Timijan (lat. Thymus vulgaris) je biljka iz porodice usnača (lat. Lamiaceae), u koju se još ubrajaju ružmarin, lavanda, žalfija, matičnjak, majčina dušica i bosiljak. Timijan potječe od grčke riječi thymos ili thymon koja znači 'tamjan', a uočava se sličnost u odnosu na njihov miris. Potječe sa Sredozemlja i najviše raste u Španjolskoj, Portugalu, Grčkoj i Francuskoj.
Riječ je o višegodišnjoj grmolikoj biljci koja ima razgranat i vrlo jak korijenov sustav. Korijenov sustav sastoji se od mnogo žilica zbog kojih timijan može uspijevati na siromašnim i skeletnim tlima. Uspravne stabljike obično su visine od 25 - 50 cm. Na donjem su dijelu stabljike drvenaste grane, a cvjetne grane timijana prekrivaju malje.
Listovi su timijana sitni i raspoređeni tako da rastu jedan nasuprot drugoga. Bijelo-ružičasti cvjetovi također su sitni i rastu u pazušcima listova i tako čine rastresitu cvat. Cvati su izdužene, pri čemu čašicu i krunicu pokrivaju žlijezde koje luče dragocjeno eterično ulje. Što se tiče sjemena, ono je vrlo sitno, otprilike od 0,5 - 1,0 mm. Sjeme je sklono osipanju, što je otegotna okolnost pri uzgoju biljaka za sjeme.
Sjeme je klijavo od 2 do 3 godine, a ako se uzgaja u povoljnim uvjetima proklijat će za 2 - 3 tjedna. Isprva raste dosta sporo, a druge godine u rano proljeće timijan je u punoj vegetaciji. Timijan cvjeta od svibnja do rujna i nekoliko se puta treba kositi.
Timijan raste na obalama Sredozemlja u spontanoj flori na suhim, kamenitim i sunčanim tlima. Uzgaja se i kao vrtna biljka u ljekovite ili samo dekorativne svrhe. Također, timijan je zaštićena biljka.
Vrste timijana
Timijan dolazi u više od 50 sorti različitih mirisa i okusa. Neke sorte imaju naviku širenja i kao takve često se uzgajaju uz šetnice ili kamenite zidove, a ostale imaju uspravniji obrazac rasta. U nastavku slijedi pregled najčešćih timijana koji se uzgajaju uz "obični" timijan (lat. Thymus vulgaris).
Limunski timijan
Limunski timijan (lat. Thymus x citriodus) dobio je ime prema snažnoj aromi limuna. Uspravnog je, ali nižeg rasta i ima raznoliko zlatno i srebrno lišće. Ova sorta nema većih problema s insektima ili bolestima i briga o njoj vrlo je jednostavna. Ulja limunskog timijana izvrsno su sredstvo protiv komaraca, a listove je najbolje upotrebljavati svježe.
Vuneni timijan
Vuneni timijan (lat. Thymus pseudolanuginosus) ima stabljiku i lišće sivkaste boje i izvrstan je za uzgoj u kamenim vrtovima. Izgledom podsjeća na vunu jer je vrlo mekan i izgleda kao napuhan. Ipak, takav vuneni pokrivač biljke može postati hrana lisnim ušima i paukovim grinjama.
Puzavi timijan
Puzavi timijan (lat. Thymus praecox) raste samo 2 - 3 cm, stoga je riječ o iznimno nisko rastućoj trajnici koja ima pomalo dlakave zimzelene listove. Cvjetanje puzavog timijana privlačno je pčelama. Zapravo je riječ o tome da pelud iz ovog timijana pridonosi vrlo ukusnom pčelinjem medu.
Divlji ili poljski timijan
Divlji ili poljski timijan (lat. Thymus serpyllum) može rasti u puzavom ili uspravnom obliku do 5 cm, ovisno o kultivaru. Može se pronaći na raznim pašnjacima, livadama, liticama, zidinama i kamenitim mjestima. Također, daje cvjetove u rasponu od crvene do ljubičaste boje. Lišće može biti zeleno, zlatno ili raznobojno.
Elfin timijan
Elfin timijan (lat. Thymus serpyllum 'Elfin') puzavi je oblik timijan koji raste od 2,5 - 5 cm. Ima mirisno zeleno lišće i sitne ljubičaste ili ružičaste cvjetove. Dobro raste u kamenitim vrtovima između svojevrsnih ploča ili cigle.
