Kardamom (lat. Elettaria cardamomum) je višegodišnji grm koji pripada porodici đumbirovki (Zingiberaceae). Prirodno raste u tropskim prašumama zapadnih Gata u južnoj Indiji, također poznatima kao i brda Kardamoma (eng. Cardamon Hills). Najkvalitetniji kardamom dolazi iz Indije, a uzgaja se još u regijama Tanzanije, Vijetnama, Papua Gvineje, Kostarike i Gvatemale koja je danas postala glavni izvoznik ovog začina. Koristi se u Indiji posljednjih 2.000 godina, a u Europu je stigao karavanskom rutom.
Ovisno o sorti, njegove stabljike nalik trski mogu biti postavljene horizontalno ili uspravno. Duguljasti listovi tamno zelene boje imaju oblik koplja ili mača te mogu narasti do 60 cm duljine. Na otvorenom i u toplim klimatskim uvjetima stabljika kardamoma može narasti 1 - 3 m visine s grozdovima veličine 20 - 50 cm. U kasno proljeće ili ljeto proizvodi žućkasto bijele cvjetove koji izgledom podsjećaju na orhideje sa svojim ljubičastim venama te ružičastim i žutim rubovima. Iako nisu aromatični, cvjetovi dugi 2 - 5 cm daju voćne plodove blijedo žute do zelene boje.
Svaki plod je duguljast poput mahune, tankog i glatkog sloja veličine oko 7 - 10 cm i sadrži oko 15 - 20 aromatičnih sjemenki zelene ili crne boje. Sjemenke su veličine i teksture papra. Od ploda i njegovih sjemenki radi se poznati začin kardamom.
Aroma kardamoma je vrlo jaka, ali blago voćna i prodorna. Okusom je nalik limunu i cvjetni, s notom kamfora i eukaliptusa u eteričnom ulju. Oštar je i zadimljen s toplom slatko-gorkom notom, ali opet svjež i čist. Koristi se u starim receptima za ukiseljeno povrće, voće i haringu, zatim za slastice, začinjena vina, curry i u kiselom kupusu.
Srodnici
Vrste kardamoma
Uzgaja se zbog svog sjajnog lišća i jestive uporabe. Oštra je i aromatična trajnica dostupan u dvije različite vrste, a to su zeleni kardamom (Elettaria) koji se smatra pravim kardamomom te crni kardamom (Elaichi). Biljke roda Elettaria su zimzelene biljke koje imaju uspravne stabljike s dva reda linearnih listova kopljastog oblika.
Zeleni kardamom
Zeleni kardamom je pravi kardamom. To je je začin napravljen od sjemena nekoliko biljaka u rodovima Elettaria iz obitelji Zingiberaceae. Porijeklom je iz Indije i Indonezije. Biljka ima male mahune u kojima se nalaze vretenaste sjemenke koje su u poprečnom presjeku trokutaste s tankom, vanjskom ljuskom i malim sjemenkama. Mahune i sjemenke su svijetlo zelene boje i veličinom su manje od onih crnog kardamoma. Koristi se kao aroma i začin za kuhanje u hrani i piću.
Crni kardamom
Široko se koristi i uzgaja, a ponekad se prodaje kao jeftina zamjena za zeleni kardamom. Boja sjemena varira u nijansama smeđe i uglavnom je komfornijeg okusa od zelenog kardamoma. Najpoznatiji je indijski ili nepalski kardamom i on se nikada ne koristi kao zamjena za zeleni kardamom, već ima zasebnu ulogu u indijskoj kuhinji.
Ima rebrast, često dlakav plod koji kada sazre postane crvene boje. Ima miris katrana i okus bora sa zadimljenoj zemljanom notom. Koristi se za davanje dubine masalama i u tandoori mješavini začina. Neke od poznatih podvrsta crnog kardamoma su bengalski, kineski, javanski krilati kardamom, kambodžanski te etiopski kardamom.
