Klinčić (lat. Syzygium aromaticum) zimzelena je biljka bolje poznatija kao začin, a u literaturi se navodi naziv karanfilovac. Takav je naziv sasvim logičan s obzirom na to da potječe iz velikog roda karanfilovaca iz porodice mirtovki.
Rod ima više od 1.200 vrsta koje su većinom rasprostranjene na području Afrike te tropskih krajeva Australije i Južne Amerike. Ostale vrste iz roda su endemske i često se uzgajaju na samo određenim područjima, pa na našim područjima nije poznat njihov naziv ni upotreba. U našim se krajevima još naziva i klinček, dok mu je englesko ime clove čiji naziv potječe od latinske riječi clavus, što znači čavao.
Drvo klinčića zimzeleno je drvo koje može narasti 8 - 12 m u visinu. Listovi su veliki i tamnozelene boje te nazubljenih krajeva koji podsjećaju na listove božikovine, a cvjetovi ljubičaste ili purpurne boje. Rastu u grozdovima i trubastog su oblika. Pupoljci su isprva blijede boje koja postepeno prelazi u zelenu, a tijekom dozrijevanja mijenja boju iz crvenkaste u ljubičastu. Od biljke se koristi samo cvijet koji se u tehnološkoj zrelosti bere za proizvodnju začina. Dugačak je 1,5 - 2 cm i sastoji se od dugačke čaške koja završava s 4 otvorene i 4 zatvorene latice tvoreći kuglicu u sredini.
Klinčić je biljka koja raste u Indoneziji gdje je i pronađen, ali se danas zbog velikog komercijalnog značaja uzgaja i u drugim dijelovima svijeta. Osim toga, raširen je diljem Šri Lanke, Indije i toplijih krajeva jugoistočne Azije kao izvorna biljka. Zbog prilagodbe klimi, može ga se pronaći i u južnijim dijelovima Europe, kao i u Africi i dijelovima Južne i Sjeverne Amerike.
Vrste klinčića
Klinčić je jedinstvena biljka koja nema svoje podvrste za uzgoj. Dio razloga leži u njegovoj prilagodbi mjestu na kojem raste te ne mijenjanju svojstava bez obzira na položaj gdje se uzgaja. Iako većina biljaka iz njegove porodice ima jako upečatljive cvjetove, jedino se njegovi koriste kao začin zbog aromatičnog mirisa.
Sadnja klinčića
Iako je moguće posaditi i uzgojiti klinčić i u našem području, potrebno mu je pružiti dovoljno pažnje i njege te postaviti slične uvjete kako bi u potpunosti uspieo. Donosimo neke od najznačajnijih savjeta koji će vam pomoći u pripremi za sadnju ove egzotične biljke.
Vrijeme sadnje
Iako je stablo klinčića trajnica, potrebno je pažljivo odabrati vrijeme sadnje kako bi se biljka dobro primila i zakorijenila. Najbolje vrijeme za sadnju je sredina ljeta, kada su temperature iznad 20°C i takve uvjete zahtjeva i noću. Osim toga, to je razdoblje u kojem će dobiti najviše svjetlosti potrebne za prvi razvoj.
Sadnja iz sjemena
Uzgoj iz sjemena zahtjeva jako puno strpljenja jer klinčić sporo klija i kasnije se razvija. Međutim, nakon što naraste, moguće je da će rasti i živjeti i do 100 godina. Sjeme je potrebno nabaviti od ovlaštenog uzgajivača kako ne bi bilo zaraženo bolešću ili čuvano u lošem stanju. Sjeme se može posijati direktno u zemlju kao konačno vrijeme rasta ili pustiti da proklija u zasebnoj tegli.
Za uzgoj se koristi zemlja bogata humusom i hranjivima, dobro razrahljena. Posudicu je potrebno do vrha napuniti zemljom i osigurati dobru drenažu vode. Dobro je staviti veću količinu pijeska u prvu mješavinu.
Nakon što se pripreme uvjeti za sadnju, sjeme je potrebno staviti na zemlju i prekriti plastičnim pokrovom. Zagrtanje sjemena zemljom može dovesti do truljenja. Nakon otprilike 6 tjedana iz sjemena će niknuti biljka koju je potrebno iznijeti na otvoreno te osunčano mjesto i zalijevati kada se zemlja osuši.