Sadnja timijana
Za sadnju je timijana potrebno poznavati vrijeme sadnje te odgovarajući način sadnje. Timijan se može saditi iz sjemena ili sadnicama, a pogoduju mu suha tla. Za uzgoj mu odgovaraju sunčana staništa i više temperature.
Vrijeme sadnje
Timijan se obično sadi u rano proljeće, primjerice u ožujku, prije čega se tlo priprema u jesen ili zimu. Na taj način cvjeta od svibnja do rujna, pri čemu ga je potrebno više puta kositi.
Sadnja iz sjemena
Za sadnju je potrebno najprije provesti duboko zimsko oranje. U rano proljeće potrebno je vrlo pažljivo i ne pretjerano obrađivati tlo kako bi se očuvala vlaga koja se nakupila zimi. Tlo za sadnju sjemena trebali bi biti mrvičasto i sitno, a uz to i 12 cm dubine.
Sjeme se sije izravno u tlo ili u klijališta, a sadnja se obavlja sijačicama koje su namijenjene kulturama koje imaju sitno sjeme. Sjeme se sije vrlo plitko, i to na dubinu do 0,5 cm. Za 1 g sjemena po m2 razmak obično iznosi od 25 - 30 cm.
Sadnja sadnica
Sadnja sjemena u rano proljeće znači da je rasad spreman za daljnju sadnju otprilike u listopadu. Također, može i prezimiti u klijalištu te pričekati proljeće za presađivanje. Neovisno o tome, međuredni razmak prilikom sadnje sadnica treba biti od 50 - 70 m, a razmak u redu treba biti od 15 - 25 cm.
Kako su sadnice nježne i obično visoke do 10 cm, sade se dvije ili najviše tri sadnice zajedno. Što se tiče mjera, za jedan hektar potrebno je 0,6 kg sjemena, od čega se pripremi od 160.000 do 240.000 sadnica.
Uzgoj u tegli
Timijan se može uspješno uzgajati u teglama, posebice zbog toga jer ne zahtijeva previše brige. Potrebno je odabrati teglu koja će veličinom proporcionalno odgovarati morfologiji biljke. Osim pravilnog odabira tegle, potrebno je odabrati i odgovarajući supstrat. U skladu s tim, na dno je tegle dobro staviti sloj kamenja, a tek onda teglu napuniti zemljom.
U teglu se može posaditi i sjeme i sadnica timijana, u skladu s već opisanim načinima. Timijan se u tegli može premještati, ali dobro je da bude smješten na svijetlom i sunčanom mjestu. Nakon što timijan naraste u tegli, može se jednostavno presaditi na otvoreni prostor.
Uzgoj u stakleniku
Timijan se može lako uzgojiti u stakleniku, samo je potrebno pridržavati se nekoliko osnovnih smjernica. Najbolje je uzgajati timijan u stakleniku koristeći organski malč, poput trulog životinjskog gnojiva, lišća ili domaćeg komposta postavljenog kroz korijenje biljke. Takav će malč osiguravati biljci uravnoteženu količinu hranjivih sastojaka tijekom godine i štititi ju od mraza tijekom zime.
Staklenik za uzgoj timijana mora imati odgovarajuću rasvjetu, odnosno osigurati dovoljno svjetlosti. Također, u stakleniku je potrebno održavati temperaturu od 15 - 21°C. Biljke trebaju rasti na malo širem razmaku nego na otvorenom prostoru kako bi se povećao protok zraka oko lišća.
Tlo
Timijan najbolje raste na černozemu ili crnici koje je dobre strukture i koje je dobro opskrbljeno hranjivim tvarima. Optimalna pH vrijednost tla je od 6,0 - 8,0. Neće uspijevati na hladnim i vlažnim tlima, odnosno na takvim tlima trunut će, a na siromašnim tlima neće dati prinos.
Klima
Timijan je termofilna i fotofilna biljka, što znači da raste na sunčanim staništima i upija velike količine svjetlosti. Dobro podnosi sušu, ali mogu mu naštetiti niske temperature bez snijega ako raste na rastresitim tlima. Najpovoljnije temperature za uzgoj kreću se oko 20°C.
