Muškatni oraščić (lat. Myristica fragrans) je tropsko zimzeleno drvo koje pripada porodici muškatovčevki (Myristicaceae). Naziva se još i mirisni muškatni oraščić, a podrijetlom je iz Indonezije, točnije s Molučkih ostrva ili otoka začina. Uglavnom se uzgaja i u zapadnoj Indiji u određenim dijelovima Kerale, Tamil Nadua i Karnatake.
Najpoznatiji je po svom korištenju u obliku začina, a sjeme koje se koristi u tu svrhu je veličine oraha. Drvo muškatnog oraščića može narasti do 20 m, a prve plodove daju tek 8 godina nakon sjetve. Životni vijek stabla je otprilike 60 godina dok neki izvori tvrde i do 100 godina.
Drvo čine listovi i cvjetovi koji kasnije prelaze u plod. Listovi su dugi oko 10 cm, a bijeli cvjetovi oko 6 cm. Ženska stabla imaju 3 - 4 režnjeva cvijeta bez latica dok muška imaju do 20 prašnika po cvijetu. Plodovi vise i slični su marelici čija je boja žućkasta do crvenkasta, a sjeme (aril) koji se nalazi unutar ploda je sivkasto smeđe boje, izbrazdan i prekriven tankom crvenom opnom. Muškatni oraščić je spreman za berbu plodova otprilike 9 mjeseci nakon cvjetanja.
Ako se stablo sadi u zemlju međusobna udaljenost između stabala mora biti 9 - 12 m. Zbog površinskog korijenskog sustava sadi se na prostoru gdje će biti zaštićen od jakog vjetra koji pomaže u isušivanju zraka što nikako ne odgovara ovoj vrsti. Potrebno ga je saditi u plodno tlo s dobrom drenažom gdje će konstantno imati odgovarajuću vlažnost. Minimalna dnevna količina sunca koja mu je potrebna je 4 - 6 sati, ali će također uspijevati na mjestu gdje ima osigurano jutarnje sunce i popodnevnu sjenu.
S obzirom na to da je tropska biljka ne smije se saditi ili presađivati po hladnom vremenu, a posađeno u posudu jednako dobro uspijeva kao i ono posađeno direktno u zemlju.
Vrste muškatnog oraščića
Muškatni oraščić je višegodišnje zimzeleno drvo koje dobro uspijeva u toplim i vlažnim uvjetima i raste na visinama od razine mora do oko 1.300 m nadmorske visine. Plodovi muškatnog oraščića se beru od lipnja do kolovoza, a cvjetaju otprilike 9 mjeseci prije branja. Tlo gdje se sadi ovo stablo treba stalno održavati vlažnost, a konstantni vjetar i suha klima negativno utječu na rast i razvoj. Postoji preko 170 vrsta među kojima su najpoznatiji malabar muškatni oraščić i srebrni muškatni oraščić.
Malabar muškatni oraščić
Malabar muškatni oraščić (lat. Myristica malabarica) je vrsta koja je najzastupljenija u dijelovima južnog i središnjeg Sahyadrisa. Može narasti do 25 m čija je kora glatka i zelenkasto crna. Grane su okrugle i horizontalne, a listovi koji su raspoređeni naizmjenično u obliku elipse sa zašiljenim vrhom. Peteljka na kojoj se nalazi list je dugačka otprilike 1 - 1,5 cm. Cvjetovi mogu biti muški i ženski i uglavnom su jednospolni i bijeli, a plod je duguljast i baršunast te se unutar njega nalazi duguljasta sjemenka.
Srebrni muškatni oraščić
Srebrni muškatni oraščić (lat. Myristica argentea) je vrsta koja se često naziva Papua muškatni oraščić zbog njegove zastupljenosti u Papui Novoj Gvineji, a može se pronaći i u divljini kao samoniklo drvo. Sadi se u Brazilu gdje se koristi u eksperimentalne svrhe, a koristi se na isti način kao i obični muškatni oraščić. Zimzeleno je drvo koje naraste 5 - 20 m dok neki primjerci prelaze i preko 40 m. Raste u prašumama, na padinama šuma i pješčanim glinastim tlima na oko 250 m. n. v. Cvjetovi se formiraju na krajevima grana. Sjeme biljke se brzo suši pa ga je potrebno posaditi u što kraćem roku na sjenovitom mjestu, a presađivanje je moguće kada budu dovoljno velike. Klijanje obično traje 2 - 17 tjedana.