Sadnja sadnice
Iako je najbolji način za uzgoj klinčića iz sjemena, moguće ga je uzgojiti i iz sadnice. Važno je da je sadnica razvila korijenski sustav kako bi ju se moglo presaditi na željeno mjesto. Dobro je odabrati mjesto koje je djelomično skriveno od izravnog sunca kako ne bi uništilo mlade listove. Također, mlade su biljke osjetljive na jak vjetar, pa je sadnicu poželjno saditi na zaštićeno mjesto. Sadi se do razine na kojoj je do sada rasla te je korijen potrebno dobro zaštititi zemljom. Uz mladu biljku je poželjno ostaviti oslonac za koji se zaveže kako bi uspravno rasla.
Uzgoj na otvorenom
Na našem području je nemoguće uzgojiti klinčić na otvorenom zbog niskih temperatura tijekom godine. Potrebni su mu tropski topli i vlažni uvjeti. U toplijim krajevima moguće ga je držati na otvorenom tijekom toplijih mjeseci, a kasnije zaštititi ili preseliti na toplije mjesto.
Uzgoj u stakleniku
Uzgoj u stakleniku je najpogodniji za rast klinčića u našim krajevima. Važno je da je staklenik dobro zatvoren kako se ne bi stvarao propuh. Odlično reagira u staklenicima za uzgoj egzotičnog bilja i drveća. Također, optimalno je održavati temperaturu od 20°C uz stalnu vlažnost. Tijekom hladnijih mjeseci za održavanje temperature mogu se koristiti grijalice, a za vrijeme ljetnih mjeseci poželjno ga je provjetriti pri višim temperaturama. Dobro ga je smjestiti u polusjenovito mjesto s barem 3 sati sunca dnevno.
Uzgoj u teglama
Uzgoj u tegli je moguć i poželjan u stakleničkim uvjetima, ali će biljka najčešće ostati manja rastom nego što su one posađene izravno u zemlju. Potrebno je osigurati teglu veličine barem 45 cm i najbolje je koristiti one od terakote ili keramike. Na dno tegle poželjno je staviti sloj većih kamenčića koji će poslužiti kao drenažni sloj za otjecanje viška vode. Za sadnju je potrebno koristiti humusnu zemlju, a biljku redovito zalijevati i prihranjivati.
Tlo
Klinčić voli duboka i humusna tla s dovoljno pijeska koji će propuštati suvišnu vodu. Osim toga, dobro podnosi glinasta tla u mješavini sa šumskim humusom. Najčešće raste u gustim područjima, pa je naviknut na mjesta gdje se raspadaju ostaci drugih biljaka.
Klima
Klinčić je tropska biljka čije je prirodno okruženje topla i vlažna klima. Važno je da se temperatura ne spušta ispod 15°C čak i noću. Odgovaraju mu vlažna razdoblja kada počinje dozrijevanje cvjetova. Važno je da je stanište ograđeno od jakih vjetrova i ima dovoljno izravne i neizravne svjetlosti za rast biljke.
Uzgoj klinčića
Iako je klinčić spororastuća biljka i potrebno je puno strpljenja prilikom nicanja, potrebno je detaljnu njegu nastaviti i kod uzgoja. Zahtjeva puno vremena i jako dobre uvjete za rast, pa se njezin uzgoj opisuje kao srednje do iznimno težak.
Slaganje kultura
Biljka dobro raste uz druge egzotične biljke koje vole topla i vlažna područja, pa se često uzgaja uz zvjezdasti anis ili kaki jabuku s kojima ne dijeli ni štetnike ni bolesti. Važno je prilikom sadnje ostaviti barem 2 m razmaka kako bi se krošnja uspješno razgranala.
Zalijevanje
Zbog velike potražnje za vlagom, klinčić je potrebno redovito zalijevati i vlažiti listove. To je posebno značajno za vrijeme visokih temperatura. Zalijevanje se može provoditi po sistemu kap po kap kod stakleničkog uzgoja, a povremeno ga je dobro poprskati destiliranom vodom kako bi se navlažilo lišće. Zalijeva se navečer kako bi biljka tijekom noći apsorbirala vodu, a tijekom dana ispario višak. Posebno je važno redovito zalijevati dok je biljka mlada te izbjegavati previše ustajale vode.
Gnojidba
Klinčić voli humusna i hranjiva tla, pa je kod nedostatka potrebno nadoknaditi umjetnim gnojivima. Najbolje vrijeme za dohranu je proljeće kada se mogu koristiti peletna gnojiva koja se dodaju izravno u zemlju ili tekuća gnojiva koja se dodaju u vodu za zalijevanje. U manjim količinama je poželjno dodavati kalcij i dušik kako bi povećali konačni prihod.
