Korijander (lat. Coriandrum sativum) jednogodišnja je biljka iz porodice štitarki (Apiaceae). Štitarke su prilično velika skupina s oko 420 rodova i 3.250 vrsta koje se odlikuju po štitastom cvatu. Veoma su značajna skupina za začinsko bilje jer ih većina ima aromatičan okus, a postoji i puno povrtnica. Najpoznatije predstavnice su kopar, anis, kim, peršin, mrkva i korabica.
Latinsko ime je dobio prema riječi koris, što znači stjenica, a vjerojatno je zbog asocijacije na neugodan miris. U narodu se koristi ime papric, čimavica, živica ili kineski peršin.
Korijander je jednogodišnja zeljasta biljka koja se uzgaja zbog sjemenki i listova. Korijen mu je zadebljao i sliči na korijen peršina, razgranat je i dopire duboko u tlo, do 1,5 m. Stabljika mu je uspravna i šupljikasta te prema vrhu razgranata. Listovi su manje perasti od kopra, pa su sličniji listu peršina. Naizmjenični su, dvostruko do trostruko rasperjani i mogu narasti do 90 cm. Cvjetovi su ružičaste ili bijele boje te karakteristični za porodicu. Nalaze se na 3 do 7 dužih stapki i podijeljeni su u štitaste cvatove. Cvate od lipnja do kraja kolovoza, a cvijet je karakterističan po neugodnom mirisu na stjenice. Plodovi su okrugli i šupljasti tobolci svijetlosmeđe boje.
Smatra se da je porijeklo korijandera područje Sredozemlja, ali se danas rasprostranio diljem svijeta. Iako se uzgaja i za proizvodnju začina. U prirodi se pojavljuje kao samonikla biljka, pa raste uz rubove vrta, u vinogradima i uz puteve. Njegova upotreba se sve više cijeni u prehrambenoj industriji, pa se uzgaja za komercijalne potrebe, ali i kao dijelovi začinskih i privatnih vrtova.
Srodnici
Vrste korijandera
Iako je jedna temeljna vrsta korijandera, postoji mnogo sorti koje se prilagođavaju klimatskim uvjetima za rast, a najveća razlika im je u boji i obliku lista. Većinu je lako prepoznati prije kupnje, pa je lako odabrati vrstu pogodnu za određeno područje. Također, postoji razlike između rane, srednje i kasne sjetve, pa se njihov rast može prilagoditi.
Avangarda
Avangarda je rana vrsta poznata po veoma aromatičnom mirisu, pa je se može koristiti i svježu i osušenu kao začin. Dobro se prilagođava i lošijim vremenskim prilikama, a poznata je i po tome da bujno raste. Ipak, u slučaju preniske temperature, može doći do usporavanja rasta.
Borodino
Ovo je srednje rana vrsta poznata po izrazito zelenom listu koji nalikuje na kombinaciju lista peršina i mrkve. Niskog je i bujnog rasta te sazrijeva za 40 - 45 dana.
King
Ovo je jedna od najuzgojivanijih sorti zbog bogatog prinosa i aromatičnog lišća. Osim što daje izrazito bogate listove koji rastu i nakon berbe, otporna je na mraz i temperaturne promjene. Listovi su veliki, glatki i izrazito zelene boje.
Chico
Ova je vrste srednje rana i izrazito visoka, pa za razliku od drugih u prosjeku doseže oko 60 cm. Ima velike i izražajne listove, ali manju produktivnost neke druge biljke. Također, otporna je na mraz i niske temperature, a može dozreti već za 40 dana.
Alexis
Ova srednje rana sorta ističe se stabljikama visokim i do 90 cm. Iznimno je laka za uzgoj te obilno dozrijeva. Cvjetovi su joj umreženi i bijele boje, a zbog velike količine esencijalnih ulja, cijela biljka ima karakterističan neugodan miris.
Uzgoj korijandera
Uzgaja se zbog sjemenki i listova i izvrstan je dodatak svakoj gredici sa začinskim biljem. Jednostavna je biljka za uzgoj, ali potrebno je imati na umu da se njegov naziv ne odnosi na listove i stabljiku biljke koji se koriste svježi i obično se nazivaju korijandar, dok se korijander odnosi na sjemenke koje se obično melju i koriste kao začin.