Uzgoj muškatnog oraščića
Muškatni oraščić je biljka koja raste u vlažnim uvjetima i tropskoj klimi gdje je idealna temperatura između 25 - 30°C. U temperaturama nižim od navedenih vjerojatno neće uspjeti. Ima plitak korijen zbog čega se sadi na mjestu gdje će biti zaštićen od vjetra. Upravo radi korijena ne preporučuje se sadnja na udaljenosti manjoj od 9 m, a idealna međusobna udaljenost je 9 - 12 m. Najidealnije mjesto za sadnju je područje gdje će ujutro imati dovoljno svjetlosti, a poslijepodne dovoljno hlada.
Raste na vlažnim i dobro dreniranim tlima i može doseći visinu otprilike 25 m. Za uzgoj muškatnog oraščića koristi se sjeme aril. Nakon sadnje sjemena potrebno je redovno zalijevanje da bi sjeme počelo klijati otprilike 30. dan sijanja. Klijanje može potrajati do 90 dana nakon čega se može krenuti u postupak pripreme za presađivanje. Gnojidba se vrši dva puta godišnje.
Tlo
Za sadnju muškatnog oraščića potrebno je osigurati tlo bogato organskom tvari. Sadi se u tlima bogatim glinenom ilovačom i pjeskovitom ilovačom. Najbolje podnosi blago kiselo tlo čiji pH mora biti u rasponu 5,5 - 7,0. Treba ga zaštititi od jakog popodnevnog sunca i upravo radi toga preporučuje se sadnja gdje će se prodiranje sunca ograničiti na jutarnji period dok je u poslijepodnevnim satima idealno osigurati polusjenu. Ako se sadi direktno u tlo, u prethodno iskopanu rupu potrebno je staviti malo pijeska i organskog gnojiva.
Klima
Muškatni oraščić je tropska zimzelena biljka koja podnosi temperature između 25 - 30°C. Uspijeva na oko 600 m. n. v., a dovoljna godišnja količina padalina je 1.500 - 2.500 mm s otprilike 100 - 160 kišnih dana. Iako mogu rasti i na suncu ipak je sjena neophodna tijekom prve tri godine rasta, a nakon toga je izlaganje svjetlu korisno.
Zbog plitkog korijenskog sustava potrebno ga je saditi na području gdje neće biti izložen direktnom udaru vjetra i suhom zraku. Upravo radi toga savjetuje se sadnja na zaklonjenim dolinama i brdovitim padinama u zavjetrini. Konstantna vlažnost je neophodna za pravilan rast biljke, a najbolje je zalijevanje u jutarnjim satima. Muškatni oraščić posađen u posudu zahtijeva češće zalijevanje zbog brzine isušivanja tla u posudi.
Vrijeme sadnje
Sadnice biljke se sade između lipnja i prosinca odnosno kada postignu starost otprilike 12 - 18 mjeseci. Sade se u prethodno pripremljene rupe odgovarajućih dimenzija čije tlo mora biti dobro drenirano i pomiješano s organskim kompostom. Cvjetovi muškatnog oraščića su blijedo žuti do bijeli iz kojih se kasnije formira plod.
Da bi spriječili nekontrolirano širenje biljke potrebno je ubrati plodove odmah nakon sazrijevanja. Tek posijano sjeme muškatnog oraščića je potrebno držati u zatvorenom prostoru gdje će mu se osigurati 4 - 6 sati dnevno sunčeve svjetlosti. Kada sjeme proklija i počne s formiranjem grane potrebno je svaki dan okretati sadnicu za 180° kako ne bi imalo tendenciju naginjanja na samo jednu stranu.
Slaganje kultura
Nakon sadnje muškatnog oraščića preporuča se koristiti ljubičicu kao pokrivač tla oko biljke. Ljubičica daje blagu sjenu i vlažnost koja odgovara muškatnom oraščiću, a istovremeno iskorištava njena aromatična svojstva. Kokosova i sobna palma također su dobar izbor kao starter biljke, jer stvaraju povoljno mikrookruženje za rast muškatnog oraščića i svojim lišćem štite od jakog sunca i vjetra.
Kava se često sadi kao starter za muškatni oraščić. Njegovi gusti listovi stvaraju sjenu i djeluju kao prirodna zaštita od izravne sunčeve svjetlosti. Osim toga, kava preferira slične uvjete uzgoja kao muškatni oraščić, koji će održati tlo zdravim. Vanilija je penjačica koja može poslužiti kao prirodni oslonac mladim stablima muškatnog oraščića.
Banane se također mogu saditi kao starter biljka za muškatni oraščić. Oni stvaraju sjenu i vlažnost i mogu zaštititi mlada stabla od prekomjerne sunčeve svjetlosti i vjetra.