Uzgoj timijana
Uzgoj timijana relativno je jednostavan. Ne zahtijeva previše brige i ističe se kao biljka koja može uspjeti i "početnicima". Za uspješan rast i razvoj biljke, potrebno je poznavati pravila o slaganju kultura, zalijevanju, gnojidbi i razmnožavanju.
Slaganje kultura
Timijan je višegodišnja biljka, stoga kao takva ne ulazi u redovni plodored. Na istome mjestu može se uzgajati nakon 3 ili 4 godine. U vrtu se može posaditi uz jagode, kupus, rajčicu, patlidžan i brokulu. Ako se timijan uzgaja u tegli, može se posaditi uz ružmarin koji također voli sunčane uvjete i ima slične potrebe za zalijevanjem.
Zalijevanje
Sve dok timijan ne nikne nakon sadnje, potrebno je održavati konstantnu vlagu tla. Kasnije, kada nikne, zalijevanje se prilagođava vremenskim prilikama i stanju nasada. Treba ga duboko zalijevati samo kada je tlo potpuno suho.
Gnojidba
Kako bi se osigurala visoka kvaliteta eteričnoga ulja i dobar prinos, gnojidbu treba pomno isplanirati. U jesen prije dubokog oranja u tlo treba dodati 40 kg/ha dušika i od 60 - 80 kg/ha fosfora i kalija. Zatim, u proljeće prije sadnje treba dodati drugu trećinu od 40 kg dušika. Također, isto toliko dodaje se nakon prve košnje. Narednih godina uzgoja, usjevi timijana gnoje se u jesen ili u rano proljeće tako da se dodaje od 30 - 50 kg/ha svih triju osnovnih elemenata.
Razmnožavanje
Timijan ima dvije opcije za razmnožavanje. Može se razmnožavati vegetativno, odnosno dijeljenjem starih bokora, te generativno, što znači sjemenom. Druga opcija je češća jer se često navodi da vegetativno razmnožavanje nije ekonomično.
Budući da je trogodišnje biljke dobro podijeliti ili zamijeniti jer s vremenom postaju drvenaste, a lišće manje aromatično, mogu se uzeti reznice timijana i mogu se posaditi u, primjerice, zatvorenom prostoru u teglama. Pri tome se uzima reznica od otprilike 7 cm sa samog vrha stabljike, reznici se dodaje hormon za rast korijena i sadi se u sterilni pijesak i vermikulit. Korijen će se pojaviti otprilike za 6 tjedana.
Održavanje i njega
Timijan nema dovoljno gustu stabljiku koja bi se uspješno mogla boriti protiv korova, stoga je borba protiv korova osnovna njega. Ako se pojave višegodišnji ustrajni korovi, obavlja se međuredna kultivacija koja je nužna radi prozračivanja tla na kojemu raste timijan. Međurednu kultivaciju najbolje je obaviti nakon jesenske gnojidbe.
Održavanje nasada
U održavanje nasada timijana ubraja se košenje koje je povezano i s berbom timijana. Košenje se obavlja nekoliko puta zbog produženog razdoblja sazrijevanja i cvjetanja biljke. Nakon što se nadzemni dijelovi biljke pokose, tada se ubire timijan. U prvoj godini obavlja se jedna košnja, a u drugoj godini dvije košnje.
Košnju je najbolje obaviti u fazi cvjetanja jer tada biljka sadrži najviše aktivnih tvari. Također, košnja se može obaviti ručno ili s pomoću stroja, a visina reza treba biti od 7 - 10 cm iznad tla. Obično u prvoj godini prinos nije veći od 6 t/ha, no u idućim godinama prinos se povećava i može iznositi do 10 t/ha.
Berba timijana
Timijan treba brati neposredno prije cvjetanja tako da se odsijeku vrhovi biljke od 5 - 6 cm. Ostavljaju se čvrsti, drvenasti dijelovi biljke, i to najmanje 5 cm kako bi biljka mogla dalje rasti. Berbu je najbolje obavljati ujutro, nakon što se rosa osuši, zato što su tada esencijalna ulja biljke najbogatija. U skladu s tim, jutarnjom berbom osigurava se maksimalan okus i najveća učinkovitost timijana. Tijekom sezone mogu se obavljati dvije berbe ili više njih.
Sušenje
Da bi se timijan osušio, potrebno je njegove grančice objesiti na tamno i dobro prozračeno i toplo mjesto. Listovi se, također, mogu sušiti i jednostavnim stavljanjem na pladanj. Nakon sušenja trebaju se pohraniti u hermetički zatvorene posude.