Bijeli kardamom
Bijeli kardamom zapravo je samo zeleni kardamom koji je izbijeljen. Osim gubitka zelene boje kada se izbijele, dogode se i promjene u okusu, odnosno smanji se njegov intenzitet u odnosu na zeleni kardamom. Ovisno o kojem se procesu izbjeljivanja radi, bijeli kardamom može potrajati duže nego zeleni. Razlog njihovog izbjeljivanja uglavnom je estetski. Poželjni su u Skandinaviji i dijelovima sjeverne Europe, a prirodno se mogu se izbijeliti izloženi suncu.
Uzgoj kardamoma
Uzgoj kardamoma je vrlo izazovan zbog toga što zahtijeva vrlo specifične uvjete. Prirodno raste u tropskim i monsunskim područjima, pa mu je za uzgoj potrebno stvoriti uvjete najsličnije toj klimi. Prilikom uzgoja kardamoma u umjetnim uvjetima, vrlo je malo vjerojatno da će biljka dati plod. No, i samo lišće sadrži esencijalna ulja te ih je potpuno prihvatljivo koristiti kao izvor arome.
Tlo
Najbolje mu odgovara pjeskovito tlo te uzgoj u plodnom kompostu na bazi ilovače. U slučaju sadnje na jakom svjetlu s visokom vlagom u zemlju se dodaje granulirana kora. S obzirom na to da kardamom trebaju tropski uvjeti kako bi proizveo plod, može dobro napredovati u staklenicima.
Odgovara mu blaga do neutralna kiselost tla između 6,1 - 6,8 pH, ali može tolerirati i nešto kiselija tla od 5,5 - 6,0 pH.
Preporučuje se dobro drenirano tlo kako bi zadržalo relativnu vlažnost nakon isušivanja. Mješavina tla mora imati dobre sposobnosti zadržavanja vode, tako da ostane malo vlažna, ali nikada gnjecava ili preplavljena vodom. Glinena tla nikako nisu prikladna za kardamom.
Klima
Potreba mu je tropska temperatura i visoka vlažnost. Kardamom prirodno raste u vrlo vlažnim područjima gdje temperature variraju između 18°C i 35°C, a razina vlage ne pada ispod 75%. Najbolje uspijeva na mjestima gdje su uvjeti stabilni tijekom cijele godine, bez mnogo promjena u temperaturi, vlažnosti tla ili izloženosti prirodnom svjetlu.
Izbjegava se sadnja pod izravnim suncem, dok se preferira sadnja pod visokim stablima u uvjetima koji će oponašati rodne prašume.
Cvijeće i plod rast će samo u tropskim uvjetima, stoga je kardamom potrebno posaditi na mjesto gdje dnevna temperatura rijetko pada ispod 22°C. Rast biljke najviše će patiti ako temperatura padne ispod 10°C.
Vrijeme sadnje
Sadnja se obično obavlja ljeti, kada prođe opasnost od mraza. U toplim regijama može se saditi tijekom cijele godine.
Slaganje kultura
Kardamom je sastavni dio ekosustava tropskih kišnih šuma. Njegov prirodni dom su zimzelene šume gdje je nastao te dugo rastao u svom divljem stanju kao grmlje u sjeni stabala, puno prije nego što je pripitomljen kao plantažni usjev. Kardamom je ljubitelj sjene i na njegovim plantažama često su izgrađene nadstrešnice u hladu koje mu pružaju prikladno okruženje zaustavljanjem intenziteta svjetlosti, održavanjem vlažnosti i smanjenjem isparavanja.
Prilikom sadnje u vrt preporučuje se posaditi ga podno visokih stabala s drugim biljem koje toleriraju sjenu ili u kišni vrt koji oponaša obilježja vlažnih krajolika, gdje će uživati u mokrom tlu. Samo neka od uobičajenih stabala koja pružaju hlad na plantažama kardamoma su sesbania, indijsko drvo, ficus retusa, albicija, klerodendron, indijski laburnum, haldina, indijsko ružino drvo, nangka, bridelia retusa, cejlonski hrast, palisandrovina, drvo cimeta, koraljno drvo, lovor, gmelina te cullenia exarillata. Posljednja je vrsta drva koja je endemična upravo za prašume Gata u Indiji, pa se stoga i najčešće koristi pri uzgoju kardamoma.