Kad je riječ o odabiru biljaka koje se ne preporučuju za sadnju s muškatnim oraščićem, važno je izbjegavati one koje zahtijevaju suprotne uvjete uzgoja ili mogu negativno utjecati na muškatni oraščić. Neke biljke koje se ne preporučuju saditi s muškatnim oraščićem su one koje vole suho tlo ili su otporne na sušu, jer se mogu natjecati s muškatnim oraščićem za vodu i hranjive tvari u tlu. Primjeri takvih biljaka su sukulenti, kaktusi, ružmarin i lavanda.
Također treba izbjegavati biljke s agresivnim i raširenim korijenovim sustavom jer to može dovesti do slabijeg rasta i razvoja muškatnog oraha. Primjeri takvih biljaka su bambus i neke vrste trava s rizomima koji se brzo šire. Također, treba izbjegavati biljke koje ispuštaju štetne tvari, poput crnog oraha i određenih vrsta eukaliptusa.
Uzgojni oblik
Muškatni oraščić je drvo koje može rasti kao uspravni grm ili manje stablo koje zadržava zimzeleno lišće tijekom cijele godine. Kao uspravni grm, biljka ima više stabljika koje se uzdižu prema gore. U komercijalnom uzgoju muškatni oraščić često raste kao malo stablo između 6 i 12 m visine. Stablo je uspravnog i piramidalnog oblika, s jednim glavnim deblom koje se grana u grane koje se šire prema dolje.
Drugi oblik uzgoja koji se koristi je espalier. Ovaj oblik uključuje orezivanje i vezivanje grana kako bi se postigla ravna i vodoravna struktura biljke. Često se koristi uz zidove ili ograde kako bi se iskoristio prostor i stvorio uredan red biljaka.
Muškatni oraščić je moguće oblikovati i u obliku košare. Ova tehnika rezidbe uključuje oblikovanje grana u kružnu strukturu poput košare. Orezivanje se provodi u cilju pravilnog oblikovanja i povezivanja grana, stvarajući željeni oblik košare.
Važno je napomenuti da se uzgojni oblik muškatnog oraščića može prilagoditi željama uzgajivača i uvjetima uzgoja. Redovito orezivanje ključno je za održavanje željenog oblika biljke, poticanje zdravog rasta i kontrolu veličine biljke.
Faza mirovanja
Kada prođe period stvaranja plodova u periodu od lipnja do kolovoza nakon čega biljka ulazi u fazu mirovanja. Zimzelena je biljka koja tijekom cijele godine ima zelene listove pa ne možemo očekivati da će oni opadati za vrijeme vegetacije. Ne podnosi temperature iznad 30°C, kao ni one ispod 25°C. Suho vrijeme i jak vjetar mogu uništiti biljku pa zbog toga zahtijeva malčiranje tla kako bi se zadržala potrebna vlažnost korijena.
Nije uobičajeno sijanje sjemena na otvoreno, ali se bez problema može sijati u posude koje se drže u zatvorenom prostoru kao što je staklenik. Potrebno ga je zalijevati češće nego biljku posađenu vani jer se zemlja u posudi brže isušuje. Biljka se sadi na područjima gdje je tropska klima pa nema straha od ekstremnih temperaturnih promjena.
Sadnja muškatnog oraščića
Muškatni oraščić se sadi na mjesto koje će mu osigurati sjenu tijekom prvih godina života. Sadi se na vlažnim i dobro dreniranim tlima, a s obzirom na to da je biljka koja može narasti do 25 m potrebna mu je zaštita od direktnog vjetra zbog plitkog korijenskog sustava. Sadnice se sade na međusobnom razmaku 9 - 12 m, a između njih je moguće posaditi neke kompatibilne biljke poput banane ili koraljnog drveta.
Nakon sadnje biljka zahtijeva češće zalijevanje, kasnije se zalijeva toliko da se omogući konstantno održavanje vlažnosti. U periodu viših temperatura preporučuje se zalijevati čak 1 - 2 puta dnevno kako bi se spriječilo isušivanje tla ili uvesti sustav navodnjavanja kap po kap.
Sadnja sjemena
Sjeme se može saditi jedino u posudu koja će biti u zatvorenom prostoru, a sadnja sjemena direktno u zemlju se ne preporučuje. Sjeme se vadi iz zrelih plodova biljke koji se beru u periodu između lipnja i srpnja. Nakon branja potrebno je u što kraćem periodu posaditi sjeme jer je sklono brzom sušenju, a preporučuje se unutar 2 - 3 dana. Također se savjetuje držati sjeme otprilike 24 sata u vodi nakon čega se sije u gredice na razmaku od 30 cm i dubini 2,5 - 5,0 cm.