S obzirom na to da je korijander veoma otporna biljka, njegov uzgoj nije težak i ne zahtijeva mnogo ulaganja, pa je ekonomičan. Kako se i u prirodu lako razmnožava, tako može postati stalna kultura na nekom području. Donosimo više savjeta kako uspjeti u njegovom uzgoju.
Unatoč sve većoj popularnosti u gastronomiji, mnogi ga izbjegavaju uzgajati zbog mišljenja da je njegov uzgoj težak, što nikako nije slučaj. Ako slijedite nekoliko savjeta za uzgoj korijendera, otkrit ćete da možete uspješno uzgojiti korisnu biljku za jako kratko vrijeme.
Tlo
Korijander je veoma zahvalan po pitanju tla, pa se može uzgojiti i na siromašnim tlima. Za bolje rezultate uzgoja odgovaraju mu rastresita i duboka tla, lagano kisela do neutralna. Potrebno je izbjegavati pjeskovita i glinasta tla te vodonepropusna područja. Kod obrade tla, važno je duboko izorati zemlju u jesenskoj pripremi. Veoma je osjetljiv na krupno tlo, pa je prije sjetve potrebno zemlju dobro usitniti.
Klima
Korijander je biljka tople i umjerene klime. Voli sunčane i polusjenovite položaje, a zbog relativnog niskog rasta je pogodan i za uzgoj na vjetrovitim područjima. Dobro podnosi i posolicu, pa se može uzgajati u priobalju. Također, dobro podnosi temperaturne razlike, pa se u našim krajevima bez problema uzgaja na otvorenom. Ne podnosi hladnije klime i velike vrućine, pa je u takvim uvjetima potrebno ispravno zaštititi usjev.
Vrijeme sadnje
Korijander se sije tijekom travnja, iako se nasad može ponovno sijati svakih 15 dana kako bi konstantno imali svježe plodove. Klije i na nižim temperaturama, iako je idealna temperature oko 10°C. Mlade biljke izvrsno podnose mraz i temperature do -3°C, ali starije biljke lošije reagiraju na mraz i hladnoću. Vegetacija mu traje 4 mjeseca, pa je poželjno da završi prije kraja kolovoza.
Slaganje kultura
Korijander je jednogodišnja biljka koja se obavezno mora uzgajati u plodoredu. Može se uzgajati kao predusjev jer rano sazrijeva, a najbolji predusjev za njegov uzgoj su strne žitarice. Kada ga se sadi, potrebno je odabrati kulture sa sličnim potrebama kao što su peršin i bosiljak. Neke biljke mogu izravno utjecati na njegov rast, pa ga je potrebno saditi dalje od lavande, ružmarina i timijana.
Anis je manje poznata biljka koja raste u istim hladnim vremenskim uvjetima kao korijander, a sadnja u blizini anisa pomoći će sjemenu anisa da brže i učinkovitije klija. Kopar, kao i korijander, ima cvjetove u obliku kišobrana koji privlače korisne insekte stoga, ako se sade zajedno, u vrtu se povećava prirodna kontrola korisnih štetnika.
Lisnato povrće kao što su špinat, kupus, salata, kelj i korabica također privlače korisne kukce poput bubamara koje će loviti loše štetnike poput kupusnih moljaca, paukovih grinja, krumpirovih zlatica i lisnih uši. Mahunarke su također odličan izbor za uzgoj uz korijander jer osiguravaju prijeko potreban dušik u tlu, stoga se preporučuje sadnja uz grah, grašak, bob, soju, leću i slanutak.
Malo je poznato da je korijander prirodni repelent za krumpirove zlatice zbog čega se često sadi pored krumpira kako bi zaštitio prinose od napada ovih štetnika. Druga manje poznata biljka kojoj odgovara blizina korijandera je rajčica. Iako korijander služi kao prirodni repelent za štetnike koji napadaju rajčicu, rajčica joj vraća pružajući joj prirodnu sjenu jer korijander ne voli vruća vremena i time mu produžuje sezonu rasta.