Nedavna istraživanja potvrđuju kako stabla na plantažama kardamoma imaju veoma važnu ulogu u njegovom rastu i razvoju jer pružaju odgovarajuću razinu sjene te potiču aktivnost pčela. Prikladna stabla koja pružaju sjenu djeluju kao pčelinji pašnjak. Instalacija 5 - 7 pčelinjih košnica na 1 ha plantaže kardamoma rezultira povećanom proizvodnjom i vrhunskom kvalitetom usjeva.
Sadnja kardamoma
Pružanje prikladnog okruženja može biti teško, ali nije u potpunosti nemoguće. Najbolja metoda za uzgoj i sadnju kardamoma izvan njegovih odgovarajućih klimatskih zona je posaditi ga u posudu, koja se lako može unijeti u zatvoren prostor tijekom drastičnih promjena temperatura, hladnog vremena i zime. Visoka vlažnost može se postići povremenim špricanjem biljke vodom.
Sadnja sjemena
Važno je kupiti sjeme koje je posebno dizajnirano za sadnju. Sjemenke koje su za kulinarsku upotrebu nisu dovoljno svježe za sadnju. Potrebno je oprati sjeme pod vodom sobne temperature kako bi se uklonila sva sluz i ostaci koji su se mogli nakupiti. Sjeme se zatim osuši tako što se odloži na mjesto izvan dosega izravne sunčeve svjetlosti. Kada se sjeme osuši, potrebno ga je staviti u staklenu posudu koja se zatim stavi u drugu posudu s hladnom vodom, tako da se voda digne do polovice posude. Posuda se drži u hladnoj vodi dok se staklo ne ohladi na dodir.
Zatim je potrebno preliti sjemenke s 2,5% otopinom dušične kiseline tako da se potope sve sjemenke u staklenoj posudi. Nakon 2 minute miješanja, kroz cjedilo se isperu sjemenke, stave u čisto cjedilo te ih se ponovno ispire pod vodom na sobnoj temperaturi.
Nakon toga potrebno je premjestiti sjemenke u zdjelu napunjenu vodom sobne temperature i ostaviti ih da se namaču preko noći što će pomoći u razgradnji tvrdih vanjskih slojeva sjemenke. Drugi dan, sjemenke su spremne za sadnju u posudu ili u vrt s dobro dreniranim i vlažnim tlom i potrebnom količinom svjetlosti i sjene.
Uzgoj u vrtu
Kardamom je potrebno posaditi na mjesto koje dobiva filtriranu sunčevu svjetlost ili djelomičnu sjenu. Ne bi smio biti izložen izravnom suncu i najbolje ga je pozicionirati u sjenu visokih stabala jer tako raste u svom prirodnom staništu.
Sjeme se sadi pri vrhu tla, na dubinu od 1 cm. Potrebno je prekriti sjemenke tankim slojem tla te rasporediti tanki sloj grančica preko mjesta gdje je posađeno sjeme i prekriti ih travom ili slamom što će ubrzati proces klijanja i osigurati sjeme bez da se previše duboko uranja u zemlju. Mjesto sadnje je potrebno duboko zaliti dok tlo ne postane vlažno.
Prvi znakovi klijanja pojavit će se nakon 20 - 25 dana, ali može potrajati i do 40 dana, pa treba biti strpljiv. Kada sadnice krenu klijati, treba ukloniti većinu malča i ostaviti samo tanki površinski sloj oko novih sadnica. Važno je pružiti dobar izvor nadzemne sjene kako ne bi uvenule na izravnom sunčevom svjetlu.
Uzgoj u stakleniku
Prilikom uzgoja u hladnijim područjima kardamom je potrebno uzgajati u stakleniku. Važno je održavati ga vlažnim i izložiti ga na mjesto koje djelomično prima sunčevu svjetlost, jer ne tolerira dobro hladnoću. Isto kao i s uzgojem na otvorenom, potrebna su mu organska gnojiva i češće zalijevanje ljeti. Može dobro uspjeti u stakleniku, no treba imati na umu kako može narasti i do 3 m, pa mu je potrebno omogućiti taj prostor.