Sadnice se pojavljuju u periodu 4 - 8 tjedana, a drže se u zatvorenom prostoru minimalno 6 - 8 mjeseci nakon čega je moguće presađivanje na otvoreno iako se savjetuje da se pričeka 12 - 18 mjeseci. Za to vrijeme potrebno mu je osigurati dovoljno sunčeve svjetlosti.
Sadnja sadnice
Stablo muškatnog oraščića se sadi u područje s odgovarajućom sjenom kako bi se zaštitila mlada stabla dok se ukorjenjuju. Zasjenjivanje se obično postiže sadnjom drugih kompatibilnih biljaka kao što su kakao ili banana. Stablo se sadi u prethodno iskopanu rupu veličine 60 × 60 cm u koje se stavlja polietilenska vreća (dimenzija 35 x 15 cm) napunjena mješavinom jednakih dijelova gornjeg sloja zemlje, kravlje balege i pijeska.
Ako su potrebne velike biljke, sadnice stare 6 - 8 mjeseci presađuju se u veće polietilenske vreće (dimenzija 35 x 20 cm) napunjene istom mješavinom i čuvaju još 9 - 12 mjeseci. Za zdrav rast sadnica može se koristiti tekuće gnojivo jednom mjesečno s količinom 250 ml po biljci.
Kalemljenje
Cijepljenje ili kalemljenje muškatnog oraha na druge biljke je moguće, ali ova metoda može biti izazovna i složena. Cijepljenje se obično koristi za reprodukciju biljaka ili za promjenu njihovih karakteristika, kao što je poboljšanje otpornosti na bolesti ili prilagodba specifičnim uvjetima uzgoja.
Kod muškatnog oraščića najčešći je način razmnožavanja sjemenom, no cijepljenje se također može koristiti za očuvanje odabranog genetskog materijala ili poboljšanje određenih karakteristika. Obično se provodi na biljkama iste botaničke obitelji ili roda kako bi se osigurala kompatibilnost. Moguće podloge za cijepljenje muškatnog oraha mogu biti druge biljke iz roda Miristica ili srodne biljke iz porodice Myristicaceae.
Uzgoj u vrtu
Sadnja se obavlja s početkom monsunskih kiša u prethodno iskopanu rupu dimenzija 60 x 60 cm koja je otprilike 2 tjedna prije sadnje ispunjena mješavinom gornjeg sloja zemlje i stočnog gnojiva. Treba paziti da se tijekom sadnje ne ošteti ili savije glavni korijen, a tlo oko biljke nakon sadnje potrebno je dobro malčirati. Preporučeni razmak između sadnica muškatnog oraščića je 6 x 6 m.
Sadnja muškatnog oraščića se preporučuje u sjenovitim područjima kao što su brdovite padine ili zaklonjene doline jer direktno sunce može dovesti do spaljivanja listova biljke. Omjer sadnje muških stabala muškatnih oraščića je 1:12 ženskih stabala.
Uzgoj u stakleniku
Idealno vrijeme za uzgoj u stakleniku je 12 - 18 tjedana prije planirane sadnje na otvorenom. Zemlju u koju je posijano sjeme treba održavati vlažnom i držati na osunčanom mjestu minimalno 4 - 6 sati dnevno, primjerice u blizini prozora kako bi se potaknuo njen rast pri čemu idealna temperatura mora biti slična vanjskoj, a to je 25 - 30°C.
Jednom dnevno je potrebno okrenuti 180 stupnjeva, a po potrebi ga je moguće presaditi u veće posude budući da mlado stablo može brzo prerasti svoje spremnike. Potrebno ga je presaditi u posudu koja je veća za 5 cm ako je prethodna posuda ispunjena korijenjem što se vidi kada na dnu počne stršiti korijenje kroz drenažne rupe. Stablo je spremno za presađivanje na otvoreno kada njegovo korijenje zauzima lonac od 19 l.
Uzgoj u posudama
Sjeme muškatnog oraščića koje je prethodno namočeno i ostavljeno 24 sata može se sijati u posudu dubine oko 5 cm. Preporučuje se sadnja u glinenu ilovaču ili pjeskovitu ilovaču. Sjeme se centrira u sredinu na dubinu od oko 2,5 cm i prekriva se zemljom nakon čega se zalijeva. Svaki dan za vrijeme klijanja potrebno ga je izlagati suncu i rotirati barem jednom dnevno, a idealno je postaviti ga prema zapadu.