Faza mirovanja
Korijander je dvogodišnja biljka koja u svojoj prvoj godini formira rozetu lišća, a u drugoj godini cvjeta i razvija sjeme. Nakon cvatnje, korijander obično umire, no sjeme koje padne na tlo može proklijati i razviti novu biljku. Korijander ima faze aktivnog rasta i mirovanja. Faza mirovanja obično se javlja tijekom ljeta kada je temperatura vrlo visoka.
U toj fazi biljka može prestati rasti, a lišće se može osušiti. U ovom slučaju, potrebno je smanjiti zalijevanje i pričekati da se temperatura snizi kako bi se biljka ponovno aktivirala i počela rasti. U fazi mirovanja, korijander može proizvesti sjeme koje se može koristiti za daljnji uzgoj ili kao začin u kulinarstvu.
Sadnja korijandera
Najbolje ga je saditi u rano proljeće ili u jesen. Brzo raste, često daje prvu berbu lišća unutar 30 dana, a sjeme je spremno za berbu 3 mjeseca od vremena sadnje. Može se posaditi u gredicu namijenjenu uzgoju samo začinskog bilja ili u kutu povrtnjaka. U blagim klimatskim uvjetima korijander će poslužiti i kao koristan "susjed" maćuhicama jer će njihovo lišće izdržati lagani mraz i sačuvati cvijeće od štete.
Sadnja sjemena
Korijander se uzgaja jedino iz sjemena, pa je zato njegova proizvodnja komercijalno isplativa. Sjeme je veoma klijavo, ali ga je potrebno sijati u rahlu i prihranjenu zemlju za brže rezultate. Sije se na dubinu od 2 cm te se prekriva slojem rahle zemlje. Klije za 10 dana, a za to je vrijeme zemlju potrebno održavati vlažnom. Idealna sjetva je nakon proljetne kiše.
Sije se ručno ili mehaničkim sijačicama za sitno sjeme. Kod sijanja je potrebno ostaviti 15 cm razmaka između svake biljke te 30 cm razmaka između redova. U prosjeku za 1 ha zemljišta je potrebno 20 kg sjemenja.
Sadnja sadnice
Proces sadnje sadnice korijandera uključuje nekoliko koraka koji su važni za uspješan uzgoj, a prvi korak je priprema tla. Potrebno je odabrati mjesto koje ima dobru drenažu i pH vrijednost tla između 6,2 i 6,8. Tlo bi trebalo biti labavo i bogato humusom kako bi korijenima omogućilo lako prodrijeti i hraniti se.
Nakon što je tlo pripremljeno, potrebno je napraviti male rupe u tlu na razmaku od 30 cm jedna od druge. U svaku rupu treba staviti po jednu sadnicu korijandera tako da je kruna biljke na razini tla.
Nakon sadnje, sadnice treba dobro zaliti kako bi se tlo oko korijena dobro navlažilo. U sljedećim danima treba paziti da se tlo oko sadnica ne osuši te je potrebno redovito zalijevati biljke kako bi se osiguralo dovoljno vlage.
Uzgoj u vrtu
Uzgoj na otvorenom je najčešći način uzgoja korijandera. U vrtu se sije na ravničarskim površinama i odgovaraju mu sunčane pozicije. Zbog niskog rasta, tijekom uzgoja na otvorenom je lakše obrađivati okolnu zemlju i održavati usjev. Važno je imati na umu da korijander ima snažan miris, pa je uzgoj na otvorenom najprihvatljiviji.
