mreže ili agrofibre.
Zaštita preko zime
Đumbir može biti osjetljiv na mraz i potrebna mu je zaštita, posebice ako se uzgaja u klimatskim uvjetima koji podržavaju samo privremeni rast. U područjima s toplim klimama, đumbir se može uzgajati kao zeljasta biljka koja raste tijekom cijele godine i ne zahtijeva zaštitu od mraza.
Međutim, u područjima s hladnom klimom, đumbir se obično uzgaja kao jednogodišnja kultura i preko zime se mora unijeti u zatvoren prostor ili očistiti tlo i saditi ponovno sljedeće godine.
Za zaštitu đumbira preko zime, preporučuje se iskopati korijenje i saditi u posude koje se unose u zatvoren prostor. Također, đumbir se može unijeti i u staklenik ili u toplo mjesto s umjerenom vlagom i toplinom kako bi se spriječilo propadanje. Uključivanjem adekvatne zaštite đumbira preko zime može se osigurati njegova produktivnost i sposobnost uzgoja tijekom sljedeće sezone.
Bolesti
Iako je veoma otporna biljka, đumbir nije imun na bolesti i štetnike. Bolesti koje ga mogu napasti mogu oštetiti i rizom, a neke od najpoznatijih su:
Bakterijska vena
Bakterijska vena ne napada samo đumbir, ali je jedna od bolesti koja može nanijeti ozbiljniju štetu. Ova bolest napada rizom i vidi se tek kada je u naprednom stadiju. Prvi simptomi su truljenje lišća i slabljenje stabljike. Kada se otkopa rizom, on ima karakterističan smrad po truleži. Oboljeli rizom se mora ukloniti, a zemlja raskužiti fungicidima. Najbolje je pričekati sa sadnjom rizoma ili lukovica u oboljeloj zemlji.
Fuzarijum
Fuzarijum uzrokuju grupa gljivica koje se nalaze u zemlji i mogu se preseliti na biljku te uzrokovati štete na rizomu. Gljivice su aktivne za vrijeme velike vlage i ulaze u oštećene dijelove biljke. Zato je važno imati dobro drenirano tlo kojim se uklanja višak vlage te koristiti fungicide kao zaštitu od gljivica.
Korijenov šišak
Korijenov šišak je bolest tipična za rizom biljke. Javlja se kao izrasline na korijenu koje s vremenom se suše i pucaju. Rizom postane mekan i brašnast te s vremenom se suši i ugiba. Zaražene se biljke moraju izvaditi iz zemlje te se spaliti kako se bolest ne bi širila. Kontaminiranu zemlju je potrebno maknuti i tretirati fungicidima.
Štetnici
Osim bolesti, biljku mogu napasti i štetnici. Savjeti kako se boriti protiv njih i svi najčešći štetnici su:
Puževi
Puževi su stalni nametnici u vrtu, a ne štede ni đumbir. Osim što jedu mlado lišće i usporavaju rast, za sobom ostavljaju sluz koja može prenositi i mnoge bolesti. Puževi se rješavaju ručnim skupljanjem ili postavljanjem klopki od palente od koje se kasnije napuhnu i uginu. Ekološkim se načinom ne šteti biljci i rizom čuva kvalitetu.
Mravi
Mravi su još jedni napasnici koji mogu nanijeti štetu nasadu đumbira. Kopanjem tunela u zemlji, traže hranu i nerijetko se hrane i rizomom. U njemu buše rupe što oštećuje korijen koji se s vremenom suši, a pogodan je i za razvoj bolesti. Mrave se može istjerati soli ili korištenjem praška za istjerivanje mrava.
Lisne uši
Lisne uši napadaju mnoge kulture, pa i đumbir. Njihova se prisutnost vidi kao crne nakupine ispod lista koji se kasnije počinje uvijati. Lisne se uši hrane sokovima mladica i odrasle ličinke s krilima se lako sele na druge biljke. Boriti se protiv njih može insekticidima.
Upotreba đumbira
Iako đumbir u našim krajevima nije toliko poznat i upotrebljavan, ima puno pozitivnih svojstva zbog kojih ga je dobro koristiti i kao dio prehrane, ali i za liječenje nekih tegoba.
Berba
Ako se razmnožava rizomom ili se sadi sadnica, đumbir je za upotrebu spreman za 6 - 8 mjeseci. Ipak, najbolje je procijeniti zrelost prema stabljici. Kada stabljika dosegne barem 1 m visine i cvijet otpadne, rizom je spreman za konzumaciju.
Postoje 2 načina berbe. Jedan način je da se vadi cijeli korijen i stabljika se reže ili kosi prije berbe. Tako se iskorištava cijeli korijen i vadi se cijeli nasad, što je praktično kod komercijalnog uzgoja. Ako se uzgaja za osobne potrebe, može se iskoristiti sam jedan dio rizoma i dio s klicama ili stabljikama se presaditi na drugo mjesto. Tako se osigurava konstantan rast i urod, a koristi se dio koji je zreo.