Mlado stablo se treba zalijevati dva puta dnevno čistom vodom pokrivajući lišće ali prestati prije nego voda kaplje iz biljke. Stablo se može nastaviti uzgajati u zatvorenom prostoru i treba imati na umu da je muškatni oraščić dvodomna biljka koja se može oprašivati ručno ili prirodnom metodom.
Održavanje nasada
Muškatni oraščić se sadi na određenoj međusobnoj udaljenosti 9 - 12 m, a za vrijeme vegetacije tlo je potrebno malčirati organskim kompostom kako bi se zadržala potrebna vlažnost i spriječilo nekontrolirano prodiranje vode unutar korijenskog sustava. Mlade sadnice je potrebno saditi na mjestu gdje neće biti izložene direktnom udaru vjetra i suhom zraku.
Također treba izbjegavati sadnju u potpunom hladu zato je najidealnija sadnja na mjestu gdje će ujutro biti osigurano sunce, a poslijepodne djelomična sjena. Potrebno je na vrijeme uklanjati plodove kako ne bi došlo do opadanja s grane i nekontroliranog širenja sjemena, a sadnice se presađuju u vrt 12 - 18 mjeseci nakon rasta u posudi. Muškatni oraščić se mora redovnije zalijevati kad je tek posađen, a ako je suho vrijeme bez kiše zalijeva se do 2 puta dnevno.
Održavanje i njega
Redovnim zalijevanjem održava se njegova vlažnost koja mu je neophodna za rast i razvoj. Potrebno je održavati dobru drenažu, a pretjerano zalijevanje dovodi do propadanja korijenskog sustava. Prihranjivanje nije neophodno ako se biljka sadi u bogatom tlu, ali općenito savjetuje se dva puta godišnje.
Sadnice se sade na određenoj udaljenosti kako ne bi sprječavale jedna drugu u rastu i širenju, a ako su gusto posađene moguće ih je bez problema prorijediti uklanjajući samo muška stabla jer tako posađene neće imati mogućnost stvaranja cvjetova koji kasnije prelaze u plodove. Plodovi su zreli za branje kad biljka bude stara 7 - 8 godina, a prvi plodovi se pojavljuju tek 9 mjeseci nakon cvjetanja.
Zalijevanje
Muškatni oraščić ne voli stajaću vodu i potrebno ga je redovito zalijevati kako bi se tlo održavalo vlažnim što pozitivno utječe na klijanje. Zalijevanje se savjetuje ujutro kada se površina malo isuši, a jednostavan način da se održi vlažnost tla oko biljke je dodavanjem sloja organskog malča bez dodirivanja debla. Stablo koje je duže izloženo razdoblju bez kiše potrebno je izbjegavati zalijevanje jedan period dok se ne isuši površina. Ako je posađeno u području s manje od 85% vlage potrebno je zalijevanje i do 2 puta dnevno.
Gnojidba
Prihranjivanje muškatnog oraščića se ne preporučuje kada je prevruće ili prehladno jer to dovodi do truljenja korijena ili uništavanja biljke u potpunosti. Ako je posađen u odgovarajuće tlo prihranjivanje mu nije potrebno, ali mjesečna primjena razrijeđenog organskog gnojiva s baznim NPK 20-18-50 ne šteti. Primjenjuje se tako da se ubacuje u plitke rovove ili jame oko biljke. Prilikom pripreme jame potrebno je nanijeti 10 - 12 kg organskog gnojiva u svaku jamu posebno uključujući i oko 200 g dušika.
Količina gnojiva trebala bi se povećavati rastom biljke. Za stabla koja su stara 15 ili više godina u sljedećim godinama prihranjivanje je potrebno povećati na NPK 50-250-1000. Preporučuje se primjenjivanje oko 25 kg stajskog gnojiva za stabla koja su stara 7 - 8 godina dok za stabla stara preko 15 godina ta količina iznosi oko 50 kg.
Razmnožavanje
Muškatni oraščić se razmnožava isključivo sjemenom. Postoje ženska i muška stabla muškatnog oraščića, a omjer sadnje je jedno muško stablo u području gdje je 10 - 12 ženskih stabala. Za oprašivanje se često koristi i biljka kokum (Garcinia indica). Tamnosmeđe sjeme koje se nalazi unutar ploda je potrebno posaditi u što kraćem roku jer se na zraku brže isušuje. Potrebno ga je saditi u odgovarajuće tlo koje se obogaćuje kombinacijom komposta, humusa i krupnog pijeska.