Uzgoj u stakleniku
Korijander se može uzgojiti i u stakleniku za komercijalne potrebe. Kod takvog uzgoja je jednostavnije koristiti odijeljene kontejnere ili mrežaste podignute gredice kako bi se olakšao rad oko okopavanja. Također, veća su ulaganja jer je potrebno osigurati stalnu temperature iznad 12°C i sustav navodnjavanja. Prilikom navodnjavanja, ključno je koristiti kišnicu. Biljka voli dovoljno dnevnog svjetla, pa je potrebno osigurati minimalno
Uzgoj u posudama
Korijander je idealan za uzgoj u loncima kao jedna od začinskih biljaka. Kod odabira lonce, prednost treba dati lončanicama od terakote koje zadržavaju vlagu. Lonac u kojem se uzgaja mora biti minimalno 60 cm dubine. Kod sadnje je potrebno napraviti dobru drenažu što se postiže rupicama na dnu lonca i komadićima keramike ili kamenčićima na dnu. Biljka se sije u rahlu zemlju, najbolje kombinaciju humusa i kompostne zemlje. Nakon klijanja ju je potrebno redovito zalijevati, a kasnije kada je supstrat suh. Može se držati na balkonu na sunčanom ili polusjenovitom položaju. Potrebno ju je redovito prihranjivati mineralnim tekućim gnojivom.
Održavanje nasada
Održavanje nasada korijandera uključuje uklanjanje korova i međurednu kultivaciju te razbijanje pokorice i okopavanje. Korijander je veoma osjetljiv na korov, posebno tijekom klijanja, što može uzrokovati smanjeni prihod. Kako bi se riješio taj problem, zemlju je prije sjetve potrebno dobro obraditi i ukloniti sav korov. Nakon klijanja, ručnim se čupanjem mogu ukloniti korovi koji potencijalno smetaju nasadu.
Između redova je potrebno ostaviti dovoljan razmak kako bi se međuredna kultivacija mogla obavljati mehanički. Na tlu je drljačama potrebno razbijati pokoricu i vršiti okopavanje kako bi korijen dobivao zadovoljavajuću količinu kisika.
Održavanje i njega
Održavanje nasada korijandera ne zahtjeva velika ulaganja, ali kako bi urod bio zadovoljavajuć, posebnu je pažnju potrebno obratiti na korov i pokoricu zemlje. U nastavku donosimo još neke savjete.
Zalijevanje
Korijander ne traži veliku količinu vode, ali je potrebno osigurati dovoljno vlažnosti za vrijeme klijanja i nicanja biljke. Osjetljiv je na preveliku količinu vode, pa je potrebno napraviti dobru drenažu zemlje. Kako se korijander najčešće sije u proljeće i ima kratko vrijeme rasta, nije potrebno dodatno navodnjavanje ako nema razdoblja suše. Za zalijevanje je potrebno odabrati kišnicu, a najbolji sustav zalijevanja je magličasto raspršivanje vode. Najbolji pokazatelj da biljci nedostaje vode je uvenulo lišće.
Gnojidba
Korijander je veoma zahvalna biljka po pitanju prihranjivanja tla, ali za bolje rezultate potrebno je tlo prihraniti. Postupak je jednostavan i uključuje predsjetvenu gnojidbu i prihranjivanje. Predsjetvenu gnojidbu je najbolje obaviti tijekom obrade tla u jesen i za to se koristi organsko ili stajsko gnojivo. Za prihranjivanje se mogu koristiti gnojiva na bazi dušika i fosfora u tekućem obliku ili granulama.
Razmnožavanje
Korijander se razmnožava isključivo sjemenom. S obzirom na to da biljka razvije mnogo sjemenki i das u one velike klijavosti, u prirodi se lako samostalno razmnožava. Postoje posebne sorte koje se uzgajaju za dobivanje sjemena za daljnji uzgoj, ali je općenito njegovo sjeme dobre klijavosti. Osim što je to najbrži process razmnožavanja, najlakši je za obaviti na većim površinama.
Presađivanje
Korijander ne reagira dobro na presađivanje s obzirom na to da razvija jedan glavni korijen koji se ne prima dobro u presađenu zemlju. Presađivanje je može obaviti neposredno nakon klijanja kada se sadi u rahlu zemlju te se umjereno zalijeva kako bi se korijen ispravno primio.
Prorjeđivanje
Kod preguste sadnje, može doći do slabijeg razvoja biljaka, pa je na vrijeme potrebno obaviti prorjeđivanje. S obzirom na to da se korijander slabo prima, biljke nije moguće presaditi. Kako bi se smanjila potreba i dodatan rad oko presađivanja, potrebno je pravovremeno ispravno sijati sjeme te pripremati površinu za uzgoj.