Preporučuje se redovito dodavati kompost, posebno koštano brašno, bilo od životinjskih ili ribljih kosti. Takva organska gnojiva najpogodnija su za masovni i organski uzgoj. Gnojenje je potrebno ponavljati svakih 6 mjeseci. Količina gnojiva se povećava kada je biljka starija od 15 godina.
Razmnožavanje
Klinčić se razmnožava sjemenom ili reznicama. Oba načina je poželjno obaviti tijekom ljeta kako bi se čim bolje ukorijenili. Razmnožavanje sjemenom je sporije, ali je najčešće najbolji i najučinkovitiji način. Kada se razmnožava reznicama, potrebno je odabrati jednogodišnje mladice koje se stave u vodu da puste korijene i tek se nakon 5 tjedana presade u humusnu zemlju.
Održavanje i njega
Zbog toga što i u divljini bogato rodi, klinčić nije potrebno dodatno održavati. Ipak, donosimo neke savjete kako bi dobili zadovoljavajuće rezultate.
Održavanje nasada
Kao i ostale biljke, klinčić traži minimalna održavanja nasada za uspješan rast. Najčešće to uključuje okopavanje biljke kako bi se korijen zasitio kisikom te uklanjanje korova dok je biljka mlada. Pregusto posađene biljke potrebno je razrijediti kako ne bi došlo do zagušenja.
Rezidba i oblikovanje
Klinčić nije nužno obrezivati za bolji rast, ali je nakon berbe moguće ukloniti suhe ili oštećene grane te dodatno oblikovati krošnju kako bi izgledom i širinom bila prigodna za uzgoj i kasniju berbu. U svakoj situaciji gdje je vidljivo da je grana oštećena ili bolesna može uzrokovati smetnje kod rasta i potrebno ju je čim prije ukloniti i spaliti.
Berba
Biljka prvi put cvjeta tek nakon 6 godina razvoja, a može proći i do 15 godina dok ne dobije svoj puni urod. Bere se nakon kišne sezone, najčešće u kasno ljeto, kada su cvjetovi tamno crvene do ljubičaste boje. Najbrži način je tresti krošnju kako bi većina zrelih cvjetova popadala te se kasnije ručno prebiru na tlu. Važno ih je nježno sakupljati kako bi ostali u originalnom stanju i tijekom berbe ne bi oštetile grane. Nakon što se poberu, potrebno ih je rasprostrijeti na suncu ili u prostoriji za sušenje te sušiti 4 - 5 dana. Kada su suhi izgubit će 2/3 svoje težine te promijeniti boju u tamno smeđu.
Skladištenje
Nakon sušenja, klinčić je potrebno skladištiti na toplom i suhom mjestu u tekstilnim vrećama. Manje količine mogu se čuvati u papirnatim ili staklenim spremnicima. Nakon otvaranja, spremnike je potrebno ponovno dobro zatvoriti kako ne bi navukli vlagu i izgubili intenzitet. Može se skladištiti do godine dana dalje od izravnog sunčevog svjetla.
Bolesti i štetnici
Iako veoma otporan, klinčić može podleći nekim bolestima i štetnicima. Na našim prostorima mu je najveći neprijatelj loš i nepravilan uzgoj, dok rijetko postoje bolesti ili insekti koji mu mogu značajnije naštetiti. Najčešće bolesti koje ga mogu napasti i uzrokovati štetu su truljenje korijena i pjegavost lista.
Truljenje korijena
Truljenje korijena je bolest rjeđe izazvana vanjskim uzrokom, a prije nepravilnom njegom. Najčešće se događa kada biljka nema dobru drenažu, a dotok vode ili zalijevanje je prečesto i preobilno. Isprva biljka vene, iako ima dovoljno vode, a kasnije korijen truli te poprima crnu boju i intenzivan smrad. Kako bi se to spriječilo, potrebno je osigurati dobru drenažu područja na kojem raste te paziti na količinu vode kojom se zalijeva.
Pjegavost lista
Pjegavost lista je česta bolest koja ne može značajnije naštetiti biljci, ali najčešće donosi estetske probleme. Javlja se kao smeđe pjegice na gornjem dijelu lista koje se s vremenom šire i razmnožavaju te mogu u potpunosti prekriti list. Zaraženi list ili dio biljke se suši i odumire. Zbog povećane vlažnosti, bolest se često lako širi, pogotovo ako je izazvana virusom.
Osim bakterijskih i virusnih bolesti, nekoliko štetnika mogu naštetiti biljci. Najčešće su to moljci i štitaste uši koje se s drugih biljaka mogu preseliti na klinčić.