Moguća je sadnja na otvoreno u početku kišne sezone ali nikako u periodu kada je hladno i vjetrovito. Nerijetko se muškatni oraščić razmnožava sam jer nakon sazrijevanja plod padne na tlo. U tom slučaju sadnicu je potrebno iskopati i presaditi na odgovarajuće mjesto. Obično se sadi u posudu dok ne postigne određenu veličinu nakon čega se ponovno vraća u zemlju.
Stabla uzgojena iz sjemena ne cvjetaju dok ne navrše između 6 - 8 godina i spol se ne može odrediti do tog vremena. Radi toga se sade 2 - 3 sadnice na jedno mjesto, a višak muških stabala se uklanja ili ponovno sadi.
Presađivanje
Biljka se presađuje kada je stara 12 - 18 mjeseci u rupu veličine 60 x 60 x 60 cm jednako napunjenu zemljom i stočnim gnojivom. Sadi se na razmaku 8 x 8 m u periodu između lipnja i prosinca. Tlo na koje se presađuje treba biti od glinene ilovače, pjeskovite ilovače i crvenog laterita.
Sadnice se pažljivo sade u središte rupe u kišnom periodu, a mladim biljkama se stvara umjetna sjena i navodnjava tijekom ljetnih mjeseci. Odgovarajućim dreniranjem postiže se vlažnost tla i sprječava pretjerano zadržavanje vode što uzrokuje nastajanje gljivica oko korijena koje u konačnici dovodi do propadanja biljke. Za vrijeme presađivanja temperatura ne smije biti ispod 25°C.
Pomlađivanje
Pomlađivanje muškatnog oraščića je ključno jer se tako produžava životni vijek i poboljšava izgled što u konačnici vodi do davanja kvalitetnijih plodova. Kao višegodišnja biljka rastom gubi oblik pa zahtijeva redovno oblikovanje tako da se mladim stablima uklanjaju grane koje rastu prema unutra, odnosno prema deblu. Potrebno je pravilno obrezati biljku jer uklanjanjem prevelikog broja grana oštećujemo biljku.
Za pomlađivanje biljke je ključno da se plodovi ubiru na vrijeme kako bi spriječili opadanje ploda i nekontrolirano širenje biljke pomoću sjemena. Muškatni oraščić je zimzeleno drvo i njegovo lišće ne opada.
Prorjeđivanje
Starenjem muškatnog oraščića grane u dnu stabla zahtijevaju podrezivanje kako bi se podigla krošnja i dalo dovoljno prostora ispod. Rezanje grana rezervirano je za kasnu jesen nakon što se uberu plodovi, a time se potiče stvaranje cvjetova i plodova odnosno održava se kontinuirana proizvodnja cvijeća, plodova i sjemena.
U početku se vrši prorjeđivanje uklanjanjem malog broja grana koje rastu prema unutra. Pravilo je da se grane režu u obliku slova Y, a nikad grane koje mogu činiti X. Nakon određenog perioda rezanja muškatni oraščić će imati okrugao oblik koji je donekle nisko prizemljen.
Zaštita od vjetra
Jaki vjetrovi mogu uzrokovati oštećenje cvjetova, lišća i plodova te savijanje grana i gubitak vlage. Kako bi se biljka zaštitila od vjetra, preporučuje se posaditi je na mjesto koje je zaštićeno od jakih vjetrova, poput zidova, ograda ili prirodnih zaklona poput drveća ili živice. Također se mogu koristiti zaštitne barijere protiv vjetra kao što su mreže, pregrade ili ograde kako biste smanjili utjecaj vjetra na biljku.
Redovito pregledavanje biljke i uklanjanje oštećenih ili savijenih grana pomoći će održavanju pravilnog rasta i oblika biljke. Također je važno redovito zalijevati muškatni oraščić kako bi se osigurala dovoljna vlažnost tla, posebno tijekom sušnih razdoblja.
Priprema za sljedeću sezonu
Uklanjanjem zrelih plodova i rezanjem grana poslije perioda cvjetanja, kao i malčiranjem, osigurat ćemo da biljka u sljedećoj sezoni cvjetanja ima bujnije i gušće listove praćene cvjetovima koji kasnije prelaze u plodove. Potrebno je poštivati uvjete tla, temperature i svjetlosti kako bi bili sigurni da će biljka sljedeću sezonu biti što bujnija.
U zimskom periodu tlo je potrebno zaštititi organskim materijalom kako bi se spriječilo prekomjerno prodiranje vode koje dovodi do propadanja korijena i cijele biljke. Mlada sadnica koja je još uvijek u posudi unosi se unutar staklenika gdje se osigurava temperatura od oko 25 - 30°C, a u proljeće kada temperatura zraka bude slična stakleničkoj iznosi se i sadi na prethodno predviđeno mjesto gdje će mu se osigurati zaštita od vjetra i dovoljna izloženost suncu.