Đumbir se nakon berbe pere od viška zemlje i može se koristiti svježi ili sušeni. Sušeni đumbir se dobiva sušenjem u sušnici do se vlaga ne smanji na 3%. Takav se najčešće melje u prah koji se upotrebljava kao začin. Sušeni đumbir ne gubi okus niti boju, a može se dugo skladištiti.
Sušenje
Sušenje đumbira je postupak koji se koristi za dugotrajno čuvanje đumbira nakon što se iskopa. Da bi se sušio, prvo se moraju očistiti korijeni i oguliti, a zatim se režu na tanke kriške. Kriške se stavljaju na čistu površinu i suše na suncu ili u dehidratoru. Sušenje na suncu traje obično 2 - 3 dana, dok sušenje u dehidratoru traje oko 12 - 24 sata, ovisno o debljini kriški.
Sušenje đumbira jako je važno zbog njegovih antibakterijskih i ljekovitih svojstava, kao i zbog njegove upotrebljivosti u kuhinji. Kada se đumbir suši, korijen se stvrdne i postaje lakši za čuvanje. Sušenjem se također pojačava njegov okus.
Kada su kriške potpuno suhe, mogu se spremiti u staklenu posudu i čuvati u hladnom i suhom mjestu. Osušeni đumbir se može čuvati tijekom nekoliko mjeseci.
Sušenje đumbira zahtijeva pažnju i strpljenje, ali rezultat je kvalitetan i dugotrajan proizvod koji se može koristiti tijekom cijele godine.
Skladištenje
Nakon berbe, đumbir je najbolje koristiti svježi. U hladnjaku ga momžete održati svježim čak do 2 tjedna. Zbog dužeg transporta, često se brzo smrzava da ne izgubi svoja svojstva. Još jedan praktičan način je kandirati ga, tj. sačuvati ga u šećeru kako bi se mogao konzumirati do godinu dana.
Pripravci
Kulinarstvo
Đumbir ima jedinstven okus, istovremeno slatkast i ljutkast, zato je u kulinarstvu dio marinada, umaka i mješavina začina. Suhi i mljeveni đumbir se dodaje kao začin u pripremi mesa ili jela s rižom, dok se svježi dodaje u umake.
Svježi đumbir najlakše je naribati ili ostrugati željenu količinu žlicom. Dodaje se u temeljce s ribom, peradi i za razna variva. Dobro se slaže sa svim vrstama mesa.
Đumbir se može koristiti i za pripremu sirupa ili u samom sirupu (poznatije kao đumbirova šljiva koja se jede kao dodatak biskvitima za desert). Ipak, s njegovim unosom treba biti pažljiv i trebaju ga izbjegavati osobe koje pate od žučnog kamenca i visokog tlaka.
Preporučuje se da konzumacija neposredno nakon vađenja kako bi imao blaži okus. Za pojačani okus temeljaca, ubacite cijeli korijen.
Medicina
Đumbir se u narodnoj medicini koristi u nekoliko izdanja. Bogat je gingerolom koji potiče probavu i rješava problem nadutosti. Poznat je kao lijek protiv mučnine i pomoć kod crijevnih bolesti.
Ima antibakterijska i protuupalna svojstva, pa se koristi za podizanje imuniteta. Svježi đumbir ublažava alergije i pomaže kod problema s dišnim putevima. Čaj od sušenog đumbira smiruje i pomaže kod podizanja raspoloženja.
Đumbir smiruje stres i snižava kolesterol u krvi, pa je odličan kod mršavljenja. Osim toga, odličan je i za smirivanje tegoba od putovanja, što uključuje mučnine i vrtoglavicu.
Đumbirov korijen s medom i limunom djeluje kao ibuprofen i smanjuje bolne grčeve. Od njega se radi i tinktura koja umiruje bolove kod artritisa.
Zanimljivosti
Đumbir je otkriven u južnoj Kini, odakle se proširio prema Indiji i u tropske krajeve. Na dalekom se istoku koristio najviše kao oblog kod liječenja blažih rana i krvarenja. Tijekom 1. stoljeća je iz Indije dovezen u Europu. Bio je poznat i starim Grcima, a preko pacifičkih otoka je dopremljen do Havaja.
Neke su se kulture raširile u Afriku, a neke su se prilagodile područjima na kojima su danas autohtone vrste, kao na Havajima i Tajlandu. Mnoge polinezijske skupine koristile su ga kao antiseptik, pomoć kod proljeva i nakon poroda te na taj način osigurali sigurnije uvjete kod težih fizičkih stanja.
Danas je najveći proizvođač i potrošač đumbira Indija. Ipak, smatra se da najkvalitetniji đumbir dolazi s Jamajke.
Zanimljiva je poveznica između Engleske i đumbira. Kao nekadašnja kolonija, Indija je velike količine đumbira izvozila u Englesku. Od njega je nastao tradicionalan ginger bread, kao slatko pecivo s đumbirom. Također, za vrijeme prohibicije se od đumbira radilo pivo, ginger ale, koje je i danas popularno u svijetu.
U današnjoj se kozmetici sve više upotrebljavaju prirodne komponente, a đumbir je posebno poznat u malezijskoj kozmetici. Naime, tamo se upotrebljava u kremama za izbjeljivanje kože.
Foto: Reinhard Francan / Pixabay
Odgovori