Ljupčac

Ljupčac, latinskog naziva Levisticum officinale, višegodišnja je začinska i ljekovita biljka iz porodice štitarki. Smatra se da je porijeklom iz zapadne Azije, a u Europu je stigao u srednjem vijeku, zahvaljujući benediktincima. Poznat je i pod nazivima selen, maggi, jubček, luštrik, belestika, lesandrina, selim, milobud, trojevac, miloduh, biljka vegeta itd. Uglavnom se uzgaja kao začinska biljka, a možemo ga pronaći i u prirodi, najčešće u planinskim krajevima.

Ljupčac ima račvast korijen, a nadzemni dio biljke raste u obliku grma. U prvoj godini uzgoja iz korijena izbijaju listovi koji rastu na dugim peteljkama i formiraju lisnu rozetu. Tamnozeleni listovi ljupčaca su mesnati, sjajni te dvostruko ili trostruko perasti. Jajastog su oblika i imaju nazubljene rubove. Kasnije se na stabljici razvijaju manji i jednostavniji listovi.

Zelena, mesnata i cjevasta stabljika ljupčaca izraste u drugoj godini uzgoja. Stabljika može biti duga do 2 m, a na njenim ograncima se formiraju štitasti cvatovi koji se sastoje od 5 do 15 žutih cvjetova. Sjeme ljupčaca je plosnato, dugo 2 - 3 mm.

Uvjeti sadnje: od veljače do svibnja, u rahlo i propusno tlo s visokim sadržajem humusa
Način razmnožavanja: sjemenom i dijeljenjem biljaka
Visina: do 1,5 m
Upotreba: začin u kulinarstvu

Sadnja ljupčaca i razmnožavanje

Sadnja ljupčaca najčešće se obavlja od veljače do svibnja, ali ova biljka se može saditi i tijekom kolovoza ili rujna. Za proizvodnju sadnica ljupčaca sjeme se u proljeće sije u plitice u zatvorenom prostoru gdje temperatura iznosi 15°C. Sjeme će proklijati nakon 10 - 14 dana, a kada sadnice ojačaju, presađuju se u vrt na razmak od 60 cm.

Ljupčac se osim sjemenom može razmnožavati i dijeljenjem. U tom slučaju se uzimaju dijelovi biljke na kojima su već razvijeni pupovi. Dijeljenje biljaka obavlja se u proljeće ili jesen.

Kako bi se u biljkama stvaralo što više eteričnog ulja, preporučuje se uzgoj ljupčaca na osunčanim mjestima. Ljupčac ne bi trebalo saditi na mjestima na kojima je prethodno uzgajano korjenasto povrće poput mrkve, celera ili peršina.

Za uzgoj ljupčaca idealno je rahlo i propusno tlo s visokim sadržajem humusa koje prije sadnje treba prekopati ili preorati i pognojiti. Za osnovnu gnojidbu se u tlo unosi dušik u količini od 70-80 kg/ha, fosfor u količini od 100 kg/ha te kalij u količini od 120-140 kg/ha. Uz osnovnu gnojidbu dodaje se i folijarna prihrana s mikroelementima, u ovom slučaju s bakrom, magnezijem, željezom i molibdenom.

Uzgoj ljupčaca i održavanje

Ako se uzgaja u mjestima s hladnom klimom, ljupčacu treba osigurati puno sunca, dok se u mjestima s toplijom klimom uzgaja u djelomičnoj sjeni. Za uspješan uzgoj potrebno ga je redovito zalijevati, a najveća potreba za vlagom javlja se u fazi klijanja te pred samu cvatnju.

Optimalne dnevne temperature za normalan rast i razvoj biljne mase iznose 18 - 23 stupnja, dok bi temperatura tijekom noći trebala iznositi 12 ili više stupnjeva. Hladnije vrijeme može doprinijeti slaboj oplodnji i niskim prinosima.

Kako biste potaknuli pojavu novih listova, ljupčac možete obrezati tijekom toplog vremena. Teško se nosi s korovom pa ga treba redovito plijeviti.

Ako se uzgaja zbog korijena, potrebno je zakidati cvjetne stabljike jer se u suprotnom korijen iscrpljuje i smanjuje se njegova kvaliteta. Poslije 3 do 5 godina intenzivnog uzgoja ljupčaca potrebno je promijeniti površinu.