Bolesti
Relativno je otporna biljka kako na štetnike tako i na bolesti, ali ako uvjeti nisu najpogodniji može postati laka meta za bolesti poput antraknoze i truleži plodova.
Antraknoza
Antraknozu lišća uzrokuje gljivica Colletotrichum gloeosporioides koja ostavlja mrlje za žutim krugovima na lišću slične pjegama. Žuti krugovi se suše i opadaju ostavljajući rupe u listovima. Bolest se širi putem spora, a sa zaražene biljke se mogu širiti dalje putem vjetra ili se raspršiti vodom. Može prezimiti u biljnim ostacima ili tlu i može zaraziti sjeme tako da se redistribuira kroz sadnju sljedeće godine, a najviše štete nastaje u proljeće i rano ljeto.
Bolest se može pokušati riješiti korištenjem ulja nima ili nekog organskog fungicida poput Serenade Garden koji koristi Bacillus subtilis za ubijanje gljivica. Ostali proizvodi koji se također mogu koristiti su fungicid na bazi sumporne prašine, tekući bakreni fungicid (poput Monterey Liqui-Cop) ili 1% Bordeaux smjese (mješavina bakrenog sulfata, hidratiziranog vapna i vode).
Trulež plodova
Trulež plodova uzrokuje gljivica Corticium spp. i stvara bijele ili crne svilenkaste niti koje tvore nepravilnu mrežu na stabljici i lišću. Gljivice se pojavljuju na osušenom lišću, a bolest i pogoduju vlažni uvjeti. Bolest se može liječiti tekućim bakrenim fungicidom ili 1% Bordeaux smjesom.
Štetnici
Vlažni uvjeti tla i djelomična sjena uzrokuju napade štetnika kojima takva sredina odgovara za preživljavanje. Obično se hrane zelenim listovima ili cvjetovima koji su mesnati uslijed primanja određene količine vlažnosti. Jedan od štetnika kojem odgovara takva sredina je stajni žižak.
Stajni žižak (lat. Araecerus fasciculatus) poznat i pod nazivima kavni žižak ili žitni slon je štetnik tamnosmeđe boje sa svijetlo smeđim mrljama čije ličinke budu dužine 5 - 6 mm. Najčešće se nalazi u tropskim i suptropskim područjima, a uglavnom napada biljke poput muškatnog oraščića, kukuruza, kakaa, kave, đumbira i slično. Poznat je po tome što kopa kružnu rupu kroz ljusku oraha i jede jezgru.
Stablo je potrebno odmah tretirati kako bi spriječili potpuni gubitak jezgre. Često se tretiraju organskim fungicidima koji se nanose na zrna. Organski spinosad sprej je dobar izbor pesticida za žiške.
Upotreba muškatnog oraščića
Pored njegove zastupljenosti u kozmetičkoj industriji i medicini, ipak najpoznatiji je po primjeni u kulinarstvu u vidu začina i u proizvodnji duhana. Može se koristiti kao cijelo zrno ili kao prah. Služi dodatak jelima ali se koristi i u pripremi slastica. U rijetkim slučajevima okus je gorak i pomalo pikantan.
Berba
Muškatni oraščić se bere kada su plodovi dovoljno zreli, smeđe boje i obično se otvore na vrhu, otkrivajući sjemenke iznutra. Plodovi se mogu vaditi škarama, nožem ili rukom, koristeći zaštitne rukavice kako ne bi došlo do iritacije kože.
Kad se plod otvori, sjemenke muškatnog oraščića se izvade prstima pazeći da se sjeme ne ošteti. Nakon berbe, sjemenke treba osušiti kako bi se smanjila vlaga i produžio im rok trajanja. Potpuno suhe sjemenke muškatnog oraščića mogu se čuvati u hermetički zatvorenoj posudi. Pravilno uskladištene sjemenke dugo zadržavaju okus i miris.
Sušenje
Plod je potrebno spljoštiti i staviti da se suši otprilike 6 - 8 tjedana dok ne dobije narančasto-žutu boju. Plodovi se suše sve dok sjeme ne počne zveckati u ljusci. Vrijeme potrebno za sušenje sjemena je oko 2 tjedna na izravnoj sunčevoj svjetlosti. Nakon što se sjeme potpuno osuši potrebno je odvojiti ovojnicu koja se može kompostirati ili baciti, a sjeme se može pretvoriti u prah.