Pomlađivanje
Korijander se ne mora nužno pomlađivati kao neke druge biljke, jer ima relativno kratku životnu dob, od oko 3 - 4 mjeseca. Međutim, ako se koristi za kontinuirani uzgoj, a ne kao jednokratna kultura, postoji nekoliko načina da se produži njegov životni vijek.
Jedan od načina je da se korijander sije u intervalima od nekoliko tjedana što će omogućiti kontinuiranu žetvu tijekom cijele sezone. Također, može se pokušati podrezati vrhove biljaka tijekom sezone kako bi se potaknuo novi rast lišća, ali to bi trebalo biti učinjeno umjereno kako se ne bi ugrozio rast korijena i pravilan razvoj biljke.
Rezidba
Korijander se ne orezuje na tradicionalni način kao što se to radi kod nekih drugih biljaka poput voćki i grmova, ali se ponekad uklanjaju neki dijelovi biljke kako bi se potaknuo rast. Jedan primjer uklanjanja dijelova biljke je uklanjanje cvjetova kada se počinju formirati, jer može utjecati na kvalitetu lišća koje se koristi kao začin.
Također, ako se biljka počne širiti prekomjerno, može se provesti prorjeđivanje tako da se uklone suhi ili oštećeni listovi, ali treba paziti da se ne odstrani previše zdravih listova jer oni proizvode hranu za biljku putem fotosinteze.
Zaštita od vjetra
Korijander je prilično otporan na vjetar, ali ako je izložen jakom i stalnom vjetru, može doći do oštećenja biljaka, posebno ako su mlade i još se razvijaju. Također, ako je tlo jako suho i korijander nema dovoljno vlage, može se lakše osušiti. Stoga se preporučuje posaditi ga na mjestima koji će služiti kao zaštita, poput ograde, zida ili živice, kako bi se smanjio utjecaj vjetra. Ako nema prirodnog zaklona, može se koristiti tkanina za zaštitu biljaka od vjetra.
Priprema za sljedeću sezonu
Priprema tla preko zime za ponovnu sadnju korijandera ovisi o tome u kojem se području sadi. Ako se sadi u području gdje su zime vrlo hladne i snježne, tlo i zemlju je potrebno zaštititi od leda i snijega. Preporučuje se da se nakon žetve korijandera, ostavi korijenje u zemlji i dopusti da se prirodno raspadne što će pomoći u obogaćivanju tla i pripremi za sljedeću sadnju. Ako je tlo iscrpljeno ili slabo, može ga se obogatiti kompostom, stajskim gnojem ili drugim organskim materijalom kako bi se poboljšala struktura tla.
Ako se koristi organski materijal, najbolje ga je primijeniti u jesen kako bi se imao dovoljno vremena za razgradnju i apsorpciju u tlu. Također, ako tlo ima previše kiseline, može se dodati vapno kako bi se neutralizirala pH vrijednost tla.
Važno je također osigurati da tlo bude dovoljno navlaženo tijekom zime, jer će to pomoći u održavanju strukture tla i hranjivih sastojaka koje korijander treba za rast i razvoj. Ako je područje posebno sklono isušivanju, tlo se može pokriti slojem malča kako bi se zadržala vlažnost.
Kada se bliži vrijeme za ponovnu sadnju, tlo će trebati dobro pripremiti rahljenjem i obogatiti organskim gnojivom, prije nego što se posadi nova biljka.
Bolesti
Korijander je veoma izdržljiva i prilagodljiva različitim klimama, ali neotporna na bolesti. Iako neke bolesti mogu proći nezamijećeno, neke mogu naštetiti čitavom urodu. Donosimo koje su najpoznatije, kako ih izbjeći i kako ih se riješiti.
Bakterijska pjegavost lista
Kako joj samo ime kaže, ova bakterijska bolest pojavljuje se na lišću. Isprva je vidljiva kao vodenaste nakupine između lista i žile, a kasnije postaju crne. Bolest se širi i na stabljiku koja žuti i može uvenuti. Bolest se najčešće prenosi zaraženim sjemenom, a brže se širi za vrijeme toplog i vlažnog vremena. Teško ju je kontrolirati kada se pojavi i može ugroziti čitav nasad. Zato je važno koristiti tretirano i zdravo sjeme te ga sijati na ispravnu udaljenost.