Moljci
Razne vrste moljaca, pogotovo one koje svoje ličinke ostavljaju u stabljikama, mogu jače naštetiti cijeloj biljci klinčića. Najčešće ostavljaju čahure u mladim stabljikama ili lišću te se iz njih izlegnu ličinke koje se hrane biljkom. Kod velike količine ličinki moguće je da pojedu cijeli dio biljke što smanjuje broj listova za fotosintezu i kvalitetu plodova. Poželjno ih je uklanjati ručno ili biljku zaštititi insekticidom.
Štitaste uši
Štitaste uši česti su nametnici koji se zadržavaju na biljkama hraneći se sokovima. Lako ih je uočiti jer se u grupama zadržavaju na naličju lista ili mladim stabljikama. Hrane se sokovima i proizvode medenu rosu koja privlači druge kukce, ali i povećava mogućnost za zarazu. U odraslom stadiju napuštaju biljku, ali ostavljaju jajašca i mlade te ih se biljka ne može riješiti. Riješiti ih se može špricanjem vode s otopljenim sapunom ili brisanjem lista alkoholom.
Upotreba klinčića
Upotreba klinčića svakako je raznolika i seže duboko u prošlost. Danas ima više funkcija i kao začin i kao medicinski preparat, a zahvaljujući proizvodnji diljem svijeta, dovoljno ga je za cjelogodišnju konzumaciju. Donosimo neke njegove najčešće upotrebe i prednosti.
Kulinarstvo
Klinčić je veoma raširen u kulinarstvu i slanim i slatkim jelima daje toplu i posebno aromatičnu aromu. Ako ga se pojede samog i neobrađenog, ima blago anestetičko svojstvo u ustima. Iako se više koristi u medicinske svrhe, danas je nezaobilazan u mnogim receptima.
Često ga se koristi u kombinaciji s anisom i kardamomom, ali i s muškatnim oraščićem i paprom. Može se koristiti samostalno, u jednom komadu ili mljeveni prah kao dio smjese začina, većinom u indijskoj kuhinji. U azijskoj kuhinji ključan je začin u masali i koristi se u slanim jelima, najviše kao začin salatama i pečenom povrću.
U Europi se najviše koristi kao začin kolačima, kuhanom vinu i kompotima. Dodaje se cijeli, u malim količinama zbog intenzivnog okusa, a prije konzumacije se uklanja. Nezaobilazan je kao začin za pripremu medenjaka. U kombinaciji s lovorovim listom koristi se za začinjavanje mesa intenzivnog okusa, kao što je janjetina ili pačetina.
Medicina
Upotreba klinčića proširena je i u narodnoj medicini i farmaceutskoj industriji. U narodnoj medicini se koristi njegovo ulje koje je zaslužno za intenzivan miris. Eugenol je eterično ulje koje se dobiva destiliranjem klinčića, blijedo žute je boje i intenzivnog mirisa. Najčešće se koristi za ublažavanje boli, a u tradicionalnoj medicini za ublažavanje boli u ustima ili kod jake zubobolje. Često se koristi i kao eterično ulje za popravljanje raspoloženja.
Vjeruje se da pomaže i kod mamurluka i problema s probavom, a jede se kod problema s jetrom i za smanjenje udjela masti u krvi i jetri. Poznata je primjena kod pretilih osoba za smanjivanje količine šećera u krvi.
U tropskim je krajevima poznat kao sredstvo za borbu protiv komaraca ili za ublažavanje posljedica nakon ugriza, ali takva djelatnost nije znanstveno dokazana. Danas se njegovo ulje u manjim količinama nalazi u zubnim pastama i vodicama za ispiranje usta.
Zanimljivosti
Upotreba klinčića zabilježena je već od 200. godine prije Krista. Izaslanici s Jave na dvoru kineskog kralja koristili su klinčići kao osvježivač daha. Jedan su komadić držali u ustima za bolji dah. Arapski su ga trgovci donijeli u Europu gdje su ga koristili za ukrašavanje ili očuvanje jela.
Iako je klinčića na području Indonezije bilo u izobilju, Nizozemci su zabranili njegov uzgoj i ograničili ga na nekoliko otoka te zadržali monopol i visoku cijenu. Tijekom 18. stoljeća Francuzi su ga krijumčarili i snižavali cijenu te s vremenom razbijali nizozemski monopol.
Danas su najveći proizvođači Indonezija, Šri Lanka i Madagaskar te njegova proizvodnja čini velik dio nacionalne zarade.
Zanimljiva upotreba klinčića raširena je diljem Indonezije gdje se miješa s duhanom i drugim začinima te se mota u cigarete zvane kretek. Ime su dobile zbog zvuka koje proizvodi klinčić kada pucketa.
Odgovori