Skladištenje
Prije pakiranja muškatni oraščić je potrebno sušiti. Cijeli se može čuvati u suhoj hermetički zatvorenoj posudi na sobnoj temperaturi 4 - 5 godina, a kao mljeveni se čuva 2 - 3 godine. Okus svježe mljevenog muškatnog oraščića je puno intenzivniji od onoga u prahu. Najbolje ga je iskoristiti unutar godinu dana jer nakon 6 - 8 mjeseci počinje gubiti svoju snagu.
Potrebno ga je držati podalje od topline, sunčeve svjetlosti i vlage jer može doći do stvaranja plijesni. Upravo radi toga ne preporučuje se držanje u hladnjaku. Utvrđeno je da mljeveni muškatni oraščić sadrži više aflatoksina i plijesni u usporedbi s cijelim i zato se preporučuje kupovanje cijelih muškatnih oraščića. Prilikom mjerenja potrebno je koristiti suhe žlice ako želimo da mljeveni muškatni oraščić duže traje.
Kulinarstvo
Muškatni oraščić se u kulinarstvu koristi za aromatiziranje mnogih vrsta peciva, slatkiša, pudinga, krumpira, mesa, kobasica, umaka, povrća i pića poput likera od jaja, a mesnati plodovi koji okružuju sjeme muškatnog oraščića izvor su začina.
Kada se konzumira u velikim količinama ima psihoaktivne učinke i izaziva halucinacije. Trovanje muškatnim oraščićem rijetko je kobno, ali može uzrokovati grčeve, tahikardiju i bol.
Savršen je u kombinaciji s narančom, a posebno je dobar u kombinaciji s cimetom. Također je izvrstan dodatak vrućoj kavi ili kolaču od kave.
Okusom se dobro slaže sa cimetom, klinčićem, limunskom travom, kokosom, kakaom, korijanderom i đumbirom.
Kozmetika
Muškatni oraščić sadrži 7 - 14% eteričnog ulja čije su glavne komponente pinen, kamfen i dipenten. Daje oko 24 - 30% fiksiranog ulja koje se naziva maslac muškatnog oraščića ili ulje macea čija je glavna komponenta trimiristin. Ulja se koriste kao začini kao i za pravljene sapuna i parfema. Koristi se u tretiranju crnih mrlja, masne kože, smanjenju upale kože osiguravajući ujednačen ten i tonus.
Medicina
Muškatni oraščić je bogat izvor antioksidansa koji pomažu u zaštiti od znakova starenja. Koristi se u zaštiti zdravlja zuba jer ima antibakterijska svojstva koja su se pokazala učinkovitima protiv oralnih patogena. Poboljšava raspoloženje, pa se u tu svrhu koristio u narodnoj medicini.
Bogat je vlaknima koja pomažu u održavanju probavnog sustava zdravim i sprječavaju skokove šećera u krvi. Također je veliki izvor vitamina A, C, E, magnezija, mangana, bakra, fosfora, cinka i željeza. Mast od maslaca ove biljke se koristila kao protuiritans i u liječenju reume.
Zanimljivosti
Muškatni oraščić potječe iz Indonezije, a otkrili su ga Portugalci 1512. godine. Do 19. st. je rastao samo na 11 malih vulkanskih otoka Banda u Indoneziji, a već u 6. st. je stigao u Europu. U Europi je bio sve do 15. st., točnije do 1493. kada su Turci Osmanlije zatvorili kopneni put iz Azije u Europu preko Carigrada.
Naziv potječe od latinske riječi nux muscatus što znači "mošusni orah", a u Indiji je poznat kao jaiphal. Važnost sjemena muškatnog oraščića prvi su otkrili Nizozemci, a Rimljani su ga koristili kao tamjan.
Odraslo stablo može proizvesti prosječno 2.000 - 3.000 plodova godišnje, a uz pretpostavku da je oko 65% stabala u vrtu žensko i da su optimalni prinosi, može se očekivati oko 800 kg muškatnog oraščića.
Prema nekim podacima Indijci su ulje sjemenki muškatnog oraščića koristili za crijevne smetnje, Egipćani za balzamiranje, a Talijani za liječenje kuge.
Connecticut je dobio nadimak "država muškatnog oraščića" iz legende gdje su neki trgovci sjekli muškatni oraščić iz drveta stvarajući "drveni muškatni oraščić" koji bi prodavali.
Sveti Teodor Studit bio je poznat po tome što je svojim redovnicima dopustio da posipaju muškatni oraščić na puding od graška kada su ga trebali pojesti, a u elizabetinsko doba vjerovalo se da muškatni oraščić može spriječiti kugu.
Foto: Bishnu Sarangi / Pixabay
Odgovori