Uzgoj u posudama
Za one koje žive izvan klime pogodne za uzgoj kardamoma na otvorenom, ovaj začin se može pažljivo uzgajati u posudama koje se pritom mogu unijeti u zatvoreni prostor kako bi se zaštitile od hladnog vremena i zime. Treba imati na umu kako zrele biljke kardamoma mogu narasti i do 3 m visine, pa mu svakako treba osigurati adekvatan unutarnji prostor.
Za sadnju u posudama potrebno je odabrati posudu dubine najmanje 25 cm i probušiti nekoliko drenažnih rupa, zatim napuniti posudu višenamjenskom zemljom za sobne biljke i postaviti je na tanjur sa šljunkom i kamenčićima. Kako bi se osiguralo vlažno okruženje šljunak se poprska vodom, ali ne toliko da razina vode u tanjuru prekrije šljunak. Posuda sa zemljom ne smije sjediti natopljena u vodi.
Sjemenku kardamoma je nakon toga potrebno posaditi u zemlju u posudi. Dovoljno je prstom napraviti malu rupu i pokriti sjemenku zemljom. Odmah nakon toga potrebno je zaliti destiliranom vodom dok zemlja ne postane vlažna. Kada je sadnja obavljena, zalijevanje se nastavlja jednom dnevno održavajući tlo blago važnim, ali nikada natopljenim. Preporučuje se i povremeno prskati biljku kako bi se poboljšala vlažnost. Ljeti je potrebno učestalije zalijevati dok biljka cvjeta, a zimi smanjiti zalijevanje na svaki drugi dan.
Posudu u kojoj je posađen kardamom potrebno je držati na toplom mjestu, ali u hladu. Preporučuje se prostorija s kontroliranom temperaturom i mjesto udaljeno od vrata i prozora. Idealna temperatura je u rasponu 22 - 26°C. Biljku se preporučuje hraniti dva puta mjesečno gnojivom namijenjenom sobnim biljkama s visokim udjelom dušika i niskog kalija.
Održavanje nasada
Važno je da se tlo nikada ne smije potpuno osušiti. Kada kardamom donosi plodove tijekom ljeta, potrebno je povećati zalijevanje na dva puta dnevno, a tijekom zime smanjiti na svaki drugi dan. U polutropskim ili umjerenim uvjetima kardamom se preporučuje uzgajati u zagrijanom zatvorenom stakleniku ili u sparnoj kupaonici. No, cvijeće i plod rijetko će izrasti u zatvorenome prostoru.
Održavanje i njega
U svom prirodnom okruženju u prašumama, kardamom je izložen kišama 200 dana u godini s ukupno oko 3.000 - 3.500 mm padalina godišnje. S obzirom na to da ne rastu na otvorenom na našem prostoru potrebno im je pružiti sve tropske uvjete. Preporučuje se saditi ih u posudama i držati vani po ljeti u djelomičnoj sjeni. Tijekom hladnih temperatura treba ga unijeti u zatvoreni prostor na svjetlo i toplo mjesto. Svakako je potrebno paziti na zalijevanje i održavanje tla vlažnim.
Zalijevanje
Preporučuje se redovito zalijevanje, ali ne prekomjerno. Savjetuje se često špricanje prskalicom jer je važno držati tlo vlažnim. Tijekom ljetnih mjeseci treba pojačati zalijevanje kada biljka počne donositi plodove.
Gnojidba
Biljka se hrani organskim gnojivom s visokim udjelom fosfora dva puta mjesečno tijekom svoje vegetacije.
Razmnožavanje
Kardamom se može razmnožavati podjelom rizoma i iz sjemena. Najjednostavnija metoda je podjela jer neobrađene sjemenke kardamoma mogu biti skupe i teško ih je za nabaviti. Također, sjemenke zahtijevaju točno određene uvjete, dok je podjela rizoma vrlo brz i jednostavan proces s visokom stopom uspjeha.
Za razmnožavanje kardamoma podjelom koriste se rizomi stari najmanje godinu dana s dvije rastuće stabljike. Rizom se izreže nožem i otvori te nježno odvoji od biljke. Presađuje se u specifičnim uvjetima koje zahtijeva uzgoj kardamoma. U slučaju da je biljka bolesna, dijeljenjem rizoma bolest će se prenijeti na novu biljku.