Skladištenje
Svježi timijan treba čuvati u hladnjaku i lagano ga zamotati u plastiku. Na taj način može trajati jedan tjedan ili najviše dva tjedna. S druge strane, osušeni timijan čuva se u zatvorenim posudama i kao takav može zadržati kvalitetan okus otprilike dvije godine. Također, zamrzavanje je još jedna moguća metoda skladištenja.
Bolesti
Uzgoj timijana mogu ugroziti gljivične bolesti i određeni štetnici. Potrebno je poznavati moguće ugroze i odgovarajuće mjere zaštite.
Od bolesti timijana izdvajaju se siva plijesan i trulež korijena. Objema bolestima pogoduje vlažno vrijeme, ali mogu se uspješno prepoznati ako se poznaju njihovi simptomi. Također, obje bolesti mogu se suzbiti odgovarajućim fungicidima.
Siva plijesan
Siva plijesan česta je gljivična bolest koja napada mnoge biljke i može uzrokovati štetu tijekom cijele godine. Uz timijan, napada i bosiljak, jagode, tikvice, rajčice, luk, ruže i druge grmove te cvijeće na vinovoj lozi. Uglavnom se pojavljuje u rano proljeće kao uzrok epilepsije biljaka, a mlade biljke propadaju ubrzo nakon nastanka ove bolesti. Kasnije, u ljeto i jesen, može se pojaviti na gotovo svim dijelovima biljke. Pogoduje joj kišno i općenito vlažno vrijeme.
Simptomi sive plijesni razlikuju se ovisno o biljci i uvjetima uzgoja, ali općenito se na listovima biljke oblikuju mrlje natopljene vodom. U početku su bijele boje, a kasnije poprimaju sivu pa smeđu boju. Također, s vremenom se sve više šire i na kraju prekrivaju cijelu površinu lista. Osim listova, mogu se zaraziti i ostali nadzemni dijelovi biljke.
Za zaštitu biljaka od ove bolesti iznimno je važna higijena. To znači da u blizini nasada ne smije biti odumrlih dijelova biljke na kojima ima znakova bolesti. Uz to, nasadu treba osigurati prozračnost i obilan dotok svjetlosti do svakog lista i ploda. Biljke se preventivno mogu prskati određenim ekološkim pripravcima koji djeluju tako da povećavaju i podebljavaju stanične stijenke biljke i tako sprječavaju razvoj ove bolesti u tkivu biljke. Kada se primijeti jača infekcija, treba temeljito ukloniti oštećene dijelove biljke te koristiti snažniji fungicid.
Trulež korijena
Trulež korijena uzrokuju truleži kore i kambija te nekroze u predjelu korijenova vrata. Zato što ova bolest napada korijen, može propasti cijela biljka. Zaraza se prepoznaje kao micelij gljive, a razvoju pridonosi vlažnost i visoke temperature. Za suzbijanje se preporučuje suzbijanje fungicidnim pripravcima.
Štetnici
Osim bolesti timijana, moguće je istaknuti dvije skupine štetočina koje ponekad mogu ugroziti uzgoj. Riječ je sitnim kukcima – lisnim ušima i paukovim grinjama. Njihovo štetno djelovanje može se uspješno suzbiti ako se na vrijeme prepoznaju.
Lisne uši
Lisne uši sitni su kukci koji mogu biti veličine do 4 mm. Razlikuju se veličinom, oblikom i bojom, ali je svima usni ustroj prilagođen bodenju i sisanju. Takvim usnim ustrojem lisne uši bodu listove i izboje biljke jer se tako hrane biljnim sokovima. Na biljci se najprije i najčešće uočavaju ljepljive izlučevine koje su zapravo medna rosa koju ispuštaju lisne uši, a ona je idealna podloga za daljnji razvoj raznih gljivica.
Uz to, može doći do kovrčanja listova, sušenja na mjestu sisanja, deformacije ploda te uvenuća i propadanja cijele biljke. Lisne uši mogu se suzbiti mehanički, odnosno pojedinačnim skidanjem s biljke, a ako su samo neki listovi ili izboji napadnuti, tada ih je dobro samo odrezati. U početnom se stadiju biljka može prskati sapunicom, tj. kombinacijom vode i otopine kalijeva sapuna.