Truljenje korijena
Truljenje korijena može se dogoditi zbog mehaničkog oštećenja na biljci u koje je ušla bakterija ili zbog loše drenaže i duge izloženosti stajaćoj vodi. Prvi znakovi su vidljivi kada baza biljke smeđi i odumire, a korijen je crn i smrdljiv. Biljka brzo odumire i dugo ostaje u zemlji, pa je potrebno izbjegavati uzastopno sađenje iste ili slične kulture. Spriječiti se može dobrom drenažom zemlje.
Virus crvenila mrkve
Virus crvenila mrkve je karakterističan za čitavu porodicu, pa se predlaže udaljena sjetva od sličnih vrsta, kao što su mrkva i kopar. Prvi simptom je crvenkasto lišće, a bolest uzrokuje loš rast biljke. Često se prenosi štetnicima, pa ih je potrebno pravovremeno sanirati.
Praškasta plijesan
Praškasta plijesan je česta bolest povrtnih kultura, pa se lako i širi i zahvaća veliki broj biljaka. Prvi simptomi su praškaste prevlake preko lišća koje kasnije uzrokuju oštećenja lista. Radi se o gljivičnoj bolesti čije spore mogu dugo preživjeti u zemlji, pa je važno maknuti sve prethodne kulture i koristiti tretirano sjeme. Također, najgore je pogođeno u sjenovitim područjima. Bolest se može spriječiti i tretirati fungicidima.
Štetnici
Osim bolesti, postoji i nekoliko štetnika koji napadaju korijander usprkos snažnom mirisu. Ipak, nije prijetnja ni jedan izolirani štetnik, već oni koji se pojavljuju i na drugim kulturama. Štetnici su jednaki kao i kod drugih vrsta iz porodice štitarki, posebno mrkve i kopra. U nastavku donosimo koji su to.
Oblići korijenovih šišaka
Ove su nematode veoma opasne za korijen kopra, a ostaju u zemlju tijekom preblagih zima i aktiviraju se u ljeto. Uzrokuju kvržice po korijenu koji nije u mogućnosti održavati biljku, pa se ona suši i žuti. Preferiraju pjeskovita ili prezagušena tla, a prije sjetve je potrebno provjeriti kvalitetu tla ili uočiti znakove bolesti na prethodnim kulturama.
Peridroma saucia
Ove vrste leptira svoje ličinke odlažu uz stabljiku korijena u kojoj se mogu vidjeti rupe od bušenja što oslabljuje biljku. Osim toga, prenose i razne zaraze, ali i uništavaju vitalne dijelove biljke. Važno je nakon svake žetve ukloniti ostake sa zemlje, a okolno tlo se može prekriti plastičnom folijom. Također, moguće je koristiti odgovarajuće insecticide u suzbijanju.
Cavariella aegopodii
Ovaj se štetnik još naziva i mrkvine uši, a veoma se lako seli na kopar, unatoč intenzivnom mirisu. Vidljive su kao male žute točkice ispod lišća gdje sišu sokove, posebice u proljeće. Osim toga, ostavljaju pjege na mjestima gdje su sisale i ljepljivu tekućinu na kojoj se lakše prenose zarazne bolesti. Veoma ih se teško riješiti, a to uključuje i korištenje prirodnih preparata na bazi koprive (gnojivo od koprive) ili čak insekticida.
Jesenska sovica
Ličinke jesenske sovice mogu višestruko naštetiti biljci, ovisno o tome pojavljuju se zasebno ili u skupini. Najčešće uzrokuju rupe od hranjenja, ali mogu u potpunosti ogoliti list što onemogućuje daljnju fotosintezu. Također, polažu jajašca na naličju lista, pa to može zalijepiti lišća i oštetiti ga. Kontrolirati ih se može prirodno, uz korištenje bakterija kao pesticide.