Presađivanje
Ovaj skupi začin treba presaditi jednom godišnje kako bi se osigurao dovoljan prostor njegovim rizomima. Najbolje vrijeme za presađivanje je razdoblje od proljeća do jeseni. Za presađivanje je potrebna je veća posuda koja se prvo ispuni drenažnim slojem, zatim zemljom bogatom organskim tvarima. Nakon toga biljka se pažljivo presadi novu posudu. Rizom se prekrije zemljom i dobro zalije vodom. Preporučuje se i presađivanje starijih biljki svakih nekoliko godina kako bi se spriječilo vezivanje korijena.
Pomlađivanje
Potrebno je voditi brigu o lišću kardamoma. Čim poprime žutu boju ili krenu izbjeljivati potrebno je ukloniti takve listove. Uklanjanjem uvenulih dijelova biljke čini područje uzgoja čistim, sprječava zaraze i pospješuje zdravlje same biljke.
Prorjeđivanje
Potrebno je neprestano uklanjati žute i izblijedjele listove. U slučaju da je kardamom posađen u posudi i ona postane prenapučena jer mu se korijenje zapetljalo, potrebno ga je presaditi.
Rezidba
Orezivanje kardamoma radi se uklanjanjem spuštenih cvjetnih stabljiki u proljeće. Obrezivanje se također može obaviti tijekom siječnja i rujna jer je tada populacija vršnih tripsa na vrhuncu. Potrebno je voditi brigu o lišću kardamoma. Uklanjanjem uvenulih dijelova biljke čini područje uzgoja čistim, sprječava zaraze i pospješuje zdravlje same biljke.
Priprema za sljedeću sezonu
Kardamom prezimljava isključivo u zatvorenom prostoru i mora se čuvati na temperaturama iznad 15°C. Nije ga potrebno gnojiti od listopada do ožujka. Ljeti kardamom zahtijeva redovito zalijevanje, dok je zima pasivno razdoblje života biljke i tada ona apsorbira vrlo malo vode. Stoga se u tom razdoblju zalijeva štedljivo, preporučuje se zalijevanje svaki drugi dan. Međutim, treba paziti na korijen biljke kako se ne bi posušio. U principu, nije dopušteno zadržavanje vode u korijenskom sustavu jer zbog previše vlage može doći do truleži. Potrebno je voditi brigu i promatrati kardamom te ga zalijevati po potrebi, ne previše kako bi se zemlja natopila vodom, ali ne rijetko kako se korijen ne bi posušio u potpunosti.
Bolesti
Kardamom općenito nije sklon bolestima, ali na njega mogu utjecati virusi koje mu mogu prenijeti najezde lisnih uši. Najozbiljnija bolest je virus kardamom mozaika.
Trulež
Druge bolesti koje utječu na kardamoma su truljenje rizoma i kapsula, a obje su uzrokovane preplavljenim tlom i slabom cirkulacijom zraka. Ako listovi biljke počnu žutjeti ili prerano ispuštati plod te rizomi počnu truliti, dijagnoza je vjerojatno trulež.
Za sprječavanje ovog problema potrebno je dobro se pobrinuti oko uvjeta sadnje kardamoma. Tlo mora biti dobro drenirano i mora postojati dovoljno prostora između biljaka kako bi se potaknula cirkulacija zraka. Nikako ne polijevati cijelu biljku vodom bilo kakvim sustavima navodnjavanja. Održavanje nadzemnih dijelova biljke suhim izbjeći će se problem s truljenjem. Ako vrhovi lišća postanu smeđi, potrebno je češće prskati lišće kako bi se povećala vlažnost i češće provjeravati vlažnost zemlje.
Smeđe mrlje na listovima
Ako se na lišću počnu pojavljivati smeđe mrlje, to je zbog prevelike izloženosti izlaganja sunčevoj svjetlosti. Kardamom onda treba premjestiti na mjesto s filtriranom sunčevom svjetlošću. Ako listovi počnu žutjeti, to je znak da biljka ne dobiva dovoljno hranjivih tvari. Potrebno je nahraniti tlo bogatim organskim gnojivom jer moguće kako tlo u kojem se uzgaja ima manjak željeza i treba ga mijenjati kako bi se poboljšao sadržaj minerala.