Bolesti i štetnici

Od bolesti se kod ljupčaca mogu pojaviti pjegavost lista, hrđa i pepelnica, a najčešći štetnici su buhači i lisne uši. Zaštita se provodi tek kada se bolesti pojave.

Listove koje su napali štetnici ili bolesti treba ukloniti i uništiti, a biljke prikratiti do visine tla. Nakon rezanja je potrebno prihraniti biljke.

Berba i sušenje ljupčaca

Berba listova ljupčaca može se obavljati od proljeća do kasne jeseni. Iako se listovi mogu sušiti, najbolje je koristiti ih svježe ili ih zamrznuti.

Sjeme se skuplja onda kada poprimi smeđu boju, a štitke sa sjemenom treba brati po suhom vremenu. Sjeme ljupčaca se nakon skupljanja sprema u papirnatu vrećicu koja se objesi i drži na suhom i prozračnom mjestu.

Korijen ljupčaca vadi se u jesen tijekom druge ili treće godine uzgoj. Vađenje se obavlja posebno pripremljenim plugovima koji prodiru do 40 cm u tlo, a korijen se nakon toga skuplja, opere, razreže i suši.

Sastav i upotreba

Svi dijelovi ljupčaca imaju jak aromatičan miris koji potječe od eteričnih ulja. Najveća koncentracija eteričnog ulja je u korijenu (0,5 - 1%) i sjemenkama (0,8 - 1,5%), dok ostali dijelovi biljke sadrže manju količinu. Glavni sastojak eteričnog ulja ljupčaca je ftalid (70%), a zatim slijede eugenol i karvakrol. Osim eteričnog ulja, korijen ljupčaca sadrži i jabučnu kiselinu, šećere, tanine i nešto masti.

Ljekovita svojstva ljupčaca

Ljupčac se u narodnoj medicini već godinama upotrebljava kao pomoć kod želučanih tegoba, posljedica loše probave, gihta, reume, migrene, bolesti bubrega i mjehura te menstrualnih bolova.

Potiče izlučivanje vode, a korijen i suhi listovi ove biljke koriste se za pripremu čajeva koji pomažu kod želučanih problema i čiste krv. Eterično ulje ljupčaca koje se dobije od listova postupkom destilacije vodenom parom koristi se u liječenju jetre.

Ljupčac ne bi smjele konzumirati trudnice ni osobe koje imaju visoku tjelesnu temperaturu.

Ljupčac u kulinarstvu

Okus ljupčaca je pikantno-slatkast i malo podsjeća na celer. Kao začin se koriste korijen, sjemenke te svježi ili osušeni listovi ljupčaca. S obzirom na to da ima dosta intenzivan miris, treba ga koristiti u manjim količinama.

Korijen koji će se koristiti kao začin uzima se od jednogodišnjih biljaka. Izvana je smeđe boje, a na prerezu bijel i ispušta sok žute boje. Korijen se najčešće suši i melje pa se u tom obliku dodaje različitim jelima.

Listovi ljupčaca dodaju se umacima od rajčice, juhama, raguima i ostalim jelima od mljevenog mesa, dok se svježe stabljike mogu dodavati salatama ili blanširati i jesti kao i stabljike rabarbare.

Ljupčac se može koristiti i za začinjavanje variva, sireva, namaza, sendviča, složenaca i ribe. Dobro se slaže s majčinom dušicom, mažuranom, lukom, vlascem i češnjakom.

Svježe listove ljupčaca možemo sačuvati 3 -4 dana u plastičnoj vrećici u hladnjaku, a ako ih zamrznemo u posudi za led, možemo ih držati i do 4 mjeseca.

Osušene listove treba usitniti i u hermetički zatvorenoj posudi čuvati na hladnom i tamnom mjestu, a na isti način se čuvaju i sjemenke.

Zanimljivosti o ljupčacu

Ljupčac je bio omiljeni začin starih Grka i Rimljana koji su žvakali njegove sjemenke kako bi olakšali probavu. Rimljani su biljku ljupčac smatrali afrodizijakom i nazivali su je biljkom ljubavnika. Nakon što su je benediktinci prenijeli na sjever Europe, počeo s koristiti i naziv biljka redovnika.

Foto: MAKY_OREL/Pixabay