Upotreba korijandera
Korijander je veoma stara začinska biljka čija popularnost raste unazad nekoliko godina. Iako je najčešće upotrebljavana u kulinarstvu, poznata je i u narodnoj medicini. Iskorištava se cijela biljka, ali svaki dio ima svoj značaj. U nastavku donosimo sve načine na koje ga se može upotrijebiti.
Berba
Berba korijandera ovisi o njegovoj upotrebi. Ako se bere zbog zelenih listova za izradu začina, može se brati dok su listovi mladi i zreli. Bere se kosidbom i ostavlja se 20 cm biljke iznad tla. Za berbu zbog eteričnog ulja, potrebno je pričekati da stabljike postaju žućkaste boje. Radi se o tome da korijander ne dozrijeva ujednačeno, a zeleni listovi i sjeme mogu ulju dati neugodan miris. Korijander se kosi do 10 cm iznad tla. Prosječan prinos na 1 ha je oko 1.500 kg.
Korijander za začin je potrebno sušiti. Postupak se obavlja u velikim sušnicama gdje se na visokoj temperaturi smanjuje količina vlažnosti.
Sušenje
Sušenje korijandera jedan je od najvažnijih koraka u očuvanju okusa i arome ovog začina. Postupak sušenja može se provesti na nekoliko načina. Prvo što je važno učiniti je temeljito očistiti svu nečistoću s ubranog korijandera. Nakon toga, može se krenuti u sušenje.
Jedna od najčešćih metoda je prirodno sušenje na zraku. U tu svrhu, stabljike s lišćem mogu se vezati u snopove i objesiti na suho i prozračno mjesto poput tavana, sušare ili čak na otvorenom, ali na mjestu zaštićenom od kiše. Važno je da su stabljike ravnomjerno raspoređene i da se ne preklapaju kako bi se osigurala dobra cirkulacija zraka. Potrebno je paziti da se korijander ne suši na izravnom suncu jer to može dovesti do gubitka okusa i arome. Sušenje na zraku može trajati do nekoliko tjedana, ovisno o uvjetima i veličini snopova.
Druga metoda je sušenje u pećnici. Stabljike korijandera se prvo očiste i operu, a zatim se režu na manje komade. Komadi se rasporede u tankom sloju na lim za pečenje obložen papirom za pečenje te se stave u pećnicu zagrijanu na nisku temperaturu od oko 50 - 60°C. Pećnica se ostavi lagano otvorena kako bi se omogućila cirkulacija zraka, a korijander se suši oko 2 - 3 sata.
Korijander se može osušiti i u dehidratoru pazeći da se koriste niske temperature kako bi se izbjeglo pregrijavanje korijandera i gubitak arome. Kada je korijander suh, potrebno ga je ostaviti da se ohladi i zatim razdvojiti listove i sjemenke od stabljika. Najbolje ih je spremiti u staklene posude s poklopcem, na suho i tamno mjesto kako bi se očuvali okus i aroma.
Skladištenje
Svježi korijander se veže u busenove te se čuva u hladnjačama do prodaje. Nakon smrzavanja gubi velike količine značajki, pa je potrebno izbjegavati. Osušeni korijander se čuva u staklenci ili papirnatoj vrećici i koristi se kao začin. Eterično ulje se čuva u tamnim bočicama.
Pripravci
Kulinarstvo
Korijander je jedna od rijetkih biljaka koja u kulinarstvu koristi i sjeme i listove.
Listovi korijandera se mogu koristiti i svježi i suhi kao začin za umake, variva i salate. Ima dosta snažan okus, pa ga je potrebno ispravno dozirati, a ako se koristi svjež, sitno nasjeckati.
Sjeme korijandera je veoma lako za samljeti, a u prahu brzo gubi intenzitet, pa se najčešće kupuje cijelo i melje po potrebi. Ima citrusan okus, slatkast s paprenim i cvjetnim notama. Dobro se slaže s drugim začinima kao što su cimet, piment i čili, a redovito se kombinira i u masalama. Temelj je mnogim kuhinjama, prvenstveno istočnjačkim i afričkim koje koriste mnogo začina. Tamo se kombinira u umacima i kobasicama te dodatak mesu, dok se u Europi više koristi u varivima i kao začin za kiseljenje.