Virus kardamom mozaika
Virus mozaika kardamoma koji utječe na njegovu proizvodnju prenosi se putem lisnih ušiju. Kako bi se spriječila ova zaraza potrebno je dobro održavati biljku, pratiti zdravlje njezinih listova te kontrolirati lisne uši insekticidnim sprejem.
Štetnici
Kardamom je poprilično otporan na napade štetočina, ali nije imun. Može postati meta lisnih ušiju, tripsa i nematoda.
Lisne uši
Lisne uši mogu se ponekad naći na biljkama kardamoma i one mogu prenijeti bolest virus kardamom mozaika. Kako se to ne bi dogodilo, potrebno je rano uočiti i brzo liječiti prisutnost lisnih uši. Male najezde mogu se liječiti zalijevanjem biljke vodom iz vrtnog crijeva te maknuti štetočine silom vode. Najbolje bi bilo ponoviti metodu vodom nekoliko puta.
Ako se radi o velikoj najezdi lisnih ušiju, liječenje se radi primjenom insekticida ili prskanjem hortikulturnim sapunom koje mogu pomoći u smanjenju populacije lisnih ušiju.
Tripsi
Kardamomu mogu naštetiti tripsi, sitni insekti koji variraju u bojama žute, smeđe do crne. Odrasli tripsi su najštetniji i u slučaju najezde njih se treba riješiti prvih, a onda ličinka. To se mora učiniti brzo, čim se ustanovi da su problem u vrtu stvarno tripsi. Dobra je stvar što tripsi vole suho vrijeme te ih se odbija stalnim zalijevanjem i špricanjem biljke, a to kardamomu i treba. U slučaju najezde tripsa, preporučuje se prskanje zaražene biljke insekticidnim sapunom svakih nekoliko dana. Neem ulje također je efektivno rješenje protiv tripsa. Dovoljno je poprskati biljku s mješavinom od oko 60 ml neem ulja i 4 l vode na sobnoj temperaturi. Tretman je potrebno ponavljati svaki tjedan. Reflektirajući malč također je jedan od načina kako zbuniti i spriječiti tripse da pronađu svoje biljke domaćine.
Nematode
Nematode je teže liječiti. Njihove zaraze mogu loše utjecati na rast biljke i mogu je jako oštetiti. Ovi nametnici se inače vole ukopavati u korijenje i polagati tamo jaja te krasti esencijalne hranjive tvari. Kako bi se spriječile zaraze koje prenose nematode potrebno je iskopati biljku i pregledati joj korijenje. U slučaju da je korijenje oštećeno nematodama, nažalost ne postoji liječenje. Biljku treba odmah ukloniti i uništiti, a tlo tretirati solarizacijom ili kemijskim nematocidima kako bi se štetočine u potpunosti uklonile prije nego se ponovno sadi u tlo.
Upotreba kardamoma
Kardamom je jedan od najstarijih začina na svijetu i treći je najskuplji začin, odmah iza šafrana i vanilije. Sadrži više od 25 hlapljivih ulja koja su zaslužna za njegovu jedinstvenu aromu. Osim kao začin koristi se i u medicinske svrhe i kozmetičkoj industriji, najčešće za parfeme. Upotrebljava se i u obliku tinkture, kao eterično ulje ili čaj.
Ulje kardamoma ima mnoga ljekovita, antiseptička, antispazmodička, stimulativna, tonička ali i afrodizijačka svojstva.
Berba
Tri godine nakon sadnje kardamom će početi donositi plodove. Berba se obavlja ručno. Kardamom je zreo za branje kada njegova mahuna počne pucati i onda bi se trebala moći lako odvojiti od biljke. Potrebno je ručno odvojiti sjemenke iz svake mahune, što može zahtijevati puno posla.
Sušenje
Nakon berbe potrebno je ostaviti mahune sa sjemenkama jedno 6 - 7 dana kako bi se osušile, zatim ih pohraniti u hermetički zatvorenu posudu smještenu na hladnom i tamnom mjestu.
Skladištenje
Kardamom ostaje svjež i do nekoliko godina ako se pravilno skladišti, odnosno pospremi u hermetički zatvorenu posudu koja se smjesti na hladno i tamno mjesto.