Paukove grinje
Riječ je o sitnim kukcima koji su gotovo neprimjetni na listu. Uglavnom se javljaju usred velikih vrućina i suhog vremena. Imaju mnogo generacija i u razdoblju od mjesec dana mogu se toliko razmnožiti da dovedu do potpunog sušenja i opadanja listova biljke. Simptomi se prepoznaju prema sitnim mrljama na lišću biljke koje se spajaju ako je riječ o jačem napadu.
U zaštitu protiv ovih štetnika kreće se kada se uoče prve točkice na lišću i uz njih pauci na njihovu naličju. Na tržištu postoje kemijski pripravci protiv njih koji se primjenjuju prskanjem u ranim jutarnjim ili večernjim satima.
Upotreba timijana
Timijan se od davnina koristi u kulinarstvu i u ljekovite svrhe. Riječ je o manjoj biljci koja ima intenzivan okus i miris. Kao takva, sadrži spojeve koji međusobno tvore odličnu kombinaciju.
Timijan u medicini
Timijan je vrlo cijenjen prirodni lijek, a tu činjenicu opravdavaju njegovi sastojci. Sadrži vitamine A, C, D i B, magnezij, kalij, cink, fosfor, tanin, glikozide i dr. Posebno se izdvajaju njegova eterična ulja - kemotip timol, linalol, geraniol, tujenol-4 i p-cimen. Tradicionalno se koristi za liječenje mnogih svakodnevnih stanja, poput probavnih smetnji, groznice ili anemije.
Općenito djeluje kao antiseptik, antireumatik, baktericid, tonik, relaksant, aniparazitik, prirodni konzervans i insekticid. Pozitivno djeluje na liječenje grčeva, stoga može predstavljati vrlo dobru pomoć ženama tijekom menstrualnih tegoba. Također, umirujuće djeluje na želudac i poboljšava probavu.
Osim toga, timijan djeluje protiv otežanog disanja i, u skladu s tim, kašlja, bronhitisa i astme. Zbog umirujućeg djelovanja može ga konzumirati osoba koja pati od nesanice, uzrujanosti i glavobolja. Može se koristiti i kao vanjsko sredstvo u obliku obloga i losiona za dezinfekciju rana i opekotina.
Timijan u kulinarstvu
Poput primjerice origana ili kadulje, timijan je izvrsna biljka koja se može konzumirati i svježa i osušena. Timijan dodaje nježan okus gotovo svemu, posebice jajima, rajčici, mesu, juhama, grahu i krumpiru. Izvrsno se slaže s mediteranskom kuhinjom i namirnicama kao što su masline i vino.
Njegov okus opisuje se kao zemljan s notama limuna i mente, a neke sorte imaju blagi cvjetni okus. Svježi timijan može se koristiti sa ili bez stabljike. Tijekom kuhanja listovi svakako otpadaju sa stabljike i potom se stabljika može ukloniti prije posluživanja. Od timijana se može napraviti čaj protiv kašlja i bronhitisa, a dovoljno je skuhati samo jednu grančicu u vrućoj vodi.
Povijest
Timijan se koristi već tisućama godina. Kroz povijest se koristio kao protuotrov, sredstvo za borbu protiv kuge, bio je simbol hrabrosti u bitkama i stalni pratitelj vojnika koji su međusobno razmjenjivali grančice timijana u znak poštovanja. U rimsko doba prevladavala je reputacija timijana kao iscjelitelja i zaštitnika. Smatralo se da konzumacija timijana prije ili za vrijeme obroka pridonosi zaštiti od otrova. Zbog toga su ga često konzumirali rimski carevi.
Grci i Rimljani palili su snopove timijana kako bi pročistili hramove i svoje domove te privukli duh hrabrosti. U vrijeme kuge mnogi su ljudi pomoć pronalazili upravo u timijanu. Pripremali su različite pripravke od njega i vjerovali u njegovu ljekovitu moć.
Zanimljivosti
Timijan se u narodu naziva različitim nazivima - majčina dušica, vrtna majčina dušica, divlji bosiljak i vrisak. Češka je prepoznala ljekovita svojstva timijana i proglasila ga je svojim nacionalnim cvijetom. Prema vjerovanju, smatra se da je timijan bio u Isusovoj slamnatoj postelji u staji.
Foto: Hans Braxmeier / Pixabay
Odgovori