Dobro se slaže i s voćem, pa je dio kolača i slastica, pogotovo od jabuke, šljive i brusnice. Od mesa se najbolje slaže s piletinom i svinjetinom te pečenim krumpirom.
U kombinaciji s đumbirom pomaže u mršavljenju, pa se njegova konzumacija potiče kod osoba koje žele izgubiti tjelesnu masu. Osim toga, poboljšava i osvježava okus svakog jela.
Kozmetika
Korijander se koristi i u kozmetici. Njegova umirujuća svojstva i bogatstvo mineralima kao što su kalcij, magnezij i željezo su odlični za izradu pilinga. Također, pomaže kod smanjenja otoka i djeluje na odmor nogu. Često ga se koristi i u kupkama za stopala.
Medicina
Korijander ima veoma široki spektar upotrebe u narodnoj medicini te se mogu iskoristiti svi dijelovi biljke. Nutritivna vrijednost sjemenki i listova se razlikuje, pa sjemenke obiluju dijetalnim vlaknima, vitaminom C i magnezijem, dok je lišće bogato vitaminom K i A te fosforom.
Mljeveni sušeni korijander je prepun željeza pa se konzumira s maslinovim uljem kod osoba s anemijom. Čaj od lišća korijandera koristi se za izbacivanje viška tekućine kod nepravilnog rada bubrega, a smanjuje i simptome oteklina te za ublažavanje reume. Pomaže i kod dijabetesa jer utječe na rad gušterače i pravilnu upotrebu šećera iz krvi.
Ima antibakterijska svojstva, pa se nezaslađeni čaj koristi kod regulacije probave, rada jetre i proljeva. Čaj se pripravlja tako da se sušeni listovi preliju vrućom vodom, ostave 10 minuta i procijede. Pomaže i kod menstrualnih bolova, ali i za uspostavljanje redovite menstruacije. Liječi čireve i pomaže k0od oralnih poteškoća. Tinktura od korijandra pomaže i kod kožnih bolesti, a koristi se i kao prirodni afrodizijak. Korijander se u manjim količinama može koristiti i za opuštanje i liječenje nesanice.
Ipak, korijander se mora koristiti oprezno. Može izazvati alergijske reakcije i crvenilo na koži ako se nanosi izravno. Također, konzumacija eteričnog ulja izaziva dubok san i omamljenost te je u većoj količini otrovno.
Zanimljivosti
Pretpostavlja se da korijander potječe s područja Mediterana, a dokaz tome su pronađeni ostaci u Egiptu, ali i spisi Grka i Rimljana. I u staro se doba koristio u kulinarstvu, pa su ga Rimljani dodavali u vino i za okus krugu. Raširen je diljem istoka te je postao tradicionalan začin u mnogim davnim jelima.
Na popularnosti ponovno dobiva tijekom renesanse u Engleskoj, kada je vladala potraga za egzotičnim začinima. Danas je popularan diljem svijeta te se koristi u mnogim tradicionalnim kuhinjama. Najveći uzgajivači su SAD i Indije odakle se razvozi diljem svijeta. Danas se, osim najstarijim, smatra i jednim od najčešće korištenim začinom nakon soli i papra.
Zanimljivo je da je korijander toliko star da se spominje i u Bibliji, u Knjizi izlaska: "Onome kuća Izraelova dade ime mana. Bilo je to kao zrnje korijandera, bijaše to bijelo, s jednim okusom uštipka s medom." To se povezuje i s njegovim značajem u Egiptu te pronalaskom u grobnici faraona.
Korijander je tijekom povijesti bio cijenjena biljka, a posebno zbog svojstva afrodizijaka. Postoje spisi koji potvrđuju da ga je zbog tog razloga koristio i Karlo Veliki.
Zanimljivo je kako je njegovo lišće, zbog snažnog mirisa, nepodnošljivo mnogima, pa nije jedan od tipičnih začina, njega se može ili voljeti ili mrziti.
Foto: Hans / Pixabay
Odgovori