Kulinarstvo
Osim u indijskoj, kardamom je veoma popularan začin u iranskoj, marokanskoj i arapskoj kuhinji. Jedan je od glavnih sastojaka u poznatoj mješavini začina garam masala i u tradicionalnoj slastici halva, a stavljaju ga i u pudinge, jogurte, kreme i sladoled. Dodatak je i varivima i jelima s rižom te jedan od primarnih sastojaka curry praha. Skandinavci ga uglavnom koriste za slastice, ukiseljeno voće i povrće i začinjeno vino glogg. U Gvatemali i Meksiku može se probati i kao okus žvakaće gume.
Kardamom se može upotrijebiti u svakom slanom i slatkom jelu, iako se crni kardamom inače koristi samo u slanim receptima, dok se zeleni kardamom koristi i u slanim i slatkim jelima. Ne treba pretjerivati s količinom jer ima vrlo izraziti okus koji može i smetati u jelu. Slaže se dobro sa citrusnim voćem, orašastim plodovima, rižom, tropskim voćem i čokoladom. Od drugih začina najbolje se slaže s čilijem, cimetom, klinčićem, korijanderom, kimom, komoračem, đumbirom, gorušicom, zvjezdastim anisom, kurkumom i vanilijom.
Kozmetika
Kardamom je čest sastojak u kozmetici i parfumeriji. Ulje sjemenki kardamoma koristi se kao sastojak za aromatiziranje okusa lijekova i kao mirisna komponenta u sapunima, deterdžentima, kremama, losionima, ruževima za usne, sprejevima za kosu i u parfemima. Ulje se također koristi kao prirodna aroma u likerima. Široko se koristi i u uljima za masažu i kupke kako bi pružilo osvježavajući i uzdižući učinak za one koji se osjećaju umorno fizički, ali i psihički.
Medicina
Posljednjih 20-ak godina istraživanja su potvrdila kako ulja u kardamomu imaju snažna antiupalna svojstva. Konzumiranje kardamoma smiruje želudac i može pomoći pri sprječavanju čireva. Na Istoku se kardamom primjenjuje za mnoge zdravstvene tegobe poput srčanih oboljenja, tegobe dišnih putova i sve vrste probavnih problema. Njegova konzumacija smiruje grčeve, opušta mišićno tkivo te regulira probavu.
Sadrži aktivni spoj cineol, antiseptik koji ubija bakterije koje uzrokuju loš zadah u ustima. Istraživanja su pokazala kako cineol olakšava infekciju sinusa, odnosno ublažava sve njezine simptome.
Zanimljivosti
Kardamom je oduvijek bio cijenjen i skupocjen začin, a tako je to ostalo i danas. U azijskoj i indijskoj kuhinji postoji tisućljetna povijest trgovine i korištenja ovog začina, a obožavali su ga i stari Grci i Rimljani. Vikinzi su na svom pljačkaškom putu kroz Carigrad otkrili začin i donijeli ga u Skandinaviju, gdje se udomaćio kao jedan od glavnih začina u skandinavskoj kuhinji i do danas.
Indija je bila najveći proizvođač i izvoznik kardamoma sve do 1980-ih godina, kada joj to vodstvo preuzima Gvatemala zahvaljujući njemačkom plantažeru kave Oscaru Majusu Kloefferu, koji je uveo začin u Gvatemalu još početkom 20. stoljeća. Vodeći proizvođač Gvatemala proizvela je više od 55% globalne proizvodnje u 2019. godini. Azijske zemlje poput Indonezije, Indije, Nepala i Šri Lanke također su veliki proizvođači kardamoma.
Stari Egipćani i Rimljani upotrebljavali su kardamom kao četkicu za zube, a tako ga još uvijek upotrebljavaju u Indiji.
Čak 80% proizvodnje kardamoma koriste Arapi kako bi začinili kavu! Gahira je izraz gostoprimstva i velikodušnosti, a princip je jednostavan. U uski lijevak za kavu stavi se čak cijela mahuna kardamoma i onda se natoči kava.
Foto: Binukumar Vijayan / Pixabay
Odgovori